Najčešći termin za korišćenje mineralnih djubriva je ,,vještačka djubriva“, ovaj termin se koristi od početka proizvodnje i primjene mineralnih djubriva pa sve do kasnih osamdesetih godina prošlog vijeka. Ali da li su mineralna đubriva zaista vještačka pročitajte u nastavku teksta.
Od kraja osamdesetih godina ovaj termin je potpuno napušten, kako u stručnoj tako i naučnoj literaturi, zbog sljedećeg:
Bez obzira na činjenicu da se mineralna đubriva proizvode u industrijskim pogonima, sve sirovine koje se koriste za njihovu proizvonju su prirodnog porekla. Za sve one koji razumiju i poznaju tehnologiju proizvodnje mineralnih đubriva, ova đubriva predstavljaju prirodni proizvod.
Danas se najviše koristi termin termin vještačka đubriva. Koliko je ovo apsurdno govori činjenica da je, na primjer, u organskoj proizvodnji dozvoljena primjena sirovih fosfata, koji su osnovna sirovina za proizvodnju pojedinačnih fosfornih i složenih mineralnih đubriva sa fosfornom komponentom. Međutim, primjena istih tih đubriva nije dozvoljena u organskoj poljoprivredi.
Takođe u organskoj proizvodnji dozvoljena je primjena sirovih kalijumovih soli, koje predstavljaju sirovinu za proizvodnju kalijumovih đubriva (KCl), čija primjena, zatim, nije dozvoljena. Sa druge strane, sirove kalijumove soli sadrže značajne količine natrijuma, hlora, perhlorata, koji ostavljaju štetne posledice na biljke i zemljište, dok se pri proizvodnji koncentrovanih kalijumovih soli ove nepoželjne primese sirovih kalijumovih soli eliminišu.
Kada je u pitanju azot, organska đubriva koja su dozvoljena u organskoj proizvodnji, najvećim dijelom sadrže ovaj element u organskom obliku koga biljke ne mogu da usvoje, već on podleže procesima mineralizacije i prevodi se u biljkama pristupačne oblike: amonijačni i nitratni oblik azota, odnosno one iste oblike koji su prisutni u azotnim mineralnim đubrivima.