Naslovnica Blog Stranica 31

Orezivanje paprike je nužno za obilan i dobar rod. Donosimo kako i kada to napraviti

Kao i kod paradajza, orezivanje paprike ključno je za uzgoj zdravog, produktivnog usjeva.

Kada orežete biljke paprike koje rastu u vašem vrtu, na povišenim gredicama ili posudama – događaju se sjajne stvari! Kada je riječ o uzgoju zdravih i iznimno produktivnih biljaka paprike, orezivanje može igrati veliku ulogu u cjelokupnom uspjehu vaših biljaka. Ne samo da orezivanje vaših biljaka paprike može pomoći u povećanju količine zraka, vode i sunčeve svjetlosti koje primaju za snažan rast – ono također može potaknuti oprašivanje i prinose.

Kada se grane, stabljike i lišće paprike pusti da rastu po volji, mogu stvoriti pokrov od lišća koji je toliko gust da oprašivačima postaje teško doći do cvijeta. Ali malo otvaranje biljke može povećati pristup i oprašivanje. Osim toga, dodatni protok zraka pomaže da biljka bude zdravija i jača.

Orezivanje također olakšava brigu o biljkama. Podrezivanjem donjih grana paprike – zalijevanje i gnojidba postaju jednostavni zadaci. Još bolje, podrezivanje baze također otežava pristup štetnicima. Bez donjih dijelova, teže im je popeti se do lišća. Imajući na umu sve te prednosti, saznajte u nastavku kako savršeno orezati paprike.

Kako orezati paprike za bolju i veću žetvu

Kao i kod rajčice, orezivanje paprike ključno je za uzgoj zdravog, produktivnog usjeva. Kod paprike najvažnije područje rezidbe je pri dnu biljke. Zapravo, čak i ako odlučite ne orezivati ništa drugo, orežite donji dio biljaka! Kao što je gore spomenuto, donja rezidba je nužna kada je u pitanju propuštanje zraka kroz biljku i zadržavanje bolesti i štetnika na odstojanju.

Kod manjih sorti paprike, kada sazriju, donjih 20 do 25 centimetara biljke treba podrezati. Za veće vrste paprika, odozdo prema gore mora biti 30 do 40 centimetara slobodnog prostora.

Ključ uspjeha je postupno orezivanje biljke kako raste. Tijekom prvog mjeseca rasta, kada su biljke male, počnite s orezivanjem svih grana blizu dna od 10 do 15 centimetara. Mlade stabljike su tanke i često se mogu lako orezati oštrim, čistim škarama.

Sterilizacija prije rezidbe

Sterilizacija svoje oštrice antiseptičkom otopinom prije orezivanja kako biste spriječili prijenos bolesti s drugih biljaka za čije su orezivanje možda bile korištene. Ovo je važno učiniti kada obavljate bilo kakvo orezivanje, bilo koje biljke.

Kako biljka raste, nastavite orezivati donje dijelove kako biste oslobodili željeni prostor. Ostaci paprike mogu se dodati u kompostnu hrpu sve dok ne pokazuju očite znakove bolesti.

Orezivanje sredine i vrha

Srednjim i gornjim dijelovima vaših biljaka paprike također možete pomoći orezivanjem, a to može biti vrlo korisno za njihov konačni uspjeh. Rezidba na tim područjima bit će lakša od donje, a pomaže da lišće ne postane pregusto.

Pustite biljku da malo sazrije prije srednje ili gornje rezidbe. Započnite čišćenjem samo nekoliko grana iz sredine vaših biljaka kako biste ih otvorili. Odaberite stabljike i grane koje imaju najmanje cvjetova i uklonite ih kako bi preostala biljka dobila više svjetla i zraka. Pravi ključ za srednje orezivanje je jednostavno ne dopustiti da biljka preraste lišćem. Nemojte previše razmišljati o ovom koraku i zapamtite da je manje više kada je u pitanju srednje orezivanje. Uklanjanjem samo nekoliko srednjih stabljika i grana može se uvelike poboljšati protok zraka biljke i potencijal sazrijevanja.

Na kraju, uvijek uklonite sve divlje grane ili bilo koji dio biljke koji pokazuje znakove bolesti. Ako grana naraste previsoko i teško ju je poduprijeti, možete je podrezati kako biljka ne bi postala teška. Opet, više od svega drugog, najvažnija je donja rezidba!

Orežite ranu papriku

Posljednji dio rezidbe koji može pomoći vašim biljkama je uklanjanje prvih paprika koje se formiraju. Iako može biti uzbudljivo vidjeti ove rane paprike, uklanjanjem prvih koje se pojave, biljka će biti usredotočena na rast i stvaranje više cvjetanja.

Vrtlarima to može biti teško učiniti, ali orezivanjem tih ranih plodova zapravo ćete ubrzati žetvu. Ranim paprikama treba predugo da sazriju i uzmu energiju iz biljke. Činite to otprilike tjedan ili dva, a zatim pustite da se novi cvjetovi pretvore u sjajne paprike!

Kako orezati i podržati manje paprike

Podupiranje biljaka paprike jednako je važno kao i potpora biljkama rajčice. Bez toga, paprike lako mogu stradati – kao i vaša ukupna žetva!

Kako biljka paprike počinje rasti, stabljike i grane mogu postati prilično teške. Pogotovo kako nastaje sve više paprika. Zapravo, kada sazrije puni urod, biljke paprike proizvode još veću težinu na svojim granama nego mnoge sorte rajčice. Bez odgovarajuće potpore, grane mogu lako pucati od težine. To ne samo da može uništiti plodove, već pritom oštetiti i biljku. A ako se dogodi jak vjetar ili ljetna kiša, možete izgubiti cijelu biljku u trenu.

Za manje sorte kao što su jalapen i čili papričice, trebat ćete potporu biljke samo za glavnu stabljiku. Započnite vezanjem glavne stabljike nekoliko centimetara od tla. Nastavite vezati više nosača dok raste. Ove manje biljke proizvode svoje plodove na kompaktan način izvan glavne stabljike, zbog toga je jedan nosač obično više nego dovoljan da osigura usjev.

Podupiranje velikih sorti paprike

Za veće sorte kao što su zelena, crvena i žuta paprika ili velika pečena paprika, obavezno je podupiranje glavne stabljike i jako opterećenih grana. Kao i kod manjih sorti paprike, počnite rano vezati glavnu stabljiku nekoliko centimetara prema gore. Također ćete htjeti vezati glavnu stabljiku ili stabljike dok rastu.

Osim toga, za velike sorte paprike, trebat ćete privezati sve teške grane za glavni oslonac kako biste ih držali pod kontrolom. Bez dodatnog oslonca, velike grane izdanaka mogu se prilično lako otrgnuti od biljke. Pogotovo jer na njima ima sve više plodova koji sazrijevaju!

Ljetna-zelena rezidba voćaka: Mjere i tehnike za oblikovanje i unapređenje rodnosti

Ljetna zelena rezidba voćaka se sprovodi tokom vegetacije, od polovine juna pa sve do kraja jula. Ovoj rezidbi prethodi nekoliko operacija. Međutim, nisu sve dobre za sve voćne vrste.

Kako bi se uspješno obavila ljetnja-zelena rezidba, prije toga je potrebno sprovesti nekoliko mjera, a to su:

– rovašenje pupoljaka,
– prstenova debla,
– razvođenje jednogodišnjih ljetorasta i uvrtanje ljetorasta.

Rovašenje – neposredno pred kretanje vegetacije

Rovašenjem treba da se popune praznine koje su se tokom razvoja stvorile u kruni. Sprovodi se neposredno pred kretanje vegetacije tako što se iznad pupoljka, iz kojeg bi trebalo da se isprovocira ljetorast, obavlja lučno zasecanje, neposredno iznad samog pupoljka kalemarskim nožem ili nožem kalemarskih makaza, čime se transfer sokova i hranjivih materija usmjerava ka pupoljku i omogućava njegovo aktiviranje. Ova mjera najbolje rezultate daje kod jabuke i kruške, dok se kod šljive ne dobijaju zadovoljavajući rezultati.

Prstenovanje debla – polovinom aprila

Prstenovanje debla je agrotehnička mjera koja ima za cilj, takođe da smanji bujnost, Polovinom aprila postavlja se obična pocinkovana žica na deblo u visini 50- 60 cm i blago se uvrne klještima. Bitno je da se u startu ne napravi veliki pritisak na deblo kako se ne bi žica odmah usjekla u stablo. Postavljanje prstenova se može raditi do kraja aprila.

Ova žica ili metalni prstenovi tokom vegetacije stežu deblo, blago se usecaju i na tom mestu se stvara zadebljanje. To ometa normalno cirkulisanje organske materije iz lista u deblo i uslijed toga se smanjuje bujnost stabla i potencira formiranje rodnih pupoljaka. Zbog ove mjere, na primjer, trešnja ranije prorodi. Žica se skida najkasnije do kraja prve dekade juna. U slučaju da žica ostane posle ovog datuma može doći do prekidanja sprovodnih sudova i sušenja stabla.

Povijanje ljetorasta – u drugoj polovini juna

Povijanje ili razvođenje ljetorasta je izuzetno značajna mjera u formiranju uzgojnogoblika, a sprovodi se od godine sadnje do formiranja željenog uzgojnog oblika (3-4 godine). Ima za cilj da se uveća ugao kod svih ljetorasta koji u svom razvoju imaju oštarugao u odnosu na osnovu stabla. Ova mjera sprovodi se raznim pomagalima tipa čačkalica, zašiljenih komada žice, komadi stiropora ili čak štipaljke.

Izvodi se uglavnom u drugoj polovini juna, a zavisi od razvoja toka vegetacije (u kišnim godinama ona se odlaže za početak jula kada primarna građa počne da prelazi u sekundarnu, jer u ranijem periodu dolazi do očenjivanja letorasta). Uostalom, vrijeme sprovođenja ove mjere može se prepustiti samim voćarima, kada oni procene da se ljetorasti mogu razvoditi bez očenjivanja.

Ugao grananja treba uvećati do položaja 60-70 stepeni u odnosu na osu debla. Ovakav način razvođenja ljetorasta ima za cilj bolje formiranje ljetnjih pupoljaka i smanjenje, eliminisanje očenjivanja grana u kasnijim godinama razvoja i pune rodnosti.

Ovu mjeru posebno treba sprovoditi u zasadima šljiva, gde se teži slobodnijem formiranju uzgojnog oblika sa dužim skeletnim granama. Ova mjera se, kako za šljivu, odnosi i na sve ostale vrste voćaka.

Posebno se mora primijeniti u sistemu guste sadnje, koja danas kod mnogih voćara zauzima sve veće površine. Kada se na stablima, bilo zbog podloge ili smanjenja rodnosti, jave bujni letorasti, njih osim povijanja treba uvrtati, kako im bi se smanjila bujnost, a time povećala rodnost, tj. formirali cvijetni pupoljci. Pored ljetorasta u kruni se može uvrtati i dvogodišnje rodno drvo, na kojem će se posebno uvećati formiranje cvetnih pupoljaka.

Ljetna rezidba – od polovine juna do kraja jula

Ova mjera se sprovodi u zavisnosti od razvoja vegetacije, od polovine juna pa sve do kraja jula. Može se sprovesti čak i u dva navrata, zavisno od razvijenosti stabla. Uklanjaju se sve grane koje idu ka unutrašnjosti i uspravno u odnosu na krunu.

Njihovo uklanjanje je moguće i lačenjem, dok su male, ili odsecanjem voćarskim makazama u kasnijem period. Mogu se odsijecati do osnove grana ili ostavljati čaporak, obično sa dva pupoljka. Osnovne, skeletne grane prekraćuju se na bočne prevremene grančice, čime se postiže formiranje uzgojnog oblika i sprječavanje izduživanja krune.

Kod jabučastih voćnih vrsta ljetnom-zelenom rezidbom uklanjaju se svi ljetorasti koji su suvišni u kruni i imaju vertikalan položaj. To se uglavnom odnosi na stable starija od četiri godine, jer suvišnih u ranijim godinama nema. Kod ovih voćnih vrsta u starijim godinama mogu se skraćivati-uklanjati starije rodne grane kada se desi da one budu preterano bujne zbog slabe rodnosti. Ovim načinom dobija se veća osvetljenost krune, što ima za cilj bolje formiranje cvijetnih pupoljaka.

Iz svega pomenutog, proizilazi da je ljetna-zelena rezidba neizostavna u gajenju voća. Posle sprovedene ove rezidbe, zimska rezidba na zrelo je izuzetno jednostavna, često samo korektivna.

Uzgoj paprike na otvorenom: Njega, navodnjavanje i prihrana za visoke prinose

Uz adekvatnu osnovnu obradu i đubrenje zemljišta te nakon pripreme zemljišta za sadnju i čim to vremenske prilike dopuste pristupa se sadnji paprike.

Sadnja paprike obavlja se kad srednje dnevne temperature zraka porastu preko 15°C ali ujedno treba i proći opasnost od kasnih proljetnih mraza. Pri nižim temperaturama korijen ne raste te je ukorijenjavanje otežano a samim time i onemogućen normalan rast i razvoj. Biljke koje su nakon sadnje u uslovima nepovoljnijih temperatura teško se i sporo oporavljaju.

Saditi se može na ravnu površinu ili na gredice. Način i sklop sadnje ovise o kultivaru i mogućem razdoblju berbe. Tako se, determinantni i semideterminantni kultivari koji svoj rast završavaju sa sekundarnim i tercijarnim granama /beru se kroz kraće vrijeme/ sade u gušćem sklopu dok indeterminantni s manjim brojem biljaka po jedinici površine daju zadovoljavajuće prinose.

Međuredni razmak trebao bi biti od 50 – 60 cm a unutar redova oko 40 cm za bujnije kultivare (postiže se sklop od 40.000 – 50.000 biljaka/ha) dok je za manje bujne kultivare razmak u redu od 15 – 25 cm (80.000 – 130.000 biljaka/ha).

Prilikom sadnje tlo mora biti zasićeno vodom do 80% poljskog vodnog kapaciteta na dubini od 15 – 20 cm .Presadnica se zatrpava u zemlju do ruba površine grude supstrata., piše agroportal.hr

Navodnjavanje

Paprika je najosjetljivija na nedostatak zemljišne vlage poslije presađivanja i u fazi cvjetanja i razvoja plodova.

Na lakšim zemljištima paprika se navodnjava češće, većim količinama vode, dok na težim rjeđe, manjim količinama vode.

Nakon sadnje papriku ne treba zalivati velikim zalivnim normama. Ako je zemljište zaliveno pred sadnju, onda je dovoljno oko 10 l/m2.

Za vrijeme toplog vremena zalivnu normu od 10-15 l/m2treba ponoviti 2-3 puta.

Nakon ukorijenjavanja papriku treba zaliti sa oko 20-30 l/m2.

Kontrolu stanja usjeva obaviti nakon 5-7 dana i ako je potrebno popuniti prazna mjesta i ponoviti navodnjavanje.

Kultivacija i okopavanje

Njega paprike podrazumijeva više kultiviranja i okopavanja. Prvo kultiviranje obaviti dvije nedjelje nakon rasađivanja, a kasnije poslije svakog navodnjavanja ili jače kiše. Dubina kultiviranja do 7 cm.

U toku vegetacije potrebno je uraditi i dva do tri okopavanja kako bi se razmrvilo zemljište oko korijena i posjekao kororv.

Prihranjivanje

Uspješna proizvodnja zavisi od prihranjivanja. Svaka faza razvoja biljke zahtjeva određen odnos hraniva. Savjet Vladice Stefanović, dipl. inž. poljoprivrede je da prihranu treba obaviti na sljedeći način:

1) Faza ukorijenjavanja

Startujemo sa jačom dozom fosfora (1:4:1). Povećan sadržaj fosfora pospješuje razvoj korijena i ukorijenjavanje rasađene biljke. Njegov značaj u fazi ukorijenjavanja se povećava sa hladnoćom zemljišta.

2) Faza početnog porasta

Do zametanja plodova ujednačen odnos NPK hraniva (1:1:1). Ova faza traje do početka intenzivnog cvjetanja i oplodnje. Približno je podjednako usvajanje osnovnih elemenata ishrane. Fosfor ima značajnu ulogu u procesu cvjetanja tako da je nadalje on konstantno prisutan.

3) Faza od zametanja do porasta prvih plodova

Do prve berbe više kalijuma i azota (2:1:3). Kalijum pospješuje boju, ukus, kvalitet i trajnost plodova paprike. Sa višim temperaturama i jačom svjetlošću povećava se potrošnja azota.

4) Faza intenzivnog plodonošenja

U plodonošenju još više kalijuma (2:1:4). Što je više plodova na biljci, veća je i potražnja za kalijumom. Od faze početnog porasta, pa do kraja berbe prema uputstvu stručnog lica dodavati fertigacijom i folijarnom prihranom Ca. Česta je pojava u paprici trulež vrha ploda, koja nastaje usled nedostatka kalcijuma.

Tokom vegetacije kod paprike se može obaviti i folijarna prihrana u cilju obezbeđenja boljeg porasta i zdravstvenog stanja biljaka, dodavanjem različitih folijarnih đubriva sa makro i mikro elementima, piše poljosfera.rs

Solite paradajz prije jela? Srpski travar otkrio grešku koju svi pravimo

Paradajz je veoma važan izvor kalijuma koji gubimo u toku toplih letnjih dana i kada su vrućine, zato je važno da se uvrsti u ishranu u ovom periodu.

Paradajz je idealna ljetna namirnica, posebno kada nastupe velike vrućine, i u tome su saglasni i ljekari. Sirov paradajz je izvor likopena antioksidanasa, ali i vitamina C, kalijuma i folata.

Srpski travar, Nebojša Stamenović u svom video obraćanju na Instagram profilu objasnio je kako je najbolje i najzdravije konzumirati ovu namirnicu.

– Paradajz jedem iz svoje bašte, a paradajz salatu začinim takođe začinima iz svoje bašte. So neutrališe kalijum u paradajzu, pa ja paradajz nikada ne solim – rekao je Nebojša.

Jedite paradajz – ojačajte kosti

Popularno crveno povrće sadrži kalcijum i kalijum koji pomažu u jačanju koštanog sistema. Osteokalcin, koštani protein, sintetiše vitamin K, kojeg ima puno u paradajzu. Osteokalcin veže molekule kalcijuma, ojačavajući tako koštano tkivo.

Druga važna komponenta koja služi ja jačanje kostiju je likopen. To je crveni pigment koji je prisutan ne samo u paradajzu, već i u drugom crvenom povrću. On blagotvorno djeluje na koštani sistem i pomaže u borbi protiv osteoporoze – noćne more svake žene. Upravo zato se ženama starijim od 40 godina savjetuje da u svoju ishranu uključe više paradajza.

Snižava krvni pritisak

I još jednom o djelovanju likopena na naš organizam. Pitate se šta još korisno može taj likopen da učini za naše zdravlje. Vidjeli smo da može puno toga, ali treba napomenuti još jednu važnu korist – snižavanje krvnog pritiska.

Nedostatak kalijuma u našoj ishrani uzrokuje visok krvni pritisak. Takođe, na to mogu uticati i višak natrijuma, jer kalijum izbacuje natrijum iz tijela. Paradajz pruža dovoljno kalijuma i snižava krvni pritisak, prenosi Srbija Danas.

Paradajz – idealan pomoćnik za dijabetičare

Još jedna od bitnih zdravstvenih koristi paradajza jeste to da on pomaže u regulisanju nivoa šećera u krvi. Odličan je izvor hroma i vlakana koji održavaju normalan nivo šećera u krvi.

Naravno, to ne znači da možete bez problema da jedete slatkiše ako je paradajz prisutan u vašoj svakodnevnoj ishrani. Zapamtite, važan je balans.

HAJDUČKA TRAVA: Čaj koji vraća snagu, vida rane i čisti jetru

Hajdučka trava ili kunica,stolisnik… (lat. Achillea millefolium L.) je jedna od najčešće upotrebljavanih blagotvornih biljaka u našem narodu. Koristi se za pomoć kod želudačno-crijevnih oboljenja, groznice, povišenog krvnog pritiska, za čišćenje krvi, kao antikoagulantno sredstvo kod moždane i srčane tromboze.

Šta se dešava ako MAČKA pojede paradajz?

Kažu da radoznalost ubija mačku kad poželi da provjeri šta sve može da pojede u svom okruženju, a ponekad ne ume da izbegne nešto što može da joj naškodi. Ako jedete nešto što se mački učini interesantnim, velika je verovatnoća da će se potruditi da i ona dobije zalogaj.

Zato kao vlasnik morate biti apsolutno sigurni u to koje ljudske namirnice mačka sme da jede, kako njena radoznalost i vaše neznanje ne bi postali ubitačna kombinacija.

Ljeto je godišnje doba sa obiljem svježeg voća i povrća, a jedna od namirnica koju ljudi najčešće koriste u ishrani jeste paradajz.

Ishrana mačaka zasniva se na mesu

Mačke su mesojedi i meso je njihova osnovna hrana, za razliku od ljudi i pasa. To znači da najmanje 70 odsto njihove ishrane mora biti meso. Iako mogu da jedu neke vrste voća, povrća i žitarica, ove namirnice nisu potrebne mačkama, jer one ne mogu da budu vegetarijanci ili vegani.

Mnogi vlasnici se pitaju da li treba da hrane mačke “ljudskom” hranom. Mačka treba da dobije potrebne kalorije iz visokokvalitetne, izbalansirane mačije hrane. Međutim, mnogi vlasnici s vremena na vrijeme ponude mačkama poslastice čija je jedina uloga da ojačaju vezu između čovjeka i životinje. Komercijalne poslastice za mačke koriste se i prilikom njihove obuke, a u istu svrhu mogu se upotrijebiti i komadići ljudske hrane koja ne smeta mačijem probavnom sistemu.

Da li mačke mogu da jedu paradajz

Ako je paradajz na vašem tanjiru, vaša mačka možda neće biti zainteresovana da ga jede, budući da većina ovih životinje ne voli povrće. Ali, šta ako mačka baš želi da jede paradajz?

Paradajz je zdrava ljudska namirnica, puna antioksidanata i odličan je izvor vitamina A, C, K, kalijuma, vlakana i likopena. Uz sve zdravstvene prednosti paradajza za ljude, pogrešno je pretpostaviti da ova svojstva važe i za mačke, iako njihov gastrointestinalni sistem nije prilagođen varenju paradajza: ako ga mačka jede u većim količinama može izazvati stomačne bolove, povraćanje i dijareju.

Zeleni paradajz, njegove stabljike i listovi su još opasniji za mačiji stomak: nezreli plodovi i svi dijelovi stabljike i listova paradajza sadrže toksično jedinjenje solanin. Ako mačka pojede paradajz koji nije zreo ili listove ili stabljike paradajza, može da doživi gastrointestinalni stres, letargiju, opasno usporen rad srca (brahikardiju) i jako povraćanje. Zeleni paradajz koji je skuvan je sigurnija varijanta, jer ne sadrži aktivni solanin, ali i u tom obliku može da izazove stomačne tegobe.

Koju količinu paradajza mačka sme da pojede

Ako vaša mačka voli da jede paradajz i nema stomačne tegobe, s vremena na vrijeme joj ponudite zalogaj-dva ovog povrća i svaki put propratite njene reakcije: u slučaju pojave bola u stomaku, dijareje ili povraćanja, odmah je odvedite veterinaru, a paradajz zauvek izbacite iz njenog jelovnika.

Izvor: ljubimci.telegraf.rs

KAJMAK – PRAVI ILI FALSIFIKAT, NAUČITE DA PREPOZNATE

Kajmak ili skorup je mliječni proizvod kremaste strukture, prijatnog kiselkastog ukusa i svojstvenog mirisa. Dobija se sakupljanjem masnoće koja se nakupi na površini kuvanog i ohlađenog mlijeka (kravljeg, ovčijeg, kozjeg i bivoljeg, ili njihovih mešavina), koja fermentiše nekoliko sati ili dana (mladi ili stari kajmak).

Proizvodnja kajmaka je zanatska, ručna, bez puno pomoći tehnologije. Kuvano mlijeko se razliva u plitke posude, pa se satima čeka da se „skine kajmak“. Od 10 litara mlijeka se dobija tek oko pola kilograma kajmaka – i to je glavni razlog zašto je ovaj proizvod „na cijeni“.

Nažalost, baš to ga čini i jednim od najatraktivnijih mliječnih proizvoda za falsifikovanje. Pijace i prodavnice su preplavljene mliječnim proizvodima nalik kajmaku, zapravo mješavinom sira sa nezdravim, biljnim mastima, koji mu ne mogu ni prići po kvalitetu. Svi oni se prodaju pod imenom „kajmak“ i tako se kupci dovode u zabludu, pa se takva trgovina može nazvati čak i prevarom.

Pa, kako onda prepoznati pravi kajmak, u moru falsifikata? Pre svega, po izgledu.

Mladi kajmak je mliječan, ima tanju koru, a boja mu  se mijenja – zna da bude različita u zavisnosti od doba godine! Recimo, s proljeća je pomalo žućkaste boje, jer krave izlaze na ispašu, počinju da jedu zelenu travu pa te prirodne boje prelaze i u mlijeko bojeći mliječnu mast. Negdje polovinom ljeta kajmak opet dobija blijedo žutu boju jer se mijenja i ishrana životinja.

Sa druge strane, lažni kajmak ima debelu koru na čijoj se površini vide ostaci od pjene, i uvijek je bjeličaste boje.

Pročitajte: KAJMAK NA BRZINU: Omiljeni namaz za svega 5 minuta!

Posuda u koju se prikuplja pravi kajmak uvek sadrži i dosta mliječa (mliječavine), koji se izdvaja iz kajmaka, dok je posuda sa „lažnjakom“ suva. Ukoliko se takav proizvod ostavi nekoliko dana da „sazri“, nećete dobiti zreli, stari kajmak, već masu nalik na margarin.

Drugi način razlikovanja pravog i lažnog kajmaka je dodir. Naime, sama struktura ovih proizvoda je potpuno različita. Lažni kajmak se pravi od mlijeka u prahu, vode, rijetko sira, sa dodacima kao što su gustin, griz, želatin i margarin. Upravo ti nepotrebni i nepoželjni sastojci lako odaju falsifikat. Naime, kada pravi kajmak stavite između palca i kažiprsta i protrljate dvadesetak sekundi, on će se istopiti i na prstima neće ostati ništa osim mliječne masnoće, jer se lako topi već na temperaturi tijela. Margarin je termostabilniji, treba mu više zagrevanja da se otopi, pa će prilikom trljanja prstiju ostati zrnca koja ukazuju na to da je riječ o patvorenom proizvodu lošeg kvaliteta.

Izvor: Glas javnosti/Domaccini/srbijuvolimo.rs/magazinsrbijanka.rs

Uz ove savjete petunije će vam cvjetati kao lude

Petunije su omiljeno cvijeće zbog lijepih cvjetova u raznim bojama, a briga o njima je relativno jednostavna ako im obezbijedite prave uslove.

Topli mjeseci sa sobom nose i obilje divnog cvijeća, a posebno je omiljeno ono nezahtjevno, cvijeće koje podnosi vrućinu, ali i promjene vremena, a zauzvrat daje raskošne cvjetove i boje.

Jedan od takvih cvjetova, a zbog toga i među najomiljenijima, jeste predivna petunija. Cijenjena je zbog svojih lijepih cvjetova koji dolaze u raznim bojama i veličinama, a briga o petunijama je relativno jednostavna ako im obezbijedite prave uslove za uzgoj.

Redovno orezivanje, puno sunca i vlažno, dobro drenirano tlo trebalo bi da im godi, pa će cvjetati cijelo ljeto, čak i na jesen.

Predivne petunije uzgajaju se još od 19. vijeka, a potiču iz Srednje i Južne Amerike. Zanimljivo je da je srodna i biljci duvana, a upravo je po brazilskom domorodačkom nazivu za njega, petun, dobila i ime.

Na balkonima i prozorima najljepše su one viseće, a samostojeće će izvrsno izgledati u vrtovima. Za petuniju je karakteristično cvijeće ljevkastog oblika koje dolazi u raznim bojama, a njeni lijepi tamnije zeleni listovi odličan su par toj eksploziji boja.

Cvjetaju od maja, pa sve do oktobra, a osim u različitim bojama, mogu biti prugastih, pjegavih i zvjezdastih šara. Ipak, treba biti i na oprezu jer je lišće otrovno za većinu kućnih ljubimaca.

Petunija: Jednostavni i efikasni savjeti za njegu

Za što uspješniji uzgoj predivnih petunija, u nastavku su najbitniji savjeti.

Petunijama će najbolje biti na punom suncu, ali će tolerisati i djelimični hlad.

Preferiraju srednju vlažnost tla i tolerisaće malo zanemarivanja kada je u pitanju zalivanje. Idealno je jednom nedjeljno, ali vrstama petunija koje se brzo šire treba više vode.

Petunije podnose vrućinu i ne zahtijevaju puno vlage. Neće preživjeti niske temperature, ali će uspijevati između posljednjeg proljetnjeg mraza i prvih hladnijih jesenjih temperatura.

Treba im dobro drenirano tlo. Po potrebi dopunite zemlju kako biste izbjegli previše vlažno tlo ili previše ustajale vode.

Petunije koje se brzo šire potrebno je đubriti jednom nedjeljno, a ostale svakih nekoliko nedjelja.

Uvenule cvjetove sklonite čim ih vidite jer će ometati dalje cvjetanje.

Petunije se jako dobro snalaze u saksijama. Možete ih posaditi same ili ih pomiješati s drugim biljkama.

Orežite svoje petunije prema potrebi, tako ćete ih podstaći na još bolje cvjetanje. Oštrim makazama podrežite do jednu trećinu volumena biljke. Nakon toga ih dobro zađubrite, prenosi Stil.

Evo gdje da držite luk da bi bio svjež mjesecima

Crni i bijeli luk su namirnice koje gotovo svakodnevno koristimo u našoj ishrani. Bilo da ih više ili manje volite, domaćinstva ih uvijek imaju jer su neizostavni sastojci u brojnim jelima. Uz ove savjete, crni i bijeli luk mogu trajati do pet mjeseci.

Ipak, ako ih ne skladištite kako treba, oni mogu da izgube svoju svježinu i da počnu i prije vremena da trunu. Zato je najbolje da im nađete ono pravo mjesto gdje mogu ostati svježi i poslije nekoliko mjeseci i nećete imati bojazni da će „propasti“. Mnogi ih uglavnom drže u frižideru, piše „Express“, ali to je greška. Mišljenja su da će tako duže trajati posebno tokom ovih toplih mjeseci. A to je upravo najgore mjesto gdje možete držati.

Na taj način, crni i bijeli luk će biti više izloženi vlazi i hladnoći, što će skrob u crnom luku pretvoriti u šećer i tako može postati mekan i pokvaren.

Takođe, bijeli luk u frižideru može početi da klija što će rezultirati bezukusnosti.

Kulinarski specijalista za voće i povrće, Ejdi Mirdal Miler, kaže da je najbolje mjesto za držanje bijelog i crnog luka neko suvo mjesto u kuhinji poput fioke.

„Crni i bijeli luk je najbolje čuvati na hladnom i tamnom mjestu, ali je jako važno da to mjesto bude i suvo“, rekla je ona.

Po želji možete ga držati i na radnoj površini i što dalje od sunčeve svjetlosti, ali to mjesto nikako ne treba da bude pored šporeta, ali i držite ih podalje od mjesta gdje držite voće. Prema savjetima specijaliste ne treba držati bijeli i crni luk ni blizu krompira jer ovo krtolasto povrće može da upije oštar miris obje vrste luka.

Naravno, kada ih kupujemo, ubacujemo ih u kese, ali po dolasku u kuću, trebalo bi da ih izvadite iz plastične kese, pa ih prebacite u papirnatu. Tako se neće nakupiti vlaga i neće izazvati truljenje, prenosi „Krstarica„.

Koja šljiva daje dobru rakiju, a koja pekmez: Evo odgovora

Pod nazivom rakijske sorte šljive podrazumevaju se autohtone domaće sorte. Skromnih su zahtijeva za uspijevanjem. Nisu probirači zemljišta. Obično se gaje u uslovima ekstenzivne agrotehnike i pomotehnike. Veoma su rodne, ali često rađaju alternativno. Otporne su na prouzrokovače bolesti. Plod je sitan, ispod 20 grama. Koriste se uglavnom za preradu u rakiju, odakle i potiče njihov naziv.

Crvena ranka (Crvenjača, Darosavka, Šumadinka) je rasprostranjena u svim rejonima šljive u Srbiji, a najviše u Pomoravlju, Šumadiji i Toplici. U Rumuniji i Moldaviji se sreće pod imenom Rosior varatic. Sazrijeva početkom avgusta. Stablo je srednje bujno, sa širokopiramidalnom krunom. Grane su krte i lako se lome pod teretom roda ili uslijed olujnih vjetrova. Dosta je adaptivna na ekološke uslove. Uspijeva na siromašnijim i suvljim zemljištima nego Požegača. Na mraz je osetljivija od Požegače. Relativno je otporna na prouzrokovače gljivičnih bolesti. Može se razmnožavati izdancima. Samobesplodna je sorta. Kod nje je izražena muška sterilnost, tako da nema funkcionalno sposobnog polena u anterama. Oprašivači su sorte Metlaš, Trnovača. Vrlo je rodna, jedna od najrodnijih rakijskih sorti šljive. Plod je sitan oko 17 gr, jajastog oblika, crveno-plave boje. Meso je zelenkasto-žute boje, sočno, prijatnog, slatko-nakiselog ukusa. Daje rakiju vrhunskog kvaliteta. Pored toga, može se koristiti za potrošnju u svježem stanju i preradu u pekmez. Sejanci i izdanci se koriste kao podloga za šljivu i kajsiju.

Metlaš (Dragačevka) smatra se najstarijom domaćom sortom šljive. Rasprostranjena je u okolini Čačka. Sazrijeva sredinom avgusta. Stablo je bujno, sa metlastom krunom. Grane su krte i lako se lome. Otporna je na prouzrokovača plamenjače, a osetljiva na prouzrokovača rupičavosti lišća. Jedna je od najosetljivijih sorti na oštećenja debla od mraza. Bolje podnosi teža zemljišta nego Crvena ranka. Samooplodna je i vrlo rodna sorta. Plod je sitan, oko 15 gr, okruglasto-jajastog oblika, crveno-plave boje. Meso je zelenkasto-žute boje, meko, slatkog ukusa. Daje kvalitetnu rakiju. Izdanci se koriste kao podloga za šljivu.

Crnošljiva (Drenovka) je rasprostranjena u okolini Čačka. Sazrijeva u drugoj polovini avgusta. Stablo je bujno. Samooplodna je sorta. Kasnije prorodi, a rađa redovno i obilno. Otporna je na mrazeve, bolesti i štetočine. Plod je sitan, ovalnog oblika, tamnoplave, skoro crne boje. Daje rakiju srednjeg kvaliteta. Sejanci i izdanci se koriste kao podloga za šljivu i kajsiju.

Trnovača (Cerovački piskavac) je raspostranjena u okolini Užica. Sazrijeva krajem avgusta. Stablo je bujno. Vrlo je skromna u pogledu zahtijeva prema zemljištu i agrotehnici. Samooplodna je sorta, dobre rodnosti. Plod je sitan, 18 gr, ovalnog oblika, crveno-plave boje. Daje rakiju osrednjeg kvaliteta. Izdanci se koriste kao podloga za šljivu.

Moravka je raspostranjena u dolini Južne i Velike Morave. Sazrijeva desetak dana prije Požegače. Otporna je na prouzrokovača plamenjače. Plod je sitan, jajastog oblika, tamnoplave boje, sličan Požegači. Meso je sočnije nego kod Požegače, ali je kiselije i manje aromatično. Djelimična je cjepača. Po kvalitetu ploda i rakije zaostaje za Požegačom.

Bjelošljive predstavljaju populaciju velikog broja biotipova šljive koji se odlikuju bijelom bojom ploda. Sazrijevaju uglavnomu drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta. Lako se razmnožavaju izdancima, a takođe i sjemenom koje ima visok stepen klijavosti. Plod je sitan do srednje krupan, okruglastog ili ovalnog oblika, zelenkasto-žute boje pokožice, prekriven bjeličastim pepeljkom. Neke su cjepače, a neke glođuše. Uglavnom se koriste za proizvodnju rakije koja je slabijeg kvaliteta. U manjoj mjeri se koriste za potrošnju u svježem stanju ili preradu u džem. Dobre su kao podloga za kajsiju (sejanci i izdanci).

Izvor: Biljana Nikolić iz PSS Smederevo / agrobiznis.rs