Naslovnica Blog Stranica 178

Domaći humus prste da poližete – ide uz sve i brzo se pravi

Domaći humus, ide uz sve, a ukus će vas oduševiti.

Sastojci:

  • 2 konzerve leblebija
  • 1 čen bijelog luka
  • pola limuna
  • oko 300 g tahinija
  • morska so
  • maslinovo ulje

Priprema:

  • Ocjedite leblebije, ali sačuvajte tečnost iz konzerve. Nakon toga, izblendajte leblebije i sipajte sok od iscijeđenog limuna (sok od pola limuna). Dodajte rendani bijeli luk, tahini i prstohvat soli.
  • Potom, prethodnoj smjesi dodajte malo vode od leblebija (50 ml), pa opet sve izblendajte dok ne dobijete kremastu strukturu.
  • Gotov humus prelijte maslinovim ulje.

Zašto jabuke ne treba guliti

Još od ranog djetinjstva roditelji su nas upozoravali kako bismo trebali guliti koru s jabuke. Oni su nam, znajući za prisutnost pesticida, željeli najbolje, ali postoje i razlozi zbog kojih ih ne bismo trebali guliti.

1. VLAKNA

Jedna jabuka prosječne veličine sadrži čak 4,4 grama vlakana koji imaju važnu ulogu u probavnim funkcijama i izbacivanju štetnih supstanci iz tijela. Ako toj istoj jabuci ogulimo koru, u njoj ostaje svega 2,1 grama vlakana.

Pročitajte: Mnogi bacaju ovaj dio jabuke, a to je ogromna greška – gubi većinu vitamina i vlakana

2. VITAMIN C

U neoguljenim jabukama ima čak 8,4 miligrama vitamina C, a u guljenjem jabuka njegov udio pada na 6,4 miligrama. Gubitak je, dakle, popriličan.

3. URSOLNA KISELINA

Jabuka u svojoj kori sadrži ursolnu kiselinu koja pomaže izgradnju mišića i pospješuje brže sagorijevanje kalorija. Dakle, to je ujedno i dokaz da jabuka pomaže pri mršavljenju, navodi 24.sata.hr.

Napravite PELINKOVAC od 5 biljaka

Ovaj pelinkovac je liker primjetno gorkog ukusa pelina, iz kojega se i proizvodi, uz dodatak 5 različitih ljekovitih biljaka koje ga obogaćuju specifičnom aromom i ugodnim mirisom. Pije se ohlađen bez leda, kao aperitiv prije i digestiv nakon jela.

Poznat je kao „biljni ljekoviti liker“.

Sastojci:

  • 0,7 l grape
  • 0,15 l vode
  • 300 g šećera
  • 45 g sjemenki anisa
  • 40 g sjemenki komorača
  • 15 g sjemenki korijandera
  • 10 g pelina
  • 3.5 g paprene metvice

PRIPREMA:

Zgniječite sastojke u mužaru i stavite u staklenu posudu u koju ste ulili grapu. Macerirajte najmanje 10 dana. Nakon toga dodajte sirup od vode i šećera i sve dobro izmiješajte. Pustite 24 sata da se sve dobro poveže. Zatim procijedite sastojke dok tekućina ne postane bistra (prozirna). Napunite boce i dobro začepite. Ostavite najmanje 6 mjeseci prije korištenja.

Prirodni antibiotici – Ovih devet su najučinkovitiji

Koliko god pokušavate osnažiti imunitet vas i vaših bliskih, ponekad ipak može doći do infekcije. U tom slučaju medicina preporučuje korištenje antibiotika.

Na žalost antibiotici nisu bezopasni jer uz patogene bakterije uništavaju i milijune “dobrih” bakterija, neophodnih za pravilan rad probave. No, postoji alternativa – prirodni antibiotici.

Za razliku od klasičnih lijekova, prirodni antibiotici nisu štetni za zdravlje, ne uništavaju crijevnu floru i ne uzrokuju stvaranje rezistentnih bakterija. Predstavljamo vam nekoliko najkorisnijih darova prirode s antibiotskim svojstvima.

1. Ekstrakt sjemenki grejpa

Ekstrakt sjemenki grejpa je prirodni antibiotik. Ljudi su odavno primijetili da grejp djeluje antibakterijski. Institut Biochem Research iz Kalifornije proveo je brojna istraživanja koja su potvrdila da upravo ekstrakt sjemenke grejpa djeluje protiv bakterija, virusa, gljivica i parazita. Ova izuzetna supstanca relativno je jeftina i može se koristiti podjednako učinkovito iznutra i izvana. Pomaže i ljudima i životinjama. Do sada bakterije nisu razvile rezistenciju (otpornost) na ovaj prirodni antibiotik.

2. Češnjak

Od brojnih blagodati češnjaka najpoznatija su njegova antibakterijska svojstva. Iz povijesti je poznato da se češnjak koristio u borbi protiv kuge i drugih epidemija. Njegova antibiotska svojstva proučavaju se već nekoliko vijekova. U 19. vijeku Louis Pasteur je u laboratorijskim uslovima potvrdio da češnjak ubija bakterije.

Moderna istraživanja potvrdila su da je češnjak učinkovit protiv puno različitih vrsta bakterija, virusa i gljivica. Wright State University uporedio je učinkovitost češnjaka s penicilinom. Za razliku od modernih antibiotika, bakterije ne razvijaju rezistenciju na češnjak.

3. Koloidno srebro

Koloidna srebrena voda je prirodan, siguran i neotrovan antibiotik. Učinkovito uništava više od 650 uzročnika bolesti, uključujući viruse, bakterije i gljivice. Prije 1934. godine, kada je otkriven penicilin, srebro je bilo jedini lijek za mnoge bolesti. Godine 1983. Ministarstvo zdravlja SAD-a priznalo je koloidno srebro kao neškodljiv lijek, koji se može dobiti bez recepta.

Međutim, brzim razvojem industrije antibiotika, srebro je palo u zaborav. Znanstveno je dokazana moć ionsko-koloidne srebrene vode kao antibiotske supstance i učinkovitog sredstva protiv svih vrsta infekcija.

4. Echinacea

Echinacea potiče iz Sjeverne Amerike. U prošlosti su listove i korijenje ove biljke upotrebljavali Indijanci kao lijek za liječenje rana. Echinacea sprečava nastanak infekcije i jača otpornost organizma tako što potiče organizam na stvaranje limfocita.

Limfociti imaju obrambenu ulogu, proizvode antitijela i sudjeluju u imunološkom odgovoru. Echinacea tako uspijeva spriječiti bolesti ili znatno skratiti njihovo trajanje. Echinacea jača obrambeni sustav sprečavajući bakterijske, a posebno virusne infekcije. Posebno je djelotvorna za prevenciju prehlade, hunjavice i upale uha.

5. Propolis

Propolis je smolasta tvar. Nastaje preradom biljnih sokova koje pčele sakupljaju s biljaka. Pčele koriste propolis za higijenu košnice – da bi je obranili od napada uljeza, uključujući i infekcije. Inače, pčelinje košnice su poznate kao najsterilniji prostor u prirodi – i sve to zahvaljujući propolisu.

Ljudi odavno koriste propolis kao prirodni antibiotik. On štiti od bakterija i jača imunitet. Za razliku od farmaceutskih antibiotika, propolis djeluje i na viruse. Istraživanja su pokazala da korištenje propolisa u sezoni gripe i prehlade smanjuje rizik od oboljenja za čak 53 %.

Propolis je učinkovit i u liječenju kašlja, upale grla, sinusa i krajnika. Krema od propolisa je odlično sredstvo za saniranje gljivičnih i bakterijskih infekcija kože.

Pročitajte: Napitak od propolisa i mlijeka za liječenje prehlade i čišćenje pluća

6. Vitamin C

Ljudi odavno poznaju dobrobiti i svojstva vitamina C te ga koriste u preventivne svrhe. Vitamin C je prirodni antioksidans, važan u mobilizaciji obrambenih snaga organizma. Ovaj vitamin je kralj prevencije brojnih bolesti i tko ga redovito koristi ima ogromnu prednost u sezoni gripe i prehlada.

Proveden je veliki broj istraživanja o djelovanju vitamina C na viruse i bakterije. Sva odreda potvrdila su da se vitamin C nalazi na prvome mjestu kada je u pitanju prevencija infekcija. Zanimljiva su istraživanja Dr. Freda Klennera, koji je primjenjivao vitamin C intravenozno. Njegova su istraživanja potvrdila djelovanje vitamina C ne samo na viruse i bakterije, nego i na toksine (zmijski otrov). Usred epidemije poliomelitisa u Sjevernoj Karolini dr. Klenner je vitaminom C uspješno izliječio 60 pacijenata.

7. Ulje origana

Ulje dobiveno iz lišća origana sadrži ljekoviti sastojak karvakrol, koji ima snažna antibakterijska svojstva.

Istraživanja univerziteta Georgetown pokazala su da se ulje origana s infekcijama nosi jednako učinkovito kao i klasični antibiotici. Za sada je potvrđeno da je ulje origana učinkovito protiv 25 različitih bakterija, uključujući i one koje su razvile otpornost na farmaceutske antibiotike.

8. Ekstrakt lista masline

Čudesna supstanca dobivena iz lista masline zove se oleuropein. Listovi masline poznati su po antimikrobnim svojstvima koja maslinu štite od patogenih mikroorganizama. Antimikrobna svojstva oleuropeina su više puta analizirana, a znanstveni radovi o njegovoj djelotvornosti objavljeni su u brojnim medicinskim časopisima. List masline je jak antioksidans koji djeluje protuupalno i ublažava bol. Stručnjaci preporučuju da ekstrakt lista masline uvijek imate u kućnoj apoteci.

9. Astragalus

Astragalus (lat. Astragalus membranaceus) je biljka porijeklom iz Kine, koja je manje poznata u našim krajevima. U Aziji astragalus se koristi već više od 2.000 godina za jačanje imuniteta i zaštitu od gripe i prehlade. Ova biljka djeluje tako da stimulira proizvodnju interferona, koji pojačava sposobnost organizma da se bori s infekcijama. Astragalus ima antibakterijsko i antiupalno djelovanje, sadrži antioksidanse, jača imunitet, snižava krvni pritisak i sprečava dijabetes.

Ovi prirodni antibiotici su dovoljno snažni da mogu zamijeniti lijekove. Međutim, ako je vaš život u opasnosti, preporučujemo vam da ne koristite lijekove na svoju ruku. Obratite se kvalificiranom liječniku da vam odredi terapiju i prati vas tokom liječenja.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Lisna buba ambrozije – Uništava je prije nego oformi polen

Lisna buba ambrozije, Ophraella communa, vodi porijeklo iz Severne Amerike. Spada u red Coleoptera, familija Chrysomelidae. Registrovana je prvi put u Evropi u Italiji 2013. godine, u Švajcarskoj 2014, Sloveniji 2017, Hrvatskoj 2019 i 2020 godine u Srbiji.

Ona je prirodni neprijatelj ambrozije i potencijalni agens u biološkoj kontroli invazivne korovske vrste Ambrosia artemisiifolia, što je od izuzetnog značaja s obzirom na to da se polen ambrozije smatra najačim alergenom koji je do sada otkriven.

Lako se širi, jer ima mogićnost leta i do 70 km. Oligofagna vrsta, napada i biljke iz fam. Asteracae. Najveće štete prave larve na listovima ambrozije. Registrovana je pojava položenih jaja i na divljem suncokretu, ali je mala brojnost jaja od 1-2 u grupi. U kombinaciji samoniklog suncokreta i ambrozije, ova lisna buba uvek bira ambroziju. Imaga prave štete na stabljici amrozije.

Na području Vojvodine registrovano je 3-5 generacija što je sasvim dovoljno za suzbijanje i smanjenje potencijala ambrozije, jer pravi štete i uništava je prije nego oformi polen.

Istraživanja koja su rađena na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu pokazala su da su jedinke lisne bube koje su postavljene uz gajenu ambroziju u saksijama, u potpunosti pojele između 4-12 biljaka. Ovaj insekt predstavlja prirodnog neprijatelja ambrozije i potencijaslnog agensa u biološkoj kontroli ambrozije.

KNIP sadnice – Rano stupaju u rodnost, imaju visok prinos i dobar kvalitet plodova

Paralelno sa prelaskom na savremenu i intezivnu voćarsku proizvodnju, kada se u proizvodnju uveo novi uzgojni oblik – vitko vreteno, i potiskivanjem do tada primenjivanih uzgojnih oblika, javlja se potreba za što kvalitetnijim sadnim materijalom koji će zadovoljiti osnovne zahtjeve savremenog voćarstva, a to su rano stupanje u rodnost, visoki prinosi i dobri kvalitetni plodova.

Takve zahtjeve može da zadovolji jedino sadnica sa formiranim grančicama, koje će u kratkom roku formirati krunu i već u drugoj godini od zasnivanja zasada dati značajan prinos. Proizvodnja jednogodišnjih sadnica sa krunom formiranom od prevremenih grančica počela je u Holandiji paralelno sa pojavom vitkog vretena, a ubrzo je krenula i proizvodnja dvogodišnjih sadnica sa formiranom inicijalnom krunom nazvanih knip sadnica.

Naziv knip sadnica potiče od holandske reči “knip”, što u prevodu znači isjeći, a označava tehnološki postupak prekraćivanja ljetorasta. Proizvodnja knip sadnica počinje sadnjom podloga u proljeće i kalemljenjem na spavajući pupoljak u avgustu. Pupoljak do kraja vegetacije sraste s podlogom, miruje do proljeća kada počinje da raste i da se razvija. Sadnja podloga treba da je 25 -30 cm u redu, a red od reda treba da je prilagođen raspoloživoj mehanizaciji, 80-120 cm. Pored svakog kalema postavlja se naslon – drveni štap ili slično, uz koji će se vezivati mladar koji se tokom godine razvija, a koji će formirati buduću sadnicu. Tokom vegetacije, mladar koji je izbio iz okalemljenog pupoljka privezuje se uz štap nekoliko puta kako bi rastao pravo.

Mladari koji imaju uspravan rast daju bolju sadnicu (porast 120-150 cm tokom prve vegetacije). U proljeće sledeće godine, prije početka vegetacije, obavlja se prekraćivanje na visini 70-80 cm u odnosu na površinu zemljišta. Na toj visini prečnik sadnice treba da je najmanje 10 mm. Ispod reza su samo pupoljci bez prevremenih grančica, koje su uklonjene u toku prethodne vegetacije, ukoliko ih je bilo. Nakon početka vegetacije, ispod presjeka se ostavlja samo jedan mladar koji, će dati buduću sadnicu, a ostali se uklanjaju. Prevremene grančice na novom porastu se formiraju na visini od oko 80 – 90 cm.

Pročitajte: Jednogodišnje ili dvogodišnje voćne sadnice? ŠTA IZABRATI PRILIKOM SADNJE?

Kvalitetnom njegom sadnica, koja podrazumjeva navodnjavanje, obradu zemljišta, zaštitu, prihranu sadnica putem fertirigacije, folijarno i na druge načine, obezbjeđuje se porast brojnih prevremenih grančica. Da bismo pospješili obrastanje vršnog mladara, na prevremenim grančicama primenjuju se i druge odgovarajuće mjere poput uklanjanja vršnih listova. Kada vršni ljetorast na sadnici dostigne dužinu 15-20 cm, listići na vrhu mladara se uklanjaju. Ova operacija se obično obavlja ručno, a ponavlja se četiri do šest puta. Obično jednom nedeljno, a ako je porast sadnica intenzivan, i dva puta nedeljno. Važno je da se ne ošteti vršna tačka rasta. Rezultat uklanjanja mladara je grananje sadnice. Broj grančica zavisi od sorte, ali svakako je više grančica nakon uklanjanja vršnih listova nego bez toga. Postupak odstranjivanja vršnih listova treba da se obavi kada se dostigne potreban porast bez obzira na vremenske prilike. Ovaj postupak bazira se na pojavi apikalne (vršne) dominacije, koja je rezultat nagomilavanja auksina, hormona rasta, u vršnim dijelovima biljke. Uklanjanjem vršnih listova pupoljci ispod vršnog daju novi porast (prevremene grančice).

Vrijeme proizvodnje je 2 ili 3 godine. Pored standardnih sadnica metod je veoma pogodan u proizvodnji sadnica sa posrednikom.

Kvalitetne knip sadnice odlikuju se minimalnim prečnikom od 14 mm na visini od 100 mm iznad površine zemlje, minimalnom visinom od 1,6 m iznad spojnog mjesta, minimalno tri grančice su dužine preko 30 cm, a poželjno je da imaju najmanje sedam grančica, ugao grananja treba da je minimum 60° ili više, a debljina grančica ne smije preći 30% debljine vodilice. Važna karakteristika kvalitetne knip sadnice je kvalitetan korjenov sistem sa mnogobrojnim žilama, a dužina podloge u zemljištu treba da bude minimum 250 mm.

Prednosti KNIP sadnica:

• Razvoj velikog broja prevremenih grančica zbog poremećaja ravnoteže između korenovog sistema i nadzemnog dijela sadnice.
• Razvoj prijevremenih grana na željenoj visini tako da poslije sadnje sve ostaju na sadnici, izuzev ako su pregusto raspoređene
• Uglovi prevremenih grana su veliki (čak i veći od 90°), tako da nije potrebno savijanje
• Dužina prevremenih grana se postepeno smanjuje od osnove prema vrhu i sadnica formira konusnu krunu
• Visoka početna rodnost

Nedostatci KNIP sadnica:

• visoka cijena sadnica
• mali broj sadnica po jedinici površine rastila
• obavezna jesenja sadnja ili navodnjavanje

Po pravilu, kod sadnje knip sadnica obavezna je jesenja sadnja, navodnjavanje, a neophodan je i naslon. Jesenja sadnja i sistem za navodnjavanje se preporučuje zbog intenzivnog porasta voća i stvaranja velike lisne mase.To stvara veliku potrebu biljke za vodom kako bi se održala fleskibilnost i elastičnost biljnog tkiva i omogućila regeneracija korenovog sistema dok on potpuno ne preuzme svoju ulogu, u suprotnom bez navodnjavanja bi došlo do velikog broja neprimljenih sadnica kao i zastoj u vegetaciji.

Talijanka : Koka nosilja koja može da snese i do 200 jaja godišnje velike krupnoće!

Ovo je domaća italijanska kokoš poznata po nosivosti i krupnim jajima. Talijanka je Amerikancima poslužila pri stvaranju leghorna, a Nijemcima za selekcionisanje mnogih sojeva prilagođenih klimatskim prilikama severnih krajeva.

Postoje više sojeva talijanke (crni, beli, jarebičasti, srebrnasti, žuti i dr.), od kojih su najpoznatiji jarebičasti i bijeli. U našoj zemlji prije je bio raširen jarebičasti soj, ali su ga poslednjih decenija u velikoj mjeri potisle druge rase, naročito leghorn, rodajland i plimutrok.

Ekonomska svojstva: Talijanka je izrazita kokoš za proizvodnju jaja. Prosječna nosivost kreće se od 140 do 180 jaja, a bolje nosilje snesu godišnje i preko 200 jaja. Jaja imaju bijelu ljusku i veoma su krupna, 60-80 g. U pogledu težine, kao i sve dobre nosilje, spada u lakše rase: kokoške su teške 1,5-2,5 kg, a pijetlovi 2-3 kg.

Pročitajte: AMERIČKI LEGHORN – Rasa dobrih nosilja

Vrlo je ranostasna: kokice pronesu već u 5. ili 6. mjesecu. Vrijedna je skupljačica hrane i odlično koristi pašnjake. Meso im je prilično suvo i grubih mišićnih vlakana. Jarebičasti soj talijanke, kao i jarebičasti sojevi drugih rasa, imaju tu osobinu što se već kod jednodnevnih pilića s velikom sigurnošću mogu po boji perja razlikovati ženska i muška grla: kokice cijelom dužinom vrata i leđa imaju jasno izraženu traku tamnije obojenog perja.

Eksterijer:* Sojevi talijanke se uglavnom razlikuju po boju perja, dok su im ostale eksterijerne osobine iste. Bijeli soj ima potpuno bijelo perje, dok je kod jarebičastog soja perje različito obojeno. Kokoške ovog soja imaju na vratu zlatno žuto perje s crnim rubovima; na leđima, grudima i krilima perje je kestenjasto sa svijetlim rubovima, na trbuhu i batacima sivosmeđe, a na repu crno. U pijetlova je perje življih boja i sjajnije: na glavi i vratu perje je narandžaste boje sa tankim crnim linijama, na leđima je kestenjastocrveno, na grudima, trbuhu, batacima i repu crno i sajno s prelivom u zeleno.

Pročitajte: Minorka – Koka koja može da snese od 160 do 200…

Talijanka ima vižljasto, ali lijepo zaobljeno i čvrsto građeno tijelo. Vrat je uspravan, lijepo izvajan. Leđna linija se blago spušta prema repu. Rep je u kokošaka nešto stisnut i sužava
se prema vrhu. U pijetlova je rep s lijepim srpastim perima, mada ona nisu onako velika kao kod leghorna. Za talijanku je karakteristično da u stavu mirovanja često drži rep ukošen naniže, što podseća na divlju kokoš bankivu. Glava talijanke je srednje veličine; kresta velika, prosta s oštro izrezanim zupcima, u pijetlova je uspravna a u kokošaka oborena ustranu.

Sojevi nemačke selekcije imaju manju krestu. Podušnjaci u talijanke su bijeli, srednje veličine, ovalnog oblika, a podbradnjaci dosta dugi i, kao kresta, intenzivno crvene boje. Noge su srednje dužine, golih cjevanica.

Šest najboljih eteričnih ulja za OTICANJE i UPALU: Evo kako možete sami da napravite oblogu (RECEPT)

Upala je automatski i zaštitni odgovor vašeg tijela na povredu. To se dešava kada ćelije proizvode signal koji ide do neutrofila prisutnih u zahvaćenom području, izazivajući brzu upalu

Savjeti za ekološki uzgoj i zaštitu jabuka

Ekološki uzgoj jabuka zahtjeva veću opreynost i znanje u u zaštiti nego kod drugih tipova proizvodnje. Temelji se na odabiru sorti jabuka koje se odlikuju boljom otpornošću na bolesti i štetnike, te primjeni preventivnih mjera koje onemogućavaju pojavu štetnika i bolesti. Upotreba hemijskih sredstava u ekološkom uzgoju jabuka strogo je ograničena.

Uporaba herbicida u ekološkom uzgoju jabuka je zabranjena, te se za suzbijanje korova koriste fizikalne i mehaničke mjere. Rafinirana parafinska mineralna ulja (crveno ulje) koristi se za suzbijanje štetnika i uzročnika bolesti u voćarstvu protiv lisnih vaši (Aphis pomi), crvenog pauka (Panonychus ulmi), pjegavosti lišća i krastavost plodova jabuke i kruške (Venturia spp.). Tretiranje se može obaviti u vrijeme mirovanja vegetacije (2-3 l u 100 l vode), a može se tretirati i u fenofazi zelenog vrha pupa i diferenciranih listića (1-1,5 l u 100 l vode).

Otopina sumpora i kalijevog sapuna koristi se za suzbijanje pepelnice jabuke. Za suzbijanje krastavosti jabuke, bakterijske paleži, koristi se zaštitna sredstva na bazi bakra (bordovska čorba, Nordox), vodeći računa da je u ekološkom voćarstvu u slučaju potrebe dozvoljeno do 6 kg/ha bakra.

Prima je prirodni insekticid na bazi ulja uljane repice koji se koristi za suzbijanje crvenog voćnog pauka i lisnih ušiju.

Na tržištu su zastupljeni preparati koji utuču na otpornost voćaka kao što su MycoSin VIN, Cocana, NeemAzal TS, Biobit WP (Bacillus thuringiensis), Cutisan i dr.

Neka od dozvoljenih sredstava u ekološkom uzoju voćaka su prirodni neprijatelji štetnika, repelenti i atraktanti – alkohol, soda bikarbona, propolis, kameno brašno, kalijev pergamanat, vodeno staklo, brašno od gline (betonit).

Šta se sadi u januar: Uz adekvatne uslove mogu uspjeti i krompir, bijeli luk i paradajz

Iako mnogi smatraju da je u januaru još uvijek rano za sjetvu zbog hladnog vremena – povrće poput krompira, bijelog luka i paradajza može uspjeti u saksijama koje se nalaze na toplom te su izložene svjetlosti.

Postoji mnogo biljaka čiju sadnju možete započeti već u januaru, bilo u stakleniku ili u zatvorenom prostoru za pripremu za naredna godišnja doba. Međutim, rana sjetva zahtijeva i dosta strpljenja.

Januar može biti nepredvidiv mjesec za baštovane – dok ponekad može biti dovoljno toplo da uzrokuje raniju sjetvu, istovremeno može biti i kockanje u pogledu vremenskih prilika.

Nizak nivo osvjetljenja i visoke temperature u zatvorenom prostoru mogu dovesti do slabljenja sadnica sklonih „prigušenju“.

Većina biljaka koje se sade u ovom periodu stavljaju se u saksije te zahtijevaju dobro zemljište, grijanje i mnogo svjetlosti.

Preporučuje se da se sjeme izlaže svjetlosti, kao i da se redovno zalijeva. S prvim toplijim proljetnim danima sadnice je potrebno iznijeti vani da se naviknu na promjenu temperature, a zatim ih presaditi u zemlju.

Na spisku biljaka koje se mogu saditi u januaru nalaze se grah, grašak, krompir, paradajz, bijeli luk, tikvice, krastavci, patlidžan te brojno začinsko bilje.

Grah i grašak se mogu saditi od sredine do kraja januara. Bijeli luk se također može saditi u ovo vrijeme i to direktno u vrt na otvorenom polju, ali ako nema snijega.

Krompir je još jedna od biljaka koja se može saditi tokom zime. Preporučuje se da proklijali krompir stavite u prazne kutije te ga držite na toplom, svijetlom mjestu. Zatim ga posadite u saksije i prebacite na sunčano mjesto te redovno zalijevajte.

Krastavci se mogu saditi u saksije krajem januara, kao i paradajz i tikvice. Međutim, paradajz ćete od proljeća morati nastaviti gajiti u plasteniku, baš kao i patlidžan.

Sjeme patlidžana može se posijati u prvom mjesecu godine i to otprilike po 2-3 sjemenke u pojedinačne saksije, koristeći kompost. Međutim, potrebno je da stoji u zagrijanoj prostoriji na temperaturi od 21 do 27°C.

Također, u zimskom periodu može se sijati i začinsko bilje poput bosiljka, peršuna, vlasca te timijana.