Tikvice su toploljubivo povrฤe i siju se tek kada se zemljiลกte zagrije na petnaestak Celzijusovih stepeni. Za ovo povrฤe najbolje je odabrati parcele na kojima su prije toga gajeni graลกak, boranija, soja ili neke druge leguminoze.
Ako poslije sjetve okiลกa i na povrลกini zemlje se uhvati pokorica, valja je odmah razbiti drljaฤom s kratkim zupcima, rebrastim valjkom ili blagom vejลกtaฤkom kiลกom, da bi njeลพna klica ลกto pre izaลกla napolje.
Kada biljke razviju dva-tri prava lista, valja okopati ili veฤu povrลกinu prvi put iskultivirati. Kultivira se u tri-ฤetiri navrata, sve dok se meฤuredni prostor ne popuni, a radni zahvat kultivartora se svakom novom operacijom smanjuje. Poslije prvog kultiviranja, bez obzira na povrลกinu, prostor oko biljaka valja okopati i usjev prorediti. U svakoj kuฤici ostavljaju se obiฤno dvije biljke.
Tikvice se prihranjuju neposredno prije ili tokom samog kultiviranja, odnosno prije navodnjavanja, da bi se ฤubrivo unijelo u zemljiลกte, rastvorilo i postalo pristupaฤno biljkama. Navodnjava se brazdama, vjeลกtaฤkom kiลกom i sistemom kap po kap, koji je i najbolji. Tikvice napadaju iste bolesti i ลกtetoฤine kao i krastavce, pa se ลกtite istovremeno kada i to povrฤe.
Sorte tikvica koje formiraju dugaฤku vreลพu imaju potrebu za joลก jednom, specifiฤnom agrotehniฤkom mjerom โ priฤvrลกฤivanjem vrijeลพe. Zbog opasnosti da ฤe malo jaฤi vjetar zamrsiti ili pokidati vrijeลพe, one se, kada porastu osamdesetak centimetara, pravilno rasporede po povrลกini i na dvadeset centimetara od vrha priฤvrste za zemlju. To se radi tako ลกto se nabace dvije-tri motike zemlje, te blago sabije. Iz nodusa (kolenca) ฤe izbiti adventivni korijeni koji ฤe priฤvrstiti vrijeลพe.