недеља, јануар 5, 2025
Naslovnica Blog Stranica 4

Zašto je crveni kukuruz bolji od žutog?

Crveni kukuruz se široko uzgaja i konzumira širom andske regije Južne Amerike, uglavnom u Peruu, Ekvadoru, Boliviji i Argentini. U Južnoj Americi ekstrakti crvenog kukuruza široko se primjenjuju u bojanju domaćih slastica i napitaka poput chicha morada i mazamorra morada, popularnog pića i deserta pripremljenog od crvenog kukuruza.

U davna vremena smatrao se svetim. Potrebno je naglasiti da crveni kukuruz sadrži više proteina od bijelog ili žutog kukuruza. Antocijan, pigment od kojeg je zrno kukuruza crveno, antioksidativni su flavonoidi koji štite mnoge tjelesne sisteme. Osim hlorofila, antocijani su vjerovatno najvažnija grupa vidljivih biljnih pigmenata. Antocijani imaju protivupalna svojstva, djeluju na nervni sistem.

Pročitajte: Kako da najbrže skuvate kukuruz

Zrno crvenog kukuruza sadrži u poređenju s uobičajenim žutim ili bijelim kukuruzom puno više antioksidansa. U brojnim studijama pokazalo se da fenolni spojevi iz zrna crvenog kukuruza imaju snažna antioksidativna, protivupalna, antimutagena, antikarcinogena i antiangiogenezna svojstva. Otkriveno je i da poboljšavaju bolesti životnog stila, poput pretilosti, dijabetesa, hiperglikemije, hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti, na osnovu njihove snažne antioksidativne moći koja uključuje poboljšanje biokemijske regulacije.

Intenzivna boja crvenog kukuruza privukla je takođe pažnju prehrambene industrije jer bi moglo poslužiti kao izvor alternativa sintetičkim bojama. Sorte crvenog kukuruza pored povoljnih (povećane antioksidacijske vrijednosti) imaju niz nepovoljnih agronomskih svojstava. To su nizak prinos zrna, visoki postotak poleglih i slomljenih biljaka itd.

Kako crni luk utiče na holesterol?

Ako se prekorači normalna vrijednost holesterola, to šteti organizmu, jer visok holesterol povećava rizik od određenih zdravstvenih stanja, uključujući kardiovaskularne bolesti i moždani udar.

Postoje dvije vrste holesterola, odnosno LDL holesterol i dobar HDL holesterol. LDL holesterol predstavlja opasnost po organizam jer može da počne da se akumulira na zidovima krvnih sudova, dok je HDL holesterol koristan jer uklanja loš holesterol iz krvnih sudova.

Na povišenu vrijednost holesterola utiču genetika, godine, pušenje, gojaznost, sedentarni način života i određene hronične bolesti poput dijabetesa tipa 2 i prekomjerna konzumacija hrane pune trans masti i zasićenih masti.

Zdrav način života, održavanje zdrave tjelesne težine, redovno vježbanje i smanjenje apsorpcije alkohola igraju važnu ulogu u održavanju holesterola u granicama normale.

Ne treba zanemariti da se ishranom može uticati i na normalnu vrijednost holesterola. Naročito hrana koja je bogata vlaknima. To uključuje pasulj, avokado i ovsene pahuljice. Za snižavanje holesterola pogodni su i neslani orasi, posebno bademi, kikiriki i orasi, i zdrava ulja poput maslinovog.

Pročitajte: “Sirotinjsko” jelo čisti crijeva, snižava holesterol i skida kilograme

Takođe, vrijedi pomenuti i crni luk, koji se posebno dokazao u pogledu svojih prednosti protiv povišenog holesterola. Luk ima snažan efekat u smanjenju lošeg holesterola. Luk sadrži važne hranljive materije, uključujući kalijum, kalcijum, magnezijum i fosfor.

Takođe, među sadržajima luka nalazi se i flavonoid poznat kao kvercetin, čija je korist u odnosu na holesterol takođe potvrđena u istraživanjima.

Naučnici su otkrili da kvercetin snižava nivo holesterola i poboljšava funkcionisanje dobrog HDL holesterola.

Za dobrobit protiv visokog holesterola, luk možete jesti sirov ili kuvan, a možete ga dodati i salatama i raznim drugim kuvanim jelima.

Slične prednosti nudi i sok od luka, koji je takođe bogat kvercetinom i značajno snižava nivo lošeg LDL holesterola. Ako ne volite luk, možete koristiti i dodatke na bazi luka, koji takođe obećavaju, ali je potrebno više istraživanja, piše aktivni.si.

Šta je korijander i zašto je sve popularniji u zdravoj ishrani i organskoj proizvodnji?

Korijander (CORIANDRUM SATIVUM L.) – Biljka koja se često sreće u razgovorima o zdravom načinu ishrane i člancima u raznim časopisima  i na internetu.

To je jednogodišnja, zeljasta biljka. Gaji se zbog sjemena, lista i ploda koji sadrži eterično ulje. Korijen može ići u dubinu zemljišta do 1,5 m. lako se uzgaja. Zbog svojih osobina postaje dosta pozitivno vrednovana biljka.

Samo sjeme je bogato etarskim uljem koje ima poseban miris. Etarsko ulje se dobija destilacijom i ima upotrebu u medicini , kozmetici i prehrambenoj industriji. Uljne pogače koje su ostatak od destilacije ulja imaju oko 17 % proteina i 4-5 % ulja i služe kao koncentrovana stočna hrana. Malo se zna, ali korijander ima značaj i kao dobra paša za pčele. Najviše se koristi kao začin za popravljane ukusa i arome, u mesnoj industriji i svuda gdje je potrebno i moguće prirodno konzervisati hranu.

Svi dijelovi biljke su jestivi. Plodovi se koriste kao zamjena za biber ili cimet. Kada se koristi kao biber koristi se mljeven, a posebno pri spravljanju kobasica. List se koristi kao dodatak u supama i čorbama. Narodna medicina ga koristi kao antioksidant i antiseptik.

Pročitajte: Korijander moćan saveznik u borbi protiv povišenog krvnog pritiska!

Prosječan prinos je oko 800 kg/ha , a maksimalan do 1600 kg/ha.

Gaji se u plodoredu, a najbolji predusjevi su mu strna okopavine i zrnene mahunjače.. Odgovaraju mu duboka i plodna zemljišta, ali se može gajiti i na siromašnijim.

Odgovara mu umjereno topla klima. Dužina vegetacije je od 90-120 dana, u prvoj polovini vegetacije traži toplo i suvo vrijeme.

Osetljiv je na nedostatak vlage u fazi granjanja, cvjetanja i obrazovanja plodova. Sjeme klija i niče na temperaturi 6-7 ⁰ C. Ponik je otporan na temperature do -10 ⁰C.

Odličan je predusjev za ozima strna žita. Osnovna obrada zemljišta se obavlja u jesen na dubinu od 25-30 cm. Predsjetvena priprema zemljišta se obavlja u proljeće na dubinu od 5-10 cm. Stajnjak se zaorava pod osnovnu obradu ili pod predusjev u količini do 15 t/ha . Mineralno kompleksno đubrivo, u preporučenoj količini, nakon obavljene agrohemijske analize, NPK 15 :15 :15  se unosi pod osnovnu obradu. Predsjetveno se može upotrebiti 100 kg KAN-a.

Sjeme koje mora biti čisto , zdravo sortno, vlažnosti do 10 % seje se sredinom marta , vrstično sejalicama na međuredni razmak od 40-50 cm i oko 2 cm u redu , na dubinu 3-4 cm .

Količina sjemena je od 12-18 kg/ha. Ako je proljeće sušno obavezno povaljati nakon obavljene sjetve.

Međuredna kultivacija zbog svog značaja u borbi protiv korova i razbijanja pokorice se obavlja do dva puta na dubinu od 4-5 cm.

Žetva se obavlja kada 75 % plodova dobije mrko-sivu boju i mora se obavezno preskladištenja vlaga zrna spustiti na najmanje 12 % vlage.

Korijander je pogodan zbog načina na koji se proizvodi za organsku proizvodnju pa se sve više sa njim srećemo i na organskim tezgama i u prodavnicama zdrave hrane. Ako ga kupujete, kupujte ga od proverenih, sigurnih ljudi ili trgovaca. Svoj pun učinak ima samo ako se proizvede na stručan način i bude bezbedno ispravan za upotrebu u ishrani.

Izvor: psss.rs

Direktna sjetva i sadnja rasada: Ključni savjeti za uspješan uzgoj povrća

Povrtne kulture uzgajamo direktnom sjetvom na gredice ili sadnjom rasada na otvorenom čim nam to klimatske prilike dozvole. U našim se uslovima na ovaj način najčešće uzgajaju paprika, paradajz, patlidžan, salata i gotovo sve kupusnjače. Sadnja rasada osigurava nam raniju proizvodnju na otvorenom, bolji izbor ujednačenih i zdravih biljaka te ujednačen rast i dospijevanje u berbu.

Bez obzira radi li se o proizvodnji rasada tzv. “golog„ korijena, o rasadu u tzv. tresetnim kockama ili o presadnicama iz plastičnih i stiroporskih kontejnera, važno je uvijek koristiti deklarisano sjeme i sterilni supstrat. U novije vrijeme na tržištu se nalazi veliki izbor sterilnih supstrata za uzgoj presadnica već pripremljenih za sadnju. Većina tih supstrata sadrži i potrebna hranjiva za uzgoj biljaka do presađivanja.

Pročitajte: Kako prepoznati kvalitetan rasad?

Kad ste izabrali i nabavili sjeme željenih vrsta, pripremili odgovarajući supstrat za sjetvu i posijali sjeme. Važno je osigurati optimalmu vlagu, temperaturu i svjetlo. Optimalni uslovi omogući će dobar razvoj biljaka. No zbog visoke relativne vlage zraka koju rasad trebaja u početnim fazama rasta javljaju se i različite biljne bolesti. Kod svih bolesti u klijalištima neobično je važno suzbijati ih preventivno odnosno ne dozvoliti da se pojave. U proizvodnji rasada vrlo čest problem predstavljaju bolesti polijeganja. Glavni uzročnici ove bolesti su patogene gljivice iz roda Pythium i Phytophtora. Gljivice iz ovog roda preferiraju niže temperature pa se javljaju na početku vegetacije. Njihova patogenost ovisi o mnogobrojnim čimbenicima, kao što su temperatura, svjetlo, vlaga, pH vrijednosti tla, prisutnost drugih mikroorganizama i dr.

Pročitajte: Zašto dolazi do poleganja rasada i kako to spriječiti?

Paradajz napada više vrsta roda Pythium na mjestu na kojem biljke izlaze iz zemlje. Uzrokujući propadanje biljaka u zoni korijenovog vrata. Na krastavcima, dinjama, lubenicama vrste roda Pythium napadaju klice izazivajući palež. Obično do toga dolazi kada temperature nakon sjetve padnu na 15°C uz obilje vlage. U takvim nepovoljnim uslovima za klijanje i nicanje parazit se lako naseljava uzrokujući prorjeđenost usjeva. Na salati, endiviji i radiču Pythium i Phytohptora vrste mogu napadati mlade biljke uzrokujući polijeganje,. No često se pojavljuju i na odraslim biljkama u obliku rubnog crvenila i venuća vanjskih listova. Napadnute biljke prestaju rasti, a rozeta ostaje manja.

Osim patogenih gljivica iz roda Pythium i Phytphtora bolesti polijeganja rasada imaju više različitih uzročnika. Mogu se pojaviti već dok su biljke u fazi prva dva neprava lista (kotiledoni). Simptomi se obično pojavljuju na korijenovom vratu i za nekoliko sati mogu se proširiti na veći dio rasada.

Izvor: agroportal.hr

Nesvakidašnji događaj: Dvije ovce ojagnjile po četvorke

U novovaroškom selu Božetići, u domaćinstvu Zorice Popović, ojagnjile su se četiri ovce a na svijet su donijele nevjerovatnu brojku – čak 13 jagnjadi!

Zorica i sama kaže da je ovo prvi put da se u njenom domaćinstvu tako nešto desilo a to je da su joj čak dvije ovce ojagnjile po četiri jagnjeta. Prava rijetkost, a čudila se kako vlasnica stada, tako i komšije.

Zorica uz svinje i krave drži i sjeničku pramenku.

Kad se pročulo po selu za srećnu i neobičnu vijest, odmah su došle i komšije na čast, ali i da joj čestitaju i svojim očima vide.

Ponijeli, veli Zorica, i piva i rakije da se počaste.

Ona dodaje da hrane za svoje životinje ima dovoljno, a da je nije strah kad njene ovce jagnje trojke jer je toga bilo više puta, ali četvorke su nešto drugo. Veli i da su joj mnogo dobre, da se jagnje dvaput na godinu i da svaka koja je imala trojke odgaji ih kao jedno da je, sve su dobre majke.

Zoricu u selu mnogo hvale, kažu da joj nema ravne kad je riječ o vrijednoći, radu i poslu, a seoski posao je težak. Još teže je to što Zorica živi sama, rano je ostala bez muža ali je svojim teškim radom i svojom mukom odgajila i odškolovala tri kćerke koje su se poudavale i otišle.

Međutim, podarile su joj unuke pa je Zorici srce puno kad joj unuci dođu i rastrče se po dvorištu. Ljetos joj je za raspust bila unučica iz Čačka a Zorica ne krijući osmjeh kaže da je častila po selu kad joj je došla.

Selo je voli, a i ona njih, kaže da su ljudi mnogo dobri i da uvijek hoće da joj pomogu, a komšo Milanko veli da sve žene treba na nju da se ugledaju koliko je vrijedna.

„Mi se njoj divimo, uzor je svima, toliko radi“, dodaje Milanko.

Zorica ima i jednu muku, a to je voda.

„Dođu ljudi, napune rezervoar ali se to brzo potroši, kaže Zorica koja potom mora dole na česmu, u selo, da dovlači vodu na rukama, kolicima a zimi nije lako kliza se sve jer je teret veliki… Sad kad ima snega ona uzme pa ga topi životinjama za vodu“, kaže ona.

(RTV Užice)

Pretakanje vina

U procesu proizvodnje vina pretakanje vina je značajna podrumska radnja kojom se vino odvaja od čvrste faze vinskog taloga, kvasaca, vinskog kamena i drugih čvrstih čestica kao što su dijelovi sjemenke, kožice bobice, šepurine, itd. Pretakanjm vina poboljšavaju se ukupni kvalitet i ukus vina.

Pretok može biti otvoren ili zatvoren. Zatvoren pretok, uz dodatno sumporisanje, se obavlja ukoliko je grožđe bilo bolesno ili oštećeno ili ima nedovoljnu količinu šećera i kiselina. U tom slučaju zatvoren pretok se radi po principu bačva-bačva kako vino ne bi došlo u kontakt sa vazduhom. U svim drugim primjerima a nakon završenog vrenja preporučuje se otvoreni pretok po principu bačva-otvorena posuda-bačva. Ovom vrstom pretoka vino dolazi u kontakt sa vazduhom odnosno kiseonikom, zbog čega dolazi do vezivanja nekih materija u vinu i do njihovog prevođenja u netopiv oblik. Ovom vrstom pretoka vino neznatno gubi isparljive materije ali se zato rješavamo nekih nepoželjnih gasova kao što su SO2, CO2 i drugih.

Koliko puta ćemo pretakati neko vino zavisi od karaktera i sastava vina, kao i načina tehnologije i dužine vremena čuvanja. Najviše pretakanja imamo u prvoj godini, dva do tri. U drugoj godini imamo do dva pretakanja, a u trećoj jedno.

Pročitajte: Kvarenje vina: Mikrobiološka kontaminacija i njeni efekti

Kako bi vino zadržalo svježinu i čistoću u mirisu i ukusu potrebno je prvi pretok uraditi odmah nakon završetka alkoholne fermentacije. Rani prvi pretok se sprovodi 7 do 14 dana nakon završetka alkoholne fermentacije kako bi se uklonile nečistoće u mirisu i ukusu kao i kod vina kod kojih nije izvršeno bistrenje šire i kod vina sa nižim ukupnim kiselinama. Normalan prvi pretok se sprovodi 14 do 30 dana nakon završetka fermentacije, a kasni prvi pretok 30 do 90 dana nakon završetka fermentacije. Vrijeme prvog pretakanja zavisi od načina fermentacije, sadržaja ekstrakta, kiselina i zdravstvenog stanja vina kao i vremenskih uslova.

Drugo pretakanje vina treba obaviti zbog taloga koji se nalazi u vinu u toku ležanja i njegove izgradnje. U toplijim danima taj talog je potencijalni nosilac kvarenja vina. Drugo pretakanje je potrebno obaviti i onda kad vino posle prvog pretakanja još nije potpuno čisto i kad u pogledu okusa i mirisa nije došlo do punog izražaja. Drugo pretakanje se obavlja šest do osam sedmica posle prvog pretakanja prije nego nastupe topliji dani, tj. najkasnije u aprilu ili maju, a u nekim krajevima i prije. Međutim, nije dobro ni prerano početi s drugim pretakanjem, pogotovo ako čišćenje vina ide sporo. U tom slučaju vino je čisto samo u gornjim slojevima, dok je prema dnu još mutno. Iz tog razloga preranim pretakanjem ostaje mutno.

Izvor: pssrs.net

Suzbijanje mrava organskim putem

Česta je pojava prisustva mrava ili mravinjaka u bašti, plasteniku, voćnjaku, ali i đubrištu, skladišnom i stambenom prostoru.

To su zglavkari sa dvostrukom ulogom, podjednako su i prijatelji i neprijatelji biljaka. Žive i prezimljavaju u kolonijama, mravinjacima, neprestano se razmnožavavajući, a poput pčela su socijalni insekti i svaka jedinka ima svoja zaduženja.

Mravi radnici su najštetniji napadajući zeljasto ili drvenasto bilje, a braneći koloniju napadaju i druge životinje. Grickajući zelenu lisnu masu dolaze do biljnih sokova koji su izvor lako pristupnog šećera.

Mravi su prijatelji biljaka, poput bubamara i ostalih korisnih insekata utiču na kontrolu štetočine hraneći se njihovim jajima ili mladim larvama, čime ometaju odrasle insekte u hranjenju.

Pročitajte: Potpuno prirodno sredstvo od kog mravi bježe kao ludi

Pokazalo se da mravi tragajući za hranom prelaze preko biljaka, ponekad sa cvijeta na cvijet, čime nenamjerno ali ipak efikasno pospješuju oprašivanje biljaka. Tokom tradicionalnog gajenja biljaka, mravi pospješuju aeraciju zemljišta kopajući tunele u zemlji kroz koje potom voda, kiseonik i hranljive materije lakše putuju do kiijrena biljaka.

Ubrzavaju procese razlaganja organske materije, lišća i mrtvih insekata, pospješujući đubrenje biljaka. Mravi osim što se hrane štetočinama, ujedno služe i kao hrana za veće organizme guštere, žabe, ptice, koji imaju svoju značajnu ulogu u kontroli štetočina.
Ali, od mrava nastaju i problemi. Lisne vaši proizvode šećer u formi tečne, ljepljive izlučevine zvane medljika ili medna rosa. Ukoliko mravi krenu ka biljkama, prisutne su lisne vaši.

Mravi uzgajaju lisne vaši i štite ih od predatora da bi zauvrat dobili medljiku, odnosno šećer koji transportuju do svojih gnijezda i njime hranili kraljicu i radni dio kolonije, a često i same lisne vaši sele sa biljke na biljku pospješujući proizvodnju medne rose.

Suzbijanje mrava

Populacija mrava kontroliše se najprije suzbijanjem biljnih vaši i ostalih štetočina koje sišu biljne sokove. Uspješna je i primjena vještačkog zaslađivača posipanjem u blizini mrava, koji je za njih fatalan. Posipanje cimeta i kajenske paprike po biljkama repelentno deluje na mrave, a ne škodi im. Posipanjem kukuruznog brašna dolazi do nadimanja probavnog sistema mrava, ne mogu da ga svare i uginjavaju.

Upotrebom dijatomejske zemlje, bijeli sitni pijesak nastao taloženjem ostataka silikatnih algi, posipanjem po mravinjaku i putanjama kojima se mravi kreću, nastaje efekat dehidratacije, odnosno isušivanja mrava. Zbog izraženih apsorpcionih sposobnosti dijatomejske zemlje, moguće je suzbijanje i puževa i bubašvaba.

Pročitajte: MRAVI mogu biti prava napast za PČELE – Dvije metode za odbijanje MRAVA daleko od KOŠNICA

Rastvor borne kiseline pravi se spajanjem kašičice borne kiseline, šećera i malo tople vode, namoče se komadići vate i mravi prolazeći, privučeni šećerom, uginjavaju dejstvom borne kiseline.

Čitavi mravinjaci mogu se uništiti zalivanjem ključalom vodom, mada treba biti uporan, jer mravinjaci odolijevaju i efektima kiša i poplava, zahvaljujući tehnici izgradnje mravljih domova u cilju opstanka.

Izbor sadnog materijala za podizanje zasada voća

Pri podizanju zasada voća značajan udio novčanih sredstava odlazi na nabavku sadnog materijala – sadnica. Zasadi voća bi trebalo da traju dugo pa se  greške učinjene u startu teško mogu popraviti, a naročito u slučajevima kada je zasad podignut nekvalitetnim sadnim materijalom. Zato se problematici nabavke sadnog materijala treba ozbiljno pristupiti. Na našem tržištu postoji velika ponuda sadnog materijala od velikog broja proizvođača pa je i raznolikost u pogledu vrste i kvaliteta velika.

Kada je riječ o jabučastom i koštičavom voću, mogu se sresti tri tipa sadnica:

Devetomjesečne sadnice

Ovo su sadnice koje su kalemljene s proljeća „iz ruke“ i u rastilu provele do devet mjeseci. Najčešće se sadnice jabuke mogu naći kao devetomjesečne sadnice, koje karakteriše nešto slabije razvijen korjenov sistem i nadzemni dio visine 1-1,2m. Na sebi najčešće nemaju prevremenih grana i u godini sadnje ne donose rod. Mogu biti značajno jeftinije od jednogodišnjih, a naročito dvogodišnjih sadnica, lako se primaju ali je napredovanje sadnica usporeno zbog slabe razvijenosti korenovog sistema i kasnije ulaze u period pune rodnosti.

Pročitajte: Šta su KNIP SADNICE i da li su dobar izbor za jesenju sadnju voća?

Jednogodišnje sadnice

Sadnice voća kalemljene u rastilu „na licu mjesta“ na već ožiljene podloge. Tu postoje dvije vrste sadnica, one koje su kalemljene krajem ljeta prethodne godine na spavajući pupoljak, najčešće tehnologijom na isječak ili tzv. „čip“, i one koje su kalemljene s proljeća metodom „engleskog spajanja“. Jednogodišnje sadnice imaju najpovoljniji balans između razvijenosti nadzemnog dijela i korjenovog sistema. Posađene u adekvatno pripremljeno zemljište i uz pravilnu agrotehniku imaju odličan prijem i relativno brz ulazak u period pune rodnosti. Na sebi mogu imati razvijene prevremene grane ali pupoljci na njima najčešće nisu dovoljno izdiferencirani da bi u godini sadnje donijeli rod.

Dvogodišnje sadnice

To su sadnice sa kalemljenim dijelom starijim od jedne godine i ovdje se ubrajaju tzv.“knip“ sadnice sa prevremenim granama. Prevremene grane na dvogodišnjim sadnicama nose rodne pupoljke i u zavisnosti od primjenjene tehnologije gajenja mogu dati rod i u godini sadnje. Ovaj tip sadnica se vrlo često koristi pri podizanju intenzvnih zasada, ali ima svojih mana koje se prvenstveno ogledaju u nesrazmjernoj razvijenosti nadzemnog dijela u odnosu na korjenov sistem. Sadnice ovog tipa su vrlo zahtjevne u pogledu zemljišnih uslova, navodnjavanja i primjenjene tehnologije uzgoja jer i najmanje greške rezultiraju slabim napredovanjem ili čak propadanjem biljaka.

Pročitajte: Podizanje zasada LIJESKE na pravi način!

Odabir tipa sadnice treba uskladiti sa planiranom tehnologijom uzgoja voćne vrste, posjedovanjem odgovarajućih znanja i vještina kao i raspoloživim novčanim sredstvima za nabavku sadnog materijala. Savjet voćarima bio bi da unapred ugovore proizvodnju sadnica odgovarajućeg kvaliteta sa nekim od registrovanih prozvođača sadnog materijala.

Zamija, zeleni magnet za novac: Biljka za lijene, zaboravne i prezaposlene!

Novac, novac, novac – svi ga želimo, zar ne? Pa, šta ako vam kažemo da postoji tajanstvena biljka koja može privući novac kao magnet?

Da, dobro ste čuli! Uz malo zemlje, vode i nekoliko pljuskova sreće, ova čarobna biljka može vam donijeti finansijski procvat.

Uopšte nije zahtjevna, čisti vazduh, a pri tom privlači i novac, prenosi politika.rs.

Zamija je jedna od najizdržljivijih sobnih biljaka, koja uspijeva čak i onima koji nemaju „zelene prste”. Po feng šuiju, ona privlači sreću i novac u dom, pa je zovu i „dolar drvo”.

Predstavljamo vam našu tajnu – zamiju, poznatu i kao „bogatstvo u saksiji“.

Ali kako to tačno funkcioniše?

Pa, prema legendi, zamija je bila tajno oružje bogatih trgovaca koji su je držali u svojim domovima kako bi osigurali neprekidni priliv novca. Vjeruje se da njeni gusti, mesnati listovi privlače finansijsku energiju, dok njeni izduženi listovi simbolišu rast i proširenje bogatstva.

Da biste iskoristili moć zamije, potrebno je samo da je stavite u prostoriju koja vam je najbliža, preferirano u blizini finansijskih dokumenata ili novčanika. Ne zaboravite je redovno zalivati i pružiti joj malo ljubavi – jer, kao što kažu, sreća je ključni sastojak za privlačenje novca.

Ali pazite, ovo šema brzog bogaćenja. Ona je samo jedan od alata koji vam može pomoći da privučete finansijsku obilje. Važno je da radite pametno, budete strpljivi i uporni u svom radu i poslovnim poduhvatima.

Dakle, zašto ne dodate malo zelene magije u svoj dom? Nabavite svoju zamiju danas i dozvolite joj da privuče novčane tokove u vaš život. Ko zna, možda se uskoro nađete zakopani u gomili novčanica kao pravi novčani magnat.

Premiksi – Visoko kvalitetni dodaci stočnoj hrani

U uslovima intenzivne proizvodnje u stočarstvu potrebe životinja za svim hranljivim materijama su vrlo velike i moraju precizno da budu podmirene. Veliki dio hranljivih materija obezbjeđuje se iz osnovnih energetskih, proteinskih i mineralnih hraniva. Ali potreba za pojedinim vitaminima i mikroelementima ne mogu potpuno i sigurno da se podmire na taj način, jer sadržaj i iskorištenost ovih materija iz osnovnih hraniva veoma varira i zavisi od mnogih faktora.

Zbog toga se već dugo vremena u hranu dodaju čisti sintetizovani preparati pojedinih vitamina i mikroelementi u mineralnoj, najčešće sulfatnoj formi. Ove hranjljive materije dodaju se u obliku premiksa, a to se čini iz razloga što su količine ovih materija koje treba uključiti u kompletne smješe izuzetno male i ako se u smješu dodaju direktno, zajedno sa ostalim hranivima nije moguće njihovo homogeno miješanje.

Premiksi su po svom sastavu vrlo različiti i zavise od vrste i kategorije životinje. Premiksima se u hranu ne unose samo vitamini i mikroelementi, već i kokcidostatici, antibiotici (pilići, brileri) i neki drugi aditivi, koji se takođe dodaju u vrlo malim koncentracijama. Komponente premiksa se miješaju sa određenom količinom fino samljevenžog kukuruza, pšenice ili stočnog brašna koji služe kao nosač, a takođe se preporučuje dodavanje masti, u cilju sprječavanja gubitaka putem prašine.

Pročitajte: Koje vitamine davati živini?

Na našem tržištu su uobičajeni tzv. 1 % premiksi, koji su predviđeni da se miješaju u količini od jednog kilograma na 100 kg koncentrata. Prolikom postupka sastavljanja premiksa potrebno je znati koncentraciju aktivne materije za vitamine i mikroelemente, kao i potrbnu koncetraciju vitamina i minerala u premiksu. Potrebna koncentracija u premiksima za ishranu preživara, zavisi od količine koju će životinja konzumirati, odnosno nije najvažnije kolika je koncentracija vitamina i minerala u premiksu, već je važno koliko se konzumira dnevno vitamina i minerala.

Osnovni smisao proizvodnje i upotrebe kompleksnih premiksa, je uključivanje u njihov sastav mnogo većeg broja materija. Osim vitamina i miktoelemenata, u premiksu se nalaze i makroelementi, zatim dikalcijum-fosfat, kreda i so, kao i aminokiseline koje se dodaju u cilju povećanja biološke vrednosti proteina i njihovog efikasnijeg iskorišćavanja. Od aminokiselina najčešće se uklučuje lizin kao prva limitirajuća aminokiselina, i metionin.

Proizvodnja kvalitetnog premiksa zahtijeva kvaliutetnu opremu za miješanje, precizne vage za odmeravanje, i naravno savjesnu i stručnu radnu snagu. Osim toga, komponente koje ulaze u sastav premiksa moraju biti redovno kontrolisane i analizirane. Posebno je potrebna kontrola preparata i pojedinih vitamina, s obzirom da vitamini tokom lagerovanja gube svoju aktivnost, naročito ako se  čuvaju u nepovoljnim uslovima.

Boban Rosić savetodavac za stočarstvo

PSSS Kruševac