Naslovnica Blog Stranica 4

Paradajz pun otrova se lako prepoznaje: Jedan detalj je ključan

Agrosavjet
-
0
Paradajz pun otrova se lako prepoznaje: Jedan detalj je ključan

Mnogo se priča o organskoj hrani, prskanom ili neprskanom voću i povrću… A da li uopšte znate kako da provjerite da li je paradajz pun „hemije“ ili to nije?

Da biste utvrdili ima li paradajz mnogo pesticida, primijenite ovaj trik.

Paradajz spada u grupu voća i nemoguće ga je održati tokom cijele zime, ali već na proljeće kreće u prodaju.

Kako da znate da li je paradajz prskan?

Kako biste utvrdili da li povrće ili voće ima pesticide, možete da isiječete paradajz i pogledate kakva mu je unutrašnjost. Obično paradajz sa toksinima ima žućkaste pruge, u centru se nalazi žuti deo.

Obratite pažnju na to da paradajz nije iste veličine i identičnog izgleda, jer taj koji izgleda kao da je nacrtan po istom modelu, najizvesnije nije prirodan. Izbjegavajte upakovane plodove, oni su gotovo po pravilu iz proizvodnje u kojoj se obilno koristila hemija i pesticidi.

Ako paradajz ne izgleda savršeno, ukoliko na sebi ima brazde, braon šare ili poneki izgleda „felerično“, najverovatnije se radi o neprskanom paradajzu.

Paradajz je, inače, biljka koju ćete pronaći u gotovo svakom povrtnjaku. Relativno se lako uzgaja i daje velike, crvene, sočne plodove. Pa, ukoliko ste pomislili kako bi možda bilo najsigurnije da ga uzgajate sami, evo nekoliko dobrih saveta koji će vam pomoći da izvučete maksimum,  piše „Jutarnji list„.

Birajte vrstu

Uvijek je dobro pitati stručnjaka koja je vrsta paradajza najbolja za vaše uslove uzgoja. Na primjer, na otvorenom prostoru s mnogo sunca ili na terasi. Samo zato što se određena sorta prodaje u svim rasadnicima, ne znači da će dobro rasti u svim uslovima.

Priprema tla

Pazite da tlo nije tvrdo ili zbijeno. Novi korenski sistem neće moći da raste i prodire kroz zbijeno tlo, što će učiniti proces duboke sadnje beskorisnim. Zemlju najpre prekopajte, a zatim možete dodati kompost.

Trik sa sodom bikarbonom

Soda bikarbona je neka vrsta tajnog oružja za osiguravanje dobrog rasta paradajza. Kada biljka naraste oko 2,5 cm, oko biljke treba posuti 4 kašičice, ali paziti da se biljka ne dodiruje. Postupak treba da ponovite neko vrijeme prije same berbe. Soda bikarbona će učiniti da se kiselost tla smanji i paradajz će biti ukusniji.

Starinski recept za sirup od zove

Agrosavjet
-
0
Starinski recept za sirup od zove

Kad kažemo domaći sirup, prva asocijacija je neponovljivi ukus i žućkasta boja mirisne zove koja nas vraća u djetinjstvo i osvježenje koje su nam pravile mame i bake.

Ubrzo će zova biti u punom cvatu i svakako je vrijeme da taj predivni miris i aromu pripremite po starinskom receptu i za mjesece pred nama.

Cvjetovi zove bogati su eteričnim uljima u kojima ima flavonoida, glikozida, hlorogenske kiseline, tanina i pektina, a beru se za sunčana vremena i to samo oni potpuno rascvjetani sa žutim sladonosnim prahom.

Ali, pazite gdje je berete, zagađena mjesta i kanali nikako nisu dobra opcija, potrudite se i pronađite nezagađeni grm ove mirisne i ljekovite majske ljepotice.

Recept

Brojni su recepti za spravljanje sirupa od zove, a ovo je mjera za otprilike četiri litra, te ako želite više ili manje, prilagodite mjere svojim potrebama.

To znači da ćete na 10 cvjetova koristiti litar vode, kilogram šećera i jedan limun, odnosno na 100 cvjetova trebaće vam 10 litara vode, 10 kilograma šećera i 10 limunova.

Pročitajte: Zova – Za šta se sve koristi i za šta je djelotvorna?

Trebaće vam i veće posude, kao i čiste pripremljene staklene boce s čepovima za skladištenje. Što se tiče varijanti s manje šećera, znajte da je šećer prirodni konzervans i da smanjivanjem njegovih omjera za pripremu rizikujete kasniju kvarljivost sirupa.

Sastojci:

  • 30 cvjetova zove
  • 3 l vode
  • 4 g limuntosa
  • 3 limuna
  • 3 kg šećera

 

Priprema:

Potopite cvjetove zove u vodu sa limuntosom i na kriške izrezanim limunovima s korom. Dobro izmiješajte i ostavite da odstoji na hladnom i tamnom mjestu 24 sata. Drugi dan tečnost procijedite pa dodajte šećer i dobro promiješajte. Ostavite da stoji još 24 sata uz povremeno miješanje. Nakon 48 sati sirup je spreman za pretakanje u staklene boce i skladištenje.

Na taj ga način možete čuvati do godinu dana na hladnom i tamnom mjestu.

Izvor: nezavisne novine

Bez hemije protiv korova – očistite baštu i sačuvajte biljke

Agrosavjet
-
0
Bez hemije protiv korova – očistite baštu i sačuvajte biljke

Maj je dugo očekivano vrijeme za baštovane: zemlja se zagrijala, biljke ubrzano počinju da rastu i može se krenuti s aktivnim radovima u vrtu i na gredicama. Međutim, toplinu, vlagu i sunčevu svjetlost ne koriste samo gajene biljke, već i njihovi glavni konkurenti – korovi.

Korovi su pravi „osvajači“ bašti i cvijetnjaka. Ne samo da ometaju rast povrća i cvijeća zaklanjajući im sunce, već im oduzimaju vlagu i hranljive materije, a ponekad čak izlučuju supstance koje ugrožavaju druge kulture. Bez adekvatne kontrole, korovi će za kratko vrijeme postati pravi „vladari“ vrta i istisnuti sve gajene biljke.

Najuporniji korovi su oni koji se brzo razmnožavaju, lako prilagođavaju i teško uklanjaju, kao što su maslačak, piskavica, pirevina , mrtva kopriva, poljski povijuša i preslica. Svi oni imaju snažan korijenov sistem, otporni su na gaženje pa čak i na mehaničko uklanjanje. Njihova životna snaga djeluje gotovo neuništivo. Ipak, ne treba odustajati – moguće je pobijediti ove agresore, i to bez upotrebe hemijskih sredstava.

Maslačak

Maslačak nam od djetinjstva budi asocijacije na sunce i proljeće. Djeluje potpuno bezazleno: njegovi žuti cvjetići raduju oko, a pahuljaste „loptice“, koje se pri najmanjem povjetarcu pretvaraju u stotine „padobrančića“, izazivaju dječju radost, dok nježan miris podsjeća na med.

Ipak, u stvarnosti je ova biljka pravi agresor. Njegov duboki žiličasti korijen, koji može dosegnuti i do pola metra u dubinu, kao i lako prenosivo sjeme, čine maslačak gotovo neuništivim. Ako se ne kontroliše, vrlo brzo će „osvojiti“ cijeli vrt.

Kako se riješiti maslačka:

  • Iskopavanje s korijenom – najpouzdanija metoda. Važno je ukloniti čitav korijen, jer će u suprotnom biljka ponovo izrasti. Za to je najbolje koristiti specijalni alat za vađenje korijena ili usku lopaticu.

  • Malčiranje debelim slojem (10–15 cm) sijena, pokošene trave, piljevine ili komposta – blokira pristup svjetlosti i onemogućava klijanje sjemena.

  • Redovno košenje prije cvjetanja slabi biljku i sprečava razmnožavanje sjemenom, čime se broj korova znatno smanjuje.

Pirevina (Elymus repens)

Pirevina spolja liči na običnu travu, ali njeni puzavi korijeni, nalik na žicu, mogu da se šire na desetine metara. Na početku sezone prostiru se vodoravno na dubini 5–15 cm, granaju se, a do kraja juna počinju da rastu dublje, zadebljavaju i stvaraju kvržice za prezimljavanje. Za tri godine korijen može da se spusti i do 2,5 metra.

Pokušaj čupanja rukom skoro uvijek ostavlja dijelove korijena u zemlji, iz kojih izrastaju novi izdanci – čak i iz najmanjih fragmenata. Na rastresitim i plodnim zemljištima pirevina se razmnožava isključivo korijenjem, bez cvjetanja, dok u sušnim godinama počinje da cvjeta i formira sjeme.

Kako se riješiti pirevine:

  • Prekopavanje uz vađenje korijenja – zahtjevan, ali djelotvoran način. Bolje je koristiti vile nego lopatu, kako se korijen ne bi isjekao. Raditi to u vlažnim uslovima kada se lakše vadi.

  • Zatamnjivanje tla gustim slojem malča – uskraćuje svjetlost, što dovodi do ugibanja biljke. Još bolji efekat daje crna folija, koja sprečava prodor i svjetlosti i vlage i vazduha.

  • Sjetva siderata (npr. gorušica, facelija, raž) – usporava rast pirevine i poboljšava strukturu tla.

Njivski poponac (Convolvulus arvensis)

Njivski poponac jedan je od najpodmuklijih neprijatelja baštovana. Razmnožava se i sjemenom (jedna biljka može dati i do 10.000 sjemenki!) i korijenjem. Ima snažan korijenov sistem: vertikalni korijeni idu do 3 m u dubinu, dok se većina nalazi horizontalno 30–40 cm ispod površine. Na tim korijenima nalaze se uspavani pupoljci koji se pri oštećenju odmah aktiviraju i daju novi izdanak.

Ova biljka sa nježnim zvonastim cvjetovima ozbiljna je prijetnja za gajene kulture – crpi iz tla vlagu i hranljive materije, naročito azot. Biljke u blizini osjećaju njegov nedostatak, što usporava njihov rast.

Pored toga, poponac se obavija oko svega što joj se nađe na putu, uključujući stabljike kultura, što dovodi do polijeganja i zastoja u rastu.

Kako se riješiti njivksog poponca:

  • Redovno plevljenje – važno je uklanjati mlade izdanke čim se pojave, prije nego što razviju listove.

  • Zatamnjivanje crnom folijom ili kartonom tokom cijele sezone – djelotvorno, ali zahtijeva strpljenje.

  • Sjetva siderata (gorušica, uljana repica, ovs, facelija) – svojim razvijenim korijenjem suzbijaju povijušu i poboljšavaju tlo.

  • Odkiseljavanje tla – povijuša voli kiselu zemlju, pa je treba neutralisati krečom, kredom, dolomitnim brašnom ili pepelom.

Svinjski korov (Heracleum sosnowskyi)

Svinjski korov je „novi“ korov o kojem se prije nekoliko decenija malo znalo. Danas je jedan od najopasnijih i najagresivnijih korova u Rusiji. Brzo raste, formira guste šikare i istiskuje sve ostale biljke. Osim toga, vrlo je opasan po zdravlje – njegov sok na koži izaziva teške opekotine pod dejstvom sunca.

Može narasti i do 3 m u visinu, a korijen dostiže 2 m dubine. Razmnožava se i sjemenom i korijenovim izdancima.

Pročitajte: Ako vidite ovu biljku pobrinite se da je ne dotaknete

Kako se riješiti svinjskog korova:

  • Maksimalna zaštita: nositi zatvorenu odjeću, rukavice, masku i naočare.

  • Uništavanje prije cvjetanja – sjeći cvjetne stabljike kako biljka ne bi prosula sjeme. Stabljike odmah spaliti!

  • Iskopavanje korijena – jedini pouzdan način. Raditi to rano u sezoni dok je biljka mlada. Korijen je debeo i dubok – koristiti štihaču i ne ostavljati ni komadić!

  • Prekrivanje vodonepropusnom folijom na dvije godine.

  • Nakon uklanjanja, na mjesto saditi konkurentske biljke: kozjak, kostriš, livadsku vlasulju, čičoku – one će spriječiti povratak štira.

Palamida (Cirsium arvense)

Palamida je jedna od najžilavijih korova. Njegovi zlatnožuti cvjetovi podsjećaju na maslačak, ali ima bodljikave listove i stabljiku. Može dostići visinu do 2 m. Ima duboko razgranat korijen, a sjeme lako leti i širi se na desetine metara. Ako se ne ukloni na vrijeme, brzo će prekriti velike površine.

Kako se riješiti palamide

  1. Redovno čupanje – najbolje rezultate daje ako se sprovodi odmah po pojavi mladih biljaka. Treba vaditi celu biljku s korijenom, a ne samo nadzemni dio.

  2. Iscrpljivanje korijena – ako niste uspjeli ukloniti cijeli korijen, nastavite redovno uklanjati mlade izbojke čim se pojave. To će iscrpiti biljku i oslabiti je s vremenom.

  3. Malčiranje – sloj od 10–15 cm malča (slama, pokošena trava, piljevina, kompost) sprečava osot da dobije svjetlost i klija iz sjemena.

  4. Sadnja konkurentskih biljaka – biljne kulture koje brzo rastu i gusto se razvijaju, kao što su djetelina, heljda ili raž, mogu potisnuti osot tako što mu neće ostaviti prostora ni resursa za razvoj.

  5. Prekrivanje crnom folijom – potpuno blokira svjetlost i dovodi do odumiranja korova nakon više sedmica.

Poljski rastavić (Equisetum arvense)

Poljski rastavić, poznat i kao obični rastavić, je drevna biljka koja preferira kisela i vlažna zemljišta. Njegovi koreni mogu dostići dubinu od 1,5 m, a prema nekim podacima čak i 11–13 m. Ovaj višegodišnji korov se veoma brzo širi, crpeći iz zemljišta ne samo hranljive materije, već i vlagu neophodnu drugim biljkama. Razmnožava se sporama i deljenjem vegetativnih delova.

Kako se rešiti poljskog rastavića:

Efikasna borba zahteva sveobuhvatan pristup:

  • Otkiseljavanje zemljišta – dodavanje pepela, dolomitnog brašna ili kreča čini zemljište nepovoljnim za rastavić.

  • Postavljanje drenaže – smanjenjem vlažnosti zemljišta usporava se širenje ove biljke.

  • Redovno plevljenje – na svakih 10 dana po suvom vremenu, ili nakon kiše, uz potpuno uklanjanje korena.

  • Setva siderata (zelenih đubriva) – posebno iz porodice kupusnjača, poput rotkve, uljane repice i gorušice, koje luče supstance koje inhibiraju rastavić.

Kopriva (Urtica dioica)

Kopriva je poseban slučaj među korovima. S jedne strane, ona je lekovita i hranljiva biljka bogata vitaminima, odlična za pripremu zelenog đubriva i komposta. S druge strane, brzo se širi, naročito na vlažnim i humusnim zemljištima, te svojim žarećim dlačicama otežava rad i kretanje po parceli.

Njena korenova mreža je snažna i razgranata, pa klasično čupanje daje samo privremeni rezultat — iz preostalih delova korena brzo se regeneriše nova biljka. Najbolje je vaditi koprivu vilama ili lopatom, pokušavajući da se izvuče čitav koren.

Kako se rešiti koprive:

Najefikasniji načini su:

  • Redovno košenje do zemlje – tokom cele sezone iscrpljuje biljku i sprečava da se semenom dalje širi. Pokos može da se koristi za kompost.

  • Duboko prekopavanje i vađenje korena – preporučuje se za jake zapuštene površine.

  • Malčiranje – korišćenjem kore drveta, slame, opalog lišća, starog piljevine ili crnog agroplatna.

  • Isušivanje zemljišta – korisno ako je širenje koprive uzrokovano prevelikom vlagom.

Ovi savjeti mogu vam pomoći da se efikasno izborite s najupornijim majskim korovima bez korištenja hemijskih sredstava. Iako borba nije laka, upornošću i primjenom prirodnih metoda možete povratiti kontrolu nad svojim vrtom i sačuvati zdravlje biljaka, tla i ljudi.

 

Kako temeljno očistiti jagode

Agrosavjet
-
0
Kako temeljno očistiti jagode

Stigla je sezona jagoda, omiljenog voća koje vežemo uz kasno proljeće i rano ljeto.

Bilo da ih jedete direktno iz zdjelice, koristite za pripremu deserta ili kolača ili pak od njih radite džem, prvo ih je uvijek potrebno oprati, bez obzira na to gdje su kupljene.

Voće često nije samo prašnjavo, nego može sadržavati i razne pesticide, pa mu treba više od brzog ispiranja.

Ako ste ovih dana na TikToku, vjerovatno ste naišli na razne metode natapanja jagoda u vodi s octom, sodom bikarbonom ili soli. Ali koja je metoda zaista najbolja?

U nastavku donosimo najčešće i najučinkovitije načine za pranje jagoda. Odaberite onaj koji vam najviše odgovara, u zavisnosti od toga kako ih planirate konzumirati.

1. Centrifuga za salatu

Najprije potopite jagode u zdjelu s vodom. Prstima ih nježno protrljajte kako biste uklonili nečistoće. Zatim ih izvadite i stavite u cjedilo obloženo papirnatim ručnikom. Centrifugirajte barem dvaput, a ako jagode namjeravate spremiti u frižider, važno je da ih što bolje osušite.

2. Voda

Da, obična voda je dovoljna. Ali, važno je prati svaku jagodu zasebno, a ne samo brzo isprati cijelu mjericu pod mlazom vode. Još bolji pristup je kratko namakanje u zdjeli s hladnom vodom. Nakon toga jagode dobro posušite papirnatim ubrusom ili platnenim ručnikom. Ova metoda idealna je ako ćete ih odmah jesti.

3. Voda i ocat

I ovo je vrlo popularna metoda. U zdjelu stavite vodu i alkoholni ocat u omjeru 3:1. Neka jagode odstoje u vodi 15 do 20 minuta, a nakon toga ih dobro isperite čistom vodom i osušite.

4. Voda i soda bikarbona

Mnogi preporučuju i ovu metodu, a ako se za nju odlučite, potrebno je u četiri šoljice vode staviti jednu kašičicu sode bikarbone. Jagode namačite oko pet minuta, zatim ih isperite i dobro posušite.

5. Voda i so

Na kraju, jagode možete očistiti i uz pomoć soli. U toplu vodu dodajte 1 kašičicu soli na svaku šoljicu vode. Jagode namačite pet minuta, zatim ih isperite i osušite, prenosi Index.

Ishrana ovaca nakon jagnjenja: ključ za dobru mliječnost

Agrosavjet
-
0
Ishrana ovaca nakon jagnjenja: ključ za dobru mliječnost

Nakon jagnjenja ovcama treba obezbijediti odgovarajuću ishranu, kako bi njihove genetske predispozicije došle do punog izražaja. To se posebno odnosi na proizvodnju mlijeka. Da ne bi došlo do eventualnih komplikacija u vimenu prvih dana nakon jagnjenja, posebna pažnja se mora obratiti na ishranu.

Prvi sati nakon jagnjenja

Pored sijena koje je neizostavno u ishrani ovaca, treba dati i određenu količinu koncentrata. Nekoliko sati nakon jagnjenja, stručnjaci preporučuju da se ovce obavezno nahrane livadskim sijenom ili suvom djetelinom. Sijeno bi trebalo da bude jedina hrana u prvim satima poslije jagnjenja.

Takođe se preporučuje da se ovcama da najviše do 1 kg kaše od pšeničnih mekinja po grlu, s tim da treba voditi računa da ovce u ovom periodu ne uzimaju previše vode.

Postepeno povećavanje količine hrane

Nakon toga, količinu sijena i koncentrovanih hraniva treba postepeno povećavati, tako da ovce poslije 7–10 dana dobiju pun obrok koji je prilagođen njihovim potrebama. Od pravilne ishrane dojnih ovaca, odnosno njihove mliječnosti, zavisi i pravilan razvoj mladunčeta.

Ovcu treba samo nekoliko dana ostaviti sa jagnjetom, a zatim je odvojiti od njega, pa ga puštati samo u određeno vrijeme da sisa.

Prilagođena ishrana prema količini mlijeka

Onim ovcama koje daju malu količinu mlijeka i doje jedno jagnje, osim sijena treba obezbijediti i smješu od žitarica, uglavnom kukuruza, ječma i zobi.

Ovcama koje daju veću količinu mlijeka, a doje najmanje dva jagnjeta, pored kvalitetnog sijena i žitarica, poželjno je, prema riječima stručnjaka, obezbijediti i neko proteinsko hranivo.

Ishrana nakon dva do tri mjeseca

Nakon 2–3 mjeseca po jagnjenju, količina mlijeka kod ovaca se postepeno smanjuje, pa je potrebno smanjiti i količinu koncentrata u ishrani.

Pod uslovom da ovce imaju dovoljnu količinu kvalitetnog sijena, koncentrovana hraniva se mogu potpuno isključiti iz obroka.

Pročitajte: Jagnjenje ovaca i postupak pri jagnjenju

Ishrana na paši

Potom slijedi period ishrane dojnih ovaca na paši, a od obilja i kvaliteta ispaše zavisiće njihova mliječnost i kondicija. Međutim, ukoliko ispaša nije dovoljno kvalitetna, ovce se mogu prihraniti i sa malo koncentrata.

Uloga mineralnih dodataka u ishrani ovaca

Osim uobičajnih hraniva, posebnu pažnju treba obratiti i na mineralne dodatke u ishrani ovaca. Prema riječima stručnjaka, dopunu obroka je najbolje vršiti putem komercijalnih ili namjenski sastavljenih smješa koje se na tržištu najviše sreću u obliku vitaminsko-mineralnih podsmješa.

Prilagođene smješe prema uslovima farme

Te podsmješe su uglavnom sastavljene za prosječne uslove uzgoja, tako da je teško naći farmu kojoj one u potpunosti odgovaraju. Stručnjaci preporučuju obezbjeđivanje posebno sastavljene mineralne smješe koja je prilagođena određenom području na kome se farma nalazi, pa čak i konkretnoj farmi.

Analiza hrane kao osnova

Cilj ovih smješa je da nadoknade ono što nedostaje uobičajenim hranivima kojima se ovce hrane. Da bi se mogla sastaviti takva smješa, najprije se mora izvršiti analiza hrane i utvrditi čime se to ovce hrane i šta to u njihovom obroku najviše nedostaje.

U slučaju da je utvrđen ili se sumnja na nedostatak određenog minerala, ishrani ovaca treba dodati specifična hemijska jedinjenja.

Prilagođavanje mineralnih dodataka

Tako se, npr., u nekim područjima javlja potreba za obogaćivanje hraniva kobaltom i cinkom, a ako se obroku dodaje urea, onda treba dodati i sumpor. Prije dodavanja ovih minerala, proizvođač bi trebao da donese odluku kako i na koji način da ih daje životinjama.

Kao što znamo, životinje ne mogu same da odrede i zadovolje svoje potrebe za mineralima kada su im na raspolaganju po volji. Tako neka grla mogu da koriste više a neka manje nego što im je potrebno.

Pravilna primjena minerala

Zato stručnjaci preporučuju da minerali budu dobro izmiješani u obroku ili smješi koncentrata. U slučaju da to nije moguće, minerale treba miješati sa solju koja se daje ovcama.

S obzirom da je so (NaCl) jedinjenje odnosno sastojak koji ovce konzumiraju prema svojim potrebama, ona može biti pogodan nosač i za ostala jedinjenja. Svakako treba voditi računa da se jedinjenja koja se dodaju ne ugrudvaju i tako ne dovedu do prevelike koncentracije nekog minerala.

Blokovi mineralne soli

So sa dodatkom minerala trebala bi uvijek da bude na raspolaganju ovcama, te da se postavlja na suvom i lako dostupnom mjestu.

S obzirom da se danas u tu svrhu proizvode blokovi mineralne soli koji su veoma stabilni, to daje stabilnost i garantuje nepromjenljiv sastav. Takođe, moguće je u dogovoru sa proizvođačima, napraviti posebne recepture koje bi odgovarale svakom pojedinačnom području ili farmi.

Greške koje treba izbeći prilikom đubrenja rasada povrća

Agrosavjet
-
0
Greške koje treba izbeći prilikom đubrenja rasada povrća

Prihrana rasada jedan je od ključnih koraka u proizvodnji zdravih i otpornih biljaka koje će kasnije dati visok prinos. Ipak, mnogi proizvođači greše u načinu i vremenu primene đubriva, što može dovesti do suprotnog efekta – slabijeg razvoja i povećane osetljivosti na bolesti.

U nastavku donosimo osnovna pravila koja treba poštovati prilikom đubrenja rasada povrća.

Kada prihranjivati rasad?

Prihranu je najbolje obaviti ujutru, kada biljke imaju optimalne uslove za usvajanje hraniva. Rasad ne treba đubriti odmah nakon zalivanja, jer to može izazvati prekomjerno zadržavanje vlage u zemljištu i razvoj truleži. Idealno je zaliti dan ranije, a đubrivo primijeniti narednog dana.

Presađene biljke ne treba odmah prihranjivati. Potrebno je sačekati najmanje 7 do 14 dana, dok se sadnice ne prilagode novim uslovima.

Kako pravilno primijeniti đubrivo?

Rastvor namijenjen za ishranu treba primenjivati isključivo u zonu korijena. Kontakt sa listovima i stabljikom treba izbjegavati, jer može izazvati oštećenja. Temperatura rastvora treba da bude približno 20 do 25 stepeni Celzijusa, kako bi se izbjegao temperaturni stres.

Između dva đubrenja neophodno je napraviti razmak od najmanje 7 do 10 dana, kako bi se izbjeglo predoziranje i prekomjeran razvoj zelene mase na uštrb korijena.

Dodatni savjeti za uspješnu prihranu

Prilikom izbora đubriva važno je ne pretjerivati sa azotom i kalijumom, jer visoke koncentracije mogu negativno uticati na biljke. Takođe, nije preporučljivo miješati više preparata, osim ako proizvođač nije jasno naveo da su kompatibilni.

Dobro je naizmjenično koristiti različite vrste đubriva – organska, mineralna, mikrobiološka – kako bi se postigla ravnoteža u ishrani. Nakon đubrenja može se dodati tanak sloj zemljišta u posudu, što smanjuje isparavanje vlage i stimuliše razvoj bočnih korena.

Rastvore đubriva je potrebno iskoristiti odmah nakon pripreme, jer stajanjem gube efikasnost, osim ako u uputstvu nije drugačije navedeno.

Pre svake prihrane obavezno pregledajte biljke. Ako su sadnice zdrave, dobro razvijene i intenzivno zelene, dodatna prihrana nije neophodna.

Zaključak

Za uspješan uzgoj rasada povrća, nije dovoljno samo odabrati kvalitetno đubrivo. Ključ leži u pravilnoj i pravovremenoj primjeni, uz poštovanje potreba biljke. Pravilna ishrana doprinosi boljem ukorenjivanju, otpornosti i budućem prinosu.

Zašto vam redovno venu biljke kupljene u prodavnici?

Agrosavjet
-
0
Zašto vam redovno venu biljke kupljene u prodavnici?

Svi smo se našli u sličnoj situaciji: prilikom nedjeljne kupovine hrane u velikom centru, ugledali smo police s izloženim biljkama. Izgledale su lijepo, a cijena je bila razumna, pa je u tom trenutku to značilo samo jedno – ponijećemo kući novu biljku. A zašto i ne bismo… Cvijeće je ukras svakog doma.

Izvadimo biljku iz kese kad dođemo kući i primjetimo da ne izgleda baš najzdravije. Međutim, pomislimo da je to od transporta, ali ni dan, a ni dva kasnije, ne daje znake oporavka. U panici pretjeramo sa zalivanjem, pa dobijemo biljku u još gorem stanju.

Na kraju: do sljedeće veće kupovine, biljke koje smo jedva čekali da njegujemo kod kuće polako, ali sigurno venu.

Problem s biljkama koje su izložene u velikim tržnim centrima leži u činjenici da ne dobijaju potrebnu njegu i pažnju kakvu zaslužuju. One su na policama samo iz jednog razloga – da s police što prije nestanu. Niko se o njima ne brine, vjerovatno ih ne zaliva dovoljno, a često su izložene u neadekvatnim, premalenim posudama.

Zaposleni se prema takvim biljkama ponašaju kao prema ostaloj robi – da, kao prema robi, a ne kao prema živim bićima. Često su izložene ispod (pre)jakog svjetla, a zalivaju ih rjeđe nego češće. Osim toga, natrpane su na policama, s ciljem samo da izgledaju dovoljno dobro da ih kupite. Pogađate, to nisu srećne biljke.

Da li bi trebalo da nastavite s kupovinom takvih biljaka? Da, zašto ne – zapravo, to bi mogla biti akcija poput udomljavanja nesrećne životinje iz skloništa. Ali morate paziti na određene stvari. Kao prvo, dobro provjerite u kakvom je stanju biljka. Ako listovi već počinju da žute, velika je vjerovatnoća da je biljka već „na putu prema dole“. Provjerite i zemlju – loš je znak ako je zemlja tvrda poput kamena i sasvim suva.

Kad biljku koju ste kupili u prodajnom centru donesete u svoj dom, probajte čim prije da je presadite u svježu zemlju i u adekvatnu saksiju. Proučite uputstva o zalivanju i prihrani, a poželjno bi bilo i da biljku odvojite od ostalih kućnih biljaka na dvije nedjelje – za svaki slučaj.

Baštovani će vam uvijek preporučiti da biljke kupujete u specijalizovanim vrtnim centrima, gdje rade ljudi koji znaju kako da vode brigu o njima i gdje sigurno dobijaju više pažnje nego u šoping centru, gdje su često „zadnja rupa na svirali“.

Ali ako želite da „udomite“ biljku iz prodavnice, to je lijepo – uz puno ljubavi i pažnje vaša nova biljka bujaće iz sve snage, prenosi b.92.

Šta staviti u rupu prilikom sadnje paradajza: 9 provjerenih recepata

Agrosavjet
-
0
Šta staviti u rupu prilikom sadnje paradajza: 9 provjerenih recepata

Kada sadimo rasad paradajza na stalno mjesto u bašti ili plasteniku, važno je pravilno pripremiti sadnu jamu – posebno ako zemljište nije đubreno u jesen. Članovi jednog kluba ljubitelja paradajza podijelili su svoja iskustva i recepte šta sve staviti u rupu kako bi se biljke što bolje razvijale i dale bogat prinos. U nastavku vam donosimo deset najpopularnijih i najefikasnijih dodataka za sadne jame.

1. Mineralna đubriva

Iskusni povrtari preporučuju upotrebu kompleksnih mineralnih đubriva prilikom sadnje paradajza, jer ona obezbjeđuju uravnotežen unos hranljivih materija važnih za zdrav rast i razvoj biljke. Posebno je značajan fosfor, koji doprinosi razvoju jakog i zdravog korijenovog sistema nakon presađivanja. Mala količina đubriva dodata direktno u sadnu jamu može biti dovoljna da biljci obezbijedi potrebne hranljive materije tokom cijele sezone.

Sedmicu dana prije sadnje preporučuje se zalivanje zemljišta rastvorom biološkog preparata za poboljšanje mikrobiološke aktivnosti u tlu, što doprinosi zdravlju korijena i otpornosti biljaka. Neposredno prije sadnje, tlo treba prorahliti kako bi se poboljšala njegova struktura i omogućilo lakše ukorjenjivanje paradajza.

2. Organska đubriva

Ljubitelji organske proizvodnje savjetuju da se sedmicu prije sadnje zemlja zalije rastvorom ptičijeg izmeta (u razmjeri 1:20), po 0,5 l po biljci. U samu rupu možete staviti i preležani (nikako svježi!) stajnjak u količini od 200 g po biljci. Stajnjak se prethodno mora izmiješati s malo zemlje kako ne bi došlo do oštećenja korijena. Umjesto stajnjaka može se koristiti i zreli kompost – u istoj količini i na isti način.

3. Ljuske jajeta

Ljuska jajeta je odličan izvor kalcijuma i štiti biljke od štetnih insekata poput grčice. Potrebno je da se dobro osuši i samelje do sitnog praha. U svaku rupu stavite oko dvije kašičice ove „brašnaste“ ljuske.

4. Kopriva

Kopriva je dostupna u proljeće, a odličan je izvor azota. U rupu možete staviti 5–6 listova svježe koprive i prekriti ih slojem zemlje. Kako se kopriva razgrađuje, obogaćuje zemljište hranljivim materijama, a rasad se iznad nje sadi kao i obično.

5. Drveni pepeo

Pepeo je bogat kalijumom i idealan je dodatak za sadnju paradajza. Dovoljna je jedna šaka po jami, a treba ga pomiješati sa zemljom. Pepeo se može kombinovati s drugim dodacima – poput stajnjaka, superfosfata, ljuski jajeta ili ljuske luka.

6. Hljeb sa kvascem

Stari, sušeni hljeb sa kvascem odličan je izvor hranljivih materija i zadržava vlagu u zemlji. U svaku jamu stavite par komadića hljeba, malo ljuske jajeta i šaku komposta ili stajnjaka. Nije ga potrebno prethodno vlažiti – navlažiće se prilikom zalivanja.

7. Ribljeg otpada

Iako neobično, ali vrlo korisno – ostaci ribe (glave, repovi, iznutrice) su bogati fosforom. Stavite malu količinu u rupu, prekrijte zemljom i zasadite rasad. Možete dodati i malo treseta, pa sve zaliti.

8. Riblje brašno

Efikasnije od ribljih ostataka, riblje brašno sadrži azot, fosfor i proteine. Za svaku jamu dovoljne su 2–3 kašike brašna, koje možete pomiješati s pepelom. Ova kombinacija hrani biljku tokom cijele sezone.

9. Koštano brašno

Pravi izvor dugotrajnog đubrenja – koštano brašno se pravi od životinjskih kostiju, rogova i kopita. Sadrži fosfor, azot, gvožđe, mangan i bakar. Po sadnoj jami dodaje se 2–3 kašike, pomiješa se sa zemljom i biljka ima osiguranu ishranu za cijelu sezonu. Često se kombinuje sa ribljim brašnom za još bolje rezultate.

Potrebne su vam 3 stvari – Uz ovaj trik uspješno se RIJEŠITE KOMARACA

Agrosavjet
-
0
Potrebne su vam 3 stvari – Uz ovaj trik uspješno se RIJEŠITE KOMARACA

Ljetnje večeri su uvijek posebne, ali ih često kvare dosadni komarci sa svojim zujanjem i ubodima.

Ponekad su toliko uporni da je uživanje na otvorenom gotovo nemoguće.

Jedan od rijetkih trikova koji zaista funkcioniše je izgaranje crne kafe. Neugodan miris koji se stvara tokom sagorijevanja efikasno odbija komarce. Ovaj metod je jeftin, efikasan i prirodan. Pored toga, pronašli smo još jedan prirodan način na koji možete otjerati komarce i donosimo ga u nastavku.

Radi se o pomorandži. Sve što vam je potrebno su dva drvena štapića, jedna veća pomorandža i mala svijeća. Ovaj trik je podijeljen na fejsbuku od strane jedne korisnice koja je oduševila svoje pratioce.

Pročitajte: Pet biljaka čiji miris komarci ne podnose

Kako ovo djeluje protiv komaraca?

Pomorandžu prepolovite, zatim na donju polovinu stavite dva drvena štapića i poklopite sa gornjom polovinom pomorandže. U sredinu stavite svjećicu i zapalite je. Miris citrusa će efikasno odbiti komarce.

Osim toga, ova prirodna instalacija za komarce izgleda veoma efektno i ima prijatan miris, za razliku od paljenja crne kafe. Dakle, vrijedi probati ovaj trik sljedeći put kada se okupite na terasi sa ekipom, prenosi Krstarica.

Prskanje voćnjaka neće dati rezultate ako ne poštujete ova pravila!

Agrosavjet
-
0
Prskanje voćnjaka neće dati rezultate ako ne poštujete ova pravila!

Za poljoprivrednike i voćare, zaštita drveća od štetočina jedan je od ključnih zadataka kako bi se očuvala zdravlje biljaka i osigurali dobri prinosi. Da bi tretman bio uspješan, potrebno je pridržavati se nekoliko važnih smjernica koje osiguravaju maksimalnu učinkovitost i sigurnost. U nastavku ćemo navesti preporuke koje treba imati na umu prilikom tretiranja voćaka od štetočina.

1. Odaberite odgovarajući trenutak za prskanje

Prskanje treba obaviti po suvom i bezvjetrovitom vremenu, a idealno je odabrati jutarnje ili večernje sate. Ovo je ključno jer će u tim uslovima preparati ostati na drveću duže i neće se raspršivati zbog vjetra, što može smanjiti učinkovitost tretmana.

2. Koristite ličnu zaštitnu opremu

Bez obzira na to da li koristite hemijske ili biološke proizvode, uvijek je potrebno nositi odgovarajuću zaštitu. To uključuje rukavice, masku, zaštitu za oči i odjeću koja štiti od kontakta s pesticidima. Ovo je izuzetno važno kako biste zaštitili sebe od potencijalno štetnih učinaka preparata.

3. Držite se preporučene doze preparata

Nikada nemojte samostalno smanjivati ili povećavati dozu preporučenu u uputstvu proizvoda. Nepravilno doziranje može negativno uticati na rezultate tretmana i oštetiti biljke. Preporučena doza je ključ za efikasnost i sigurnost tretmana.

4. Provjerite kompatibilnost preparata

Ako koristite mješavinu preparata u rezervoaru, provjerite njihovu kompatibilnost prije primjene. Neki pesticidi se ne mogu miješati, jer to može smanjiti njihov učinak ili čak izazvati oštećenja na drveću. Uvijek se pridržavajte uputstava na etiketi proizvoda.

5. Provjerite vremenske uvjete nakon tretmana

Nakon prskanja, važno je da u narednim danima nema padavina. Ako padne kiša prije nego što tretman ima vremena da se osuši i apsorbuje, morat ćete ponoviti prskanje kako biste postigli željeni učinak.

6. Pesticidi i rokovi upotrebe

Pesticide je preporučljivo koristiti najmanje 20 dana prije žetve (osim ako u uputama nije drugačije navedeno). Ovaj period je važan kako bi se spriječila kontaminacija plodova pesticidima i kako bi se omogućio dovoljni interval za apsorpciju tretmana od strane biljke.

Pročitajte još: Radna karenca – Zaštitite se od pesticida

7. Pravilno prskanje svih dijelova drveća

Prilikom tretmana, obavezno prskajte listove s obje strane, kao i izdanke, deblo, krug debla i malč. Tretman treba biti ravnomjeran kako bi se osigurala potpuna zaštita od štetočina i bolesti.

Zaključak

Pravilno tretiranje drveća od štetočina zahtijeva pažljivo planiranje i pridržavanje smjernica kako bi tretman bio uspješan i siguran za biljke. Uzimajući u obzir ove preporuke, možete osigurati zdravlje vaših drveća i dobiti bolje rezultate u proizvodnji. S obzirom na sve ove mjere, zaštita drveća od štetočina neće biti samo efikasna, već će biti i sigurna za okoliš i vaše zdravlje.

1...345...1.012Stranica 4 of 1.012

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia