Naslovnica Blog Stranica 51

Koke nosilje pod rizikom zbog zagađene vode, kako prepoznati tempiranu bombu na farmi!

Držati koke nosilje nije jednostavna stvar, jer bez obzira da li vam se koke nosilje slobodno šetaju ili se drže u kavezima, imaju velike potrebe za vodom ali ne bilo kakvom već traže jednako hemijski i bakteriološki ispravnu, isto kao i čovek. Zbog toga se nameće pitanje, kako obezbijediti dovoljne količine kvalitetne vode za piće, posebno ukoliko ne postoji razvijena gradska mreža.

Zato je prvu uslov kada krećete u organizaciju ovakve proizvodnje da obezbijedite siguran i pouzdan izvor vode za piće.

Prva stvar koja nam se nameće je po principu: „ Pa u redu, koristiću vodu iz vodovoda!“

Kvalitet vode iz sistema za piće je često smanjen ili u nekim slučajevima postaje potpuno loš do trenutka kada stigne na farmu.

Zbog toga je redovan nadzor kvaliteta vode vrlo važan.

Farme pilića imaju povjerenje u kvalitet vode za piće, posebno ukoliko voda potiče od lokalnog vodovoda. Ovaj pouzdani izvor vode ulazi na farmu i trebalo bi da bude dobar za životinje. Loša voda za piće posledično izaziva mnogo problema.

U cjevovodima mnogih farmi pilića se dešava sledeće: umjesto cjevovoda punog čiste vode, cjevovodi vrve od raznih organizama. Ova pojava je nevidljiva golom oku, jer se dešava unutar samih cijevi. Unutar cjevovoda se formira sluzav sloj. Baza se često sastoji od naslaga gvožđa ili čestica mangana. Bakterije, kvasci i plijesni prianjaju za ove čestice i zatim formiraju biofilm koji predstavlja pretnju po zdravlje pilića.

Životinje mogu progutati značajne količine bakterija putem vode za piće. Ono što je zanimljivo jeste da se putem vode za piće često daju vakcine i drugi lijekovi, koji ukoliko prolaze kroz takve cjevovode, koji sadrži tzv biofilm, može umanjiti efikasnost vakcina, što dovodi do toga da vakcine nisu produktivne.

Pročitajte: Razlozi zbog kojih koke ne nose jaja

Ključni faktor su visoke temperature. Za piliće, temperature su visoke ako idu preko 30 ° C. Kao posljedica toga, voda koja teče kroz cjevovod zagrijeva se u farmi. Ovo dovodi do nastanka okruženja koje je idealno za razvoj mikroorganizama.

Konstrukcija vodovodnih instalacija je takođe čest uzrok nastanka poteškoća. Kada se za instalaciju koriste PVC cijevi niske gustine, postoji velika vjerovatnoća da će doći do razvoja biofilma. Upotreba drugih tipova cijevi je takođe nedovoljno dobra. Pored navedenog, na mnogim farmama često viđamo preduge cjevovode sa nepotrebnim krivinama, slijepim završecima i zatvorenim cijevima. Svaka krivina i svaka zatvorena cijev predstavljaju rizik od stajaće vode koja dovodi do stvaranja naslaga materijala, čime počinje formiranje biofilma.

Važno je da se često uzimaju uzorci vode za piće i odnose na analizu. Bakteriološka analiza mora da uključuje analizu kvasaca i plijesni. Pored toga, uzorak za hemijsku analizu se mora uzimati svake godine u objektu za tov pilića.” Služba za zdravlje životinja (GD) u Holandiji preporučuje da se ovo proširi na četiri puta godišnje, kako bi se problemi identifikovali u ranoj fazi. Uzorci se moraju uzimati dok je jato prisutno.

Tempirana bomba

Postoje uzgajivači pilića čiji ozbiljno zagađeni cjevovodi predstavljaju tempiranu bombu na farmi. Oni bi mogli iznenada da se suoče sa lošim učinkom rasta, neefikasnim vakcinacijama ili formiranjem rezidua. Zbog toga je savet da se na ulaznim i izlaznim tačkama instalacije, uzme malo vode i sipa u staklenu teglu. Radi poređenja, sipajte nešto vode u teglu i u kuhinji. Protresite tegle i ostavite ih da stoje 30 minuta. Nakon toga, pažljivo provjerite vodu u dobro osvjetljenom okruženju naspram bijele pozadine. Obratite pažnju na miris, boju, bistrinu i talog. Voda ne smije emitovati nikakve mirise i ne smije sadržati nikakve zagađivače.” Istraživanja koja je sprovela Služba za zdravlje životinja pokazuju da, ukoliko uzorak ne emituje nikakav miris i ukoliko je proziran, može se pretpostaviti da je voda adekvatna. Ukoliko niste sigurni u kvalitet vode, pozovite Službu za zdravlje životinja da izvrši analizu. Dobro vrijeme za analizu je deseti dan u svakom ciklusu tova brojlera. U tom trenutku, postoji period visokih temperatura i mali protok u cijevima.

Evo i nekih preventivnih preporuka

  • Čistite i dezinfikujte vodu za piće kad god je prostor prazan;
  • Provjeravajte kvalitet vode desetog dana svakog ciklusa tova brojlera;
  • U slučaju sumnje, neka Služba za zdravlje životinja analizira uzorke;
  • U slučaju zagađenja, temeljno očistite cijevi;
  • Koristite dozvoljeno sredstvo za dezinfekciju vode za piće da biste spriječili probleme;
  • Ne kombinujte različita sredstva za dezinfekciju.

JOD JE PRAVI „LIJEK“ ZA BAŠTU: Spašava biljke od truljenja, gljivičnih infekcija i pepelnice

Šta sve može da uradi samo jedna kapljica joda u baštovanstvu? Ne bi vam palo na pamet na koje načine sve može da vam pomogne u bašti.

Nedavno smo pisali o svim dobrobitima sode bikarbone u baštovanu, a da li ste znali da jod može da bude još i bolji saveznik za baštovane.

Ako muku mučite sa raznoraznim bolestim u baštovanstvu – jod je pravi način da probate da spasete što se spasiti da.

Jod u baštovanstvu

Pametni baštovani već dugo primjenjuju jod da bi uspješno izlečili gljivične bolesti biljaka.

PLAMENJAČA

plamenjača paradajza

Da biste spriječili plamenjaču na paradajzu potrebno je da napravite sledeći rastvor:

9 litara vode pomiješajte sa 1 litar surutke i dodajte toj tečnosti još 2 ml apotekarskog jod (5% koncentracije). Nakon 12 do 14 dana od presađivanja biljke u zemljište, prskajte je ovim rastvorom i nastavite redovno prskanje svakih 10 do 12 dana.

Ako primjetite prve lezije na biljkama, odmah ih izvadite iz grmlja paradajza, a ostatak isprskajte ovom otopinom joda i ponavljajte prskanje svakih 5 dana. Podmukla plamenjača bi trebala da se povuče.

PEPELNICA

Pepelnica krastavca
Foto: AgroSavjet/Pepelnica krastavca

Rastvor na bazi jod odlično suzbija pepelnice, koja zna da izjeda biljku sporije, ali zato ne i bezopasnije. Od pepelnice najčešće obolevaju krastavci, tikvice i bundeve.

Ako primjetite prve znake ove bolesti počnite da tretirate usjeve sa rastvorom (9 litara vode, 1 l surutke, 1 ml joda), ponavljajući postupak svakih 5 do 7 dana. Ako budete uporni možete se potpuno osloboditi ove bolesti.

Iskusni baštovani će vam reći, da biljke tretirane rastovorom joda duže rađaju. Čak i ako nema zankova pepelnice, prskajte krastavce ovim rastvorom svakih 10 do 12 dana.

Ako je od pepelnice „stradalo“ neko drugo povrće ili sadnice, ukrasno drveće i td. tretirajte ga rastvorom joda i to 5 ml joda rastvorite u kanti vode.

Trulež krastavca

Napravite rastvor od 10 litara vode i 1 ml ljekarskog joda, pa sa njim tretirajte koren krastavca i spriječite truljenje koje je neizbježno tokom vrućeg i kišnog perioda. Svaki grm krastavca polijte sa litar ovog rastvora.

Istim rastvorom možete da tretirate i tikvice, s tim što možete na 10 l vode da dodate čak 5 ml joda.

Kupus

Kupus voli jod. Da bi kupus bio zdrav zalivajte ga sa rastvorom od 10 l vode u koju ste dodali 2 ml joda. Svaku biljku zalijte sa 1 litrom ovog rastvora. Videćete kako „glava“ kupusa raste kao „iz vode“.

Jagode

Sačuvajte jagode od sive truleži tako što ćete 5 do 7 dana prije cvjetanja jagode i zemljište oko njih obilno zaliti rastvorom od 10 l vode i 1 ml joda. Ugrabite prije cvjetanja da jagode čak dva puta zalijete ovim rastvorom i vidjećete da ih ni jedna bolest neće snaći.

Jabuke

Od truleži možete zaštiti i jabuke ako ih isprskate sa rastovorom od joda (10 l vode i 10 ml joda). Prska se list i plod i to 10 dana prije berbe.

Grožđe

Zaštitite grožđe od truljenja tako što ćete napraviti rastvor od 10 litara vode i 8 ml joda te sa njim obilno isprskati listove i plod. 10 dana pred branje nemojte da koristite ovaj rastvor.

Da biste dezinfikovali bilo koje sjeme, potrebna vam je samo jedna kap farmaceutskog joda razblažena u 1 l destilovane vode. U taj rastvor natopite gazu ili pamučnu krpu pa je dobro iscijedite, te u nju umotajte sjeme i ostavite ga da odstoji 6 do 8 sati. Poslije toga sjeme osušite na sobnoj temperaturi i posijte.

OREZIVANJEM i ČUPKANJEM do savršene biljke i maksimalnog PRINOSA!

Čupkanje zaperaka i orezivanje biljaka je ključno za optimalan rast i razvoj, a samim tim i za maksimalan prinos. Zato je važno da naučite to da radite kao profesionalac.

Da li ste se ikada zapitali zašto većina biljaka ima dominantni izdanak koji se uzdiže iznad ostalih? Sve je u vezi sa ,,pobjesnilim hormonima”. Dobra vijest je da ovo možete iskoristiti u svoju korist ukoliko želite da modifikujete oblik biljke kroz orezivanje.

„Apikalna dominacija“ je termin koji naučnici koriste da opišu zašto biljke posežu za nebom. Apikalna dominacija je posljedica lučenja auksina, hormona koji se proizvodi u vrhovima izdanaka biljaka ili na visokoj tački njihovih stabljika. Auksin putuje niz svaku stabljiku i pokreće lančanu reakciju koja u određenoj mjeri koči rast bočnih izdanaka, dajući najvišoj tački rasta (apikalnoj tački) stabljike prednost u rastu.

Pročitajte: Voćke vole orezivanje – Ovo su osnovna pravila pri rezidbi

Bočni izdanci uglavnom nastaju iz pupoljaka duž stabljike. Da li pupoljak izraste u izdanak zavisi od toga koliko je pupoljak blizu izvora auksina. Što je bliže izvoru, veća će biti njegova inhibicija, iako tačan stepen inhibicije na određenoj udaljenosti varira od biljke do biljke. „Ruski mamut“ je sorta suncokreta koja raste kao jedno stablo pokriveno velikim cvjetnim diskom. Ovo je ekstreman primjer apikalne dominacije, bez ikakvih bočnih izdanaka. Sa druge strane, jedna od žbunastih vrsta vrbe slobodno pušta bočne grane duž svojih izdanaka.

Privremeno sprječavanje apikalne dominacije

Ukoliko želimo da spriječimo apikalnu dominaciju – da dobijemo stabljiku na kojoj rastu bočne grane, možemo to uraditi na dva načina. Jedan od načina da se to uradi je privremenim uklanjanjem izvora auksina orezivanjem. Efekat je samo privremen, jer će se novi najviši pupoljak uskoro opet uspostaviti kao apikalno dominantan.

Za najmanje moguće orezivanje, potrebno je samo blago čupkati meku tačku rasta izdanka. Ova brza i jednostavna provera protoka auksina ne samo da uzrokuje kratkotrajno usporavanje rasta, već i budi bočne pupoljke koji su bili uspavani.

Drugi razlog za kidanje vrha izdanaka je usporavanje rasta. Na primjer, u kasno ljeto, čupkanjem vrhova paradajza, preusmjerava se energija rezervisana za rast stabljike u plodove koji sazrijevaju. (Do tada, biljke paradajza rastu kao korov, tako da je efekat štipanja kratkotrajan i zahtijeva ponavljanje da bi bio efikasan).

Bilo da ga rade ljudi, insekti ili bolesti, čupkanje izaziva relativno brz odgovor biljaka. Eksperimenti sa sadnicama graška su pokazali da se donji pupoljci aktiviraju za samo četiri sata nakon uklanjanja apikalnih pupoljaka.

Pročitajte: PRAVILNO OREZIVANJE GRANA – Slikovit prikaz koji će vam pomoći da sami orežete voće

Orezivanje

Odsijecanje većeg dijela stabljike razlikuje se od čupkanja po stepenu reakcije. Što drastičnije odsiječete stabljiku, manje bočnih izdanaka će se probuditi, ali će svaki bočni izdanak snažnije rasti. Što je mlada stabljika inherentno snažnija prije nego što se vrati nazad, to će energičnije reagovati. Inherentna snaga je veća što je stabljika mlađa i više vertikalno orijentisana.

Šišanje žive ograde je, u suštini, pravljenje stotina – ne, hiljada – blagih rezova. Biljke reaguju gustim rastom mnogih kratkih izdanaka.

Na voćkama, rezovi se razlikuju po težini, sa ciljem da podstaknu novi rast koji će donijeti plod i zamijeniti oronuli stariji rast. Stepen orezivanja zavisi od vrste voćke. Stabla jabuke, na primjer, dobijaju relativno lagano orezivanje jer nastavljaju da dobro rađaju na granama starim čak i deceniju. Na stablu breskve je orezivanje agresivnije jer stabla breskve rađaju samo na stabljikama starim jednu godinu, tako da im svake godine treba dovoljno novih stabljika za dobar rod sljedeće godine. Orezivanje šljive je negdje između ove dvije krajnosti.

Orezivanje se može koristiti i kako bi se dobilo više glavica kupusa iz jedne biljke. Glava kupusa je zapravo stabljika koja je skraćena, sa bočnim pupoljcima i njihovim pratećim listovima koji su blizu, jedan iznad drugog. Sječenje oslobađa bočne pupoljke od apikalne dominacije, tako da neki od njih mogu potom niknuti i formirati nove glavice. Ostavljaju se isječeni panjevi kupusa na mjestu nakon branja, a zatim se puste tri ili četiri bočne klice da izrastu, dok se ostatak otkine da bi se postigla optimalna ravnotežu između broja novih glavica i njihove eventualne veličine.

Pretjerano orezivanje i pretjerani rast

Mnogi vlasnici kuća se bore sa zapuštenim drvećem — onim koje je naraslo da blokira prozor, na primjer — tako što uzaludno sijeku vrhove grana koje blokiraju taj prozor. Međutim, javljaju se guste, snažne klice koje ponovo rastu i brzo ponovo blokiraju prozor. Tanji rezovi bi bili efikasniji; to su rezovi koji potpuno uklanjaju nepotrebne grane.

Orezivanje se koristi za prorjeđivanje zapuštene biljke. Kada previše stabljika zatvori unutrašnjost drveta ili žbunja, uklanjanje nekih od njih na samom početku otvara prostor bez izazivanja ponovnog rasta na rezovima.

Nedostatak obje vrste orezivanja je taj što u određenoj mjeri utiču na to da biljke zakržljaju. Stabljike sadrže nešto uskladištene energije, pa ako je doba godine kada je stabljika obložena lišćem, orezivanje će takođe otkinuti dio te ,,fabrike za proizvodnju energije”. Naravno, možda ćete željeti da biljka bude mala, a orezivanje je često neophodno za zdravlje ili proizvodnju biljaka bez obzira na željenu veličinu biljke.

Pošto se auksin proizvodi na najvišoj tački stabljike, elegantan način da se osujeti ili preusmjeri apikalna dominacija bez potrebe da se odsiječe bilo koji dio izdanka je savijanje. Ako savijete vlažnu stabljiku u luku, pupoljak na ili blizu visoke tačke luka će postati vrh i izniknuti, i to najčešče u najjači izdanak. Sa druge strane, ako spustite vrh stabljike bez stvaranja luka, onda će svaki pupoljak duž stabljike biti samo neznatno viši od onog prije njega.

U ovom slučaju, najviši pupoljak će izraziti slabu apikalnu dominaciju, a mnogi pupoljci niže na stabljici će biti oslobođeni inhibicije da bi ostvarili relativno slab rast. Što je izdanak više vertikalno orijentisan, to će se manje pupoljaka probuditi, a svaki pupoljak će više rasti, posebno oni koji su bliže vrhu stabljike. Što je grana horizontalnija, to će se više pupoljaka probuditi, a svaki pupoljak će manje rasti. Tako da, regulisanje intenziteta rasta i bočnog grananja može se uraditi tako što će se podesiti ugao grananja i promijeniti ga, ako je potrebno, dok gledamo kako biljka raste.

Orezivanje voća

Orezivanje i savijanje grana posebno su korisni kod voća. Apikalna dominacija dolazi do izražaja kada se voćka usmjerava u centralni oblik, slično kao jelka. Jedna stabljika, vodeća, raste uspravno, sa bočnim granama sve manje dužine, sa povećanjem visine duž vođice.

Skraćivanje vođice mlade voćke podstaći će rast bočnih grana. Mlada voćka često nije ništa drugo do jedno vertikalno stablo: buduće deblo. Orezivanje glave se uklanja jedna četvrtina do jedne trećine dužine mlade stabljike proizvodi 3 do 4 bočne grane umjerene snage. Pupoljak odmah ispod oreza obično raste uspravno i najsnažnije, nastavljajući ka nebu kao produžetak vođice, koji se ponovo skraćuje godinu dana kasnije kako bi se podstaklo više bočnih grana.

Pročitajte: Obnavljanje krošnje voćaka – Kako obaviti ovaj zahvat?

Upozorenje

Plodovi koji se formiraju visoko na mladom centralnom stablu u razvoju mogli bi da ga opterete, sagnu i osujete njegovu apikalnu dominaciju. Zatim bi novo stablo moglo pokušati da preuzme tu ulogu, što bi stvorilo loše oblikovano drvo. Ulogu prvobitnog vođe uspostavlja se ponovo uklanjanjem ili smanjenjem broja neželjenih plodova, ili postavljanjem stabljike uspravno.

Postoji napetost između rasta izdanaka i plodova u biljkama, po principu: više jednog je povezano sa manje drugog. Dovođenje bočne grane u ili blizu horizontalnog položaja dok je drži uspravno čini više od buđenja rasta mnogih pupoljaka duž te stabljike; nastali slab rast ima tendenciju da se razvije u cvjetne i voćne pupoljke, a ne u pupoljke koji bi prerasli u izdanke. Savijanje bočnih grana može navesti stabla jabuka i krušaka u raniju proizvodnju i može dovesti do mnogo teže proizvodnje na manjem prostoru — savršeno za baštovane sa ograničenim prostorom koji mogu da posvete drveću.

Dva korijena jedna stabljika za duplo veći prinos paradajza

Nije tajna da dobro razvijen korijenov sistem pomaže u povećanju produktivnosti biljaka. No, šta ako vam kažemo da postoji način da udvostručite korijenov sistem paradajza? Tehnika bliskog kalemljenja, postaje sve popularnija među vrtlarima kao jednostavan način za povećanje prinosa i unapređenje zdravlja biljaka.

Osnovna ideja je jednostavna – spajanje izdanaka dvije biljke paradajza koje rastu u blizini jedna druge. Kroz ovaj proces, biljke postaju „sijamski blizanci“ koji dijele jedan korijenov sistem, omogućavajući im da efikasnije apsorbuju hranljive materije iz tla.

Kako biste primijenili ovu tehniku na na svom paradajzu, evo nekoliko koraka koje trebate slijediti:

Priprema za kalemljenje:

Prije nego što započnete sam proces, važno je pravilno pripremiti biljke. Očistite donje listove s sadnica kako biste olakšali pristup i kalemljenje. Zatim, sadite biljke na minimalnoj udaljenosti od 3-5 cm jedna od druge.

priprema za kalemljenje
Foto: ogorod / priprema za kalemljenje

Izvođenje tehnike spajanja:

Kada biljke dostignu debljinu stabljika sličnu olovci, vrijeme je za kalemljenje. Pažljivo napravite površinske rezove na stabljikama tamo gdje će se biljke spojiti. Zatim, napravite male rascjepe u središnjem dijelu rezova. Jedna biljka postaje „jača biljka“ koja ostaje netaknuta, dok se druga biljka koristi kao „podloga“, piše AgroSavjet

kalemljenje sadnica paradajza
Foto: ogorod / kalemljenje sadnica paradajza

Učvršćivanje spoja i naknadna njega

Nakon što napravite rezove, pažljivo spojite stabljike biljaka, poravnavajući rascjepe. Zatim čvrsto omotajte spoj širokom trakom od tkanine ili gaze kako biste osigurali da se biljke čvrsto povežu.

Nakon što su biljke kalemljene, važno je redovno pratiti njihov razvoj. Nakon 10-14 dana, možete primijetiti da su biljke uspješno srasle i da je „jača biljka“ počela preuzimati hranjive materije od „podloge“. Tada je vrijeme da odsječete vrh podloge, stimulirajući daljnji razvoj jače biljke.

kalemljenje paradajza
Foto: ogorod / učvršćivanje spoja

Krajnji koraci:

Nakon što biljke uspješno srasnu, možete ih presaditi na stalno mjesto. Budući da će kalemljeni paradajz zahtijevati intenzivniju njegu, ne zaboravite redovno zalijevati i hraniti biljke. Takođe, mulčiranje zasada sijenom može poboljšati strukturu tla i olakšati brigu o biljkama.

Kombinovanjem jednostavnih koraka, kalemljene paradajza može biti korisna tehnika koja će vam pomoći da udvostručite svoj prinos i postignete zdravije biljke. Isprobajte ovu metodu već danas i uživajte u obilju paradajza u svom vrtu!

Koji sir je najzdraviji?

Rane studije potvrdile su vezu između visokog unosa zasićenih masti iz mliječnih proizvoda i većeg rizika od srčanih bolesti. Ipak, punomasni mliječni proizvodi možda nisu tako nezdravi kao što se mislilo, prema novijim istraživanjima.

Pregled studija iz 2023. zaključio je da je sir „bogat hranjivim materijama“ i da ima „neutralne do umerene koristi za ljudsko zdravlje“.

„Iako sadrži zasićene masti, sir sadrži korisne hranjive materije poput proteina i kalcijuma“, kaže dijetetičarka Natalie Rizo za Today.

Na primjer, kriška čedara ima pet grama zasićenih masti, ali i sedam grama proteina te osigurava 14% preporučene dnevne vrijednosti kalcijuma. Osim toga, u siru se nalaze i vitamini A i B. Koji je sir najzdraviji?

„Ja bih rekla da je najzdraviji izbor svježi sir. Sadrži manje zasićenih masti i više proteina od većine drugih sireva“, napominje Rizo.

Pola šoljice nemasnog svježeg sira ima:

  • 90 kalorija
  • 12 grama proteina
  • 2.5 grama masti
  • 5 grama ugljenih hidrata
  • 125 miligrama kalcijuma (10% dnevne vrijednosti)

Drugoplasirani su meki sirevi poput rikote ili mocarele koji se proizvode od nemasnog ili obranog mlijeka, pa imaju manje zasićenih masti i uopšteno su zdraviji.

„Tvrdi sirevi poput parmezana, čedara i švajcarskog prirodno imaju manje laktoze, pa bi ljudi osjetljivi na laktozu mogli da imaju koristi od odabira tih proizvoda.

Uopšteno, svaki sir je dobar u umerenim količinama, a nutritivni sadržaj samo malo varira među sortama“, poručuje Rizo, prenosi Magazin Novosti.

Evo koje se povrće najviše isplati da gajite isključivo u plasteniku

U našim krajevima u ranoj plasteničkoj proizvodnji, uglavnom, se gaje paradajz i paprika bez dopunskog zagrijavanja. Poslednjih nekoliko godina pojedini povrtari opredjeljuju se i za rani krompir, a poljoprivredni stručnjaci kažu da je plastenička proizvodnja isplativa, ali zahtjevna po pitanju ulaganja i konstantnog učenja.

– Za uspješnu ranu plasteničku proizvodnju potrebno je ispuniti neophodne uslove a to su optimalna toplota, osvjetljenje kao i dovoljna količina kvalitetne vode i hraniva. Prednosti koje nam donosi rana plastenička proizvodnja ne ogledaju se samo u dobroj zaradi već i mogućnosti da se cijele godine prodaju poljoprivredni proizvodi – kaže savjetodavac za povrtarstvo u Poljoprivredno savjetodavnoj i stručnoj službi u Jagodini Dragan Mijušković.

Sjetva i sadnja paprike i paradajza

– Sjetva semena obavlja se od 15. januara pa sve do prve polovine marta, to prije svega zavisi i od vremenskih prilika i učestalosti niskih temperatura. Sadnja rasada se obavlja od 25. marta pa do kraja aprila, a berbu očekujemo od 1. juna pa do kraja prve dekade jula mjeseca. Profitabilnost između paprike i paradajza je ujednačena, ali uvijek, ako postoji tržište, prednost treba dati ljutoj paprici – navodi Mijušković.

Poslednjih nekoliko godina povrtari se bave i plasteničkom proizvodnjom ranog krompira.

– Važno je da se odabere deklarisano sjeme veoma ranih i ranih sorti koje sadimo naklijale. Jako je bitno nastiranje zemljišta i prekrivanje agrilom. Naklijavanje je potrebno započeti mjesec dana prije sadnje, najbolje je da klice budu 1-2 cm dužine. Naklijavanjem dobijamo rano ujednačeno nicanje, ujednačen usjev i rano obrazovanje krtola.

– Naklijavanje počinje pakovanjem i klasiranjem sjemenskog krompira u plitke gajbe (mogu biti drvene ili plastične), njih slažemo jednu na drugu kako bi imali dobar dotok vazduha i svetlosti u periodu kaljenja.

U periodu od dvije nedjelje krtole izlažemo temperaturnom šoku 1-2 stepena dnevno tako da temperature treba da budu 18-20 stepeni. Proces se obavlja u mraku. U ovom periodu potrebno je održavati stalnu temperaturu i dobru ventilaciju tj. provjetrenost.

Visoki prinosi

U Pomoravskom okrugu postoji veći broj povrtara sa ranom plasteničkom proizvodnjom koji postižu visoke prinose. Treba istaći da oni prate trendove savremene plasteničke proizvodnje. Prinosi su znatno veći nego pre 10 godina, a napredak je vidan i u primjeni vodotopivih đubriva. I na kraju, poljoprivredni stručnjaci poručuju da je najbitnije za sve povrtare da steknu povjerenje kod mušterija, a to će najlakše postići kvalitetom svojih proizvoda.

– Ovakve krtole imaju povećan broj klica koje su slabe i krte. Zato ovakve krtole podvrgavamo procesu kaljenja, odlažemo ih u svijetloj prostoriji, dobro provjetrenoj sa temperaturom od 10 stepeni koja mora biti konstantna. Sve ovo ima za cilj da krtole ostanu kratke na 1-2 cm i očvrsnu, ne budu krte i lomljive – objašnjava Mijušković.

 

Posijte ovu biljku uz luk i pripremite se za bogat urod s odličnom aromom

Začinske biljke svojim mirisima odbijaju štetočine pa ih je dobro posaditi uz rub gredice, a prostor možete bolje iskoristiti tako da različite vrste povrća sadite jedne pokraj drugih.

U povrtnjaku je važno izmjenjivati biljke koje imaju različite zahtjeve. Tradicionalno se to rješavalo plodoredom, no danas sve popularnije postaju mješovite kulture. Sadnjom više različitih biljaka na istoj gredici bolje se iskorištava prostor, stoga su mješovite kulture posebno pogodne za manje bašte. Dok se na poljima biljke sade u ravne redove s mnogo prostora između njih kako bi se olakšao pristup teškim mašinama, u bašti nam nešto gušće posađene biljke neće smetati. Baš naprotiv.

U mješovitoj kulturi, kao i u prirodi, biljne zajednice tokom vegetacijskog perioda rastu neposredno jedna uz drugu. Tako njihovo lišće zasjenjuje tlo i štiti njegovu vlagu od isparavanja. Dobro promišljena mješovita kultura na jednoj gredici mora se nadopunjavati, kako nadzemno, tako i podzemno. Biljke moraju biti odabrane tako da se međusobno ne ugrožavaju svojim listovima i plodovima, a uvijek mora ostati dovoljno prostora za svjetlost i vazduh.

Pročitajte: Tajne uzgoja vrhunskog proljećnog bijelog luka

Harmonična dopuna osobito je važna u području korijena. Korjenasto povrće tako se odlično nadopunjuje s lisnatim povrćem, dok bi se s biljkama iste porodice moglo takmičiti za podzemni prostor. Važno je kombinovati i biljke koje iz zemlje ne crpe iste materije i nisu podložne istim bolestima.

Cvekla

Cvekla bolje raste ako se posadi uz luk, korabicu, bosiljak, pasulj, salatu, kupus ili paradajz. Ako je posađena uz luk, odbija neke kukce i korove.

Patlidžan

Patlidžan možete pokušati zaštititi od napada štetnika tako da kraj njega posijete amarant ili pasulj.

Luk

Luk se obično sadi uz mrkvu jer odbija mrkvinu, a mrkva lukovu muvu. Posijete li kamilicu pored luka, poboljšaćete mu aromu.

Paradajz

Bosiljak tjera bijelu mušicu (Trialeurodus vaporarium). Dobro se slaže s rajčicom. Kraj svake stabljike rajčice posadite tri sadnice bosiljka. Dobri susjedi rajčicama takođe su zelena salata, cikorija, bijeli luk, korabica, mrkva, kukuruz, grašak, rotkvice, suncokret, luk, češnjak, cikla, celer i kim. Loše se slaže s komoračem i graškom, a poželjno ju je saditi što dalje od krompira.

Pročitajte: Nikad ne sadite bijeli luk bez ovoga – Glavice će biti zdrave i krupne

Blitva

Nije pretjerano zahtjevna pa će joj dobri susjedi biti mrkva, niski pasulj, radič, rotkva i kupusnjače.

Bijeli luk

Posađen u blizini ruža tjera vaši. Sadi li se oko voćaka učinkovit je protiv voćnih moljaca. Štiti od kovrdžavosti lista breskve i krastavosti jabuke. U blizini paradajza odbija grinje. Ipak, pasulj, grašak i kupusnjače loše podnose njegovu blizinu.

Brokoli

Posađena uz kopar ili nanu bolje raste. Slaže se i s jagodama.

Pasulj

Niski pasulj dobro je saditi uz suncokrete ili čičoke jer voli djelimičnu sjenu. Sve vrste pasulja dobro je posaditi uz kukuruz, krompir, kukuruz i celer jer te biljke zahtijevaju mnogo hranjivih materija, a pasulj fiksira azot. Manje je izgledno da će ga napasti štetočine ako su uz njega posađene petunije. Raste snažnije uz čubar.

Tajna iskusnih domaćica: Zašto je dobro držati kašiku u posudi s brašnom

Brašno je jedna od namirnica koje domaćice masovno skladište i uvijek nabavljaju veće količine, a gotovo svakodnevno i koriste u domaćinstvu.

Kada kupujete veće količine brašna, obično ga odložite u kuhinji i na njega zaboravite. Da li ste znali da je brašno jedna od onih namirnica koje se može pokvariti, zbog čega vam u nastavku predočavamo nekoliko trikova kojima ćete brašnu produžiti vijek i spriječiti nastanjivanje moljaca.

Kako biste spriječili najezdu moljaca, kad donesete brašno kući, prvo ga stavite u zamrzivač na nekoliko sati ili preko noći kako biste ubili eventualna jajašca.

1. Kupujte samo onoliko koliko vam je potrebno

Teško je odoljeti sniženjima i akcijama, ali pokušajte da kupite onoliko brašna koliko mislite da možete iskoristiti u sledećih nekoliko nedelja. Brašno privlači vlagu, što znači da se može vrlo brzo pokvariti.

Najlakši način da održite svježinu brašna i zaštitite ga od insekata je da ga prebacite u plastične ili staklene posude sa hermetičkim zatvaračem. Skladištenje u papirnatim vrećicama može lako uzrokovati vlagu i tako pokvariti brašno.

3. Kašika u brašnu

Možda se sjećate iz djetinjstva kako je i vaša nana ili mama ostavljala kašiku u brašnu. Ovaj stari trik koristio se kad se brašno čuvalo u špajzu. Inače, brašno je najbolje držati u staklenim posudama, a ako mu se doda metalna kašika pomoći će u čuvanju brašna od štetočina, i insekata.

Umjesto kašike možete koristiti i aluminijsku foliju: od nje oblikujte kuglicu i ubacite u brašno.

4. Čuvajte ga na tamnom i hladnom mjestu

Ne ostavljajte posudu s brašnom na svijetlom mjestu. Toplina i sunčeva svjetlost mogu da uzrokuju kvarenje brašna. Umjesto toga, pronađite mjesto udaljeno od izvora toplote u stanu.

5. Zamrznite ga

Ako vam se dogodi da kupite više brašna nego što možete iskoristiti u nekoliko nedelja, napravite mjesta u frižideru ili zamrzivaču. Ne zaboravite da ga prethodno stavite u hermetički zatvorene posude. Ovakvo sačuvano brašno može trajati i do godinu dana.

Vrijeme je za sjetvu mrkve: Evo kako da vam izraste bujnije nego ikad

Početak marta vrijeme je za sjetvu mrkve. Mrkvu sijemo od početka marta do juna i to direktno na mjesto na kojem želimo da izraste, jer ovo povrće ne voli presađivanje. Evo nekoliko trikova kako da vam bolje uspije.

Budući da je sjeme dosta sitno, posijte ga gušće te kasnije razrijedite. Sijte na dubinu od jednog centimetra s razmakom od 15 centimetara među redovima. Ako želite da vam sjeme bolje klija, dodajte malo sjemenki kopra. Minimalna temperatura tla za sadnju i klijanje mrkve je 5°C.

Sjeme posadite u laganu, pješčanu i rahlu zemlju i nikada ga ne gnojite stajskim gnojem. Mrkvi nije potrebna dodatna gnojidba, ali će joj povremeno malčiranje organskim malčom od domaćeg komposta dobro doći.

Posijte je uz gredicu lukom, jer jedno drugom tjeraju štetne muve. Sjemenu da proklija u pravilu treba tri do četiri nedelje, a prvi rodmožete očekivati u maju.

Ako imate manju baštu preporučujemo vam da pročitate članak o gajenju mrkve u vrećama: Gajenje mrkve u vrećama

Malčiranje od novina i kartona: Uštedite vrijeme i novac

U svijetu baštovanstva, jedna od tajni uspijeha leži u malčiranju. Ova tehnika, koja se sve više popularizuje, ne samo da olakšava održavanje bašte, već i rješava nekoliko problema odjednom.

Zaštitni sloj za tlo

Jedna od ključnih prednosti malčiranja je stvaranje zaštitnog sloja, poznatog kao malč, koji zadržava toplotu i vlagu u zemlji. Ovaj sloj pomaže u zadržavanju hranjivih materija u tlu, dok istovremeno sprječava klijanje korova. To znači manje zalivanja i manje vremena provedenog u borbi protiv korova.

Kako izbjeći korov koji raste oko biljaka

Različite metode malčiranja

Postoji nekoliko načina da se primijeni malčiranje u vašoj bašti. Jedna od njih je korišćenje novina ili kartona. Potrebno je samo da oko zasađenih kultura obložite novine u 3-4 sloja, ili karton ako ga koristite, i da ih dobro navlažite. Za one koji žele dodatnu zaštitu od korova, papir može biti efikasan dodatak. On se jednostavno sjecka i posipa po zemlji.

Ako vam je potrebno više malča nego što imate na raspolaganju, možete pomiješati usitnjeni papir sa drugom vrstom supstrata.

Druga metoda malčiranja uključuje postavljanje kartona ili novina u nekoliko slojeva po površini, sa napravljenim rupama za sadnju biljaka. Ovo je jednostavan način da se spriječi rast korova i održi vlažnost zemljišta.

Pročitajte: Malčiranje za početnike – Zašto, kada i kako?

Koristite sve resurse

Važno je napomenuti da se malčiranje ne završava samo na novinama i kartonu. Svježe pokošena trava takođe može biti odličan malč, posebno kada se nanosi u debelom sloju preko već postojećeg sloja malča.

Uz ove tehnike, baštovanstvo postaje lakše i efikasnije, sa manje vremena utrošenog na održavanje i više vremena uživanja u plodovima svoje bašte. Malčiranje je jednostavan korak ka zdravijoj i produktivnijoj bašti, piše AgroSavjet