Domaćica kaže kako se za ovaj botanički raj mora pomučiti te da ulaže mnogo ljubavi, rada i energije u uzgajanje i njegovanje cvijeća.
“Oduvijek gajim ljubav prema biljkama, naslijedila sam to od moje majke. Uzgajamo razno cvijeće, nema tu čega nema, tu su maćuhice, tratinčice, potočnice, begonije, zumbuli, zvončići, ruže, tulipani, karanfili, nešto je zasađeno u lejama oko kuće, a nešto u saksijama”, kaže Mehićeva.
Dodaje kako se zahvaljujući brizi o cvijeću životno regenerisala, jer je prije nekoliko godina imala tumor na dojci, koja joj je potom operacijom odstranjena.
“Svima bih preporučila da se bave ovim, jer je to posao koji opušta, jednostavno čovjek uz njega zaboravi na probleme i poteškoće koji nas okružuju. Ja sam zahvaljujući ovome pobijedila depresiju u koju sam bila zapala i pronašla snagu za novi početak”, ističe Mehićeva.
Ovaj bajkoviti prostor uočljiv je s puta koji prolazi ovim selom smještenim na 600 metara nadmorske visine, te često zapada za oko slučajnim prolaznicima, koji redovno zastanu i dive se cvjetnom koloritu.
“Oko cvijeća uvijek ima nešto što treba uraditi. Ustajem veoma rano, a često ostajem i do kasnog sumraka, ništa mi nije teško. U svemu imam podršku supruga, koji je taksista, a pomaže mi uvijek kada ima slobodnog vremena”, kaže ova vrijedna žena. Dodaje kako cvijeće zahtijeva svakodnevnu ljubav i pažnju i da je po tome najsličnije čovjeku – ukoliko se vlasnik dobro brine o njemu, ono raste i cvjeta raznovrsnim cvjetovima.
Kultura cvijeća i lijepo uređenog okoliša decenijama živi u Sanskom Mostu, a po tome je i ovaj grad u prošlosti zaradio epitet “grad cvijeća”, koji ga je dugo krasio. Mehićeva ističe kako je uvijek spremna da pomogne u tome savjetima i vlastitim iskustvom, jer sreću često čine male stvari.
