Naslovnica Blog Stranica 979

BiH će u Tursku izvoziti oko 15 hiljada tona mesa, ali i kaurmu

BiH će u Tursku izvoziti oko 15 hiljada tona mesa, ali i kaurmu.

Članovi Predsjedništva BiH Milorad Dodik i Šefik Džaferović danas, 2. maja u Turskoj potpisujusporazum o slobodnoj trgovini s tom zemljom.  BiH je na izradi ovoga sporazuma radila skoro tri godine, a benefiti za privredu naše zemlje trebali bi se osjetiti veoma brzo.

Ovaj sporazum je bolji od prethodnog sporazuma koji je bio potpisan još 2003. godine. Modernizovan je i unaprijeđen na mnogo načina. Omogućuje BiH da ima slobodan pristup tržištu Turske, kao i Turska u BiH, kada su u pitanju usluge i javne nabavke. To je posebno značajno za nas, jer je tursko tržište veoma zatvoreno„, kazao je za Klix.ba državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa naše zemlje Mirko Šarović.

Sporazum unaprijeđen kada je u pitanju trgovina mesom

Jedine dvije zemlje kojima je Turska dozvolila slobodan pristup uslugama i trgovini su Singapur i sada BiH, objašnjava ministar.

Sporazum je unaprijeđen i kada je u pitanju oblast trgovine mesom, što do sada nije bio slučaj. Meso do sada nije bilo na režimu slobodne trgovine, izuzev količine koju je Turska odobravala jednostrano, što je počelo od 2014. kao vid podrške nakon velikih poplava u našoj zemlji. Sada je BiH prvi put u sporazum o slobodnoj trgovini uspjela da ubaci i obavezu Turske za uvoz jedne količine kroz kvotu goveđeg mesa, mesa peradi, ovaca i koza, ali i kaurme (mješavina mesa)„, ističe Šarović.

BiH bi sada u Tursku na godišnjoj osnovi trebala izvoziti do 15 hiljada tona mesa.

I kaurma na popisu

Kada je u pitanju govedina Turska je na bazi već ispregovaranog sporazuma u narednih pet godina obezbijedila BiH izvoz osam hiljada tona, ali na to bi se naslanjalo dvije hiljade tona pilećeg, ovčijeg mesa i kaurme. Tako da bi BiH sada na godišnjoj bazi trebala izvoziti u Tursku oko 15 hiljada tona mesa„, naglašava Šarović.

Osim toga, u narednih nekoliko dana na snagu će stupiti odluka da BiH u zemlje Evropske unije može izvoziti osim pilećeg mesa i sve prerađevine od pilećeg mesa. Također, očekuje se i pozitivna odluka kada je riječ o izvozu konzumnih jaja iz BiH.

Bolesti jagode – simptomi i suzbijanje

Stručnjaci naglašavaju da se uspješne hemijske mjere zaštite mogu primjenjivati samo protiv nekih kategorija gljivičnih bolesti lista i ploda jagode, dok je većina bolesti korijena gotovo neizlječiva. Proizvođači prilikom podizanja zasada jagoda moraju biti svjesni da je većina danas raširenih i robusnih sorti (madeleine, raurica, idea) vrlo osjetljiva na bolesti korijena.

Prema riječima stručnjaka za voćarstvo uspešnu proizvodnju jagoda ugrožava više od 50 gljivičnih uzročnika bolesti, 3 bakterioze i preko 25 vrsta virusa i fitoplazmi. Kako objašnjava diplomirani inženjer poljoprivrede Ljiljana Krsmanović, uspješne mjere hemijske zaštite mogu se sprovoditi samo protiv nekih kategorija gljivičnih bolesti lista i ploda jagode, dok je većina bolesti korijena gotovo neizlječiva.

Budući da je i dalje najrašireniji oblik uzgoja otvoreni ili uzgoj u plastičnim visokim tunelima, zatim pokriveni uzgoj jagoda na humke s folijom i mekanim cijevima za navodnjavanje „kap po kap“, proizvođači prilikom podizanja takvih zasada moraju biti svjesni da je većina danas raširenih i robusnih sorti (madeleine, raurica, idea) vrlo osjetljiva na bolesti korijena.

Uzgoj jagoda na istim parcelama – problemi bolesti korijena su češći

Među najvažnijim gljivicama su uzročnici truleži korijena jagoda vrste: Phytophthora, Rhizoctonia, Aphanomyces, Fusarium, Alternaria, Coniothyrium, Phytium, Cylindrocarpon i Verticillium. U manjem obimu te gljivice se nalaze na svim staništima, pa i tamo gdje jagode nikad nisu uzgajane. Uzgoj pod folijom i intenzivno navodnjavanje donose pojačane štete od bolesti korijena jagoda, pa prilikom izbora staništa za nove zasade prednost uvijek dajemo provjetrenim i vodopropusnim terenima s većim procentom organske materije.

Ukoliko se na istim parcelama jagode češće uzgajaju, problemi s bolestima korijena bit će učestaliji, a štete veće. Krsmanovićeva podsjeća na to da je moguća i hemijska sterilizacija površina primjenom preparata Basamid G, bar dva mjeseca prije sadnje jagoda, uz napomenu da proizvođači tu mjeru izbjegavaju zbog visokih troškova. Obično se simptomi infekcija korijena javljaju tokom najtoplijeg dijela dana u obliku brzog i iznenadnog uvenuća, smeđe promjene boje lišća i potpunog propadanja biljaka.

Kako suzbiti crnu trulež korijena jagoda?

Kod nas su najraširenije tamna ili crna truležkorijena jagoda koju uzrokuju gljive roda Verticillium, Fusarium i Rhizoctonia. Ukoliko je napadnut manji broj biljaka, najbolje ih odmah odstraniti iz zasada čupanjem. Djelimičnu zaštitu daje zalivanje jagoda rastvorom hlortalonila (Daconil 720 SC) ili iprodiona (Kidan SC) (ako zaraza potiče od vrste Rhizoctonia solani), odnosno rastvorom azoksistrobina (Quadris SC) ili tebukonazola (Folicur 250 EW) (ukoliko je korijen jagoda napadnut gljivama iz roda Fusarium).

U cilju sprječavanja mogućih šteta na korijenu jagoda od gljivica roda Phytophthora i Phytiumstručnjaci preporučuju potapanje živića jagoda u rastvor propamokarb-hidroksida (Previcur 607 SL). Zbog karantinske vrste Phytophthora fragariae var. fragariae zasade jagoda podignute sadnjom uveženih živića redovno zdravstveno pregledati, a po potrebi odstraniti sve bolesne biljke i naknadno ili parcijalno zasad treba zalivati rastvorom metalaksila (Ridomil Gold MZ i sl.) ili Al-fosetila (Previcur Energy, Aliette WG i slično).

Kako spriječiti antraknozu?

Posljednjih godina sve češće u intenzivnim zasadima jagoda nalazimo simptome antraknoze (Colletotrichum acutatum, C. gleosporioides), uzročnika centralne truleži stabljike i lisne drške, nepravilnih tamnih lisnih pjega i ulegnute tamne pjegavosti plodova jagoda. Nažalost, većina najčešće uzgajanih sorti je vrlo osjetljiva na spomenuti poremećaj (marmolada, elsanta, miss, arosa, raurica i dr). Većina specifičnih fungicida koje se upotrebljavaju za suzbijanje sive plijesni (Botrytis cinerea) ima samo djelimično dejstvo na antraknozu jagoda, na primer vinklozolin (Ronilan DF) je efikasan tek 20-30%, fenheksamid (Teldor 500 SC) i pirimetanil (Mythos SC i dr) pokazuju slabiji sporedni efekat na antraknozu 30-40%, a iprodion (Kidan SC) čak 50-60 %.

Djelimičnu zaštitu daju i svi bakarni preparati, kaptan (Captan WP 50 i drugi) i neki preparati iz IBE grupe (npr. difenkonazol, miklobutanil). Na antraknozu jagoda su mnogo djelotvorniji hlortalonil (Daconil 720 SC) i azoksistrobin (Quadris SC). U predhodnim godinama naročito uspješnom na antraknozu jagoda se pokazala kombinacija boskalida i piraklostrobina (Signum DF).

Simptomi i sprječavanje crvene i sive pjegavosti?

Među bolestima lišća treba spomenuti crvenu pjegavost (Diplocarpon earliana) i sivu pjegavost (Mycosphaerella fragariae). U prosječnim godinama i uz preventivnu primjenu djelotvornih fungicida azoksistrobin (Quadris SC), difenkonazol (Score 250 EC) i bakarnih preparata, spomenute lisne pjegavosti ne mogu ugroziti rod jagoda. Crvena pjegavost se obično u zasadu jagoda pojavljuje nakon berbe na starijem lišću, a siva pjegavost je česta u hladnim i vlažnim proljetnim mjesecima na mladom lišću. Lisne pjegavosti jačeg intenziteta se javljaju pri uzgoju jagoda na otvorenom u završnim godinama eksploatacije zasada.

Suzbijanje pepelnice u zasadima jagoda

Pepelnica jagoda (Sphaerotheca macularis, S. aphanis) naseljava donju lisnu stranu, tako da se zaraženo tkivo uvija na gore, a ivični dio naličja pocrveni. Za razliku od drugih biljnih pepelnica površinski micelijum je na jagodama vrlo rijetko vidljiv, a najvažniji ekološki uzročnik ranije pojave pepelnice u jagodama je visoka vlažnost vazduha. Stoga se pepelnica brže razvija i stvara veće štete pri uzgoju jagoda u zaštićenom prostoru (u visokim tunelima, plastenicima, staklenicima). Često je moguća i zaraza još mladih i zelenih plodova, nakon čega se njihov oblik mijenja zbog neravnomjernog rasta zdravog i napadnutog dijela. Upravo zbog toga napad pepelnice na jagodama mnogi poistovjećuju s fiziološkim poremećajima zbog nepravilnog đubrenja. Pepelnicu vrlo dobro suzbijaju fungicidi iz grupe strobilurina, (npr. Quadris* SC, Signum DF), a u nekim razvijenim zemljama se protiv pjegavosti i pepelnice nakon berbe koriste još difenkonazol (Score 250 EC), penkonazol* (Topas 100 EC) .

Među bolestima plodova jagode svakako je najopasnija siva plijesan (Botrytis cinerea). Pored sive plijesni zadnjih se godina pojavljuje i ranije opisana antraknoza ili tamna pjegavost plodova (Colletotrichum). Tokom vrlo kišovitih ljeta pri kraju berbe plodove jagoda naseljavaju i druge gljivice: npr. Mucor, Fusarium, Trichotecium, Alternaria, Rhizopus i Penicillium.

Simptomi sive plijesni jagoda

Siva plijesan (Botrytis cinerea) pored plodova napada i druge biljne organe, poput cvjetova jagoda ili izdanaka malina. U zasadima s loše uređenim vodenim režimom pojava plijesni na cvjetnim organima jagoda je učestalija. U svakom slučaju je najopasnija u vrijeme početka dozrijevanja plodova. Na cvjetnim organima napadnuto tkivo prvo posivi, ubrzo potamni, a za nekoliko se dana u uslovima v

Evo kako se pravi orahovača: Starinski lijek za štitnu žlijezdu i ubrzavanje matabolizma

Naši stari su obožavali liker od zelenih oraha – svima poznata orahovača.  Dobro su znali da je on djelotvorniji od mnogih lijekova.

Orasi liječe najrazličitija oboljenja, a izuzetno pomažu za probleme štitne žlijezde, grla, respiratornih puteva kao i bronhitisa ali i za ojačavanje imuniteta.
Narodna medicina preporučuje orahovaču za liječenje anemije, ali i kao prvu pomoć kod stomačnih tegoba i za ubrzavanje probave.

U vrijeme branja mladih, zelenih oraha pravi je trenutak za pravljenje likera od oraha ili orahovače.

Potrebno vam je: 40 mladih oraha, 1kg meda, 1l rakije.

Priprema: Stavite rukavice i mlade orahe isjeckajte, stavite ih u veću staklenu teglu pa preko njih dodajte 1kg meda i 1l rakije. Zatvorite odgovarajućim poklopcem pa ostavite da tegla stoji na suncu 40 dana.
Povremeno promiješajte sadržaj plastičnom kašikom.

Primena: Svako jutro na prazan želudac popijte po jednu malu, rakijsku čašicu ovog likera.
Orahovača je izuzetno bogata jodom pa je stoga preki lek za bolesti štitne žlijezde. Prije posluživanja, orahovaču blago promućkajte kako bi se podigao ljekoviti talog. Kao aperitiv, orahovaču služite sa ledom i kriškom limuna.

PROČITAJTE:

Prirodni lijek od meda i zelenih oraha

LIST MLADOG ORAHA: Rijetko ko ga koristi, a njegovi efekti su ČUDESNI

Zašto je ORAH otrovan i zašto se ne smije SADITI u blizini KUĆE?

5 namirnica koje bi trebalo dobro oprati prije svake upotrebe

Još od malih nogu stvaramo naviku da voće ili povrće prije konzumiranja dobro operemo. Zbog čega je potrebno posebno dobro oprati ovih 5 namirnica pročitajte u daljem tekstu.

1. Orašasti plodovi

Treba ih prati i kada su očišćeni od ljuske jer ne možete znati u kakvim uslovima su se nalazili tokom proizvodnje i transporta. Osim toga, pranje pomaže uklanjanju fitinske kiseline koja održava svežinu i štiti od parazita, a može škoditi ljudskom tijelu.

2. Voće i povrće s jestivom korom

Ako je takvo voće i povrće naizgled čisto i sjajno, to ne znači da ga ne treba dobro oprati pod hladnom vodom. Ne koristite sapun za to i dobro ih prebrišite papirnatim ubrusom nakon pranja.

3. Suvo voće

Ova vrsta voća smatra se jednom od najprljavijih, posebno ako nije upakovano, već se prodaje kao rinfuz. Sušeno voće bi trebalo dobro oprati pod mlazom vode ili čak potopiti u vodi na nekoliko sati.

4. Voće i povrće koje se ljušti

Iako voće i povrće ljuštite, tokom tog procesa ga držite u rukama i bakterije dolaze na vašu kožu s koje prelaze na dio bez kore koji jedete. Posebno se preporučuje skidanje kore sa proizvoda koji se voskiraju. Jer se često koristi vještački vosak koji može biti štetan po zdravlje.

5. Konzerve

Iako zvuči pomalo čudno, stručnjaci preporučuju pranje limenki pre otvaranja i istresanja hrane iz nje. Kažu da na limenkama može biti puno bakterija koje nakon otvaranja mogu doći na hranu koju jedemo. Isto tako preporučuje se dezinfekcija limenki sa pićima, treba očistiti gornji deo limenke.

Zaštita šljive – Šljivin smotavac

Šljivin smotavac predstavlja jednu od najznačajnijih štetočina šljive. Najštetniji stadijum pomenute štetočine šljive je larva, koja nanosi ogromne štete u uslovima prenamnoženosti, do kojih ne rijetko dolazi u povoljnim klimatskim uslovima.

Leptiri i larve

Leptiri I generacije polažu jaja u mlade plodove posle precvjetavanja, kada plodovi dostignu veličini koštice trešnje. Mlada larva po napuštanju jajnog horiona luta po plodu, a zatim se ubušuje u njegovu unutašnjost. Napadnuti plod prestaje da raste i dobija ljubičastu boju i opada dok su larve u njemu još male. Na mjestu ubušenja javlja se kapljica smole.

U jedan plod može da se ubuši više larvi. Larve često oštećuju i košticu u mladom plodu, a rupe oko koštice pune svojim izmetom. Let leptira II generacije počinje sredinom jula, jaja polaže u plodove u zrenju, dok su plodovi i dalje zeleni, ali na one plodove koji su dostigli maksimalnu krupnoću. Ispilele larve se ubušuju u plod i hrane se mesom ploda, kada završe svoj razvoj napuštaju oštećene plodove koji otpadaju na zemlju ili ostaju na stablu. Najveće štete uzrokuju gusjenice II generacije.

Životni ciklus

Ima tri generacije godišnje. Štetočina prezimljava kao odrasla larva u kokonu u kori nižih grana i stabla ili na biljnom supstratu na površini zemlje. Metamorfoza u lutku nastaje u rano proljeće, obično već krajem marta, a leptiri izleću u aprilu, maju, pa čak i početkom juna. Leptiri prezimljavajuće generacije polažu jaja u mlade plodove 3-4 nedelje poslije precvjetavanja. Ovipozicija se događa po toplom i tihom vremenu, bez vjetra. Ženka položi prosječno od 40-50 jaja. Nakon piljenja larve se ubušuju u plod i hrane se mesom ploda u okolini sjemenke, pri čemu se u jedan plod može ubušiti više larvi. Nakon 4-5 nedelja larva dostiže svoj potpun razvoj, te nakon toga napušta plod i odlazi u pukotine kore pri osnovi debla ili u biljni supstrat na površini zemlje radi ulutkavanja. Faza lutke traje 10-13 dana.

Let leptira prve letnje generacije počinje od kraja juna, a jaja polažu na plodove u zrenju. Maksimum leta je od početka do sredine jula. Let leptira druge letnje generacije traje od početka avgusta do sredine septembra. Letnje generacije se preklapaju. Inkubacija jaja traje 6-11 dana, potom izlazi larva koja se uvlači u plod. Larve se hrane mesom ploda i posle 20-24 dana dostižu svoj pun razvoj, a potom napuštaju oštećene plodove i odlaze ispod kore drveta gde ispredaju kokon za prezimljavanje.

Suzbijanje:

Vrši se u periodu od završetka embrionalnog razvoja do ubušivanja gusjenica (od kraja maja do kraja juna) sa obaveznim ponavljanjem tretiranja  insekticidima u vremenskim razmacima koji zavise od rezidualnog dejstva primenjenih preparata zbog preklapanja generacija.

Izvor: AgroSavjet

PROČITAJTE:

Precvjetavanje šljive – koje preparate koristiti?

Nedostatak azota u voćkama

Stabla voća odjednom ne daju plodove – evo i zašto!

 

SEMBERIJA – Sjetva u završnoj fazi

U Semberiji je sjetva u završnoj fazi.

Od planiranih 32.500 hektara oranice, zasijano je oko 90%, a najviše kukuruzom, oko 26.400 hektara.

Uslovi su bili povoljni i poljoprivrednici su krenuli u sjetvu početkom aprila.

Regresirano gorivo, za 60 pfeniga jeftinije od maloprodajne cijene, stiglo je na vrijeme kao i podsticaji resornog ministarstva po različitim osnovama, što je pomoglo ratarima da kvalitetno obave sjetvu koja je za 4.500 ha veća od prošlogodišnje.

Semberski ratari krenuli su u sjetvu kukuruza desetak dana ranije nego prethodne godine, kako bi se usjev razvio prije sušnog perioda.

Malo je nezasijanih površina na seoskim imanjima.

Treba još na 4.000 ha zasaditi duvan i povrće osjetljivo na niže temperature.

– Ove godine smo zasijali oko 40 ha kukuruzom. Dobri su uslovi bili, izmrzlo je zemljište dobro i dobro se spremilo, bilo je i kiše malo – priča Vaso Dikić iz Amajlija.

– Ima vlage za nicanje, a i temperatura je tu, dnevne su 20 stepeni što je sasvim dovoljno – dodaje Pantelija Jovanović iz Međaša.

Cijene repromaterijala nisu značajno mijenjane u odnosu na prošlu godinu.

Samo je mineralno đubrivo skuplje za desetak maraka.

Isplata podsticaja omogućila je Milisavu Maletiću da izmiri dugove za repromaterijal, a regresirano gorivo ublažiće troškove sjetve.

– Imam 550 litara regresiranog goriva, znači umanjeno 60 i još deset na karticu što ide, znači imam 70 pfeniga popust na gorivo i zadovoljan sam – zaključuje Milisav.

Na parcelama zasijanim kukuruzom početkom mjeseca usjev je nikao, ali je zbog klimatskih uslova u lošoj kondiciji.

Radmila Nešković uz Resora za pružanje stručnih usluga Ministarstva poljoprivrede, RJ Bijeljina, ističe da je to upravo zato što smo imali pad temperature i da usjev tako reaguje na niže temperature. Dodaje da to za sada nije nikakav problem.

Na PD Semberija zasijali su soju na 250 ha, a sjetvu kukuruza na 900 ha privode kraju.

– Vlage ima, dobar je vodni režim, sjetvopriprema dobra, sjeme se dobro ulaže, sjetva ide na dubinu 5-7 centimetara, na 20 centimetara razmak – pojašnjava Nikola Krstović, tehnolog u PD Semberija.

Ove godine sjetva se obavlja u povoljnim klimatskim uslovima, kažu u Resoru za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi.

Na semberskim poljima zasijali su ogledno polje soje i kukuruza na tri hektara.

U ogledu je 16 sorti soje i 65 hibrida kukuruza iz 13 sjemenskih kuća.

Rezultati ogleda biće polazne smjernice pri izboru hibrida kukuruza za sjetvu naredne godine.

SUZBIJANJE BAKTERIOZNE PLAMENJAČE

Ova bakterija, Erwinia amylovora, napada sve dijelove voćaka: cvijet, plod, ljetoraste, deblje grane, deblo pa čak i korijen.

Suzbijanje : Erwinia amylovora je patogen koji se mora što prije staviti pod kontrolu, sa ciljem trajnog smanjivanja područja rasprostranjenja.

Međutim, nijedan metod pojedinačno nije dovoljno efikasan za zaštitu od bakteriozne plamenjače. Zato je uspješna zaštita jedino moguća integracijom nekoliko mjera, pravovremeno i dobro izvedenih, i to na širem području, sa ciljem da se prvenstveno uklone izvori infekcije i smanji rasprostranjenost patogena.

U našim uslovima potrebno je redovno pregledati voćnjake i okolinu kako bi otkrili zaražena stabla tj. rezervoar infekcije.

Ranijim otkrivanjem prisustva patogena u voćnjaku i okolini, veće su mogućnosti da se uklanjanjem i uništavanjem ovih izvora infekcije spreče totalne štete. Potrebno je administrativno izolovati površine na kojima je bolest utvrđena i zabraniti distribuciju sadnog materijala i kalem grančica osetljivih voćaka iz tog područja.

Ukoliko je intenzitet zaraze krošnje niži od 30%, rezidbom odstraniti zaražene delove odsecanjem obolelog i naizgled zdravog tkiva najmanje 20 cm ispod vidljivih promena na kori, tj. od mesta zaraze prema zdravom tkivu.

Pri jačem intenzitetu zaraze treba odstraniti stablo u cjelini, a ukoliko je zahvaćen veći broj stabala u voćnjaku, kao što je slučaj pri širenju infekcije rezidbom ili posle olujne kiše praćene gradom, iskrčiti voćnjak u cjelini.

Zelenom rezidbom treba odstranjivati sve zaražene dijelove, iznijeti van zasada i spaliti.

Pažljivo orezivati osetljive sorte kako se ne bi previše stimulisao novi prirast što povećava rizik od nove infekcije.

Stabla gloga i divlje kruške u blizini zasada obavezno treba iskrčiti.

Tako se eliminišu pojedinačni izvori infekcije ili čitavo žarište koje može ugroziti zasade u širem području.

Veoma je značajno da se svi odstranjeni delovi zaraženih biljaka uklone iz voćnjaka odmah i spale.

Upotrebljeni pribor (makaze, noževe, testere) i transportna sredstva koja su bila u kontaktu sa zaraženim materijalom moraju se dezinfikovati alkoholom ili natrijum-hipohloritom (varikina).

Tokom rezidbe savjetovati rezače da u rizičnim područjima dezinfekciju pribora obave svaki put pri prelasku na novo stablo. Na iskrčenim površinama ne podizati zasad iste ili osetljive vrste voćaka, pojačati kontrolu i ograničiti distribuciju sadnog materijala iz područja žarišta infekcije.

Gajenje otpornih sorti i podloga je takođe veoma značajno u zaštiti jabuke od bakteriozne plamenjače.

Među sortama zastupljenim u nas, u manje osetljive spada Zlatni Delišes, dok su osjetljive Jonatan i Ajdared. Podloge M 26 i M 9 su veoma osjetljive.

Prihrana biljaka mora biti izbalansirana kako bi se održavao umjeren porast.

Višak azota utiče na bujan prirast i produženje vegetacije, što biljke čini podložnim infekciji.

Preventivno se koriste baktericidi na bazi bakra, pre i tokom cvjetanja, u saglasnosti sa sistemom prognoze pojave baketriozne plamenjače.

Primjenjuju se manje doze preparata zbog opasnosti od fitotoksi čnih efekata. Nekontrolisana primjena baktericida ima za posledicu razvoj otpornosti bakterije na primenjene preparate.

Iako su insekti označeni kao prenosioci zaraze, naročito u fazi cvjetanja, njihovo suzbijanje se ne preporučuje zbog uloge u oprašivanju. Od suzbijanja insekata, mnogo je efikasnija mjera uklanjanje izvora zaraze i pojedinačnih zaraženih stabala u bližoj okolini zasada odakle bi insekti mogli da prenesu inokulum.

Ratari priželjkuju još kiše

0

Dospjele padavine od 10 do 80 litara po metru kvadratnom u drugoj dekadi aprila u dobroj mjeri su poboljšale zalihe vlage u obradivom zemljištu, a nove padavine bile bi od velikog značaja u nastavku vegetacionog perioda i obavljanje proljećne sjetve, navodi se u agrometeorološkom biltenu Republikog hidrometeorološkog zavoda.

Agrometeorološki uslovi do sada su bili povoljni za klijanje i nicanje ranije posijanih proljećnih usjeva, ali je stanje ozime pšenice bez kiše bilo uglavnom nepovoljno, što se znatno popravilo posljednjim padavinama.

Kod ratarskih kultura, na usjevima pšenice utvrđeno je prisustvo simptoma sive pjegavosti lista i rđe.

Stručnjaci posjećaju da je prvom polovinom aprila počeo optimalni sjetveni rok glavnih proljećnih usjeva kukuruza i soje.

Vremenske prilike pogoduju i za pojavu biljnih bolesti, a uz padavine postoji visok rizik od infekcije cvijeta prouzrokovane bakteriozne plamenjače jabučastog voća.

Kiša koja je dobrodošla za poljoprivredne kulture stvara i povoljne uslove za infekcije prouzrokovane čađave pjegavosti lista i krastavosti plodova jabuke.

Savjeti stručnjaka za uzgoj pasulja

Pasulj je dobar predusjev, koristan za njivu. On je okopavina, biljka sa kratkom vegetacijom i azotofiksator.

Tokom njegove vegetacije kultiviranjem se mogu uništavati mnogi korovi. Moguća je i primena specifičnih herbicida protiv višegodišnjih uskolisnih korova.

Zemljište posle pasulja je dobrih fizičkih osobina, sa dosta azota, čisto od korova. Do sjetve naredne kulture ima dovoljno vremena da se izvrši valjana priprema. Sve ovo treba imati u vidu ne samo kad se odlučuje za gajenje pasulja već i kad se procenjuje koliko se dobilo od njegovog gajenja.

Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad stvorio je rodne sorte pasulja dobre plastičnosti i adaptabilnosti. To podrazumjeva da one mogu u izvjesnoj mjeri da se prilagode promjenljivim vremenskim prilikama, napadima izazivača bolesti i štetočinama, kao i manjim promašajima u agrotehnici. Sem toga, rod te sorte mora da odgovara navikama i ukusima, jednom rečju — željama kupaca. Zbog svega toga su rađene na bazi naših starih, tradicionalnih sorti.

Od bijelih pasulja tu su sorte pljosnatog zrna, DVADESETICA i MAKSA, i okruglastog zrna srednje krupnoće, BELKO i BALKAN. ZLATKO, jedinstvena sorta zlatnožutog zrna, omiljen je kod proizvođača tradicionalne i organske hrane. SREMAC i SLAVONSKI ŽUTOZELENI sa svojim izvanrednim „starinskim“ kvalitetom i ukusom zrna razlikuju se po dužini vegetacije.

Ove sorte su uspravnog, čvrstog stabla koje ne poleže. Srednje su bujnosti, a prvu mahunu formiraju na visini od oko 20 cm. Masa 1.000 zrna iznosi 250–450 g. Kratke su ili srednje vegetacije, što znači da od nicanja do zrelosti prođe 65–80 dana. Slabo su osjetljivi na bakterioze, ili kako se kod nas zove, plamenjaču, ali ih treba preventivno tretirati bakrom u fazi razvoja tri prava lista, što je oko tri nedelje nakon nicanja. Pogodni su za mehanizovano pribiranje. Tolerantni su na sušu, ali im je prinos preko 2 t/ha u suvom ratarenju, a preko 3 t/ha kada se gaje u navodnjavanju. Sem toga što su u uslovima navodnjavanja prinosi pasulja značajno veći, i zrno je kvalitetnije pa se lakše realizuje na tržištu. To se odnosi na konvencionalnu proizvodnju, ali i na savremene sisteme uzgoja usklađene sa što uspješnijim očuvanjem prirode.

Dobri su kada se gaje u čistom usjevu i u kasnoj proljećnoj sjetvi, krajem aprila i početkom maja. Mogu se gajiti i u združenom usjevu, npr. sjetvom u naizmjenične trake pasulja i nekog visokog usjeva, najčešće kukuruza.

Najvažnije je izabrati adekvatnu širinu traka oba usjeva da ne bi bilo teškoća u proizvodnji, a da efekti združivanja usjeva budu najveći. Poslednjih godina kod nas se sve češće gaje u mladim zasadima lješnika ili nekog drugog voća, gde se ujedno osigurava dobro iskorišćen i obrađen međuprostor, ali i dodatno obezbijeđen azotom, koji ova mahunjača usvaja iz vazduha.

Navodnjavanje je obavezno u postrnoj ili letnjoj sjetvi pasulja. Najčešće je potrebno već i za nicanje. Sjetva postrnog usjeva mora se izvršiti najkasnije početkom jula, a pasulj bude zreo do prvih mrazeva u oktobru. Rod naših sorti iz ovog načina gajenja je vrlo visok i izuzetno kvalitetan.

Razlozi neadekvatnih i niskih prinosa su mnogobrojni, a najčešće sa malo razmišljanja i pažnje greške mogu biti izbegnute.

Pasulj se često sije na najsiromašnijim i najzakorovljenijim parcelama. Naravno da za ostvarivanje visokog prinosa pasulja zemljište mora biti obezbeđeno u hranivima.

Količina hraniva zavisi od agrohemijske analize zemljišta i planiranog prinosa. Potrebno je da pasulj ima lakopristupačna azotna hraniva posebno u prve tri nedelje, a dobru izbalansiranost hraniva tokom cikele vegetacije.

Pasulju se u prvim fazama razvoja vrlo sporo razvija nadzemni deo, pa je slabe pokrovnosti i konkurentne sposobnosti prema korovima. Ako želimo visoki prinos moramo izabrati parcelu što čistiju od korova.

Prilikom sjetve najčešće su greške u vremenu sjetve, načinu i normama sjetve i izboru sjemena neophodnih sjemenskih kvaliteta.

Sa sjetvom se u proljeće najčešće žuri. Sjetva u dobro zagrejano zemljište omogućava brzo i ujednačeno nicanje pasulja. To je u našim klimatskim uslovima najranije nakon 20. aprila, a najbolje je od 25. aprila do 10. maja.

Planiran broj biljaka treba da je oko 420.000/ha i za to je potrebno oko 150 kg/ha sjemena.

Često se pasulj sije na veća rastojanja, sa smanjenom sjetvenom normom.

Logična posljedica su loše pokrivena njiva na kojoj se lošije čuva voda i ima više korova, mahune na zemlji koje trunu i u njima su zrna lošijeg tržišnog kvaliteta, smetnje u žetvi, i, naravno, niži prinosi. Još ako je sjeme nesortno, niže klijavosti i lošijeg zdravstvenog stanja, problemi se uvećavaju.

Dva meda i kajmak jedini svjetski zaštićeni bh. proizvodi

MOSTAR – Bosna i Hercegovina ima tri proizvoda na listi Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) kao zaštićene proizvode istorijskog područja, i to Hercegovački med, Cazinski med od kestena i od nedavno Romanijski skorup-kajmak, kazao je u petak direktor Instituta za intelektualno vlasništvo BiH Josip Merdžo u sklopu Dana otvorenih vrata koje je taj institut organizovao u Mostaru, Banjaluci i Sarajevu povodom Svjetskog dana intelektualnog vlasništva.

On je istakao kako je Institut u protekloj godini imao 86 prijava domaćih patenata, a oko 430 međunarodnih i poručio kako svaka zaštita intelektualnog vlasništva daje dodatni kvalitet proizvodu koji se štiti i samim tim na tržištu postiže veću cijenu.

“Treba razlikovati prijavu od objave. Sama prijava je jedan formalni korak, međutim nakon toga slijedi mukotrpno ispitivanje i istraživanje o tome je li to što se smatra patentom zaista patent”, kazao je Merdžo i napomenuo kako svaki patent mora biti inovacija, ali svaka inovacija ne mora biti patent.

Ocijenio je kako je na nivou Evropske unije oko 32 posto BDP-a direktno vezano uz korištenje prava intelektualnog vlasništva u prometu roba i usluga i ostalih vrsta industrije i spomenuo takođe primjer Kine koja godišnje evidentira više od million prijava patenata.

Tokom Dana otvorenih vrata radnici Instituta zainteresiranima su pružili informacije o intelektualnom vlasništvu i njegovoj zaštiti te im podijelili promotivne materijale.

Inače, 2000. godine zemlje članice Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo odredile su 26. aprila kao Svjetski dan intelektualnog vlasništva s ciljem povećanja opšteg razumijevanja prava intelektualnog vlasništva.

Izvor: Nezavisne novine