Kad u kasnu jesen kiše i hladnije vrijeme „zatvore“ priručne tezge uz saobraćajnicei po gradovima u BiH, u “zimski san“ se s pijaca povuče dio prodavača zamre trgovina domaćim voćem i povrćem, oživi prilaz tržnice u Tasovčićima kraj Čapljine.
To je vrijeme kada se „peglaju“ kartice u prodajnim centrima kupuje uglavnom uvozna roba, koje južno-hercegovački voćari i povrtlari ne vole. Tako će biti do katoličkog Božića i Nove godine, kada opet nastupa trgovačka „siesta“ sve do pojave ranih krompira u aprilu, kada veletržnica živne za povrtlare priželjkivanim životom.
Međutim, prilaz tržnici ima posve drugačiji bioritam u kojem kasna jesen predstavlja vrhunac sezone.
S kamiona se prodaje kupus za zimnicu, glavice i rezani, nude se drva za zimnicu, riba svih vrsta, planinski sir, utorkom i petkom perad i domaća jaja, a nađe se i čvaraka.
Cijena prvih ovogodišnjih je viša od teletine i jagnjetine, prodavačica iz Nevesinja reče 16 KM, što će reći da su tri puta skuplji od piletine!
Ništa zato, čvarci ili kako Hercegovci kažu „žmare“ zaista su dobri. Taman kad smo pomislili da su čvarci, odnosno naše žmare preskupi, zahvaljujući Internetu uvjerili smo se da se slavonski čvarci u Zagrebu, trenutačno cijene 160 kuna, što će reći 40 KM!
Očito, prodavačica je ponešto o tome znala kada je stavila cijenu koja tuče jagnjetinu i teletinu, a desetkuje piletinu.
