Žućenje listova luka se veoma često javlja tokom proljeća. Niska temperatura i visoka vlažnost zemljišta pogoduju žućenju listova, ali ovu pojavu mogu izazvati oboljenja i štetočine.
Biljke crvenog i bijelog luka su u krajem zime i početkom proljeća veoma osjetljive. Veoma često na ozimim lukovima u ovom periodu primjećujemo simptome žućenja i propadanja listova. Ovi simptomi mogu biti izazvani promjenom uslova, pojavom oboljenja ili napadom štetočina. Rezultat žućenja listova luka može biti smanjen rast i prinos, ali i potpuno propadanje biljaka.
Nakon otapanja snijega biljke ozimog luka su ostale nezaštićene, a usljed variranja dnevne i noćne temperature listovi postaju žuto obojeni. Zbog kiše zemlja je prevlažna što još više pospješuje pojavu žutila na listovima. Kombinacija ova dva faktora rezultira gušenjem korijena i smanjenim usvajanjem hraniva.
Kako bi se usjev luka što brže oporavio potrebno ga je prihraniti, a sa rastom temperature i luk se oporavlja od pojave žutila.
Simptomi mnogih oboljenja započinju pojavom žućenja listova luka, jer je luk osjetljiv na bolesti, posebno u uslovima povišene vlažnosti zemljišta i niske temperature. Najčešće se od oboljena na luku javljaju plamenjača, hrđa i trulež luka.
Plamenjača luka
Plamenjača luka je najčešće oboljenje luka koje se brzo širi. Bolest se javlja na crvenom, bijelom luku, poriluku i luku vlascu. Prvi simptomi se uočavaju na listovima, a u povoljnim uslovima simptomi se šire i na lukovicu. Simptomi na listovima su najbolje vidljivi u jutarnjim satima kada se zbog vlage na listovima formira tamna prevlaka. Listovi se savijaju, gube boju i tokom vremena se suše. Optimalni uslovi za razvoj oboljenja je temperatura do 10°C uz povišenu vlažnost. Spore gljivice se šire pomoću vjetra i zbog toga je potrebna veća udaljenost parcela pod lukom.Kako bi spriječili širenje ovog oboljenja potrebno je barem jednom u toku sedmice pregledati usjev luka. Ukoliko su uslovi optimalni pregled obaviti češće.
Hrđa luka
Hrđa luka se najčešće javlja kada je proljeće kišno i vlažno tokom dužeg perioda. Najčešće se javlja na bijelom luku i poriluku. Simptomi se javljaju na listovima luka u vidu hrđavih pjegica koje kasnije pocrne. Bolest se brzo širi. Napadnuti listovi se suše što umanjuje prinos. Spore se prenose vjetrom, kišnim kapima i preko insekata.Pojavi i širenju hrđe luka pogoduje i pretjerano đubrenje azotnim đubrivima. Kod viška azota u ishrani slabi mehanička struktura listova, oni su mekši i gljivica lakše prodire u tkivo lista.
Trulež luka
Trulež luka izazivaju brojne gljivice, a za sve je zajedničko da izazivaju oboljenje koje se može pojaviti u bilo kojem razvojnom stadiju luka, ali i tokom skladištenja. Simptomi se najčešće manifestuju vodenastim pjegama u području vrata. Veoma često pojava ovog oboljenja prođe neprimjećeno i do razvoja bolesti dolazi tek na uskladištenim glavicama luka.Bolje spriječiti nego liječiti
Najvažnije mjere borbe protiv ovih oboljenja su preventivne mjere:- kod sjetve odabrati otporne sorte,
- obratiti pažnju na đubrenje – ne pretjerivati sa azotnim đubrivima,
- drenirati zemljište – kopati kanale okolo gredica na kojima sadimo luk,
- uklanjati zaostale glavice iz bašte i samonikle lukove,
- ne saditi lukove na isto mjesto najmanje 4 godine.
Ukoliko je došlo do pojave oboljenja u zaštiti lukova se odlično pokazao pripravak od listova hrena.
Lukova muva
Napad štetočina također može dovesti do žućenja listova. Veoma često kao rezultat napada lukove muhe možemo vidjeti žute listove.U zaštiti od lukove muhe koriste se biljke i materije koje se odlikuju jakim mirisom. U zaštiti luka nabolje se pokazao pepeo, pelin, duvan i paprika samljeveni u prah, paradajz, maslačak, ružmarin, menta, četinari i mnoge druge biljke.
Nema komentara