Naslovnica Blog Stranica 51

Zaštita krompira od crne pjegavosti (Alternaria solani)

Agrosavjet
-
0
Zaštita krompira od crne pjegavosti (Alternaria solani)

Bolest crna pjegavost, uzrokovana gljivicom Alternaria solani, česta je pojava u područjima gdje se intenzivno uzgaja krompir. Pojava ove bolesti je učestalija u područjima gd‌je su srednje dnevne temperature između 25 i 28° S. Česte pojave veoma toplih i sparnih ljetnih mjeseci doprinose sve snažnijim pojavama crne pjegavosti. Stoga, štete od ove bolesti rastu posljednjih godina. Gubici prinosa bilježe se u rasponu od 70-80%, dok su najčešće štete na nezaštićenim poljima između 5 i 20%.

Crna pjegavost je gljivična bolest uzrokovana gljivicom Alternaria solani, koja prezimljava na biljnim ostacima zaraženim iz prethodnih sezona, posebno u blagim zimama. Pri optimalnim uslovima, temperatura od 25 do 28° S i visokoj vlažnosti zraka dolazi do brzog širenja bolesti sa zaraženih na zdrave biljke. Kiše mogu ispirati konidije gljivice sa nadzemnih dijelova do krtola, gd‌je se zaraza može proširiti, a micelij gljivice može preživjeti i do sljedeće sezone.

Simptomi bolesti se prvo pojavljuju na donjim listovima u obliku malih žućkastih pjega promjera 2 – 3 mm, čiji je rub oštro ograničen od zdravog tkiva. Pjege s vremenom tamne i postaju crne, s vidljivim koncentričnim krugovima, što karakteriše ovu bolest i omogućava lako raspoznavanje. Listovi sa visokim stepenom infekcije, koji imaju više pjega, suše se, ali ostaju na stabljici. Zbog pojave crne pjegavosti dolazi do narušavanja fotosinteze, što dovodi do poremećaja ostalih procesa metabolizma u biljci. Na krtolama se također mogu pojaviti pjege, koje su jasno odvojene od zdravog tkiva. Formirane krtole oboljelih biljaka su dosta sitnije, sadrže manje skroba i teško se održavaju u skladištu.

Mjere borbe protiv crne pjegavosti su veoma značajne za očuvanje zdravlja usjeva, posebno u područjima gd‌je je ova gljivična bolest česta. Zdrav sadni materijal i plodored prve su preventivne mjere zaštite od crne (koncentrične) pjegavosti. Neke sorte su manje osjetljive pa ih treba uzeti u obzir.

Zaštita krompira od crne pjegavosti je zasnovana na upotrebi zaštitnih sredstava- fungicida na bazi azoksistrobina (0,5 l/ha), piraklostrobin i boskalid (0,25 kg/ha), difenkonazol (0,5 l/ha) , fluksapiroksad i difenkonazol (0,75 l/ha).

Kombinacija preventivnih strategija poput primjene fungicida, redovnog nadzora biljaka te održavanja dobre drenaže i prozračnosti zemljišta igraju ključnu ulogu u minimiziranju šteta i osiguravanju stabilnog i zdravog prinosa krompira.

Kako da produžite berbu jagoda i zaradite više?

Agrosavjet
-
0
Kako da produžite berbu jagoda i zaradite više?

Gajenje jagoda u zaštićenom prostoru ima za cilj da se obezbijede optimalni uslovi za rast i rađanje u onim periodima godine kada im klimatski uslovi to ne dozvoljavaju. To se prije svega reflektuje kroz ranije sazrijevanje plodova, kao i produžetak perioda berbe, piše na formu Poljoprivredne savjetodavne i stručne službe Srbije.

Ova voćna vrsta se može gajiti u tunelima različite visine, plastenicima i staklenicima.

Niski tuneli

Niski tuneli prije svega imaju funkciju, kada je u pitanju zaštita jagode od poznih proljećnih mrazeva, jer upravo oni nanose štete koje se manifestuju kroz izmrzavanje prve serije cvjetova. Takođe, plodovi sazrijevaju za desetak dana ranije nego na otvorenom prostoru, a berbu je lakše sprovoditi, jer su plodovi suvi i čisti.

Nedostatak ovog tipa gajenja je činjenica da se folija često mora podizati zbog izvođenja berbe i nekih pomotehničkih zahvata. U tom slučaju, a kada temperature u toku noći padaju, folija se mora ponovo spuštati.

Nasuprot tome, kada su visoke dnevne temperature, foliju je neophodno podignuti napola, jer tada i dalje postoji zaštita od sunca, a istovremeno se stvaraju uslovi za strujanje vazduha i tako spriječava pregrijavanje biljaka.

Pročitajte: 5 načina da vam jagode rađaju do jeseni 

Poluvisoki tunel

Poluvisoki tuneli su visine oko dva metra i provjetravanje se vrši otvaranjem čeonih strana. Folija je uglavnom jednostruka, pri čemu se jagoda može gajiti na zemljištu sa zastiranjem PE folijom ili na zemlji ili u hidroponskim vrećama i kontejnerima. I pri ovom načina gajenja jagode berba plodova je 10-15 dana ranija nego pri klasičnoj proizvodnji.

Visoki tuneli

Visoki tuneli su visine 2,5-3,5 metra, pri čemu su vrata za provjetravanje sa čeonih strana i često su pokriveni dvostrukom folijom između kojih se ubacuje komprimovani vazduh. Prednosti ovog načina gajenja su veći prostor, produžena sezona berbe (ranije počinje i kasnije se završava) i veći su prinosi po jedinici površine.

Plastenici

Plastenici su po obliku i veličini slični staklenicima, a najčešći tip kod nas je polukružni. Uglavnom se pružaju u pravcu sjever-jug i širine su 4-8 metara, a visine 3,5-4 metra. Ishrana jagode u ovom sistemu se obavlja fertigacijom u zavisnosti od fenofaze u određenim vremenskim intervalima, pri čemu se koriste vodotopiva đubriva, a povremeno se vrši i folijarno prihranjivanje mikroelementima koje se obavlja istovremeno sa fungicidno-insekticidnim tretmanom.

U plastenicima se berba obavlja svaki drugi dan i traje nekada i preko dva mjeseca. Kada se biljke gaje u vrećama ili kontejnerima berba je olakšana, jer su plodovi locirni uglavnom u visini tijela berača.

Uprkos činjenci da je investicija u plastenika veoma skupa, svakako je isplativa, jer se ostvaruju visoki prinosi i cijena koje se postiže u vansezoni, navodi Stanojević. Takođe, instalirana oprema ostaje duži niz godina, a samo se menjaju vreće sa supstratom i biljke.

Pročitajte: Njega jagode posle berbe: Zakidanje stolona

Staklenici

Staklenici su svakako najskuplji, ali i najprifitabilniji posao, kada je gajenje jagode u zaštićenom prostoru u pitanju, ističe autor.

Prednosti su ranije sazrijevanje, produžena berba u oba smjera, programiranje zrenja prema zahtijevima tržišta i kontrolisani uslovi gajenja. Gajenje jagode u ovim uslovima se dovodi na nivo programirane proizvodnje kada je u pitanju kvalitet, prinos i vrijeme zrenja.

Pekmez od kajsija – Recept bez konzervansa

Agrosavjet
-
0
Pekmez od kajsija – Recept bez konzervansa

Pekmez od kajsija – Kajsija ima još malo i ako ste se uželili starinskog dobrog pekmeza, evo kako da ga lako napravite kod kuće.

Recepta za domaći pekmez od kajsija bez konzervansa

Sastojci:

  • 2 kg zrelih kajsija
  • 1 kg šećera
  • sok od jednog limuna
  • 1 vanilin šećer (opciono)

Pročitajte: Domaći pekmez od šljiva bez šećera

Priprema:

Priprema kajsija: Operite kajsije, prepolovite ih i uklonite koštice. Kajsije stavite u veliku šerpu.

Dodavanje šećera: Preko kajsija pospite šećer i ostavite da stoji nekoliko sati ili preko noći kako bi kajsije pustile sok.

Kuvanje pekmeza: Šerpu sa kajsijama i šećerom stavite na srednje jaku vatru i dodajte sok od limuna. Kuvajte uz povremeno miješanje dok se šećer potpuno ne otopi. Kada kajsije počnu da se raspadaju, smanjite vatru i kuvajte uz povremeno miješanje dok se pekmez ne zgusne (oko 1-2 sata). Da biste provjerili da li je pekmez gotov, stavite malu količinu na hladan tanjir – ako se ne razliva, pekmez je spreman.

Dodavanje vanilin šećera: Ako želite, pred kraj kuvanja dodajte vanilin šećer i dobro promiješajte.

Sterilizacija tegli: Dok se pekmez kuva, sterilizujte tegle i poklopce. Tegle možete sterilizovati tako što ćete ih oprati, staviti u rernu na 100°C na 10-15 minuta, ili ih možete prokuvati u vodi.

Punjenje tegli: Vrući pekmez sipajte u tople sterilizovane tegle, pazeći da ne ostavljate mjehuriće vazduha. Odmah zatvorite poklopcima. Tegle okrenite naopako i ostavite ih tako 5 minuta kako bi se stvorio vakuum, a zatim ih vratite u normalan položaj.

Čuvanje pekmeza: Pekmez čuvajte na hladnom i tamnom mjestu. Kada otvorite teglu, čuvajte je u frižideru.

Tajne prihranjivanja PAPRIKE: Kako do obilnih i kvalitetnih plodova?

Agrosavjet
-
0
Tajne prihranjivanja PAPRIKE: Kako do obilnih i kvalitetnih plodova?

Prihranjivanje paprike tokom vegetacije ključno je za postizanje visokih prinosa i kvalitetnih plodova. Paprika je biljka koja ima velike potrebe za hranjivim materijama, pa je neophodno obratiti pažnju na pravovremeno i pravilno dodavanje đubriva.

Evo nekoliko ključnih koraka za uspješno prihranjivanje paprike tokom vegetacije:

1. Priprema zemljišta prije sadnje

Prije sadnje paprike, važno je dobro pripremiti zemljište. To podrazumijeva duboko oranje ili frezanje i dodavanje osnovnih hranjivih materija. Najbolje je koristiti organska đubriva kao što je stajnjak, kompost ili zelenišno đubrivo. Preporučena količina stajnjaka je oko 30-40 tona po hektaru.

2. Osnovno mineralno đubrenje

Prije sadnje, preporučuje se primjena mineralnih đubriva sa naglaskom na fosfor (P) i kalijum (K), jer su ovi elementi manje pokretni u zemljištu i teško ih je dodavati kasnije tokom vegetacije. Urea, superfosfat i kalijum-sulfat su dobra opcija. Količine variraju zavisno od analize zemljišta, ali okvirno se može primijeniti 500-600 kg NPK (15:15:15) po hektaru.

Pročitajte: Orezivanje paprike je nužno za obilan i dobar rod. Donosimo kako i kada to napraviti

3. Prihranjivanje paprike tokom vegetacije

Tokom vegetacije, paprika ima povećane potrebe za azotom (N), fosforom (P) i kalijumom (K). Prihranjivanje se obavlja u više navrata, kako bi se biljci obezbijedio kontinuitet u snabdijevanju hranjivim materijama.

a. Prva faza – Nakon sadnje

Prva prihrana se obavlja 2-3 nedjelje nakon sadnje kada se biljke dobro ukorijene. Preporučuje se korišćenje đubriva bogatih azotom, kao što je urea ili KAN (kalcijum-amonijum nitrat). Količina se kreće oko 100-150 kg po hektaru.

b. Druga faza – Formiranje plodova

Druga prihrana se obavlja u fazi formiranja plodova. Ovde je važno obezbijediti dovoljne količine fosfora i kalijuma. Može se koristiti NPK đubrivo sa naglaskom na K (npr. 12:12:24) u količini od 200-300 kg po hektaru.

c. Treća faza – Intenzivan rast plodova

Treća prihrana se obavlja kada plodovi intenzivno rastu. Ponovo se koristi đubrivo bogato kalijumom kako bi se poboljšao kvalitet i ukus plodova. Mogu se koristiti kalijum-sulfat ili specijalizovana đubriva za papriku.

4. Folijarna prihrana

Pored klasične prihrane, folijarna prihrana može biti veoma korisna, posebno u stresnim uslovima (suša, visoke temperature). Folijarna prihrana se obavlja prskanjem biljaka rastvorom mineralnih đubriva koja sadrže mikroelemente (bor, cink, mangan). Ova đubriva brzo deluju i pomažu biljkama da prevaziđu stresne situacije.

Pročitajte: Uzgoj paprike na otvorenom: Njega, navodnjavanje i prihrana za visoke prinose

5. Navodnjavanje i prihrana

Paprika zahtijeva redovno navodnjavanje, a u kombinaciji sa prihranom postižu se najbolji rezultati. Prihranjivanje omogućava ravnomjerno raspoređivanje hranjivih materija direktno do korijenovog sistema. Korišćenjem sistema kap po kap može se precizno dozirati količina vode i hranjivih materija.

Zaključak

Pravilno prihranjivanje paprike tokom vegetacije zahtijeva pažljivo planiranje i prilagođavanje potrebama biljaka u različitim fazama rasta. Redovna analiza zemljišta, pravilna primjena đubriva i adekvatno navodnjavanje su ključni faktori za postizanje visokih prinosa i kvalitetnih plodova.

Uzgoj krastavaca na mreži

Agrosavjet
-
0
Uzgoj krastavaca na mreži

Krastavci se mogu uzgajati na golom tlu, na malču od crne polietilenske folije i na armaturi. Uzgoj na armaturi je u kombinaciji s malčiranjem crnom folijom i postavljenim sistemom za navodnjavanje kapanjem, najintenzivniji način proizvodnje krastavaca, kojim se ostvaruju najveći prinosi

Zbog uspravnog rasta stabljike bolja je prozračnost biljaka, što rezultira manjim problemima s bolestima i olakšava berbu, a plodovi su čisti, bez čestica tla. Postavljanje armature se primjenjuje u proizvodnji krastavaca za kiseljenje („kornišona“) na otvorenome i u proizvodnji salatnih krastavaca u zaštićenim prostorima.

Uslovi uzgoja

Krastavac je tipična toploljubiva vrsta s povećanim zahtjevima prema temperaturi tla i zraka. Zbog velike lisne površine ima velike zahtjeve za vodom, naročito tijekom plodonošenja. Stoga se, u ili sadnje postavlja sustav za navodnjavanje kapanjem i crni polietilenski malč. Sjetva ili sadnja na otvoreno se ne preporučuje prije nego što prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. To je u drugoj polovini maja. Zbog velikih zahtjeva za temperaturom krastavci se u posljednje vrijeme uzgajaju iz presadnica proizvedenih u grijanom zaštićenom prostoru. Presadnice se sade u vrijeme kad bi inače bila moguća sjetva, čime se ostvaruje ranija i duža berba plodova. U grijanim zaštićenim prostorima sadnja se obavlja početkom ožujka, a u negrijanim oko petnaestak dana ranije nego na otvorenome. Minimalna temperatura klijanja je 12 °C, a optimalna 25 do 30 °C. Za nicanje prilikom sjetve na otvoreno poželjno je da temperatura tla bude minimalno 15 °C. Za vegetativni rast i razvoj najpovoljnije su dnevne temperature oko 25 °C i noćne oko 18 °C, a za cvatnju i razvoj ploda 25 do 30 °C danju i 20 °C noću. Pri temperaturi 12 °C zaustavlja se cvatnja, na 10 °C biljka odbacuje cvjetove, a na 6 °C prestaje s rastom. Visoke temperature iznad 32 °C znatno usporavaju rast plodova, smanjuju oplodnju, a ako su praćene nedostatkom vode može doći do opadanja cvjetova i zametnutih plodova.

Kod visokih temperatura intenzivnije se formiraju muški cvjetovi,štododatnosmanjujeprinos. Optimalna vlažnost tla tijekom plodonošenja je oko 80% poljskog vodnog kapaciteta. Uz to, poželjna je i vlažnost zraka iznad 70%. Tijekom plodonošenja potrebno je tjedno navodnjavati s 25 do 30 l/m2, kako bi se spriječio gubitak turgora biljke i smanjila mogućnost opadanja cvjetova. Najefikasnije je navodnjavanje kapanjem uz koje se može provesti i prihrana. Krastavci su izuzetno osjetljivi na jače vjetrove. Zbog toga bi u proizvodnji na otvorenome trebalo birati položaje prirodno zaštićene od vjetra ili uz usjev krastavaca, sa strane najčešćeg puhanja vjetrova posijati nekoliko redova kukuruza, koji će poslužiti kao vjetrozaštitni pojas.

Postavljanje armature

Armatura za uzgoj krastavaca za kiseljenje ili „kornišona“ na otvorenome postavlja se prije sjetve ili sadnje. Na pripremljene gredice, s postavljenim sustavom za navodnjavanje kapanjem i pokrivene crnom polietilenskom folijom postavljaju se stupovi koji se ukopaju tako da su 150 do 180 cm iznad tla. Postavljaju se svaka 3 do 4 m u redove razmaknute 120 do 150 cm. Na visini 15 do 20 cm iznad tla napinje se donja žica, a na vrhovima stupova gornja. Na svakih 20 do 25 cm spušta se vezivo (špaga) i privezuje za donju žicu ili se između žica napinje mreža veličine otvora 20 x 20 cm. Sjetva se obavlja u kućice na razmak 25 do 30 cm, po 3 sjemenke u kućicu. Nakon razvijanja prvog pravog lista, ostavlja se najrazvijenija biljka, a ostale se režu u razini tla. Na taj način se dobiju oko 3 biljke po m2, što je optimalno za ovaj način uzgoja. Ako se sade presadnice, sadi se po jedna biljka na razmak 30 cm. Kad vriježe narastu 30 do 40 cm usmjeruju se i obavijaju oko špage ili uvode u okca mreže. Ovo usmjeravanje se tijekom rasta provodi jedan do dva puta tjedno, sve dok vriježa ne naraste do gornje žice za koju se privezuje i spušta prema dolje. Na donjem dijelu stabljike potrebno je redovito pincirati zaperke. U proizvodnji salatnih krastavaca u zaštićenim prostorima koristi se vertikalni uzgoj uz vezivo. Presadnice s grudom supstrata sade se u dvoredne trake razmaka 1 m, što znači da se na traku folije za malčiranje sade dva reda biljaka. Razmak između redova u traci, kao i razmak između biljaka u redu iznosi 50 cm, čime se ostvaruje sklop oko 2,5 biljke po m2.

Pročitajte: Uz ovih pet savjeta krastavci će bolje rasti i napredovati

Prije sadnje se, iznad svakog reda na konstrukciju zaštićenog prostora razvuče pocinčana žica, s koje se spušta vezivo. Nakon ukorjenjivanja biljaka, vezivo se lagano veže oko stabljike na visini 10 cm iznad tla. Tijekom rasta biljka se omata oko veziva. Do visine oko pola metra s biljaka se odstranjuju svi formirani cvjetovi i zaperci. Na taj način se osigurava bolji razvoj korijena i lisne mase prije intenzivnog plodonošenja. Iznad toga se na sljedeća 3 do 4 nodija zaperci prikraćuju na 2 lista i 1 plod, dok se oni viši prikraćuju na 3 lista i 2 ploda. Kad glavna vriježa naraste do žice, prebacuje se preko nje. Druga je mogućnost prikraćivanje vrha kad dosegne žicu. U tom slučaju se na glavnoj vriježi ostavlja zaperak koji se prebacuje preko žice. Tijekom plodonošenja se uz navodnjavanje kapanjem jednom tjedno provodi i prihrana kompleksnim vodotopivim gnojivima s povećanim koncentracijama kalija.

Berba

Berba krastavaca započinje 50 do 70 dana nakon sjetve, odnosno, 30 do 40 dana nakon sadnje. Provodi se svaka dva do tri dana, najčešće tri puta tjedno. „Kornišoni“ se mogu brati i svaki dan, čime se postiže veći udio ekstra klase ili „delikates“ plodova, kraćih od 3 cm. Zaostali plodovi koji prerastaju i deformirani plodovi usporavaju zametanje i rast mladih plodova. Klasiranje krastavaca za preradu obavlja se prema dužini i to: I. klasa: 3 do 6 cm; II. klasa: 6 do 9 cm; III. klasa: 9 do 12 cm. Plodovi duži od 12 cm smatraju se netržnima. Većim udjelom plodova ekstra i I. klase ostvaruje se bolji financijski rezultat jer plodovi ovih klasa imaju najvišu otkupnu cijenu. Prinos može varirati od 3 do 5 kg/m2. Uobičajeno, oko 15 do 20% prinosa čine plodovi prve klase, oko 40 do 45% druge klase i oko 30% treće klase. Unatoč pažljivoj berbi manji dio prinosa (5 do 10%) čine prerasli plodovi. Salatni krastavci se beru kad plodovi dostignu dužinu i promjer karakterističnu za kultivar. Dužina plodova u berbi najčešće iznosi između 18 i 24 cm, a promjer od 4 do 5 cm. Masa tržnih plodova varira od 200 do 300 g. Prinos može varirati od 10 do 30 kg/m2, ovisno o vremenu uzgoja i trajanju berbe.

Autor: Dr. sc. Božidar Benko / agroklub.com

Nevjerovatan rast pilića: Kako i zašto su kokoške postajale sve veće tokom decenija

Agrosavjet
-
0
Nevjerovatan rast pilića: Kako i zašto su kokoške postajale sve veće tokom decenija

Naučnici i stariji ljudi tvrde da je piletina nekad bila bogata ukusom i cijenjena, dok je današnje pileće meso često opisano kao ‘gnjecavo’ i bez pravog okusa. Nekada su kokoške slobodno kljucale po dvorištu, dok se danas hrane koncentratima koji uključuju soju, često GMO.

Prema istraživanjima, 1923. je bilo potrebno 16 nedelja za uzgoj pileta teškog 1 kg, dok je 1933. to trajalo dvije nedjelje manje. Do 2005. pilići su postali četiri puta teži nego 1957., iako su hranjeni na isti način. U 2016. prosječna težina pilića bila je 2,8 kg. Naučnici ove razlike pripisuju genetskim manipulacijama koje su počele 1948. s ciljem stvaranja brže rastućih i većih pilića.

Rast pilića tokom godina
Foto: FB page Weird, Strange and Interesting Things

Masovna proizvodnja piletine uključuje uzgoj pilića u velikim hangarima u lošim uslovima, gdje su pilići ograničeni u kretanju kako bi maksimalno pretvorili hranu u meso. Hranjeni su 24 sata dnevno uz intenzivno svjetlo i razne dodatke poput hormona i antibiotika.

U ruralnim dijelovima još uvijek se mogu naći domaći pijetlovi i kokoške, koji imaju tvrdo, sočno meso. No, djeca danas često odbijaju takvo meso jer preferiraju mekano industrijsko pile.

Veliki proizvođači pilećeg mesa teže uzgoju pilića s razvijenim batkom i karabatkom, dok su ostali dijelovi tijela kržljavi. Sličnost između različitih vrsta mesa povećava se jer se sve životinje hrane sličnim koncentratima.

Težina kokoši kroz godine (Ovi podaci odnose se na brojlere, piliće takozvane „teške“ linije)

Godina Prosječna težina (kg)
1955 1,5
1960 1,72
1965 1,8
1970 1,9
1975 2,0
1980 2,1
1985 2,2
1990 2,26
1995 2,35
2000 2,58
2005 2,67
2010 2,75
2016 2,8
2017 3,08

Orezivanje paprike je nužno za obilan i dobar rod. Donosimo kako i kada to napraviti

Agrosavjet
-
0
Orezivanje paprike je nužno za obilan i dobar rod. Donosimo kako i kada to napraviti
Kao i kod paradajza, orezivanje paprike ključno je za uzgoj zdravog, produktivnog usjeva.

Kada orežete biljke paprike koje rastu u vašem vrtu, na povišenim gredicama ili posudama – događaju se sjajne stvari! Kada je riječ o uzgoju zdravih i iznimno produktivnih biljaka paprike, orezivanje može igrati veliku ulogu u cjelokupnom uspjehu vaših biljaka. Ne samo da orezivanje vaših biljaka paprike može pomoći u povećanju količine zraka, vode i sunčeve svjetlosti koje primaju za snažan rast – ono također može potaknuti oprašivanje i prinose.

Kada se grane, stabljike i lišće paprike pusti da rastu po volji, mogu stvoriti pokrov od lišća koji je toliko gust da oprašivačima postaje teško doći do cvijeta. Ali malo otvaranje biljke može povećati pristup i oprašivanje. Osim toga, dodatni protok zraka pomaže da biljka bude zdravija i jača.

Orezivanje također olakšava brigu o biljkama. Podrezivanjem donjih grana paprike – zalijevanje i gnojidba postaju jednostavni zadaci. Još bolje, podrezivanje baze također otežava pristup štetnicima. Bez donjih dijelova, teže im je popeti se do lišća. Imajući na umu sve te prednosti, saznajte u nastavku kako savršeno orezati paprike.

Kako orezati paprike za bolju i veću žetvu

Kao i kod rajčice, orezivanje paprike ključno je za uzgoj zdravog, produktivnog usjeva. Kod paprike najvažnije područje rezidbe je pri dnu biljke. Zapravo, čak i ako odlučite ne orezivati ništa drugo, orežite donji dio biljaka! Kao što je gore spomenuto, donja rezidba je nužna kada je u pitanju propuštanje zraka kroz biljku i zadržavanje bolesti i štetnika na odstojanju.

Kod manjih sorti paprike, kada sazriju, donjih 20 do 25 centimetara biljke treba podrezati. Za veće vrste paprika, odozdo prema gore mora biti 30 do 40 centimetara slobodnog prostora.

Ključ uspjeha je postupno orezivanje biljke kako raste. Tijekom prvog mjeseca rasta, kada su biljke male, počnite s orezivanjem svih grana blizu dna od 10 do 15 centimetara. Mlade stabljike su tanke i često se mogu lako orezati oštrim, čistim škarama.

Sterilizacija prije rezidbe

Sterilizacija svoje oštrice antiseptičkom otopinom prije orezivanja kako biste spriječili prijenos bolesti s drugih biljaka za čije su orezivanje možda bile korištene. Ovo je važno učiniti kada obavljate bilo kakvo orezivanje, bilo koje biljke.

Kako biljka raste, nastavite orezivati donje dijelove kako biste oslobodili željeni prostor. Ostaci paprike mogu se dodati u kompostnu hrpu sve dok ne pokazuju očite znakove bolesti.

Orezivanje sredine i vrha

Srednjim i gornjim dijelovima vaših biljaka paprike također možete pomoći orezivanjem, a to može biti vrlo korisno za njihov konačni uspjeh. Rezidba na tim područjima bit će lakša od donje, a pomaže da lišće ne postane pregusto.

Pustite biljku da malo sazrije prije srednje ili gornje rezidbe. Započnite čišćenjem samo nekoliko grana iz sredine vaših biljaka kako biste ih otvorili. Odaberite stabljike i grane koje imaju najmanje cvjetova i uklonite ih kako bi preostala biljka dobila više svjetla i zraka. Pravi ključ za srednje orezivanje je jednostavno ne dopustiti da biljka preraste lišćem. Nemojte previše razmišljati o ovom koraku i zapamtite da je manje više kada je u pitanju srednje orezivanje. Uklanjanjem samo nekoliko srednjih stabljika i grana može se uvelike poboljšati protok zraka biljke i potencijal sazrijevanja.

Na kraju, uvijek uklonite sve divlje grane ili bilo koji dio biljke koji pokazuje znakove bolesti. Ako grana naraste previsoko i teško ju je poduprijeti, možete je podrezati kako biljka ne bi postala teška. Opet, više od svega drugog, najvažnija je donja rezidba!

Orežite ranu papriku

Posljednji dio rezidbe koji može pomoći vašim biljkama je uklanjanje prvih paprika koje se formiraju. Iako može biti uzbudljivo vidjeti ove rane paprike, uklanjanjem prvih koje se pojave, biljka će biti usredotočena na rast i stvaranje više cvjetanja.

Vrtlarima to može biti teško učiniti, ali orezivanjem tih ranih plodova zapravo ćete ubrzati žetvu. Ranim paprikama treba predugo da sazriju i uzmu energiju iz biljke. Činite to otprilike tjedan ili dva, a zatim pustite da se novi cvjetovi pretvore u sjajne paprike!

Kako orezati i podržati manje paprike

Podupiranje biljaka paprike jednako je važno kao i potpora biljkama rajčice. Bez toga, paprike lako mogu stradati – kao i vaša ukupna žetva!

Kako biljka paprike počinje rasti, stabljike i grane mogu postati prilično teške. Pogotovo kako nastaje sve više paprika. Zapravo, kada sazrije puni urod, biljke paprike proizvode još veću težinu na svojim granama nego mnoge sorte rajčice. Bez odgovarajuće potpore, grane mogu lako pucati od težine. To ne samo da može uništiti plodove, već pritom oštetiti i biljku. A ako se dogodi jak vjetar ili ljetna kiša, možete izgubiti cijelu biljku u trenu.

Za manje sorte kao što su jalapen i čili papričice, trebat ćete potporu biljke samo za glavnu stabljiku. Započnite vezanjem glavne stabljike nekoliko centimetara od tla. Nastavite vezati više nosača dok raste. Ove manje biljke proizvode svoje plodove na kompaktan način izvan glavne stabljike, zbog toga je jedan nosač obično više nego dovoljan da osigura usjev.

Podupiranje velikih sorti paprike

Za veće sorte kao što su zelena, crvena i žuta paprika ili velika pečena paprika, obavezno je podupiranje glavne stabljike i jako opterećenih grana. Kao i kod manjih sorti paprike, počnite rano vezati glavnu stabljiku nekoliko centimetara prema gore. Također ćete htjeti vezati glavnu stabljiku ili stabljike dok rastu.

Osim toga, za velike sorte paprike, trebat ćete privezati sve teške grane za glavni oslonac kako biste ih držali pod kontrolom. Bez dodatnog oslonca, velike grane izdanaka mogu se prilično lako otrgnuti od biljke. Pogotovo jer na njima ima sve više plodova koji sazrijevaju!

Ljetna-zelena rezidba voćaka: Mjere i tehnike za oblikovanje i unapređenje rodnosti

Agrosavjet
-
0
Ljetna-zelena rezidba voćaka: Mjere i tehnike za oblikovanje i unapređenje rodnosti

Ljetna zelena rezidba voćaka se sprovodi tokom vegetacije, od polovine juna pa sve do kraja jula. Ovoj rezidbi prethodi nekoliko operacija. Međutim, nisu sve dobre za sve voćne vrste.

Kako bi se uspješno obavila ljetnja-zelena rezidba, prije toga je potrebno sprovesti nekoliko mjera, a to su:

– rovašenje pupoljaka,
– prstenova debla,
– razvođenje jednogodišnjih ljetorasta i uvrtanje ljetorasta.

Rovašenje – neposredno pred kretanje vegetacije

Rovašenjem treba da se popune praznine koje su se tokom razvoja stvorile u kruni. Sprovodi se neposredno pred kretanje vegetacije tako što se iznad pupoljka, iz kojeg bi trebalo da se isprovocira ljetorast, obavlja lučno zasecanje, neposredno iznad samog pupoljka kalemarskim nožem ili nožem kalemarskih makaza, čime se transfer sokova i hranjivih materija usmjerava ka pupoljku i omogućava njegovo aktiviranje. Ova mjera najbolje rezultate daje kod jabuke i kruške, dok se kod šljive ne dobijaju zadovoljavajući rezultati.

Prstenovanje debla – polovinom aprila

Prstenovanje debla je agrotehnička mjera koja ima za cilj, takođe da smanji bujnost, Polovinom aprila postavlja se obična pocinkovana žica na deblo u visini 50- 60 cm i blago se uvrne klještima. Bitno je da se u startu ne napravi veliki pritisak na deblo kako se ne bi žica odmah usjekla u stablo. Postavljanje prstenova se može raditi do kraja aprila.

Ova žica ili metalni prstenovi tokom vegetacije stežu deblo, blago se usecaju i na tom mestu se stvara zadebljanje. To ometa normalno cirkulisanje organske materije iz lista u deblo i uslijed toga se smanjuje bujnost stabla i potencira formiranje rodnih pupoljaka. Zbog ove mjere, na primjer, trešnja ranije prorodi. Žica se skida najkasnije do kraja prve dekade juna. U slučaju da žica ostane posle ovog datuma može doći do prekidanja sprovodnih sudova i sušenja stabla.

Povijanje ljetorasta – u drugoj polovini juna

Povijanje ili razvođenje ljetorasta je izuzetno značajna mjera u formiranju uzgojnogoblika, a sprovodi se od godine sadnje do formiranja željenog uzgojnog oblika (3-4 godine). Ima za cilj da se uveća ugao kod svih ljetorasta koji u svom razvoju imaju oštarugao u odnosu na osnovu stabla. Ova mjera sprovodi se raznim pomagalima tipa čačkalica, zašiljenih komada žice, komadi stiropora ili čak štipaljke.

Izvodi se uglavnom u drugoj polovini juna, a zavisi od razvoja toka vegetacije (u kišnim godinama ona se odlaže za početak jula kada primarna građa počne da prelazi u sekundarnu, jer u ranijem periodu dolazi do očenjivanja letorasta). Uostalom, vrijeme sprovođenja ove mjere može se prepustiti samim voćarima, kada oni procene da se ljetorasti mogu razvoditi bez očenjivanja.

Ugao grananja treba uvećati do položaja 60-70 stepeni u odnosu na osu debla. Ovakav način razvođenja ljetorasta ima za cilj bolje formiranje ljetnjih pupoljaka i smanjenje, eliminisanje očenjivanja grana u kasnijim godinama razvoja i pune rodnosti.

Ovu mjeru posebno treba sprovoditi u zasadima šljiva, gde se teži slobodnijem formiranju uzgojnog oblika sa dužim skeletnim granama. Ova mjera se, kako za šljivu, odnosi i na sve ostale vrste voćaka.

Posebno se mora primijeniti u sistemu guste sadnje, koja danas kod mnogih voćara zauzima sve veće površine. Kada se na stablima, bilo zbog podloge ili smanjenja rodnosti, jave bujni letorasti, njih osim povijanja treba uvrtati, kako im bi se smanjila bujnost, a time povećala rodnost, tj. formirali cvijetni pupoljci. Pored ljetorasta u kruni se može uvrtati i dvogodišnje rodno drvo, na kojem će se posebno uvećati formiranje cvetnih pupoljaka.

Ljetna rezidba – od polovine juna do kraja jula

Ova mjera se sprovodi u zavisnosti od razvoja vegetacije, od polovine juna pa sve do kraja jula. Može se sprovesti čak i u dva navrata, zavisno od razvijenosti stabla. Uklanjaju se sve grane koje idu ka unutrašnjosti i uspravno u odnosu na krunu.

Njihovo uklanjanje je moguće i lačenjem, dok su male, ili odsecanjem voćarskim makazama u kasnijem period. Mogu se odsijecati do osnove grana ili ostavljati čaporak, obično sa dva pupoljka. Osnovne, skeletne grane prekraćuju se na bočne prevremene grančice, čime se postiže formiranje uzgojnog oblika i sprječavanje izduživanja krune.

Kod jabučastih voćnih vrsta ljetnom-zelenom rezidbom uklanjaju se svi ljetorasti koji su suvišni u kruni i imaju vertikalan položaj. To se uglavnom odnosi na stable starija od četiri godine, jer suvišnih u ranijim godinama nema. Kod ovih voćnih vrsta u starijim godinama mogu se skraćivati-uklanjati starije rodne grane kada se desi da one budu preterano bujne zbog slabe rodnosti. Ovim načinom dobija se veća osvetljenost krune, što ima za cilj bolje formiranje cvijetnih pupoljaka.

Iz svega pomenutog, proizilazi da je ljetna-zelena rezidba neizostavna u gajenju voća. Posle sprovedene ove rezidbe, zimska rezidba na zrelo je izuzetno jednostavna, često samo korektivna.

Uzgoj paprike na otvorenom: Njega, navodnjavanje i prihrana za visoke prinose

Agrosavjet
-
0
Uzgoj paprike na otvorenom: Njega, navodnjavanje i prihrana za visoke prinose

Uz adekvatnu osnovnu obradu i đubrenje zemljišta te nakon pripreme zemljišta za sadnju i čim to vremenske prilike dopuste pristupa se sadnji paprike.

Sadnja paprike obavlja se kad srednje dnevne temperature zraka porastu preko 15°C ali ujedno treba i proći opasnost od kasnih proljetnih mraza. Pri nižim temperaturama korijen ne raste te je ukorijenjavanje otežano a samim time i onemogućen normalan rast i razvoj. Biljke koje su nakon sadnje u uslovima nepovoljnijih temperatura teško se i sporo oporavljaju.

Saditi se može na ravnu površinu ili na gredice. Način i sklop sadnje ovise o kultivaru i mogućem razdoblju berbe. Tako se, determinantni i semideterminantni kultivari koji svoj rast završavaju sa sekundarnim i tercijarnim granama /beru se kroz kraće vrijeme/ sade u gušćem sklopu dok indeterminantni s manjim brojem biljaka po jedinici površine daju zadovoljavajuće prinose.

Međuredni razmak trebao bi biti od 50 – 60 cm a unutar redova oko 40 cm za bujnije kultivare (postiže se sklop od 40.000 – 50.000 biljaka/ha) dok je za manje bujne kultivare razmak u redu od 15 – 25 cm (80.000 – 130.000 biljaka/ha).

Prilikom sadnje tlo mora biti zasićeno vodom do 80% poljskog vodnog kapaciteta na dubini od 15 – 20 cm .Presadnica se zatrpava u zemlju do ruba površine grude supstrata., piše agroportal.hr

Navodnjavanje

Paprika je najosjetljivija na nedostatak zemljišne vlage poslije presađivanja i u fazi cvjetanja i razvoja plodova.

Na lakšim zemljištima paprika se navodnjava češće, većim količinama vode, dok na težim rjeđe, manjim količinama vode.

Nakon sadnje papriku ne treba zalivati velikim zalivnim normama. Ako je zemljište zaliveno pred sadnju, onda je dovoljno oko 10 l/m2.

Za vrijeme toplog vremena zalivnu normu od 10-15 l/m2treba ponoviti 2-3 puta.

Nakon ukorijenjavanja papriku treba zaliti sa oko 20-30 l/m2.

Kontrolu stanja usjeva obaviti nakon 5-7 dana i ako je potrebno popuniti prazna mjesta i ponoviti navodnjavanje.

Kultivacija i okopavanje

Njega paprike podrazumijeva više kultiviranja i okopavanja. Prvo kultiviranje obaviti dvije nedjelje nakon rasađivanja, a kasnije poslije svakog navodnjavanja ili jače kiše. Dubina kultiviranja do 7 cm.

U toku vegetacije potrebno je uraditi i dva do tri okopavanja kako bi se razmrvilo zemljište oko korijena i posjekao kororv.

Prihranjivanje

Uspješna proizvodnja zavisi od prihranjivanja. Svaka faza razvoja biljke zahtjeva određen odnos hraniva. Savjet Vladice Stefanović, dipl. inž. poljoprivrede je da prihranu treba obaviti na sljedeći način:

1) Faza ukorijenjavanja

Startujemo sa jačom dozom fosfora (1:4:1). Povećan sadržaj fosfora pospješuje razvoj korijena i ukorijenjavanje rasađene biljke. Njegov značaj u fazi ukorijenjavanja se povećava sa hladnoćom zemljišta.

2) Faza početnog porasta

Do zametanja plodova ujednačen odnos NPK hraniva (1:1:1). Ova faza traje do početka intenzivnog cvjetanja i oplodnje. Približno je podjednako usvajanje osnovnih elemenata ishrane. Fosfor ima značajnu ulogu u procesu cvjetanja tako da je nadalje on konstantno prisutan.

3) Faza od zametanja do porasta prvih plodova

Do prve berbe više kalijuma i azota (2:1:3). Kalijum pospješuje boju, ukus, kvalitet i trajnost plodova paprike. Sa višim temperaturama i jačom svjetlošću povećava se potrošnja azota.

4) Faza intenzivnog plodonošenja

U plodonošenju još više kalijuma (2:1:4). Što je više plodova na biljci, veća je i potražnja za kalijumom. Od faze početnog porasta, pa do kraja berbe prema uputstvu stručnog lica dodavati fertigacijom i folijarnom prihranom Ca. Česta je pojava u paprici trulež vrha ploda, koja nastaje usled nedostatka kalcijuma.

Tokom vegetacije kod paprike se može obaviti i folijarna prihrana u cilju obezbeđenja boljeg porasta i zdravstvenog stanja biljaka, dodavanjem različitih folijarnih đubriva sa makro i mikro elementima, piše poljosfera.rs

Solite paradajz prije jela? Srpski travar otkrio grešku koju svi pravimo

Agrosavjet
-
0
Solite paradajz prije jela? Srpski travar otkrio grešku koju svi pravimo

Paradajz je veoma važan izvor kalijuma koji gubimo u toku toplih letnjih dana i kada su vrućine, zato je važno da se uvrsti u ishranu u ovom periodu.

Paradajz je idealna ljetna namirnica, posebno kada nastupe velike vrućine, i u tome su saglasni i ljekari. Sirov paradajz je izvor likopena antioksidanasa, ali i vitamina C, kalijuma i folata.

Srpski travar, Nebojša Stamenović u svom video obraćanju na Instagram profilu objasnio je kako je najbolje i najzdravije konzumirati ovu namirnicu.

– Paradajz jedem iz svoje bašte, a paradajz salatu začinim takođe začinima iz svoje bašte. So neutrališe kalijum u paradajzu, pa ja paradajz nikada ne solim – rekao je Nebojša.

Jedite paradajz – ojačajte kosti

Popularno crveno povrće sadrži kalcijum i kalijum koji pomažu u jačanju koštanog sistema. Osteokalcin, koštani protein, sintetiše vitamin K, kojeg ima puno u paradajzu. Osteokalcin veže molekule kalcijuma, ojačavajući tako koštano tkivo.

Druga važna komponenta koja služi ja jačanje kostiju je likopen. To je crveni pigment koji je prisutan ne samo u paradajzu, već i u drugom crvenom povrću. On blagotvorno djeluje na koštani sistem i pomaže u borbi protiv osteoporoze – noćne more svake žene. Upravo zato se ženama starijim od 40 godina savjetuje da u svoju ishranu uključe više paradajza.

Snižava krvni pritisak

I još jednom o djelovanju likopena na naš organizam. Pitate se šta još korisno može taj likopen da učini za naše zdravlje. Vidjeli smo da može puno toga, ali treba napomenuti još jednu važnu korist – snižavanje krvnog pritiska.

Nedostatak kalijuma u našoj ishrani uzrokuje visok krvni pritisak. Takođe, na to mogu uticati i višak natrijuma, jer kalijum izbacuje natrijum iz tijela. Paradajz pruža dovoljno kalijuma i snižava krvni pritisak, prenosi Srbija Danas.

Paradajz – idealan pomoćnik za dijabetičare

Još jedna od bitnih zdravstvenih koristi paradajza jeste to da on pomaže u regulisanju nivoa šećera u krvi. Odličan je izvor hroma i vlakana koji održavaju normalan nivo šećera u krvi.

Naravno, to ne znači da možete bez problema da jedete slatkiše ako je paradajz prisutan u vašoj svakodnevnoj ishrani. Zapamtite, važan je balans.

1...505152...1.015Stranica 51 of 1.015

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia