Oleander – Svi dijelovi ovog prelijepog cvijeta, bez izuzetka su veoma otrovni – jedan list može biti smrtonosan.
Od juna do septembra odvija se glavno cvjetanje oleander, biljke koja svojom ljepotom i specifičnim izgledom unosi dašak Mediterana gdje god je posadili. Upravo nas ljeti najviše očarava i svojevrstan je sinonim za najtoplije godišnje doba.
Porijeklom s mediteranskog područja i jugozapadne Azije, oleander je zimzelena vrsta koja može dosegnuti do tri metra, tamnozelenih listova i ukrasnih, nježnih cvjetova različlitih boja. Najveća vrijednost mu je bujan cvijet koji dugo traje, čak do jeseni. Cvjetovi, skupljeni u cvatove, mogu biti jednostavni ili puni, u različitim nijansama bijele, žute, ružičaste, crvene i purpurne boje. Cvjetovi su kod velikog broja kultivara mirisni. Miris cvijeta oleandera lagan je, ali opojan.
Oleander je neizostavan ukras mnogih balkona u ljetnim mjesecima, a prije dolaska zime unosi se u kuću, gdje prezimljuje u prostorijama zaštićenim od smrzavanja. Koristi se za sadnju u grupama (često kao vizuelna barijera), kao slobodnorastuća živa ograda, samostojeći žbun. Sadi se i u veće saksije.
Pročitajte: Kalateja – Kako se gaji jedna od omiljenih sobnih biljaka?
Svi dijelovi oleandera, a najviše kora i lišće, otrovni su, i to svježi, ali i sušeni i kuvani, i to i za ljude i za životinje. Naročito ugrožena grupa su djeca koja u igri mogu probati oleander, za njih je već jedan konzumirani list smrtonosan. Na sreću, oleander ima gorak ukus, što ih može odbiti.
Ako se sadi u saksije, one moraju biti dovoljno duboke da oleander može da pusti svoje veliko korijenje.
Lijander je otporan na zagađenje, podnosi udare vjetra, ali i so, pa se često sadi u mediteranskim gradovima. Osim toga, pokazuje dobru otpornost na vrućinu i na direktno sunce, pa se može saditi u područjima s velikom refleksijom svjetla.
Kako bi oleander svojim bujnim žbunom i mediteranskom ljepotom izazivao divljenje i uljepšavao svaki prostor, dobro je slijediti sljedeća tri savjeta za uzgoj te očaravajuće biljke.
1. Oleander se sadi u proljeće u ilovasto, dobro drenirano tlo, na osunčani položaj. Kako bi održao lijep, grmolik oblik biljke, preporučuje se da ga nakon cvjetanja orežete, skraćujući prošlogodišnji rast biljke.
2. Oleanderi vole mnogo vode, što se može vidjeti i po latinskom imenu roda Nerium, što dolazi od grčke rokeči nerion, a označava vodu, vlagu. I na svom prirodnom staništu oleanderi dolaze u vlažnim dolinama i duž riječnih nasipa. Međutim, oleanderi mogu podnijeti i sušu. Kod zalivanja biljaka u saksijama treba osigurati dovoljno vlage od proljeća do jeseni, a zimi tlo treba održavati gotovo suvim.
3. Oleander se najjednostavnije razmnožava reznicama tako što se uzmu vršni ili bočni izbojci koji ne nose cvjetove (oko 20 do 25 cm) i koji su malo odrvenili pri osnovi, uklone se listovi na donjem dijelu izbojka i stave u teglu s vodom (u koju je dobro staviti nekoliko komada drvenog uglja).
Biljka će nakon otprilike mjesec dana razviti veći broj korjenčića, nakon čega se može zasaditi u tlo. Zbog sigurnosti najbolje bi bilo staviti u vodu nekoliko takvih reznica. Umjesto u vodu reznice se mogu staviti i direktno u posude napunjene supstratom.