Bijela trulež (uzročnik: Sclerotinia sclerotiorum (Lib.) de Bary) – Ova bolest je kod nas redovno prisutna, ali ekonomske štete od nje nastaju samo u uslovima produženog hladnog vremena i stalne vlažnosti površine zemljišta. Parpirka, paradajz i plavi patlidžan su prema S. sclerotiorum osjetljivi u svim fazama porasta i razvića, pa se štete mogu pojaviti kao u toplim lejama tako i poslije rasađivanja biljaka na stalno mjesto.
Sclerotinia sclerotiorum je izraziti polifag i ima veoma širok krug biljaka domaćina te napada biljeke iz 225 redova i 64 botaničke familije.
SIMPTOMI
Gljiva napada sve biljne organe paprike, paradajza i plavog patlidžana. Infekciji su najčešće izloženi samo podzemni i prizemni organi biljaka i oni njihovi nadzemni dijelovi koji duže vrijeme leže neposredno na površini zemljišta. Ostali nadzemni organi biljaka bivaju zahvaćeni zarazom samo u slaučaju uspješnih inokulacija askosporama zračnim putem. Početni simptomi na stabljici se obično uočavaju blizu površine zemljišta u vidu krupnih nekrotičnih pjega, u okviru kojih se pri vlažnim uslovima oboljela tkiva vremenom razmekšavaju i na njima dolazi do formiranja karakteristične bijele micelijske prevlake nalik na vatu.
Pri povoljnim uslovima za razvoj parazita stabljika može biti u potpunosti prstenasto obuhvaćena, nakon čega ovakve biljke uvenu i uginu.
U unutrašnjosti napadnutih stabljika patogen formira krupne crne sklerocije, pomoću kojih se održava u zemljištu. Simptomi na listu se obično uočavaju u vidu žućkastih pjega nepravilnog oblika, koje se nalaze pri osnovi listova. Simptomi mogu da se pojave, mada rijetko, i na plodovima u vidu smeđih pjega koje se vremenom postepeno povećavaju i zahvataju cijeli plod, na kome se u vlažnim uslovima može formirati bijela micelija.
SUZBIJANJE
Osnovna mjera suzbijanja Sclerotinia sclerotiorum u staklenicima, plastenicima ili toplim lejama je sterilizacija zemljišta, koju je moguće postići vodenom parom, suvom termičkom obradom ili fungicidima za tu namjenu.
Od agrotehničkih mjera preporučuje se primjena plodoreda, te duboko oranje pomoću koga unosimo žetvene ostatke i sklerocije patogena duboku u zemljište radi sprječavanja stvaranja apotecija, kao i izbalansirana ishrana, redovno provjetravanje zaštićenih prostora i izbjegavanje zalivanja biljaka prevelikim zalivnim normama.
U slučaju pojave bolesti sve oboljele biljke treba počupati prije nego što se formiraju sklerocije i spaliti ih, nakon čega je potrebno izvršiti hemijski tretman fungicidima. Literatura: “Smjernice za integralnu zaštitu paradajza, paprike i patlidžana na otvorenom polju”
Pročitajte: