Primjena stajnjaka u orgasnkoj proizvodnji je uslovljena nizom ograničenja, kako bi se izbjegli potencijalni rizici od:
- kontaminacije proizvoda,
- zagađenja zemljišta,
- širenja korova,
- neizbalansirane ishrane
Stajnjak može biti izvor zagađenja poljoprivrednih proizvoda i životne sredine (patogeni, ostaci hormona, antibiotika, pesticida...). Zbog toga se preporučuje primjena kompostiranog stajnjaka. Ali to uvijek nije dovoljno, jer pojedini patogeni ( Salmonela i E. Coli) mogu preživjeti proces kompostiranja.
Mogućnost da se potrošači zaraze patogenima iz stajnjaka, sprečava primjenu svježeg stajnjaka neposredno prije sjetve ili u toku vegetacije (prihrana), pogotovo kod povrća koje se konzumira svježe (bez termičke obrade).
Da bi se izbjeli mogući problemi sa kontaminacijom, preporučuje se:
- Ne vršiti đubrenje stajnjakom nakon sjetve/sadnje povrća (tokom aktivne vegetacije)
- Primjena stajnjaka se mora obaviti najmanje 60 dana prije žetve (nije definisano našim zakonom još uvijek, ali potrebno je primijeniti ovo pravilo, kako bi se izbjegla potencijalna kontaminacija povrća)
- Ne koristiti izmet pasa, mačaka i svinja u povrtarstvu, jer se mnoga oboljenja ovih životinja mogu prenijeti i na ljudsku populaciju
- Svo povrće dobro oprati pod jakim mlazom vode prije upotrebe
- Osobe koje imaju bilo kakav problem sa imunitetom treba da izbjegavaju ishranu povrćem koje nije termički obrađeno.
Nepravilno rukovanje svježim stajnjakom može negativno uticati na kvalitet sirovog povrća, npr. krompir, krastavce, tikvice i kupismkače. Kada stajnjak dospije u zemljište, iz njega se oslobađaju hemijska jedinjenja kao što suskatol,indol,fenolii druge.
Ako povrće usvoji ove materije može doći do promjene ukusa i mirisa povrća. Zato je stajnjak najbolje unositi u jesen, kako bi se ove materije razgradile do sjetve povrća.
Izvor: AgroSavjet
Slični članci:
























Nema komentara