Hristov vijenac ili Isusov vijenac, latinski naziv (Passiflora L) – je biljka koja potiče iz tropskog i suptropskog dijela srednje i južne Amerike. U prirodnom okruženju, riječ je o biljkama koje su zapravo lijane, dok se u Evropi ova biljka gaji uglavnom kao omiljeno sobno cvijeće.
Neke sorte ove biljke mogu da prezime u našim krajevima i u bašti (Na primer: Passiflora caerulea i Passiflora incarnata), međutim, većina neće podnijeti mraz pa im zato za prezimljavanje treba obezbijediti svijetlu, ali negrijanu prostoriju (ne ispod 0 ºC). Na svijetu raste više od 600 vrsti pasiflora.
Neke su jednogodišnje, druge – trajne zeljaste biljke, a često i penjačice sa krupnim listovima. Vitice služe da se Hristov venac penje i uvija oko stubova i druge podrške.
Cvasti čine brojni cvjetovi uglavnom u obliku grozda. Cvet ima pet latica i pet listića vijenca, koji se međusobno smjenjuju. U sredini cvijeta je skup zvjezdastih niti, koje cvijetu na Isusovom vencu pružaju specifičnu draž.
Cvijet ima pet prašnika, sa tri tučka. Postoje vrste koje imaju potpuno nemirisne cvjetove, dok cvjetovi nekih sorti imaju čaroban opojan miris koji podsjeća na vanilu. U tropskim krajevima Isusov vijenac je biljka koja se gaji na plantažama jer može dati izuzetno ukusne plodove. Ipak, ne očekujte da će vaša biljka imati plodove ako je gajite u bašti. U domaćim uslovima može se gajiti samo u stakleniku, u strogo kontrolisanim uslovima.
Razmnožavanje
Isusov vijenac se razmnožava reznicama, izdancima ili sjemenom. Reznice treba da budu poludrvenste sa po dva para listova. Stavite ih u pjeskovitu podlogu pod zaštitom i to u periodu sve do aprila uz temperaturu od 16 do 20 stepeni. Ako želite razmnožavati ovu biljku sjemenom, znajte da se sjeme nalazi u slatko-kiseloj žalatinastoj jestivoj masi.
Vrste Isusovog vijenca
Najpoznatija vrsta je Passiflora coerulea – ima svijetlomodre cvjetove, a listovi se sastoje iz pet dijelova.
Vrsta Passiflora quadrangulans je vrlo osetljiva i može se isključivo gajiti u zatvorenom, kao saksijska biljka, i zahtijeva temperaturu od 16 do 18 ºC. One vrste koje mogu ostati napolju, traže posebnu zaštitu još prije prvih mrazeva. U svakom slučaju, kad lišće počne da opada, znajte da je nastupio period mirovanja biljke.
Presadjivanje i zalivanje
Sadnja Isusovog vijenca obavlja se u martu. Odgovara mu baštenska zemlja uz dodatak malo ilovače i pijeska – blago kisela.
Prije presadjivanja biljke treba ošišati na izbojima, na 3 do 7 okca, iz kojih onda izlaze novi izboji, koji će dati dosta novih cvjetova, uz dosta obezbijeđenog sunca.
Sadite Hristov vijenac u velike saksije prečnika 35 cm. Zalivanje: Hristov vijenac zalivajte odstajalom vodom, a zimi zalivanje treba da bude minimalno, tek da zemlja potpuno ne bude suva. Biljku treba tokom ljeta zalivati obilno, svakog drugog dana, a zimi – na sedam do deset dana, ali ,ako je na toplom, onda se zaliva se svaki drugi dan.
Nega i gajenje Hristovog vijenca
Hristov vijenac je najbolje držati na sunčanim mjestima, i neophodna im je potpora.
Prihranjivanje
Održavanje Isusovog vijenca zahtijeva prihranjivanje od marta do avgusta, jednom sedmično – tečnim đubrivima. Ako su mladi izboji pregusti, odsecite one slabe i suvišne kako bi biljka dobila dovoljno svjetla. Da biste pospiješili rast biljke, na proljeće orežite glavne izdanke za jednu trećinu, ali ne i bočne, jer se na njima formiraju pupoljci.
Bolesti
Hristov vijenac je podložan crvenom pauku, dok mlade izboje često napadaju lisne vaši. Koristite odgovarajući insekticid.
Izvr: cvecarstvo.com
PROČITAJTE:
Orlovi nokti: Mirisna neuništiva puzavica, otporna i na toplotu i na hladnoću!
Piskavica – Čini čuda i za žene i za muškarce