Utorak, 25 Juna, 2024
spot_img
NaslovnicaPoljoprivredne graneUkrasno i ljekovito biljeVrijeme je za borbu protiv šimširovog moljca

Vrijeme je za borbu protiv šimširovog moljca

UKLJUČITE SE U NAŠU VIBER ZAJEDNICU

Najprodavanija hortikultura

Zelen i ljeti i zimi, pogodan za oblikovanje, lagan za održavanje, dugovječan i skromnih zahtjeva nije slučajno najprodavanija hortikultura. Ovaj simbol besmrtnosti, čvrstoće i postojanosti, kako je zapisano u starim knjigama, teško da je to, barem u Evropi nakon 2006. godine, kada su svi koji se brinu o zelenilu na privatnim ili javnim površinama počeli uviđati razmjere štete na pojedinačnim grmovima šimšira ili živim ogradama od šimšira.

U početku na donjim dijelovima grma i u njegovoj unutrašnjosti, a kada je šteta postala vidljiva na vanjskim dijelovima, je detektovan kao “Šimširov moljac” (Cydalima perspectalis) porijeklom iz Azije (Kina, Koreja i Japan), a u Evropi je prvi put evidentiran u Njemačkoj 2006. godine u rasadniku koji se nalazi u blizini granice sa Švicarskom, najvjerovatnije unesen sadnicama šimšira iz Kine.

Štetnik se vrlo brzo proširio po velikom dijelu Europe, u Austriji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Belgiji, Mađarskoj i Sloveniji, a migracijom i letom odraslih oblika, stigao je do Bosne i Hercegovine.

Pet godina prisustva u BIH

Tokom 2015. godine je po prvi put službeno determiniran na području Bosanske Posavine, tačnije u Odžaku, a nakon toga i u Zeničko-dobojskom kantonu, te drugim područjima. Šimširov moljac je leptir iz porodici porodice Crambidae. Štetnik ima dvije do tri generacije godišnje, a prva generacija se javlja u proljeće. Prezimljava u stadiju gusjenice zadnje generacije koja je zaštićena u kokonu između listova šimšira i nastavlja svoj razvoj u proljeće.

“Odrasli leptiri imaju raspon krila oko 4 cm, krila su bijele boje i imaju smeđi rub. Tijelo je bijelo, a glava tamno smeđa, mogu se pojaviti i jedinke s potpuno smeđim krilima. Leptir je aktivan noću, i jaja odlaže jaja s donje strane šimširovog lista. Mlade gusjenice su zelenkaste boje i skrivene su u unutrašnjosti biljke gdje se hrane unutrašnjim listovima ostavljajući samo epidermu. Starije gusjenice su zelene boje s karakterističnom debelom crnom crtom i tankim bijelim prugama te crnim tačkama na leđnoj strani i dugačke su do 4 cm. Zbog ovakvih karakteristika veoma ga je teško primijetiti, jer se potpuno utapa u boje listova i grančica šimšira”, naveo je Kasim Velić, rukovodilac Zavoda za zaštitu bilja INZ-a.

Te gusjenice na kraju pojedu cijele listove te od biljke ostaju samo grane obavijene paučinom. Jedna gusjenica tokom svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na grmovima ih može biti i nekoliko stotina, što govori o njihovoj masovnosti i štetnosti. Od velike je važnosti na vrijeme uočiti gusjenice te početi sa suzbijanjem, dok su gusjenice u mlađim stadijima što se može utvrditi samo temeljitim pregledom unutrašnjosti grma i tada ih je najlakše uništavati.

Jedna od prvih mjera je redovno pregledavanje biljaka u okućnicama i vrtovima, pri čemu treba razmaknuti grane i pregledavati unutrašnjost biljaka. Štetnik se može suzbiti mehaničkim (ekološki najprihvatljiviji način) i hemijskim metodama.

Mehanički se mogu uklanjati zapreci u kojima gusjenica prezimljava preko zime (savjetuje se njihovo sakupljanje i spaljivanje kako bi se spriječio razvoj nove generacije u proljeće i time smanjile štete). Ukoliko se na šimširu primijeti napad i biljka se orezuje, taj biljni materijal treba se spaliti, a ne kompostirati kako bi se spriječilo daljnje širenje.

Također, u nehemijske metode suzbijanja preporučuje se ispiranje grma šimšira vodom pod snažnim pritiskom, a potom mehaničko uništavanje gusjenica opalih prilikom ovog tretmana kao i primjena preparata na bazi “Bacillus thuringiensis ssp. kurstaki”.

U INZ-u napominju da rana (posebno u proljeće) i redovna kontrola biljaka šimšira je najdjelotvornija, te uklanjanje gusjenica čim se primijete. Time se smanjuje njihova brojnost i smanjuju se štete i sljedećih generacija tokom godine.

Hemijski se može suzbijati insekticidima (najprihvatljiviji su oni neškodljivi za pčele), ali dok su gusjenice što mlađe i nisu zaštićene u zapretku jer tada insekticid vrlo slabo dopire do njih. Savjetuje se i prekrivanje biljaka folijom dan-dva nakon prskanja kako bi se uništio što veći broj gusjenica.

Drastične hemijske mjere

Za suzbijanje štetnika na ukrasnom bilju mogu se koristiti insekticidi na bazi aktivnih tvari: alfacipermetrin, deltametrin, dimetoat, imidakloprid, klofentezin, lufenuron, pimetrozin, piretrin, tiametoksam, tiakloprid, za tretiranje štetnika na stablu i trajnicama mogu se koristiti insekticidi na bazi aktivne tvari: abamektin, metoksifenzoid. Za suzbijanje mladih gusjenica registrirani su pripravci: Calypso 480 SC, Direkt, Decis 2.5 EC i Runner SC. Rogor 40, aktivne tvari dimetoat, u koncentraciji 0, 20 posto koji uz sistemično ima i kontaktno djelovanje, smanjen je broj gusjenica nakon tretiranja, prvi dan za 33 posto, treći za 67 posto, peti za 94 posto, dok sedmi dan nije bilo živih gusjenica.

“Prilikom prskanja napravljenim rastvorom, vrh cijevi prskalice ili uređaja sa kojim se vrši tretman potrebno je višekratno i sa svih strana, od dna do vrha, unositi u grm šimšira te na taj način ‘okupati’ cijelu biljku iz vana ali i unutrašnjosti grma. Samo na taj način bit ćemo sigurni u uspjeh zaštite”, napomenuo je Velić.

Prilikom hemijskog tretmana poduzeti uobičajene mjere zaštite naznačene u Pravilniku o obavezama korisnika fitofaramceutskih sredstava (Službeni glasnik BiH broj 101/12) i Koraci sigurne primjene FFS za zaštitu bilja. Ukoliko u blizini grmova šimšira ima cvijetnica koje posječuju pčele (maslačak, mrtva kopriva, tratinčica i sl), potrebno ih je pokositi ili adekvatno pokriti kako ne bi došlo do trovanja pčela.

Zaštitu od šimširovog moljca potrebno je u kontinuitetu provoditi do septembra inače gubimo “rat” s ovom opasnom štetočinom ili planirati sadnju nekih drugih zimzelenih ukrasa u našim dvorištima i parkovima. Iako šumari i agronomi već dobro poznaju štetnika, njegova oštećenja te mjere suzbijanja, važno je stalno upozoravati na drastične štete koje može izazvati ovaj štetnik.

Sve izgrižene, suhe i zaražene dijelove treba odstraniti i spaliti. Ponekad je potreban drastičan rez, pri čemu se čitav gornji dio biljke odstrani, ostavi se samo niska stabljika i korijen. Biljka će, ukoliko je zdrava i dovoljno jaka, istjerati nove mladice, navedeno je u preporuci iz ovog Zavoda.

Izvor: klix.ba
PROČITAJTE:
POVEZANI ČLANCI

NAJNOVIJE VIJESTI