Naslovnica Blog Stranica 194

Trikovi koji će spasiti vaše sobne biljke od prašine

​Prašina koja se nakuplja na listovima biljaka rezultat je prljavog vazduha iz prostorije, a kako ne bi oštetili biljku ukoliko pokušate da je uklonite, donosimo nekoliko savjeta kako se što jednostavnije riješiti prašine s vaših omiljenih sobnih ukrasa.

Operite ih u kadi

Pranje kućnog bilja u kadi je najjednostavnije, ali pritom je važno zaštititi zemlju biljke. Zemlju zato prekrijte folijom, a zatim operite listove. Biljku nakon toga ostavite u kadi da se ocijedi, a potom je lagano protresite kako bi se riješili viška vode s listova. Isto možete da uradite i pod slavinom.

Pročitajte: Na ove biljke možete računati da će preživjeti i najhladnije zime

Koristite raspršivač

Osim što je raspršivač odličan alat s pomoću kojeg ćete biljci pružiti dovoljno vlage, on je i odličan način kako biljku brzo očistiti od prašine.

Čistač prašine

Osim čistača prašine uvijek možete uzeti i običnu krpicu ili sunđer kojim ćete lagano preći preko listova biljke.

Pročitajte: Ukrasni kelj – Neobična biljka otporna na mraz biće ukras zimskog balkona

Kiša

Ukoliko je dovoljno toplo, sobnu biljku možete iznijeti na kišu i ostaviti da ona počisti biljku za vas. Ipak pripazite, neke biljke nisu ljubitelji tuširanja, a među njih spadaju one sa šiljastim listovima, prenosi Krstarica.

Osim pranja biljke, potrebno je izvaditi otpalo lišće iz posude jer ono može sadržavati bakterije koje će joj naštetiti. Takođe, redovo provjeravajte zemlju kako je ne bi napale različite bube, a moguće ih je uočiti i prilikom pranja u kadi.

Kafa arabika – Savršena biljka za uzgoj u vašem domu

Kafa arabika je dokaz da neobične biljke ne moraju biti zahtjevne za održavanje.

Biljka kafe kao sobna vrsta je hibrid prilagođen sobnim uslovima i uspješno se gaji u domovima. Iz sjemena kafe raste tanka stabljika sa velikim, sjajnim listovima. Ova grmolika vrsta najčešće se može naći u saksijicama u obliku šolje i sličnim koje asociraju na posude u kojima se čuva kafa.

Ova vrsta voli svijetla mjesta, ali nikako direktnu sunčevu svjetlost. Odgovarala bi joj pozicija u blizini prozora sa jutarnjim suncem. Jako zračenje bi dovelo do oštećenja listića u vidu smeđih fleka.

Pročitajte: Kafa i duvan u bašti – Pročitajte kako da napravite domaći insekticid

U prirodi je rasprostranjena u tropskim krajevima, što treba imati u vidu kada razmišljate o uslovima koje zahtijeva.

Kafa voli vlagu pa će joj povremeno orošavanje sigurno prijati, a kada je potreba za vodom u pitanju, pobrinite se da se između dva zalijevanja zemlja blago prosuši.

Da bi biljka kafe dala cvijet, a potom i plod, potrebno je da dostigne zrelost od tri godine, ali i da ima sve potrebne uslove za rast i razvoj.

Kafa je nepogrešiv poklon za kafoljupce, ali i ljubitelje neobičnih biljaka.

Istorija

Biljka kafa je rod niskog rasta koji pripada familiji Rubiaceae. Otkrivena je prije oko hiljadu godina, a pretpostavlja se da vodi porijeklo iz Etiopije. Zanimljivo je napomenuti da su se bobice i lišće u početku koristili za okrepljenje, a tek potom su ljudi otkrili da mogu da peku i melju zrna i od praha kuvaju napitak.

Pročitajte: Da li kafa može da se pokvari?

Afrički nomadi su zrnevlje kafe miješali sa životinjskom mašću i začinima i tako pravili energetske pločice ili su, pak, kuvali lišće i ljusku bobica i tako dobijali napitak bogat kofeinom, koji bi im pomogao da lakše podnesu duga i iscrpljujuća putovanja. Sufije su u 15. vijeku od kafe pravili vino koje im je pomagalo da ostanu budni tokom noćnih molitvi, a Arapi su već krajem 16. vijeka počeli da peku i melju zrna i kuvaju kafu sličnu današnjoj. Tajna je bila dugo čuvana, a izvoz ove čudesne biljke strogo zabranjen.

U Evropu je kafa stigla ilegalnim putevima i veoma brzo postala omiljena. Poslije nekoliko stotina godina dospjela je u sve krajeve svijeta, prvo kao napitak, a potom i kao proizvod. Danas je to jedan od najpopularnijih napitaka na svijetu.

Priprema tla za dugogodišnje nasade voćaka

Da bismo mogli preporučiti pravce razvoja poljoprivredne proizvodnje na nekom području, obvezno moramo imati hemijske analize tla.

Za nasade voćaka uputno je tlo kalcificirati fino mljevenim vapnencem. Ako koristimo hidratizirano građevinsko vapno, onda ga upotrebljavamo 25% manje od količine koju bismo upotrijebili da koristimo fino mljeveni vapnenac. Na taj način dobit ćemo tlo pogodno za podizanje voćnjaka.

Vapnene materijale potrebno je dodavati u kombinaciji sa zrelim stajskim gnojem u količini 35 do 40 t/ha ili mineralnim gnojem sa 1.200 kg/ha, i to NPK 5:20:30 ili 8:26:26. Stajski gnoj je potrebno dodavati u dva navrata, 50% prilikom duboke obrade, a ostatak prilikom tanjuranja ili frezanja.

Gnojiti voćnjak tijekom vegetacije treba na sljedeći način:

  • osnovnu gnojidbu sa 400 do 600 kg/ha NPK-a 5:20:30 obaviti pri kraju zime (krajem veljače),
  • gnojiti dušikom, kalcijem i drugim mikroelementima po potrebi tijekom vegetacije.

Prije sadnje tlo je potrebno očistiti od podzemnih i nadzemnih ostataka višegodišnjega drveća. Cijelu površinu treba isplanirati i izravnati radi normalnoga otjecanja suvišne vode. Rigola se na dubinu od 60 cm, a na lakim tlima može se duboko poorati na dubinu od 40 cm. Sadnice moraju biti prve klase nabavljene u registriranim voćnim rasadnicima. Korjenov sustav sadnice ne smije biti isušen ni izmrznut, te ga je kao takvog potrebno čuvati s vlagom do sadnje.

Prije sadnje određuje se smjer redova, te razmak u redu i između redova.

Hrizanteme – kako ih sačuvati tokom zime?

U svijetu su znak sreće i blagostanja, a kod nas su vezane za žaljenje i tugu. Možemo ih sačuvati preko zime i posaditi na proljeće.

Hrizanteme su u Evropu stigle iz Dalekog Istoka gdje su simbol sreće, blagostanja, vječnog života i moći. U nekim zemljama ona se nosi kao poklon ili se nalazi u buketima za vjenčanje. Kod nas je njena simbolika vezana za tugu, osjećaj prolaznosti, žaljenja i smrt.

U kalendaru katoličke crkve vezana je za praznik Svi sveti kada je običaj među narodom da se posjećuju groblja i uređuju grobovi u spomen na mrtve. Pravoslavci najčešće nose bijele hrizanteme na groblje u vrijeme Zadušnica kada se uređuju grobna mjesta i daje spomen na mrtve.

Pravila za prezimljavanje

Kupovanje ove lijepe cvjetnice iz godine u godinu može predstavljati popriličan finansijski teret. Međutim, ako mlade Hrizanteme sačuvamo one mogu narasti u veliku grm čijim ćemo dijelenjem povećati njihovu brojnost. Nisu zahtjevne, a kako bi prezimile potrebno je ispoštovati nekoliko pravila.

Prvi je korak odabir onih koje su otporne na niske temperature i mogu da prezime. Uglavnom se radi o hibridima koji su dostupni u raznim bojama i nijansama.

Biljke u saksijama je potrebno skloniti u zatvoren prostor. Ako ih ostavimo na otvorenom imaju male šanse da prežive zimu, jer su izložene djelovanju hladnih vjetrova i lako izmrzavaju. Možemo ih posaditi u zemljište, ali im tada moramo obezbjediti adekvatnu zaštitu u vidu prekrivanja malčom, kartonskom kutijom, agroplatnom.

Prije prvog mraza postavite i grane četinara kao zaštitu. Problem kod sadnje je kratko vrijeme da se biljka ukorijeni i razvije korijen u novoj sredini prije smrzavanja zemlje. Posađenim biljkama uklonite sasušeno lišće i cvjetove, ali ih ne orezujte. To će im biti dodatna zaštita tokom zime.

U južnim krajevima ih sadimo tokom kasnog ljeta i rane jeseni, a na kontinentu je najbolja proljetna sadnja.

Orežite biljke u saksiji

Prije unošenja, potrebno ih je presaditi u nešto veću posudu, a na dno stavite drenažni sloj. Ovo vrijedi i za mlade biljke, kao i za one u saksijama na balkonima. Prikratite ih na četvrtinu, dodajte đubrivo bogato fosforom i odnesite u zatvoren prostor. Zalijevajte ih jednom mjesečno kako se korijen ne bi osušio.

Temperatura ne treba da padne ispod 0ºC, idealno je da je između nula i dva stepena. Prekrijte je agroplatnom ili platnenom kesom i jednom u toku sedmice provjerite u kakvom je stanju.

Na proljeće se pojavljuju mladi, zeleni izdanci i biljka izlazi iz zimskog sna. Uklonite pokrivku i pođubrite. Povremeno iznosite biljke na otvoreno u toplom dijelu dana kako bi se navikle na spoljašnje uslove. Mladi izdanci se blago prikrate kada dostignu visinu 10 do 12 cm kako bi se razgranali.

Pet grešaka prilikom rezidbe voćaka

Kod izvođenja rezidbe možemo napraviti brojne greške. Zbog straha da će pogriješiti i napraviti više štete nego koristi, mnogi odrade samo sanitarnu rezidbu. Uklanjaju suhe, polomljene, oštećene i grane s vidljivim simptomima oboljenja i prisustva štetočina. Ponekad se iz straha kod uklanjanja oboljelih grana i grančica ne odstrani sve do zdravog tkiva drveta što predstavlja probleme za narednu vegetaciju i izvor širenja bolesti.

Kako navodi Agroklub.ba rezidbu je potrebno redovno obavljati kako bi došli do izražaja svi pozitivni efekti ove mjere. Često se dešava da se to radi neredovno i da se jednom rezidbom želi nadoknaditi sve što je propušteno za nekoliko godina, što je nemoguće postići. S druge strane, pretjeranom rezidbom opterećujemo voćku, negativno utičemo na njen rast, razvoj i plodonošenje.

Termin obavljanja ovakvih radova treba uskladiti s fazama rasti i vremenskim uslovima.

Najčešće greške su:

Tup alat

Koristi se neodgovarajući ili tup alat. Nije isto da li siječemo tanke grančice ili deblje grane. Tup alat stvara velike rane. Pri svakoj upotrebi potrebno ga je dezinfikovati. Obratite pažnju na izgled i veličinu reza. Kod rezanja grana prvo režemo na patrljak koji potom odstranimo. Rez iznad pupoljka treba biti ukošen, poput krova, na suprotnu stranu. Tada voda koja se sliva ne ide na pupoljak, što bi dovelo do njegovog propadanja.

Grane koje se preklapaju

Ne uklanjaju se grane koje se preklapaju. Donja grana prima manje svjetlosti i na njoj dolazi do formiranja manjeg broja rodnih pupoljaka. Same grane se zbog vjetra trljaju međusobno. Stvaraju se rane koje postaju otvorena vrata za prodiranje štetočina i pojavu infekcije.

Vanjska krošnja

Često se orezuje samo vanjski dio krošnje, dok se središte ostavlja zapušteno. Uklanjanjem suvišnih grana iz centralnog dijela omogućavamo bolju osvijetljenost i prozračnost.

Vodopije

Ostavljaju se vodopije. To su prirasti koji se javljaju na nešto starijim stablima. Rastu okomito i crpe hraniva i vodu, a ne nose rodnost. Njihovim uklanjanjem omogućavamo prodor svjetlosti i vazduha u unutrašnjost, povećava se plodonošenje. Zbog promjene uslova djelujemo na zdravlje stabala, bolesti i štetočine se manje javljaju.

Konkurentske grane

Konkurentske grane, posebno konkurenti provodnici, se ne prepoznaju. Ovakvi prirasti se takmiče za hranu i druge resurse s provodnicom i drugim ostavljenim prirastima. Obično se konkurentne grane prikrate za 1/3 kako bi preusmjerili energiju na rast cvjetnih pupoljaka.

Kako sačuvati muškatle preko zime

Muškatle je takva vrsta cvijeća koja voli udobnost toplog i ušuškanog mjesta.

Kada se temperatura spusti na 10 do 15 stepeni celzijusa, ove biljke zahtjevaju da ih unesemo u kuću.

Do prvog proljećnog sunca držite ih u podrumu ili na tavanu, gdje je toplo.

Svakih 20 dana ih zalijte pomalo. Takođe sve manje izdanke treba odsjeći tako da ostanu samo glavni dijelovi biljke bez listova.

Baštovani predlažu još jedan način čuvanja i rasađivanja muškatli.

Iscvjetali vrh otkinite rukom na dužinu od 15 cm.

Kada mu odstranite listove i cvijet, posadite ga u zemlju i zalivajte dok se „primi“, a potom ga čuvajte u toplom i zamnom mjestu do idućeg proljeća.

Ideje pomoću kojih možete zauvijek da se riješite moljaca

​Ukoliko imate problem s moljcima, nećete ga se lako riješiti.

Ne preporučuje se otrov koji može ugroziti vaše i zdravlje vaših ljubimaca, ali drugi proizvodi nisu dovoljno efikasni.

Trebalo bi da bacite svu odjeću na kojoj ste uočili moljce, preporučio je njemački potrošački magazin Okotest.

U međuvremenu operite i spakujte sve stvari koje nisu zahvaćene moljcima. Stavite ih u zamrzivač i očistite svoj ormar. Savjetuje se da koristite kombinaciju proizvoda za prevenciju i kontrolu koji ne štete ljudima ili životinjama.

Okotest je testirao 33 proizvoda koji rješavaju problem s moljcima i sve ih ocijenio kao nedovoljno efikasne.

U ormar ređajte samo odjeću koju ste prethodno oprali i osušili, jer moljce privlači znoj. Možete staviti kesice od lavande, ali one neće u potpunosti odbiti insekte, niti zaštititi vašu odjeću.

Moljci vole da se „lijepe“ za nedovoljno čistu odjeću, pa bi bilo dobro prati veš na 40 stepeni ili više, u zavisnosti od materijala.

Nakon što ste očistili odjeću, odložite je u vakum kese i odložite u ormar.

Pridržavajte se ovih savjeta i zauvijek riješite problem s moljcima.

Konzumiranjem ba­ta­ta iz­bje­gni­te dijabetes i pretilost

Ba­tat (lat. Ipo­moea ba­ta­tas) je vi­še­go­diš­nja go­mo­ljas­ta bi­ljka po­ri­je­klom iz trop­skih i sup­trop­skih po­dručja Sre­dnje i Južne Ame­ri­ke.

Spa­da u gru­pu kor­je­nas­tog povrća, zbog ve­li­kog ko­ri­je­na, ko­ji se odli­ku­je skro­bnim i slat­kas­tim oku­som. Ra­zne ci­vi­li­za­ci­je upo­tre­blja­va­ju ga već naj­ma­nje 5.000 go­di­na. Da­nas se ma­so­vno kon­zu­mi­ra u Ame­ri­ci, Azi­ji i Afri­ci, a naj­vi­še se proi­zvo­di u Ki­ni, In­do­ne­zi­ji i Ugan­di. U Evro­pi je ba­tat ne­što ma­nje zas­tu­pljen, ali po­slje­dnjih de­se­tak go­di­na pos­ta­je sve po­pu­lar­ni­ji. Uz­ga­ja se i u na­šim kra­je­vi­ma, gdje je po­znat pod na­zi­vi­ma „slat­ki krom­pir“ i „ba­tat“.

Hra­nji­ve vri­je­dnos­ti

Ba­tat može ispu­ni­ti ve­li­ki dio sva­ko­dne­vnih čo­vje­ko­vih pre­hram­be­nih po­tre­ba. Nu­tri­ti­vno se sas­to­ji od mnoš­tva uglji­ko­hi­dra­ta, vi­ta­mi­na i mi­ne­ra­la. Izni­mno ve­li­ka ko­ličina vi­ta­mi­na A ba­tat svrsta­va u na­mir­ni­ce ko­je ne biste smje­li iz­bje­ga­va­ti. Ta­kođe, do­bar je izvor vla­ka­na, bi­oti­na, ka­li­ju­ma, fo­sfo­ra te vi­ta­mi­na B gru­pe, C vi­ta­mi­na, be­ta-ka­ro­te­na te me­ta­la man­ga­na i ba­kra. Sadrži i fi­tos­te­ro­le, ka­ro­te­ne i ka­ro­te­no­ide, fol­nu ki­se­li­nu, vi­ta­mi­ne D i E te ma­gne­zi­jum i želje­zo.

Sadrži mno­go skro­ba i vrlo ma­lo mas­ti te je vi­so­ko­kva­li­te­tna ener­get­ska na­mir­ni­ca. Pre­po­ručuje se spor­tis­ti­ma i di­ja­be­tičari­ma te svi­ma ko­ji zbog zdrav­stve­nih ra­zlo­ga mo­ra­ju pa­zi­ti na pre­hra­nu.

Hra­nji­vi ba­tat ima vrlo do­bro dje­lo­va­nje na or­ga­ne en­do­kri­no­lo­škog sis­te­ma. Bla­go­tvor­no utiče na de­be­lo cri­je­vo, sle­ze­nu, gu­šte­raču, želu­dac i bu­bre­ge. Može po­moći i kod pro­ble­ma s kožom.

Iz­vrsno neu­tra­li­še šte­tne slo­bo­dne ra­di­ka­le u or­ga­ni­zmu i jača ci­je­li imu­no­lo­ški sis­tem.

Kon­tro­la težine i šećera u krvi

Ako pa­ti­te od di­ja­be­te­sa ili vi­ška ki­lo­gra­ma, uvrsti­te zdra­vi ba­tat na svoj je­lo­vnik i uživaj­te u nje­go­vom aro­ma­tičnom oku­su i zdrav­stve­nim do­bro­bi­ti­ma. Složeni uglji­ko­hi­dra­ti i vla­kna u ba­ta­tu omo­gućuju pos­tu­pno i po­la­ga­no oslo­bađanje šećera i nje­go­vu ap­sor­pci­ju u krvo­to­ku. Za­to je iz­vrsna na­mir­ni­ca za oso­be ko­je bo­lu­ju od di­ja­be­te­sa.

Omi­lje­na je na­mir­ni­ca i oso­ba­ma ko­je kon­tro­li­šu tje­le­snu težinu. Bo­gat­stvo vla­knima pruža si­tost bez osjećaja težine i ta­loženja mas­ti. Do­da­tna pre­dnost ba­ta­ta leži u man­ga­nu, ko­jim obi­lu­je. On po­maže u me­ta­bo­li­zmu uglji­ko­hi­dra­ta i faktor je u ni­zu en­zi­ma važnih za proi­zvo­dnju ener­gi­je i pri­je­ko po­tre­bnih an­tio­ksi­dan­sa.

Za­šti­ta od kar­di­ovas­ku­lar­nih bo­les­ti

Bu­dući da je ba­tat izvor vi­ta­mi­na B6, sma­nju­je ri­zik od srčanih bo­les­ti.

Na­ime, B6 vi­ta­min je po­tre­ban ti­je­lu jer ra­zbi­ja tvar ko­ja se zo­ve ho­mo­cis­te­in, a ko­ja može direktno ošte­ti­ti krvne sudove. Po­ka­za­lo se da su po­je­din­ci ko­ji su pre­trpje­li srčani udar, uprkos to­me što su ima­li nor­ma­lan ili čak ni­zak ni­vo ho­les­te­ro­la, čes­to ima­li upra­vo vi­sok ni­vo ho­mo­cis­te­ina. Mi­ne­ral ka­li­jum po­maže u kon­tro­li krvnog pri­tis­ka, a ba­tat nji­me is­to obi­lu­je. Sto­ga je po­tre­ban lju­di­ma ko­ji ne je­du do­vo­ljno voća i povrća, a uz to uno­se pre­vi­še natrijuma (pre­tje­ra­no sla­nu hra­nu), jer im ta­da čes­to ma­njka ka­li­ja­uma.

Ne­do­vo­ljno ka­li­ju­ma u kom­bi­na­ci­ji s vi­so­kim uno­som na­tri­ju­ma ne­ri­jet­ko do­vo­di do hi­per­ten­zi­je. Ba­tat može po­moći u svim na­ve­de­nim sta­nji­ma jer sma­nju­je vi­sok pri­ti­sak i šti­ti srce i krvne sudove.

Pre­ven­ci­ja ra­ka

Be­ta-ka­ro­ten iz ba­ta­ta je snažan an­tio­ksi­dans. Is­traživa­nja su po­ka­za­la da oso­be ko­je je­du hra­nu s vi­so­kim udje­lom be­ta-ka­ro­te­na (na­randžas­to i li­sna­to povrće) ima­ju sma­njen ri­zik od kar­ci­no­ma.

Ba­tat je po­ka­zao efikasno djelovanje na sma­nje­nje ri­zi­ka od ra­ka pluća, de­be­log cri­je­va i želu­ca. Je­dna stu­di­ja, spro­ve­de­na nad žena­ma u raz­do­blju pri­je me­no­pa­uze, ot­kri­la je da kon­zu­mi­ra­nje pu­no povrća ko­je sadrži be­ta-ka­ro­ten, fol­nu ki­se­li­nu, vi­ta­min C i vla­kna (po­put ba­ta­ta) sma­nju­je ri­zik od ra­ka doj­ke za 50 od­sto. Bu­dući da ba­tat sadrži vi­še be­ta-ka­ro­te­na od mrkve i vi­še C vi­ta­mi­na od pa­ra­daj­za, on­ko­lo­zi i udruženja za li­ječenje pa­ci­je­na­ta ko­ji bo­lu­ju od kar­ci­no­ma sa­vje­tu­ju re­do­vnu upo­tre­bu ba­ta­ta u pre­hra­ni. Is­ti stav pot­vrđuje i ame­rički In­sti­tut za is­traživa­nje ra­ka.

Sve bo­je ba­ta­ta

Iako na­iz­gled na­li­ku­je običnom krom­pi­ru, za­pra­vo je s njim po­ve­zan sa­mo iz­da­le­ka. Ne pri­pa­da­ju is­toj bo­ta­ničkoj po­ro­di­ci. Ko­ri­jen ba­ta­ta je kvrgav, iz­duženog i ši­ljas­tog obli­ka te glat­ke ko­re ko­ja može bi­ti žute, na­randžas­te, crve­ne, lju­bičas­te, bež i smeđe bo­je. Očišćeni ba­tat je ta­kođe ši­ro­kog ra­spo­na bo­ja – od bi­je­le, žute i bež, pre­ko na­randžas­te i crve­ne, sve do ružičas­te i lju­bičas­te. Va­lja ima­ti na umu da su plo­do­vi na­randžas­te, ružičas­te i crve­ne bo­je vlažni­ji i slađi ne­go oni bi­je­le i žute vrste. U pre­hra­ni se, osim go­mo­lja, po­ne­kad ko­ris­te i nje­go­vo mla­do lišće te iz­dan­ci.

Ka­ko pri­pre­ma­ti ba­tat

Ba­tat se obično je­de kuvan ili pečen. Ne tre­ba­ ga so­li­ti, jer je zbog obi­lja mi­ne­ra­la do­slo­vno – slas­tan. Ra­di očuva­nja nje­go­vog aro­ma­tičnog oku­sa, bo­lje ga ku­vaj­te na pa­ri, ne­go u vo­di, 30-40 mi­nu­ta. Možete ga peći kao krom­pir i po­služiti kao pri­log, ali i pri­prav­lja­ti kao sa­mos­tal­no je­lo. S ob­zi­rom na nje­go­ve za­ni­mlji­ve bo­je, na ta­nji­ru iz­gle­da vrlo pri­vlačno i u obli­ku pi­rea. Mla­de lis­to­ve i iz­dan­ke možete pri­pre­mi­ti kao špi­nat, a ko­ri­jen možete jes­ti i dok je si­rov. Je­di­te ga s ko­rom – ko­ra ba­ta­ta sadrži ko­ri­sna di­je­tal­na vla­kna.

Otkrivamo metode čuvanja bilja tokom zime – Evo šta je potrebno da uradite

Najbolji ruski fitoterapeuti tvrde da sušenje nije jedina i, štaviše, nije najbolja opcija za čuvanje biljki preko zime.

Kraj ljeta i početak jeseni je tradicionalno vrijeme za sakupljanje i sušenje ljekovitog bilja. Međutim, najbolji ruski fitoterapeuti tvrde da sušenje nije jedina i, štaviše, nije najbolja opcija za čuvanje biljki preko zime. Iskusni travari konzerviraju biljnu sirovinu na sasvim drugi način.

Sušenje je najjednostavniji i zato je najpopularniji način očuvanja bilja. Ali tokom sušenja mnoge ljekovite trave gube dragocjene aktivne materije. Neke sušene biljke tokom zime čak i postaju opasne, ako se čuvaju u vlažnoj prostoriji: u ovom slučaju u bilju se stvaraju uslovi za razmnožavanje gljivica i bakterija koje imaju toksično dejstvo i mogu izazvati trovanje.

Pročitajte: KAKO DA UZGOJITE ZAČINSKO BILJE NA TERASI: Sa ovom metodom nema greške, uspijeva čak i početnicima!

Zato travari često pribjegavaju alternativnim metodama očuvanja bilja. Jedan od najboljih načina je zamrzavanje jer se u zaleđenim biljkama zadržava maksimum ljekovitih supstanci. Na ovaj način mogu da se čuvaju bilo koje trave, cvjetovi, korijeni, bobice, voće i povrće.

Zamrzavanje bilja

Operite, osušite i isjeckajte bilje. Stavite isjeckanu masu u kalupe za led. Dodajte u kalupe vodu, stavite u zamrzivač. Još jedan način pripreme bilja za zimu je konzervisanje u soli.

Usoljeno bilje

Sitno isjeckajte bilje, dodajte so (na 100 grama bilja – 30 grama soli). Čvrsto nabijte u sterilisanu teglu i hermetički poklopite. Čuvajte u frižideru. Ali najbolji način čuvanja je fermentisanje koje dodaje lekovitim biljkama još veću iscjeljujuću moć.

Pročitajte: Razmnožite začinsko i ljekovito bilje

Fermentisanje bilja

Skuvajte rasol od pola litra vode i 2 čajne kašičice soli. Oprano bilje sitno isjeckajte i stavite u staklenu teglu. Prelijte masu vrućim rasolom. Dodajte u teglu malo parče ražanog hljeba. Ostavite da odstoji na toplom mjestu 2 dana. Optimalna temperatura za kiseljenje bilja je od 18 do 22 stepena. Nakon 2 dana čuvajte fermentisano bilje na temperaturi od 0 do 4 stepena. Dodajte kiselo bilje ishrani ili kuvajte od njega čaj.

Jesenja sadnja voćki – Izbor sadnog materijala

Jesenja sadnja voćnih sadnica ima niz prednosti u odnosu na proljećnu, jer do početka vegetacije u proljeće sadnice posađene u jesen imaju bolji porast.

Voćne sadnice se mogu saditi od jeseni i opadanja lišća u rastilu, tokom zime kada su temperature iznad 0⁰C i do početka kretanja vegetacije u proljeće.

Prednosti jesenje sadnje:

  • u boljem kalusiranju presjeka na korijenovim žilama i obnovi korijenovog sistema tako da do početka vegetacije u proljeće sadnice posađene u jesen imaju bolji porast,
  • veći je izbor sadnog materijala tokom jeseni,
  • izbjegava se trapljenje sadnica i mogućnost oštećenja sadnica u trapu.

Jesenja sadnja nosi rizik od izmrzavanja sadnica, šteta od glodara i druge divljači, krađe. Proljećnu sadnju najbolje je obaviti što ranije, a najkasnije do kraja aprila. Kasnija sadnja tokom proljeća iziskuje obavezno zalivanje ukoliko nastupi sušni period.

Pročitajte: JESENJA SADNJA VOĆAKA – Razmak sadnje za svaku voćnu kulturu

Izbor podloge

Uvijek je bolje izabrati jednogodišnje sadnice voća, iz razloga boljeg prijema i veće otpornosti na nepovoljne klimatske činioce, od dvogodišnjih sadnica koje imaju manju otpornost pogotovo na sušu. Preporuka je da se instalira sistem za navodnjavanje „kap po kap“ ako se voćnjak podiže sa dvogodišnjim sadnicama, ali ovo ne znači da se u povoljnim godinama dvogodišnji sadni materijal neće dobro primiti i razviti u toku godine.

Proizvođači se često odlučuju na sadnice većeg obima i visine stabla, kako uglavnom izgledaju dvogodišnje sadnice, ali to ne znači da će se one kasnije bolje razvijati u voćnjaku koji se podiže.

Sljedeći faktor koji takođe veoma utiče na rast i rodnost je izbor podloge. Kod jabuke se koriste vegetativne podloge M9, M26 i MM106. Podloga M9 i M26 su namijenjene za intenzivne voćnjake sa velikim brojem sadnica po hektaru i obaveznim naslonom i navodnjavanjem, a MM106 se pre svega preporučuje za okućničko gajenje, vikendaše i hobi voćare.

Kruške, dunje i mušmule se uglavnom kaleme na vegetativnim podlogama dunje MA i BA29. Takođe se za krušku može koristiti i obični sijanac divlje kruške, ali takav sadni materijal se više koristi za poluintenzivne zasade i okućnice. Šljiva i kajsija se kaleme na generativnim podlogama (sijancima) džanarike, koja je dobrih osobina prvenstveno za šljivu.

Pročitajte: Sadnja voćaka – obavite je pred kraj zime

Za kajsiju se mogu pronaći i podloge bijelošljive, koja je bolja podloga od džanarike, ali su zato ove sadnice skuplje i rjeđe se mogu pronaći na tržištu.

Posljednji faktor kvaliteta sadnica je način kalemljenja i proizvodnje u rasadniku i predstavlja najbitniji parametar kvaliteta. Naime, proces proizvodnje sadnica može da traje od 2 do 4 godine. Najvalitetnije sadnice se dobijaju kalemljenjem u avgustu i septembru okuliranjem (spavajućim pupuljkom). Ovim načinom kalemljenja proces proizvodnje jednogodišnjih sadnica traje tri godine.

Iz tehničkih razloga i brzine proizvodnje sadnica rasadničari koriste i tehniku kalemljenja spajanjem grančica, bilo u sobnim uslovima ili direktno u rastilu. Ovim načinom kalemljenja proces proizvodnje traje dvije godine i sadnice su nešto lošijeg kvaliteta, iako na prvi pogled izgledaju isto kao i sadnice proizvedene okuliranjem za njih je potreban viši nivo primijenjene agrotehnike u odnosu na prve.

Pročitajte: Sadnja voćaka na ovaj način omogućava bolji i brži rast!

Sadnja sadnica sa prevremenim bočnim granama

Sve više se u posljednje vrijeme traže sadnice sa prevremenim bočnim granama koje ranije stupaju u period rodnosti, a ono na šta treba skrenuti pažnju je da ova vrsta sadnog materijala zahtijeva viši stepen agro i pomotehnike i obavezan sistem za navodnjavanje.

Ako proizvođači ne ispune ove uslove bolje je da ne koriste sadnice sa prevremenim granama, jer mogu imati više štete nego koristi. Za neke voćne vrste kao što su trešnja i kajsija gajene u klasičnim sistemima se ne preporučuju sadnice sa prevremenim granama zbog pojave kasnijeg očenjivanja grana, bez obzira da li je instaliran sistem za navodnjavanje.

Pripremio: Veljko Stepanović, PSSS