Kod rezidbe voćaka mnoge greške već iduće godine možete ispraviti, zato je važno promatrati reakcije voćki i prilagođavati svoje postupanje tome – s vremenom ćete se usavršiti
Ovisno o vremenu kada se obavlja rezidba, razlikuju se dvije vrste rezidbe. Prva je zimska, koja se obavlja u vrijeme mirovanja vegetacije. Može se obavljati od jeseni do proljeća dok pupovi ne krenu. Najčešće se obavlja u rano proljeće kad prođu jake zimske hladnoće, jer su voćke nakon rezidbe osjetljive na smrzavanje.
Koje grane obavezno treba ukloniti?
Stare, oštećene, polomljene grane ili one koje su oštetile bolesti i štetočine treba obavezno odstraniti, kako bi se održalo dobro zdravstveno stanje voćke. Uklanjanje grana koje se međusobno zasjenjuju ili ometaju prodor svjetlosti u unutrašnjost krošnje značajno doprinosi osvijetljenosti unutrašnjosti krošnje, a time i obnovi rodnih izbojaka i kakvoći plodova. U dobro osvijetljenim i prozračnim krošnjama manje se zadržava vlaga pa je i pojava bolesti manja.
Ako nismo dovoljno vješti u rezidbi, dovoljno je da, uz grane koje zasjenjuju krošnju, uklonimo i one oštećene ili bolesne grane i već smo učinili puno za svoje voćke jer smo uklonili izvore zaraze i osvijetlili unutrašnjost krošnje.
Prejaka, odnosno pretjerana rezidba
Koliko god je preslaba rezidba štetna, jednako je tako štetna i prejaka rezidba. Nažalost, na mnogim se okućnicama mogu vidjeti mnogobrojni primjeri pretjerane „revnosti“ rezača koji u želji da postignu lijepi izgled, toliko orežu voćku da na krošnji ostanu samo deblje grane i tek pokoji rodni izbojak. Nakon prejake rezidbe voćka potjera veliki broj vodopija, rast i obnova rodnih izbojaka na nižim dijelovima krošnje biva sve slabiji dok s godinama potpuno ne nestane.
Kako odrediti jačinu rezidbe?
Mlade voćke treba rezati što manje, jer imaju izražen vegetativni rast, pa bi ga jaka rezidba još pojačala i odgodila ulazak u rod. Kako bi ta rezidba bila što manja, potrebno se osloniti na zahvate u vrijeme vegetacije (odstranjivanje pupova, pinciranje nepotrebnih mladica, povijanje, izolacija vrhova), a za rezidbu u vrijeme mirovanja ostaviti samo ono što u vegetaciji nije učinjeno. Tako će se vegetativni rast usmjeriti u mladice koje su potrebne za oblikovanje odabranog uzgojnog oblika, te voćka neće trošiti asimilate i hranjiva na rast suvišnih izbojaka koje bi trebalo odbaciti rezidbom u vrijeme mirovanja.
Pročitajte: Osnove rezidbe u voćarstvu
Voćke koje ulaze u punu rodnost i one sa zadovoljavajućom ravnotežom rasta i rodnosti treba rezati umjereno, pazeći na obnovu rodnih izbojaka za sljedeću vegetaciju i prorjeđivanje suvišnih rodnih izbojaka u tekućoj vegetaciji. Kada dođe do opadanja rodnosti i slabljenja vegetativnog rasta, rezidbu treba postupno pojačavati, no u tome se ne smije pretjerivati. Jačom rezidbom potiče se bolja obnova rodnih izbojaka i poboljšava vegetativni rast.
Kada ni to više ne bude dovoljno, voćar će morati donijeti odluku o tome hoće li obaviti rezidbu ”na pomlađivanje” ili će voćku iskrčiti i zamijeniti je novom.
Neprovedeno pinciranje mladica
Ovaj zahvat je posebno važan za voćke čija se krošnja tek oblikuje. Pinciranje vrhova nepotrebnih mladica pojačava rast mladica iz kojih će se oblikovati krošnja. Pinciraju se mladice blizu vrha izbojka koje bi postale konkurencija produljnici kako bi se spriječilo ogoljivanje donjih dijelova grana i poboljšala osvijetljenost. Pinciraju se i sve mladice koje rastu okomito uvis, osim produljnice provodnice i mladica koje se mogu uporabiti za zamjenu kakve grane. Pinciranje suvišnih mladica obavlja se u fazi kada mladice narastu oko 15 cm.
Skraćivanje izduženih grana
Na starijim voćkama ponekad je potrebno izdužene osnovne grane skratiti kako krošnja ne bi izlazila iz „zadanog“ prostora. Pogrešno je samo skratiti sve grane na željenoj dužini, jer to izaziva tjeranje velikog broja vodopija koje dovode do zasjenjivanja i još većeg izduživanja krošnje uz ogoljivanje nižih dijelova krošnje. To se svođenjem na neku nižu granu kako bi se krošnja ”otvorila”.
Nepravilno smanjivanje visine voćke.
Često voćari žele smanjiti visinu krošnje kako bi se mogla lakše obaviti berba i zaštita od bolesti i štetočina. Smanjivanje visine krošnje se mora posebno pažljivo provesti, a ponekad je potrebno i nekoliko godina. Na žalost, na mnogim se okućnicama mogu vidjeti loše orezane voćke na čijim je gornjim dijelovima krošnje obavljeno prejako skraćivanje jednogodišnjih izbojaka, pa čak i debljih grana sa željom da se smanji visina voćke. Zbog toga voćka stvara puno jakih uspravnih izbojaka (vodopija), koje dodatno zasjenjuju niže dijelove krošnje, pa na njima postupno obamire rast novih mladica i krošnje ogoljavaju.
Na kraju je voćka viša nego prije, rodnost joj je manja i izgleda neuredno. Dakle, dobiveno je suprotno od onoga što se htjelo postići. Pravilno skraćivanje visine krošnje se izvodi skraćivanjem do neke niže uspravne grane koja tada preuzima ulogu provodnice. Isto treba učiniti i s okolnim granama, posebice onima koje izrastaju blizu mjesta nove provodnice kako bi se uravnotežio rast i dobila dobro osvijetljena krošnja.
Neprovedeno odstranjivanje vodopija
Vodopije su jaki izbojci uspravna rasta koji zasjenjuju krošnju i troše puno asimilata i hraniva koji bi inače mogli biti uporabljeni za zametanje rodnih pupova i rast plodova. Najčešće se javljaju ako je rezidba bila prejaka ili ako se odstrani velik broj debljih grana.
Njihovoj pojavi doprinosi i pretjerana gnojidba dušičnim gnojivima. Stoga treba nastojati da se ne pretjera s jačinom rezidbe i gnojidbom kako bi vodopija bilo što manje. Ako se, unatoč tome, razvije velik broj vodopija koje se zalamanjem ne mogu pretvoriti u rodne izbojke, njihovo se odstranjivanje obavlja u dva koraka. Prvo se rezidbom u razdoblju mirovanja potpuno ukloni polovica vodopija, tako da se na svakih tridesetak cm ostavi po jedna vodopija skraćena za dvije trećine duljine. Na ostavljenim se vodopijama razvija se veći broj mladica koje će spriječiti pojavu novih vodopija. Polovicom kolovoza i ove se vodopije potpuno odstrane.
Odstranjivanje debljih grana
Prilikom rezidbe radi pomlađivanja ili rekonstrukcije krošnje potrebno je odstraniti i poneku deblju granu. Treba imati na umu da se ovim postupkom umnogome smanjuje lisna površina voćke, remeti ravnoteža između rasta korijena i nadzemnog dijela te se na voćki stvara rana kojoj treba vremena za zacjeljivanje. U praksi se taj postupak često pravilno ne obavlja pa, na žalost, nastaju velike rane koje teško zacjeljuju i omogućavaju ulaz uzročnicima bolesti i štetočinama. Često se ostavlja batrljak koji sprječava zacjeljivanje rane, a ako se piljenje obavi tupom pilom, stvaraju se nagnječenja tkiva koja još više otežavaju zacjeljivanje.
Da se spriječe ove neželjene posljedice, odstranjivanje deblje grane mora se pravilno obaviti, a nastalu ranu treba pravilno obraditi i zaštititi. Način rezidbe ovisi o debljini grane. Grane debljine do tri cm lako se mogu odstraniti voćarskim škarama, tako da se jednom rukom drže škare i reže, a drugom se rukom pridržava grana, istodobno potiskujući u smjeru reza. Ranu neće biti potrebno obraditi voćarskim nožem, niti je premazati cjepljarskim voskom jer voćarske škare rade gladak rez i promjer rane nije velik, pa je zacjeljivanje dobro. Ako je promjer grane tri do pet cm, mogu se uporabiti velike škare te se rana zagladi voćarskim nožem. Za deblje se grane rabi voćarska pila.
Loše obavljeno odstranivanje deblje grane s ostavljenim batrljkom koji nije zarastao i napadnut je truleži.
Odstranjivanje deblje grane uz pomoć voćarske pile mora se obaviti u tri koraka. Prvi se rez obavlja s donje strane 20 – 30 cm od osnove grane, te se pilom zareže grana do jedne trećine njezine debljine. Petnaestak cm dalje od prvog reza pili se grana s gornje strane. Grana se tako neće nekontrolirano odlomiti pod vlastitom težinom, nego će puknuti između dvaju rezova. Također neće nastati ni velika rana. Prilikom piljenja jako debelih grana bilo bi dobro imati pomagača koji će pridržavati granu da se ne odlomi i padne na nas.
Kada je grana otpiljena na opisani način, odstranjuje se batrljak koji je ostao nakon piljenja. Treba sačuvati ”prsten grane” jer će tako rana brže zacijeliti. Rana se zagladi voćarskim nožem i premaže voćarskim voskom ili drugim pripravkom za premazivanje rana kako bi se zaštitila od vlage i napada bolesti i štetočina.
Izolacija vrha radi obuzdavanja njegove dominacije
Svaka grana na vrhu treba imati samo jedan umjereno bujni jednogodišnji izbojak koji čini njezinu „produljnicu“. Na 20-30 cm od njega ne smije biti drugih bujnijih izbojaka. Stoga je važno provesti pravilnu izolaciju vrhova, posebno na mladim voćkama u fazi oblikovanja krošnje. To se obavlja se tako da se u fenofazi bubrenja pupova na vrhu izbojka ostavi jedan do dva pupa, a svi ostali u duljini od 20 do 25 cm se odstrane. Dva se pupa na vrhu ostavljaju da se ne dogodi da jedan pup ne potjera ili mladicu oštete bolesti i štetočine. Ako se iz obaju pupova razviju zdrave mladice, ostavi se bolja a lošija se odreže.
Učinak izolacije vrha jest u tome da se niže ostavljeni pupovi razviju u lijepe mladice kako bi čitava grana ravnomjerno obrasla. Ovaj je postupak osobito pogodan za ravnomjerno obrastanje provodnice izbojcima povoljnih kutova grananja. Često će pravi kut grananja biti postignut, a da se mladice i ne povijaju, pa je ovaj jednostavan postupak izuzetno učinkovit.
Ako se izolacija vrha ne obavi u fenofazi bubrenja pupova, može se obaviti i kada mladice narastu 10–15 cm. Potrebno je ostaviti najbolju mladicu (to ne mora uvijek biti najviša), a sve ostale oštro pincirati na jedan do dva lista ili odstraniti.
Kasnija se izolacija vrha može pokazati i boljom, jer se produljnica neće izgubiti zbog loma ili napada bolesti i štetočina. Uvijek će biti više mladica, pa se može izabrati bolja. Ako se radi o produljnici postrane grane, najbolje je izabrati onu koja raste umjereno bujno i koja ima položen smjer rasta. I za produljnicu provodnice također vrijedi isto pravilo, samo što mladica mora imati uspravan rast sve dok se ne postigne odgovarajuća visina voćke. Provodnica se nakon toga rezidbom u mirovanju svodi na neku umjereno bujnu postranu granu ili se održava na zadanoj visini svođenjem na niži jednogodišnji umjereno bujni izbojak.