Maj je dugo očekivano vrijeme za baštovane: zemlja se zagrijala, biljke ubrzano počinju da rastu i može se krenuti s aktivnim radovima u vrtu i na gredicama. Međutim, toplinu, vlagu i sunčevu svjetlost ne koriste samo gajene biljke, već i njihovi glavni konkurenti – korovi.
Korovi su pravi „osvajači“ bašti i cvijetnjaka. Ne samo da ometaju rast povrća i cvijeća zaklanjajući im sunce, već im oduzimaju vlagu i hranljive materije, a ponekad čak izlučuju supstance koje ugrožavaju druge kulture. Bez adekvatne kontrole, korovi će za kratko vrijeme postati pravi „vladari“ vrta i istisnuti sve gajene biljke.
Najuporniji korovi su oni koji se brzo razmnožavaju, lako prilagođavaju i teško uklanjaju, kao što su maslačak, piskavica, pirevina , mrtva kopriva, poljski povijuša i preslica. Svi oni imaju snažan korijenov sistem, otporni su na gaženje pa čak i na mehaničko uklanjanje. Njihova životna snaga djeluje gotovo neuništivo. Ipak, ne treba odustajati – moguće je pobijediti ove agresore, i to bez upotrebe hemijskih sredstava.
Maslačak
Maslačak nam od djetinjstva budi asocijacije na sunce i proljeće. Djeluje potpuno bezazleno: njegovi žuti cvjetići raduju oko, a pahuljaste „loptice“, koje se pri najmanjem povjetarcu pretvaraju u stotine „padobrančića“, izazivaju dječju radost, dok nježan miris podsjeća na med.
Ipak, u stvarnosti je ova biljka pravi agresor. Njegov duboki žiličasti korijen, koji može dosegnuti i do pola metra u dubinu, kao i lako prenosivo sjeme, čine maslačak gotovo neuništivim. Ako se ne kontroliše, vrlo brzo će „osvojiti“ cijeli vrt.
Kako se riješiti maslačka:
-
Iskopavanje s korijenom – najpouzdanija metoda. Važno je ukloniti čitav korijen, jer će u suprotnom biljka ponovo izrasti. Za to je najbolje koristiti specijalni alat za vađenje korijena ili usku lopaticu.
-
Malčiranje debelim slojem (10–15 cm) sijena, pokošene trave, piljevine ili komposta – blokira pristup svjetlosti i onemogućava klijanje sjemena.
-
Redovno košenje prije cvjetanja slabi biljku i sprečava razmnožavanje sjemenom, čime se broj korova znatno smanjuje.
Pirevina (Elymus repens)
Pirevina spolja liči na običnu travu, ali njeni puzavi korijeni, nalik na žicu, mogu da se šire na desetine metara. Na početku sezone prostiru se vodoravno na dubini 5–15 cm, granaju se, a do kraja juna počinju da rastu dublje, zadebljavaju i stvaraju kvržice za prezimljavanje. Za tri godine korijen može da se spusti i do 2,5 metra.
Pokušaj čupanja rukom skoro uvijek ostavlja dijelove korijena u zemlji, iz kojih izrastaju novi izdanci – čak i iz najmanjih fragmenata. Na rastresitim i plodnim zemljištima pirevina se razmnožava isključivo korijenjem, bez cvjetanja, dok u sušnim godinama počinje da cvjeta i formira sjeme.
Kako se riješiti pirevine:
-
Prekopavanje uz vađenje korijenja – zahtjevan, ali djelotvoran način. Bolje je koristiti vile nego lopatu, kako se korijen ne bi isjekao. Raditi to u vlažnim uslovima kada se lakše vadi.
-
Zatamnjivanje tla gustim slojem malča – uskraćuje svjetlost, što dovodi do ugibanja biljke. Još bolji efekat daje crna folija, koja sprečava prodor i svjetlosti i vlage i vazduha.
-
Sjetva siderata (npr. gorušica, facelija, raž) – usporava rast pirevine i poboljšava strukturu tla.
Njivski poponac (Convolvulus arvensis)
Njivski poponac jedan je od najpodmuklijih neprijatelja baštovana. Razmnožava se i sjemenom (jedna biljka može dati i do 10.000 sjemenki!) i korijenjem. Ima snažan korijenov sistem: vertikalni korijeni idu do 3 m u dubinu, dok se većina nalazi horizontalno 30–40 cm ispod površine. Na tim korijenima nalaze se uspavani pupoljci koji se pri oštećenju odmah aktiviraju i daju novi izdanak.
Ova biljka sa nježnim zvonastim cvjetovima ozbiljna je prijetnja za gajene kulture – crpi iz tla vlagu i hranljive materije, naročito azot. Biljke u blizini osjećaju njegov nedostatak, što usporava njihov rast.
Pored toga, poponac se obavija oko svega što joj se nađe na putu, uključujući stabljike kultura, što dovodi do polijeganja i zastoja u rastu.
Kako se riješiti njivksog poponca:
-
Redovno plevljenje – važno je uklanjati mlade izdanke čim se pojave, prije nego što razviju listove.
-
Zatamnjivanje crnom folijom ili kartonom tokom cijele sezone – djelotvorno, ali zahtijeva strpljenje.
-
Sjetva siderata (gorušica, uljana repica, ovs, facelija) – svojim razvijenim korijenjem suzbijaju povijušu i poboljšavaju tlo.
-
Odkiseljavanje tla – povijuša voli kiselu zemlju, pa je treba neutralisati krečom, kredom, dolomitnim brašnom ili pepelom.
Svinjski korov (Heracleum sosnowskyi)
Svinjski korov je „novi“ korov o kojem se prije nekoliko decenija malo znalo. Danas je jedan od najopasnijih i najagresivnijih korova u Rusiji. Brzo raste, formira guste šikare i istiskuje sve ostale biljke. Osim toga, vrlo je opasan po zdravlje – njegov sok na koži izaziva teške opekotine pod dejstvom sunca.
Može narasti i do 3 m u visinu, a korijen dostiže 2 m dubine. Razmnožava se i sjemenom i korijenovim izdancima.
Pročitajte: Ako vidite ovu biljku pobrinite se da je ne dotaknete
Kako se riješiti svinjskog korova:
-
Maksimalna zaštita: nositi zatvorenu odjeću, rukavice, masku i naočare.
-
Uništavanje prije cvjetanja – sjeći cvjetne stabljike kako biljka ne bi prosula sjeme. Stabljike odmah spaliti!
-
Iskopavanje korijena – jedini pouzdan način. Raditi to rano u sezoni dok je biljka mlada. Korijen je debeo i dubok – koristiti štihaču i ne ostavljati ni komadić!
-
Prekrivanje vodonepropusnom folijom na dvije godine.
-
Nakon uklanjanja, na mjesto saditi konkurentske biljke: kozjak, kostriš, livadsku vlasulju, čičoku – one će spriječiti povratak štira.
Palamida (Cirsium arvense)