Naslovnica Blog Stranica 171

Objavljen Pravilnik o uslovima i načinu ostvarivanja novčanih podsticaja za razvoj poljoprivrede i sela za 2023.godinu

Obavještavamo sve poljoprivrednike da je ​u Službenom glasniku Republike Srpske objavljen Pravilnik o uslovima i načinu ostvarivanja novčanih podsticaja za razvoj poljoprivrede i sela za 2023.godinu koji možete preuzeti klikom OVDJE

Pravilnik stupa na snagu 14. februara.

Važni SAVJETI za proizvodnju RASADA POVRTARSKIH BILJAKA!

Proizvodnja rasada povrtarskih biljaka jedan je od najvažnijih segmenata u proizvodnji povrća, jer od njega zavisi uspjeh cjelokupne proizvodnje. Savremena tehnologija proizvodnje zahtjeva upotrebu sadnog materijala, koji je po biološkim osobinama, fiziološkom stanju i fitosanitarnoj ispravnosti vrhunskog kvaliteta. Rasad je mlada biljka sa 4-10 stalnih listova, i predstavlja osnovu proizvodnje povrća u zaštićenom prostoru, a za toploljubljive biljke i na njivi i bašti. Propusti koji se naprave u ovom periodu, nije moguće kasnije ispraviti, jer samo dobar rasad omogućava sigurnu proizvodnju i zadovoljavajuće prinose, po kvalitetu i kvantitetu.

Proizvodnja rasada za većinu povrtarskih biljaka za ranu proizvodnju odvija se u zaštićenom prostoru sa grijanjem. Objekti bez dopunskog zagrijavanja koriste se za proizvodnju srednjeranog ili kasnog rasada. Osnovni faktori uspješne proizvodnje sadnog materijala povrća su: temperatura i relativna vlažnost vazduha, svjetlost, temperatura i sastav podloge u kojoj se proizvodi sadni materijal, voda, vegetacioni prostor i dr.

Rasad se može proizvoditi kao rasad „golih žila“ i rasad iz saksije i kontejnera. Rasad proizveden direktno u supstratu objekta, pred rasađivanje se čupa i odlikuje se slabijim kvalitetom. Rasad sa zaštićenim korjenovim sistemom je daleko kvalitetniji i omogućava biljkama nakon rasađivanja, da bez velikih stresova nastave dalje vegetaciju. Sjeme je prvi i osnovni faktor u proizvodnji rasada, koji nosi genetski potencijal i osnova je dobrog roda. Sjeme treba da bude zdravo, dezinfikovano, te da posjeduje sve propisane fizičke, hemijske i biološke parametre kvaliteta. Supstrat je sljedeći važan faktor, koji mora da pruži optimalne uslove za razvoj sjemena, da ima dobra fizička i hemijska svojstva, kao i dobro izbalansiran odnos makro i mikro elemenata. Kao takav omogućiće brzo i lako klijanje, nicanje, rast i razviće gajene biljke. Na tržištu se mogu pronaći gotovi supstrati, koji u sebi sadrže sve elemente neophodne za uspješnu proizvodnju rasada.

Pročitajte: Kada je pravi trenutak za sjetvu rasada?

Temperatura i relativna vlažnost vazduha su jedni od osnovnih faktora uspješne proizvodnje sadnog materijala povrća. Za vrijeme klijanja i nicanja temperatura većine povrtarskih biljaka treba biti oko 30°S, dok se u kasnijem periodu ta vrijednost snižava 10-ak stepeni, da ne bi došlo do izduživanja rasada. Nakon toga treba održavati na 20-ak stepeni do faze kaljenja rasada (7-14 dana prije rasađivanja), kada je niža. Jako je bitno da ne dolazi do velikih kolebanja temperature, kako bi se izbjegli stresovi, a optimum za većinu povrtarskih biljaka je u granicama 20-27°S. U toku noći tempratura treba da bude nešto niža ali ne ispod 15°S, a desetak dana prije rasađivanja oko 10°S. U periodu prije rasađivanja vrši se kaljenje rasada i njegova priprema za privikavanje na nešto drugačije uslove sredine nakon rasađivanja na stalno mjesto. Povećana vlažnost vazduha, visoka temperatura i smanjena osjetljenost biljaka utiče na formiranje nježnih i izduženih biljaka, koje su podložne napadu bolesti. Zbog prethodno navedenih činjenica zaštićeni prostor sa proizvodnjom rasada neophodno je svakodnevno provjetravati. Kada su hladni i vjetroviti dani provjetravanje se obavlja kratkotrajno, u najtoplijem dijelu dana, a tokom toplijih, proljetnih dana, provjetrava se duže.

Za proizvodnju rasada neophodno je dovoljno svjetlosti. Dužina dnevnog osvjetljenja trebalo bi da traje 14–16 sati, zbog čega se vrši dopunsko osvjetljenje, jer se time postiže ranije sazrjevanje plodova i veći prinos. U te svrhe koriste se obične, halogene ili natrijumove sijalice. Biljke rasada gajene pri lošijem osvjetljenju su blijede, izdužene, krte, slabo olistale i ne mogu biti osnova dobre proizvodnje.

Za normalan razvoj biljke potrebno je dovoljno vode. Biljke ne smiju trpiti nedostatak vode, ali i višak može biti štetan. Poželjno je da temperatura vode za zalivanje bude oko 18-20°S, da je hemijski i biološki čista. Važno je redovno zalivanje, ne često, bolje rjeđe sa većom količinom, kako bi se korijen biljaka dobro razvijao. Norma navodnjavanja je 5-10 l/m². Tokom hladnog perioda navodnjavanje se vrši svaki 5-7 dana, a kada otopli svakih 2-3 dana. Tamnozelen list rasada ukazuje na nedostatak vode, a svijetlozelen na suvišak vode.

Prilikom rasađivanja važno je da biljke rasada budu u određenoj fenološkoj fazi porasta, da imaju dobro razvijen korijen, čvrsto i kratko stabaoce i 4-10 intenzivno zelenih i dobro razvijenih listova. Suviše mlad rasad brzo se ukorjenjuje, ali sporije raste, dok suviše star rasad sporije obnavlja korijenov sistem i zbog toga se izvjestan broj listova suši. Zbog mogućnosti gubitaka, prilikom gajenja nepikiranog rasada uvijek se planira 20-25 %, a pikiranog 10-15 % biljaka više nego što je potrebno za jedinicu površine.

Da li je med zapravo zdrava zamjena za šećer?

Konzumacija sirovog meda iz jednog cvjetnog izvora može poboljšati kontrolu šećera u krvi i može uticati na nivo holesterola, navodi studija, prenosi Fox News.

pčelarska oprema

“Ovi rezultati su iznenađujući jer se med sastoji od oko 80% šećera. Ne kažemo da morate uvrstiti med u ishranu ukoliko trenutno izbjegavate šećer, ovo se više odnosi na zamjenu. Ako koristite bijeli šećer, sirup ili neki drugi zaslađivač, zamjena tih šećera za med može smanjiti brojne metaboličke rizike”, rekao je Tausef Kan, viši istraživač i naučni saradnik na Medicinskom fakultetu u Torontu.

Istraživači iz Toronta sproveli su sistematski pregled i meta-analizu 18 kliničkih ispitivanja koja su uključivala preko 1.100 ispitanika, kako bi utvrdili uticaj meda na srce i metaboličke faktore rizika, navodi se u saopštenju istraživanja.

Pročitajte: Gdje i kako se pravilno čuva med!

“U našoj studiji kombinovali smo rezultate svih ispitivanja koja su proučavala metaboličke bolesti”, rekao je Kan, prenosi Večernji.hr.

Konzumacija meda bila je povezana sa nižim iznosom šećera u krvi, nižim iznosom holesterola kao i triglicerida. Kan je objasnio da je veličina smanjenja glukoze i holesterola bila “klinički vrlo mala”.

“Međutim, to pokazuje da nema štete kada je konzumacija meda u pitanju, te da i malo smanjenje takođe može biti dugoročno korisno”, pojasnio je.

Kan je primijetio da postoji razlika između prerađenog i sirovog meda u zdravstvenim prednostima, pa je objasnio da konvencionalna prerada meda uključuje cijeđenje i filtriranje, a zatim zagrijavanje u kratkom vremenskom periodu. To, kako kaže, zapravo oštećuje med, a mnoga njegova bioaktivna jedinjenja gube svoj učinak.

Je li zdravo pržiti hranu na svinjskoj masti?

Ima visok sadržaj zasićenih masnih kiselina i ne sadrži trans masnoće, skupinu masnoća za koju se smatra da ima samo negativne učinke na naše zdravlje.

Svinjska mast je polučvrsti proizvod bijele boje dobijen topljenjem masnog tkiva svinje. Razlikuje se od loja, sličnog proizvoda koji se dobija iz masti goveda, ovaca i nekih drugih životinja.

Kulinarske kvalitete svinjske masti donekle variraju ovisno o porijeklu i načinu obrade, a ako se pravilno otopi, svinjska mast može biti gotovo bez mirisa i okusa. Ima visok sadržaj zasićenih masnih kiselina i ne sadrži trans masnoće, skup masnoća za koji se smatra da ima samo negativne učinke na naše zdravlje, piše Index.

Je li mast dobra za jelo?

Mišljenja su podijeljena kada je riječ o tome je li svinjska mast dobra za jelo ili nije. Neki tvrde kako je mast nezdrava i da je treba izbjegavati pod svaku cijenu, dok drugi tvrde da je mast zdravija opcija od ostalih vrsta masnoća koje se koriste u kuhanju. Riješena dilema

Je li zdraviji maslac ili margarin? Evo što kažu stručnjaci

Istina je negdje u sredini. Svinjska mast sadrži 40% zasićene masti, a maslac 54% te su oba proizvoda bogata zasićenim masnoćama u usporedbi s biljnim uljima, koja obično sadrže manje od 10% zasićene masti. Umjereno korištenje je svakako u redu, ali u potpunosti zamijeniti biljna ulja svinjskom mašću ne bi bilo dobra ideja.

Koju hranu je najbolje pripremati sa svinjskom mašću?

Svinjska mast se od ulja za kuhanje razlikuje po tome što je na sobnoj temperaturi čvrsta, ima visoku tačku dimljenja i relativno visoku tačku taljenja. Ova svojstva čine svinjsku mast odličnim izborom za pripremu hrane na visokim temperaturama. Jednako je svestrana kao i druge vrste masnoća za kuhanje i može se koristiti za pečenje, pirjanje, prženje, roštiljanje i prženje u fritezi. Sve češća zamjena za ulje

Može li se svinjska mast pokvariti?

Svinjska mast je zbog svoje visoke točke dimljenja idealna za prženje odrezaka u tavi, a mnogi je pekari preporučuju za pripremu mrvičastih tijesta i hrskavih keksa. U svom čvrstom obliku se može koristiti kao maslac i dodati u razne recepte za slastice i kolače.

Duboko prženje u masti

Prilikom prženja svinjska mast hrani može podariti dodatni okus i pomoći pri postizanju izrazito hrskave teksture. Mast je potrebno prvo otopiti u tavi ili loncu. Kada se zagrijala do odgovarajuće temperature, hranu stavite u vruću mast i pržite dok ne porumeni na srednje jakoj vatri. Za vađenje hrane koristite šupljikavu žlicu ili hvataljke pa je ocijedite na papirnatim ubrusima i odmah poslužite – zapravo je proces isti kao kad radite s biljnim/suncokretovim uljem.

Može biti dio uravnotežene prehrane

Zaključno, svinjska mast je vrsta masnoće koja se stoljećima koristi za dodavanje okusa i hrskave teksture hrani. Iako se ne smatra zdravom masnoćom u usporedbi s visoko nezasićenim omega-3 uljima, poput maslinovog ulja, ipak se može koristiti u umjerenim količinama kao dio uravnotežene prehrane.

Agrimatco BiH predstavlja Farmtrac traktore – Vaša najbolja investicija u poljoprivrednu budućnost

Farmtrac traktori su moderni i visokokvalitetni traktori koji pružaju efikasno i produktivno rješenje za poljoprivredne potrebe. Sa svojom najnovijom tehnologijom, Farmtrac traktori su dizajnirani da budu otporni, izdržljivi i dugotrajni, dok istovremeno nude optimalnu funkcionalnost i performanse. Sa pažljivim odabirom materijala i preciznom izradom, Farmtrac traktori su jedni od najkvalitetnijih traktora na tržištu, čime se garantuje izdržljivost i dugotrajnost u teškim radnim uslovima. Bez obzira na veličinu i obim vaše poljoprivredne proizvodnje, Farmtrac traktori pružaju najbolje rješenje za vaše potrebe.

Agrimatco BiH, kao generalni uvoznik Farmtrac traktora, ponosno predstavlja ovaj brend na tržištu Bosne i Hercegovine. Farmtrac traktori su prepoznati kao jedni od najkvalitetnijih i najpouzdanijih traktora na tržištu, sa širokim spektrom modela prilagođenih različitim potrebama poljoprivrednih proizvođača.

Agrimatco BiH sa zadovoljstvom predstavlja neke od najtraženijih Farmtrac modela koji su dostupni na tržištu, a među njima se ističu:

  1. FARMTRAC 26 – Sa kabinom i bez kabine
  2. FARMTRAC 6050 – Sa kabinom i bez kabine

FARMTRAC 26

farmtrac trakor

farmtrac
Tehničke karakteristike traktora Farmtrac 26

KOMPAKTAN STIL, VIŠENAMJENSKI KORISTAN

GLAVNE KARAKTERISTIKE FARMTRAC COMPACT SERIJE FT26:

FARMTRAC NETS 6050

farmtrac trakor

farmtrac
Tehničke karakteristike traktora Farmtrac 5060

BEZ PREMCA VIŠENAMJENSKI, BEZ PARALELE U POUZDANOSTI

GLAVNE KARAKTERISTIKE FARMTRAC NETS SERIJE FT 6050:

Broj telefona: 055/256-060

KVASAC – Čudotvorac za njegu, ljepotu i zdravlje

Kvasac je svakako nezaobilazan saradnik svake domaćice koje voli da sprema različite vrste tijesta. Ali, da li ste znale da može da bude i vaš saveznik u njezi i ljepoti kože, kose i noktiju, kao i za poboljšanje cjelokupnog stanja organizma i unapređenje zdravlja? Zahvaljujući svojim sastojcima, pekarski i pivski kvasac predstavljaju idealan izvor hranljivih materija.

Kvasac čini grupa gljiva koja se prirodno javlja u vazduhu i na kori nekih vrsta voća – sadrži 16 amino kiselina, 14 minerala (kalcijum, magnezijum, kalijum, fosfor, cink, bakar…) i 17 vitamina (B1, B2, B6, B12…). Pivski kvasac koristi se za pravljenje hljeba i napitaka. U prošlosti se pominjao kao “blato” iz piva “koje čuva tjelesno zdravlje” i “božanskim lijekom”.

Za kozmetičke svrhe koristi se u tri stanja: kao kapsule ili tablete, prah i klasični “u kocki”.

Upotreba

1. Protiv nadutosti stomaka

Osjećate da vam je stomak kao balon? To je vjerovatno zato što su vaša crijeva malo lijena. Da biste poboljšali varenje, kvasac je idealno rješenje. Ovaj prirodni probiotik je vaš najbolji saveznik za probleme probave, jer će stimulisati crijevnu floru. Razmutite kesicu kvasca u čaši tople vode i popijte je.

Pročitajte: Domaći kvas – Poslije ovog recepta više nećete koristiti kupovni kvasac

2. Njega lica

Imate masnu kožu? Kvasac je vaše rješenje! On je idealan sastojak kada želite da očistite svoje lice od viška masnoće. Za najbolji efekat napravite masku od kvasca. Međutim, nije dobar samo za masnu, već i za suvu kožu. Pomiješajte 1 kesicu kvasca u prahu sa malo tople vode i ostavite da stoji 30 minuta. U drugoj posudi, umutite žumance sa 1 kašikom pšeničnih klica. Sjedinite dvije smjese i nanesite ih na lice. Ostavite masku da djeluje 15 minuta, a zatim je temeljno isperite mlakom vodom.

3. U borbi protiv akni, bubuljica i bora

Zbog svojih antibakterijskih svojstava kvasac se preporučuje kao redovan tretman u borbi protiv hronične pojave akni na licu.

Dermatolozi kažu da je nečista kože povezana s nedostatkom vitamina B, a kvasac je posebno bogat njime. Kvasac čisti i osvježava kožu, smiruje upale, regeneriše suvu i oštećenu kožu. Da biste postigli dobar efekat njegujte maskom od kvasca i mlijeka lice dva puta nedjeljno tokom dva mjeseca.

Potrebno je: jedna kocka svježeg kvasca, tri kašičice mlijeka. Mlijeko ugrijte na laganoj vatri, dodajte kvasac i sve zajedno kremasto umiješajte. Masku nanesite četkicom na kožu lica i vrata.

Ostavite da djeluje 15 minuta, a potom isperite toplom, pa potom hladnom vodom. Moguće je da će početi da se pojavljuju nove akne, ali to je znak da se koža čisti od toksina. Budite strpljive.

Pročitajte: Napravite domaću prihranu od kvasca za bujno cvijeće

4. Rješenje problema sa kosom

Kosu gubimo svakodnevno, ali pod stresom i usljed umora ili promjene sezone gubitak kose raste! Ono što joj je tada potrebno jeste vitamin B8, a srećom njega ima u kvascu. Takođe, kvasac će vašoj kosi dati sjaj i vitalnost. Zato napravite masku za kosu od kvasca.

Sipajte sadržaj pola kesice kvasca u malu posudi, dodajte 2 do 3 kašike tople vode. Ostavite 30 minuta, pa promiješajte. Nanesite na kosu, posebno umasirajte mješavinu u korijen dlake. Ostavite da odstoji 30 minuta, a zatim temeljno isperite toplom vodom.

Nakon tretiranja kvascem kosa brže raste, postaje jača i otpornija, zaštićena je od pucanja i znatno manje sklona opadanju.

5. Njega noktiju

Lijepi i zdravi nokti traže vitamin B i minerale kao što su kalcijum, gvožđe, jod, magnezijum kojima je kvasac bogat. Nokte materijama iz kvasca možete snabdijevati na dva načina – spolja praveći masku istu kao i za lice koju ćete nanijeti i utrljati na nokte i ostaviti da djeluje 10 minuta, ili iznutra – pijući razmućen kvasac u čaši tople vode i to svakodnevno! Nokti postaju jači i brže rastu, gube sklonost da se listaju ili pucaju.

6. Protiv stresa, osteoporoze, anemije…

Zahvaljujući visokom sadržaju minerala i oligoelemenata koji su neophodni za normalno funkcionisanje svih procesa u organizmu, pivski kvasac predstavlja izvanredan dodatak prirodnoj hrani.

Pročitajte: Napravite kvasac kod kuće: Za tjesto koje raste kao ludo! /RECEPT/

Uz vitamine B-kompleksa, minerali djeluju protiv stresa (magnezijum), osteoporoze (kalcijum), anemije (gvožđe) i drugih oboljenja. U pivskom kvascu zastupljeni su uglavnom složeni šećeri, pa zato može da se koristi i u ishrani dijabetičara.

7. Kao začin

– Kašičicu kvasca pospite preko cerealija
– Umiješajte ga u supu, pire ili grašak, sok od paradajza
– Kašičicu dodajte u kolač koji pečete
– Pospite po jogurtu ili siru
– Ako želite da vam se pasulj skuva brže, sipajte kaiščicu kvasca u vodu u kojoj se kuva

STARINSKI SIRUP OD LISTOVA SMOKVE – Moćan eliksir koji pomaže kod raznih tegoba

Malo ko zna koliko je zapravo koristan sirup od listova smokve, a njega lako možemo da pripremimo i u domaćim uslovima.

Za sirup od listova smokve od sastojaka će vam biti potrebno:

listovi smokve – 30 kom.
voda – 1 l
šećer – 1 kg
limuntus – 1 kesica

Sirup se priprema na ovaj način:

Listove smokve dobro oprati. Staviti ih u šerpu i naliti 1 litar vode.

Posudu staviti na umjereno jaku ringlu, pa zatvoriti poklopcem.

Kada voda provri, regulisati temperaturu, tako da ne vri jako, pa kuvati 20 minuta.

Nakon što je sirup gotov, skloniti šerpu sa ringle i ostaviti da se ohladi na sobnoj temperaturi.

Listove ukloniti i iscijediti sok. Sjediniti ga sa šećerom i ponovo vratiti na ringlu. Miješati dok se šećer ne istopi.

Tokom posljednjih 2-3 minuta kuvanja, dodati limuntus. Sirup sipati u flaše i odmah zatvoriti.

Okrenuti flaše poklopcem nadole, da bi se flaše dobro zatvorile od topline sirupa.

Na ovaj način se sirup od listova smokve može duže sačuvati.

Pročitajte: Koje vitamine sadrži smokva i zašto je tako zdrava?

Koristi se na ovaj način:

Sirup se može koristiti za razrjeđivanje u omjeru 1:9.
Takođe ga možete piti uz vodu, led i malo limuna, kao i preliti ga preko palačinki ili sladoleda.

Evo za šta je sve smokvin list odličan:

  • pomaže kod kožnih oboljenja
  • ublažava tegobe čira na želucu
  • sprječava zatvor
  • unapređuje zdravlje srca i krvnih žila
  • pomaže kod afti

Pročitajte: Top 15 ljekovitih recepata sa smokvama

Može se koristiti na mnogo načina, a čaj od lista smokve je jako kvalitetan.

Isplati se napraviti ga.

Zato isprobajte i vi moćni smokvin sirup.

Uticaj klime na vinovu lozu

Klima u užem smislu je najčešće definisana kao „prosječno (srednje) stanje vremena“, ili preciznije, kao statistički opis srednjih vrijednosti i varijabilnosti vremena, u opsegu od nekoliko mjeseci do nekoliko hiljada ili miliona godina. Klima u širem smislu predstavlja stanje, uključujući statistički opis, klimatskog sistema.

Poljoprivredna proizvodnja, a posebno vinogradrastvo, je u velikoj zavisnosti od uticaja klime u toku godine. Vinova loza je biljka umjerenijih klimata, najčešće umjereno kontinentalne i mediteranske klime. Klimatske promjene u toku posljednjih nekoliko godina omogućavaju gajenje vinove loze i velike uspjehe u proizvodnji vinskog grožđa u uslovima oštrijih kontinentalnih klimata i na lokalitetima gdje se vinova loza nije gajila (Velika Britanija, Švedska). Klimatske promjene prate se preko Međuvladinog panela o klimatskim promjenama.

Plemenita vinova loza se gaji u različitim klimatskim podnebljima širom svijeta. Međutim, najveći dio vinogradarske proizvodnje nalazi se između 35. i 50. paralele sjeverne geografske širine i između 30. i 45. paralele južne geografske širine. Proizvodnja plemenite vinove loze praktično je nemoguća u suptropskom i tropskom pojasu. Osim toga, proizvodnja grožđa na većim nadmorskim visinama je vrlo komplikovana zbog niskih zimskih temperatura u toku jeseni i zime. Najbolji položaji za podizanje vinograda su južni, jugoistočni i jugozapadni. Sa dobrim izborom vinogradarskog položaja povećava se kvalitet grožđa i smanjuje se rizik od propadanja usjeva.

Pročitajte: Izbor položaja za podizanje vinograda

Uticaj klimatskih promena odražava se i na vrijeme sazrijevanja grožđa u mnogim regijama širom svijeta. Temperature u toku vegetacije su mjera sazrijevanja mnogih sorti grožđa u kojima klimatski uslovi variraju od hladne ka toploj klimi. Iako mnogi vinogradarski regioni u južnoj Evropi imaju tipičnu Mediteransku klimu, sa dugim, toplim i suvim ljetima, u centralnoj i sjevernoj Evropi je zastupljena kontinentalna i vlažna klima sa blagim i kišnim ljetima. U mnogim Mediteranskim vinogorjima, vinogradi su podložni uticaju visokih nivoa radijacije u interakciji sa visokim temperaturama i niskom količinom padavina i vode u zemljištu, što u velikoj mjeri ograničava produktivnost vinove loze. Zbog toga niska bujnost teži smanjenju težine bobica, smanjenju sadržaja šećera i prinosa. Druge organoleptičke osobine bobice, kao što su boja, aroma i mirisna jedinjenja, su takođe ograničeni od strane solarne radijacije i suše. Ovo može da dovede do veoma nestabilnih vina, sa visokim sadržajem alkohola i veoma niskim sadržajem kiselina u vinu.

Za ocjenu ekološke pogodnosti neke lokacije za gajenje vinove loze koriste se različiti pokazatelji. U zavisnosti od mjesta gajenja vinove loze za koji se vezuju klimatski pokazatelji, izvršena je podjela na makroklimu, mezoklimu i mikrokilmu. Pod makroklimom se podrazumjeva klima cijele Zemlje ili nekog njenog širokog prostranstva, koja uključuje veliki broj meteoroloških stanica i njihovih podataka o vremenu za duži vremenski period. Mezoklima ili lokalna klima predstavlja geografsku cjelinu i odnosi se na oblast manju od makroklime (šume, dio mora, jezera, gradovi, ostrva).

Pokazatelji mezoklime mogu da nam pomognu da utvrdimo da li je neka lokacija ili vinogorje povoljno za gajenje neke sorte vinove loze. Mikroklima se odnosi na sasvim male oblasti, kao što su poljoprivredno zemljište, dio šume, dio grada, dio brda (padina) itd. Za podatke o mikroklimi koriste se podaci jedne meteorološke stanice.

MJEHURASTA GAR KUKURUZA: „Tumor“ klipa meksička poslastica

0

Ponekad se na klipovima kukuruza mogu primjetiti sivkastoplave izrasline, nalik tumoru, koje izbijaju iz zaraženih zrna.

U pitanju je gljivično oboljenje poznato pod nazivom mjehurasta gar kukuruza, čest patogen ove uzgojne biljke koji je, ujedno, i veliki kulinarski specijalitet u Srednjoj Americi, pogotovo u Meksiku, gdje se konzumira kao jelo pod nazivom huitlacoche. Ova gljiva formira karakteristične tumoraste izrasline koje se lako prepoznaju. Kada gljiva napadne biljku, uzrokuje bubrenje zrna u gale – izrasline sastavljene od tkiva domaćina, nalik tumoru. Gale se sastoje od hipertrofiranog tkiva biljke domaćina, zajedno s nastalim gljivičnim nitima i plavo-crnim sporama. Spore, koje su tamne boje, čine da kukuruz izgleda kao da je opaljen vatrom, te otud i ime mjehurasta gar.

Kiša i vjetar raznose spore

Svojim životnim ciklusom, gljivica u biljci dovodi do simptoma bolesti kao što su hloroza, formiranje antocijanina, smanjeni rast i pojava tumora u kojima se nalaze teliospore u razvoju. Ove teliospore pomažu da patogen prezimi u sledećoj sezoni. Oni preživljavaju u zemljištu.

Zreli tumori oslobađaju spore koje kiša i vjetar raspršuju. Pod odgovarajućim uslovima formira se metabazidijum, u kome nastaje mejoza. Nastala haploidna jezgra migriraju u izdužene pojedinačne ćelije. Ove ćelije se odvajaju od metabazidijuma i postaju sporidije, čime se završava životni ciklus.

Postoji pesticidsko tretiranje kukuruzne gari, ali uobičajeni fungicidi nisu pretjerano uspješni, pošto bolest napada pojedinačna zrna, a ne i biljku u cjelini. Značajniji napori u suzbijanju bolesti su hibridizacija, odgovarajući plodored i izbjegavanje mehaničke povrede biljke, jer patogen lakše prodire kroz biljku koja je fizički oštećena.

Pored toga, čišćenje područja sadnje od ostataka može pomoći u kontroli kukuruzne gari, jer teliospore iz zrna prezimljuju u ostacima biljke. Ovo, međutim, nije najbolja praksa, jer kukuruzna gar takođe može da prezimi u zemljištu, pa se preporučuje plodored kao preventiva. Na kraju, pošto višak azota u zemljištu povećava stopu infekcije, upotreba đubriva s niskim nivoom azota, ili samo ograničavanje količine azota u zemljištu, pokazuje se kao još jedan način za kontrolu kukuruzne gari.

Vremenski uslovi i višak azota povećavaju patogenost

Nisu poznati svi uslovi koji pogoduju rastu kukuruzne gari, ali je utvrđena nesumnjiva veza između sušnog vremena tokom sezona oprašivanja koju prati veoma kišna jesen. Upravo takvi vremenski uslovi vladali su 2022. godine.

Takođe, višak stajnjaka, a samim tim i azota u zemljištu, povećava patogenost. Ne samo da ovi abiotički faktori povećavaju zaraznost, oni takođe povećavaju širenje bolesti. Jaki vjetrovi i jaka kiša takođe povećavaju širenje bolesti jer se spore kukuruzne gari mogu lakše prenijeti.

Drugi, biotički, faktori u velikoj mjeri imaju veze s obimom ljudske intervencije. Ako se ostaci kukuruza ne očiste na kraju sezone, spore mogu da prezime u fragmentima kukuruza i da zaraze drugu generaciju. Na kraju, ljudi koji mehanički oštećuju kukuruz, makazama ili drugim sličnim alatima, stvaraju priliku da kukuruzna gar lako uđe u biljku.

Kukuruzna gar parazitira na kukuruzu i smanjuje njegov prinos. Zaraženi usevi se često uništavaju, iako ih neki poljoprivrednici koriste za pripremu silaže. Međutim, zaražena zrna su i dalje jestiva, a u Meksiku su veoma cjenjena kao poslastica poznata kao huitlacoche, čuvaju se i prodaju po znatno većoj cijeni od neinficiranog kukuruza. Konzumacija kukuruzne gari potiče direktno iz astečke kuhinje. Za kulinarsku upotrebu, gari se beru dok su još nerazvijene. Nezrele izrasline, sakupljene dvije do tri nedelje nakon što je klip zaražen, i dalje zadržavaju vlagu i, kada se kuvaju, imaju veoma kompleksan ukus koji se opisuje kao pečurkast, slatko-slan, drvenast i zemljan u isto vrijeme.

NAPOMENA: Kukuruzna pečurka mora biti dobro kuvana – lagano sotiranje nije dovoljno.

Nadjev za tortilju

U Meksiku se ova gljiva sprema kao jelo koje se konzumira, između ostalog, u tortilji i to na sljedeći način:

potrebno je:

  •  3 supene kašike ulja,
  •  2 supene kašike isjeckanog crnog luka,
  •  2 čena sitno isjeckanog bijelog luka.

U količini po želji, dodaju se na trake isjeckane ljute i obične paprike, začinski list po želji (u Meksiku se koristi list epazote) i oko kilogram kukuruzne gari, zajedno sa zdravim zrnima na klipu.

Zagrijte ulje u tiganju. Dodajte luk i bijeli luk i lagano pržite dok ne postanu providni – oko 3 minuta. Dodajte papriku isjeckanu na trake i pržite još 1 minut. Dodajte cuitlacoche i posolite, pokrijte tiganj i kuvajte na srednjoj vatri, povremeno mućkajući tiganj oko 15 minuta. Gljiva treba da bude nježna, da zadrži malo vlage, ali ne smije da bude mekana i kašasta. Umiješajte začinski list i kuvajte, nepokriveno, još 2 minuta.

Pročitajte: Bolesti pšenice i kukurza

Palačinke s kukuruznom gari

Za 6 porcija (3 palačinke po osobi) potrebno je:

1 kg kukuruzne gari (bez klipa),

3 do 4 kašike ulja od kikirikija ili kombinacije suncokretovog i maslinovog ulja,

½ luka sitno iseckanog,

2 čena izgnječenog bijelog luka,

2 mala čili poblana – pečena i oljuštena – isečena na trake,

1 velika grančica epazota – grubo iseckana,

soli po ukusu ili je možete zameniti svežim rendanim parmezanom.

Izvadite pečurke iz klipa i isjeckajte ih na grubo, ostavite sa strane. Zagrijejte ulje i propržite luk i bijeli luk dok ne omekšaju i postanu staklasti. Dodajte poblano čili, kukuruznu pečurku, epazot, so ili parmezan na srednjoj vatri dok smjesa ne omekša i tečnost pečurke ne ispari. Ostavite jedan sat da se razviju ukusi i po želji dodajte začine. Pripremite palačinke i napunite ih kukuruznim pečurkama i poređajte u tepsiju ili pojedinačne tepsije za serviranje. Dodajte creme fraiche i zagrijte.

Inovacije u zimskom prskanju voćaka – Prskanje sumporno-krečnom čorbom za zaštitu voćnjaka

Zimsko prskanje voćki je važna i obavezna mjera zaštite.

Zaštita voćki u toku zimskog perioda može se obaviti i sumporom i krečom. Momenat tretiranja ovim sredstvima ne smije se promijašiti jer može sa jedne strane doći do izostanka efekta, a sa druge strane do ispoljavanja fitotoksičnog efekta na voćke.

Na zaštitu voćnjaka sumporom i krečom podseća mast. inž. polj. za zaštitu bilja Dušan Stojanović.

Inovacije u zimskom prskanju voćaka

Dugo se smatralo da je tretman bakrom i uljem najbolje rješenje za zimski tretman voćaka, međutim naučno inženjerski krugovi su došli do drugačijeg zaključka.

Sve veći izazovi u proizvodnji kvalitetnijeg sa jedne i jeftinijeg proizvoda sa druge strane su nametnuli novo rješenje u ovom pogledu zaštite voćarskih kultura.

Pročitajte: Sumpor je nužan za dobar prinos kultura

Bakar je korišćen višedecenijski i njegovo taloženje u zemljištu prouzrokuje brojne štetne posljedice po zdravlje bilja.

Mineralno ulje u količinama koje su djelotvorne za suzbijanje prezimljujućih formi štetočina (a to je 30 litara ulja po hektaru) je stavka čija se ekonomska opravdanost dovodi u pitanje.

Sumpor i kreč za zaštitu voćnjaka

Sa druge strane, sumpor i kreč su među najjeftinijim sredstvima za zaštitu bilja, a i te kako su efikasna.

Hemijske kuće su radi što većeg profita zbog prodaje bakarnih i uljnih preparata marketinški potisnule sumpor i kreč, što nije slučaj u voćarski mnogo razvijenijim zemljama gdje je ova kombinacija na početku vegetacije neizostavni tretman u zaštiti.

S toga, akademska mi je dužnost da vam preporučim u predstojećoj sezoni primjenu sumporno-krečne čorbe za tretiranje voćnih vrsta na početku vegetacije.

Da se podsjetimo sumpor djeluje i kontaktno i isparenjima na prezimljuće forme štetočina (u prvom redu vaši i grinje) i biljnih bolesti, dok kreč ima funkciju što boljeg fiksiranja sumpora na površini biljke. Takođe kreč produžava dejstvo sumpora i čini ga netoksičnim za biljku.

Ono što je zanimljivo je da su novija istraživanja pokazala da i sam kreč djeluje kao jak kontaktni fungicid i baktericid.

Generalna preporuka kod svih voćnih vrsta je da u fazi bubrenja pupoljaka primjenimo 18 kg sumpora u prahu i 10 kg negašenog kreča na 1000 litara tečnosti.

Najkvalitetnija priprema ove mješavine se sastoji u tome da se prvo u manjoj količini vode ukuva negašeni kreč postepenim dodavanjem sumpora u prahu, a tek nakon hlađenja sjedini sa ostatkom vode i nakon toga upotrijebi.

Jako je bitno da se procijede kroz gazu eventualne nečistoće i primjese koje nisu rastvorene i dobro promiješane kako ne bi došlo do zapušenja dizni. Poželjno je za ovaj tretman radi lakše aplikacije koristiti što veći promjer dizni za prskanje.

Kada je riječ o količini utrošene količine tečnosti za prskanje po hektaru pravilo glasi ovako: Za svaki metar rodnog dijela stabla voća koristiti minimum 500 litara tečnosti. U prevodu, mladi voćnjaci se tretiraju sa 500, a voćnjaci u punom rodu, kao i oni sa redukovanim sistemom rezanja i sa velikim krošnjama i do 1500 litara tečnosti po hektaru.

Potrebno je naglasiti da je svako stablo potrebno detaljno okupati prilikom tretmana.

Napomena je da se sam momenat tretiranja ne smije promijašiti jer može sa jedne strane doći do izostanka efekta, a sa druge strane do ispoljavanja fitotoksičnog efekta na voćke.

Ukoliko se porani sa tretmanom postoji šansa da eventualne padavine odstrane preparat sa biljke i time izostane efekat. Ukoliko se zakasni i pupoljak već pukne, ova mješavina može izgorjeti mlado biljno zeleno tkivo.

Pravi trenutak za primenu je faza bubrenja pupoljaka.

U toku vegetacije se ova mješavina može primjenjivati i kao preventivni fungicid za većinu gljivičnih infekcija , ali u 8 puta razblaženoj koncentraciji.