Pa doista smo mi narod nestrpljivaca. Posadili smo nekoliko voćaka na okućnici i gle čuda: voćke rastu tri godine, a na njima nikako da se zametnu plodovi.
A kako bi se to slatko reklo-šta nam podvališe? Ali, šta nam u tom pogledu kaže struka. Kaže da postoji više razloga zašto voćke bujno rastu, a malo ili nikako ne rode. Jer potrebno je znati da svaka voćka prolazi kroz različite faze razvoja. Tako, mlada i tek posađena voćka treba se prvo ukorijeniti, što je i razumljivo. A za ukorjenjavanje joj je potrebno minimalno godinu dana.
Dakle, ako voćka prve godine nakon sadnje potjera malo kratkih izboja, nije ništa kritično jer prvenstveno mora formirati korijenovu mrežu, što pak mi ne vidimo. E, tek u drugoj godini nakon sadnje počinje intenzivniji rast izboja jer voćka ulazi u vegetativnu fazu. Međutim, to ne mora značiti da će odmah biti i plodova, jer generativna faza razvoja voćke dolazi tek nakon nekoliko godina od sadnje.
Istina je da pojedine voćke odmah u drugoj godini formiraju određeni broj plodova. Primjerice, jabuke na slabo bujnim podloga tipa MM 9 mogu već druge godine “ometnuti” nekoliko plodova.
Međutim, treba znati kako i kod tih voćaka puna rodnost dolazi tek pete godine nakon sadnje. Znači da od vrste voćke, sorte, njene podloge, količine dostupnih hranjiva i drugih čimbenika ovisi koliko će trajati ranije navedena vegetativna faza. S druge strane, treba znati da je većina voćaka stranooplodna, što znači da uz sebe trebaju imati i sortu oprašivača. Tako ukoliko imamo već formiranu voćku koja redovno i obilno cvjeta, a malo rodi, znajmo da joj treba i odgovarajući oprašivač. Uz to trebamo poznavati i tehniku rezidbe ali i osnove gnojidbe voćaka.