Septembar je mjesec kada je lako dovršiti poslove i ispraviti greške ukoliko smo ih načinili na pčelinjaku u prošlom mjesecu.
Ako smo pravi pčelari, ljubitelji pčela, već početkom ovog mjeseca sve je bilo spremno za prezimljavanje. Ono je izuzetno važno, jer ne kaže se bez razloga: “kako uzimiš, tako ćeš i vrcati”. Razlog je jasan: pčele izvedene u septembru su one koje najduže žive i koje će biti smijenjene mladim nasljednicama tek nakon sedam mjeseci prebrodivši sve zimske nedaće.
Pogledajmo kakva je sada situacija na pčelinjaku i u košnicama. Pčele osjećaju nadolazeću zimu pa lagano smanjuju leglo nad kojim se formira medna kapa.
Sve pukotine na košnici i nepotrebni otvori koje je pčelar napravio biće ispropolisani. Cijeli avgust pčele su bile na tihoj livadskoj paši. Vlažna godina, kao što je ova, to je omogućila izdašno. Iskustva pčera naših krajeva govore da posle 5. avgusta ne treba oduzimati med, pa ako je ovo pravilo ispoštovano, zalihe hrane su značajne. Tu se, prije svega, misli na zalihe meda koji je glavni energetski izvor i čije rezerve treba da iznose u našim klimatskim uslovima oko 20 kilograma. Smatra se da je ova masa meda dovoljna za ishranu, ali je njena uloga takodje i u omogućavanju da se zadrži relativno stabilna temperatura u zoni klubeta.
Poznato je da se med prilikom dekristalizacije u zimskim mjesecima vrlo sporo zagrijeva, a kada je vraćen u tečno stanje i usut u ambalažu, on ostaje još veoma dugo topao. Ova fizička osobina može se uporediti sa tromošću teških vozila: potrebno je dosta snage da se ubrza, a kada postigne brzinu s mukom ga zaustavljamo. Isto tako i medna kapa štiti od naglih temperaturnih promjena pčelinje klube. Ona je sa gornje strane i ka njoj se kreće vrući vazduh.
Ramovi koji ostaju u plodištu treba da su u izgrađeni kao idealno radiličko saće. Dobro je da su to satovi u kojima je izvedeno tek nekoliko generacija pčela, ne djevičansko žuto saće već saće u boji roze vina. Idelano je ako je ovakav asortiman saća ostavljen pčelama još prošlog mjeseca da na njemu same oforme svoje gnijezdo, pošto one to najbolje znaju. Intervencije pčelara često mogu da nanesu više štete nego koristi.
Već sada, a to važi za čitavu jesen, potrebno je obratiti pažnju da li ima nekog unosa, jer ako ga nema postoji opasnost od grabeži. U tom slučaju sve intervencije koje zahtijevaju otvaranje košnica moraju se vršiti isključivo u jutarnjim ili večernjim satima.
Sada košnica postaje jedno tijelo. Plodište i medište kod nastavljača činiće prostor u kome društvo treba da prezimi. U kojem dijelu, gornjem ili donjem, individualana je osobina svake zajednice i zaludan je posao pčele primoravati da se povinuju pravilima koja smo negdje pročitali ili čuli. Snažna, brojna društva želeće da budu bliže svežem vazduhu i težiće da budu dole. Zimljivije matice povlačiće se nagore idući za toplotom.
Satovi koji su činili medište postli su nepotrebni, a saće valja sačuvati. Najbolja zaštita saća je ona koju same pčele bez ikakvih hemikalija već milionima godina vrše. Potrebno je takve ramove, u kojima je uvijek još i ponešto zaostalog meda, postviti ispod plodišta. Pčele će ovaj med prenijeti u mednu kapu, a krećući se po tom saću da bi ulazile i izlazule iz košnice, štitiće ga sigurno od voskovog moljca.
Matična rešetka više nema nikakvu ulogu i treba je ukoniti. Pčelari koji imaju prostora odložiće je u ostavu, koji nemaju imaće samo problema gde da je smjeste. Najjednostavinje rješenje je ostaviti je u samoj košnici, ali na podnjači. Tu će biti od koristi jer će činiti neprobojnu barijeru miševima, rovčicama, leptiru medojedu i dručim štetočinama da prodru u košnicu, pa će postavljanje češljeva biti izlišno. Pčele će mnogo lakše, kao u sred ljeta, moći slobodno da ulaze u košnicu, posebno polenarice koje neće na cilju ostajati bez tovara praha koji im u gužvi skidaju češljevi, a trutova već i onako nema više.
Na kraju, nikako ne smijemo zaboraviti na varou. Mnogi pčelari uljuljkani letošnjim velikim vrućinama ponadali su se da smo se ove napasti rješili. Međutim, već prva kontolna tretiranja ukazala su na njen veliki broj. Zaista upozoravajuće.
Izvor: Poljoprivreda.info
PROČITAJTE:
Od čega zavisi uspjeh u narednoj pčelarskoj sezoni?