Krošnje voćaka koje se rodovno ne orezuju imaju karakterističan izgled. Obiluju kratkim razgranatim izbojcima na rubnom dijelu dokle dopire dovoljno svjetlosti, a donji dio i unutrašnjost su ogloljeni.
Kod ovakvih voćaka izostaje obnova rodnih izbojaka pa je ukupna rodna površina znatno smanjena. Takve voćke slabo i neredovno rađaju te brže stare i propadaju. To se događa sa voćkama na okućnicama jer se uzgajaju uglavnom bez nekog određenog uzgojnog oblika. Uglavnom se ostavljaju da slobodno rastu uz povremeno odstranjivanje debljih grana koje, iz nekog razloga, smetaju vlasniku. Kod takvih je voćaka teško brzo uspostaviti ravnotežu rasta i rodnosti pa se razidba obavlja postupno kroz nekoliko godina. Zasiguno ćemo biti ograničeni načinom na koji je voćka oblikova krošnju.
Osnovni je cilj rezidbe postizanje dobrog osvjetljenja krošnje bez obzira na lijep izgled ili oblikovanje određenog uzgojnog oblika jer je to nemoguće postići.
Ako su voćke isprva bile uzgajane u određenom uzgojnom obliku, a zatim zapuštene biće moguće rekonstruisati uzgojni oblik. No, za to je važno da krošnja nije bila predugo zapuštena i da su voćke mlade. Ako je voćka duže zapuštena, ona je već prirodno oblikovala korišnju pa je rekonstrukcija uzgojnog oblika znatno otežana ako ne i nemoguća.
Svrha rezibe zapuštene voćke je popravit osvjetljenost krošnje, posebno njene unutrašnjosti gdje zbog zasjenjenosti nema rasta mladica, a stoga ni rodnosti. Kao i kod rezidbe radi obnavljanja krošnje, uspjeh nije moguće odmah postići nego je potrebno nekoliko godina kako bi voćka postigla dobru ravnotežu rasta i rodnosti.
U prvoj se godini rezidbom u razdoblju mirovanja odstranjuju samo pojedine deblje grane koje smetaju prodiranju svjetlosti u unutrašnjost koršnje. Zavisno od veličine krošnje, uslova uzgoja i kondicije voćke, ne bi trebalo odbaciti više od 1/3 debljih grana, i to onih koje najviše smetaju prodiranju svjetolosti. One se moraju pomnjivo odstraniti kako se ne bi odlomile i oštetile koršnje.
Ako u unutrašnjosti koršnje ima vodopija, koje bi se mogle upotrijebiti za nova razgranjenja radi obnove rodne površine, obavezno se moraju sačuvati. Na preostalim se granama odstranjuju samo slomljeni izbojci i oni koje su napale bolesti i štetočine.
Kada krene vegetacija zbog prodora svjetlosti u unutrašnjost krošnje i odstranjivanja dijela debljih grana koje su bile veliki potroštač, u krošnji će se početi razvijati mladice iz latentnih ili adventivnih pupova. Kada narastu 15 do 20 cm, ostave se one koje će poslužiti za nova razgranjenja, a ostale se redovno pinciraju ili odstrane, ako ih ima previše. Pincirane se mladice krajem ljeta mogu potpuno odstraniti jer je voćka dobila dovoljno lisene površine i gupitak tih, ionako nepotrebnih, mladica neće joj smetati.
Ako je potrebno, u drugoj se godini može odstraniti još po neka deblja grana. To će zasigurno biti potrebno na velikim krošnjama voćaka kalemljenih na bujnim podlogama.
U drugoj se godini rezidbom oblikuju sekundarne grane u donjem dijelu osnovnih grana, a na ostalom se dijelu krošnje obavlja rezidba na rod.
U trećoj se godini na voćkama kalemljenim na slabo do srednje bujnim podlogama obavlja redovna rezidba na rod obnovljene krošnje. Na voćkama kalemljenim na bujnim podlogama obnovu krošnje treba nastaviti u četvrtoj godini, do kada bi obnavljanje zapuštene krošnje trebalo završiti.
Izvor: agrosavjet.com / Autror: prof.dr.sc. Tomislav Jemrić
PROČITAJTE:
Rovašenje – Posutpak kojim se podstiče rast pupoljaka
Povijanje grana ili rezidba bez makaza – Mjera kojom se postiže visoka rodnost
Šta je kalemljenje i njegova podjela?