Najčešće površine koje se stavljaju na raspolaganje za podizanje voćnjaka su dijelom, ili u cjelini, površine pod šikarama, sastojinama različitih vrsta šumskog drveća, ili površine na kojima se nalaze stari voćnjaci koji su na kraju biološkog ili ekonomskog vijeka eksploatacije.
Na ovim površinama je osnovno izvršiti krčenje prestojećeg rastinja i vađenje iz zemljišta ostataka njihovog korijenja.
Ostaci korijenja, posebno skeletnih, moraju se odstranjivati iz zemljišta kako bi se spriječila pojava oboljenja od truležnica korijena (Rossellinia ssp. i Armilaria ssp.) i bakterija, prouzrokovača raka korijena (Erwinia tumefaciens), na novoposađenim voćkama.
Ako na ovim površinama, u sklopu pripreme zemljišta, nije obavljeno detaljno čišćenje od ostatka korijena, postoji mogućnost da dođe do sušenja stabala i u kasnijim godinama, u godinama punog plodonošenja.
Da bi se odredila dubina do koje se mora vršiti obrada i čišćenje zemljišta od korijena, potrebno je na svakoj parceli otvoriti dva do tri karakteristična pedološka profila dubine 1m. Analiza vertikalnog profila pokazaće do koje dubine se prostire korijenov sistem postojećeg rastinja, odnosno do koje se dubine mora vršiti obrada zemljišta i čišćenje od korijena.
U većini slučajeva ove površine zahtijevaju rigolovanje do dubine 0,8 m. Na zemljištima plitkog fiziološkog profila i korijenov sistem šumskog rastinja se razvija plitko, pa će rigolovanje u ovim uslovima biti pliće. Uz rigolovanje, ove površine je potrebno unakrsno preći riperom, kako bi se iz zemlje izvukli preostali ostaci korijena.
PROČITAJTE: Priprema zemljišta za sadnju voćaka!
Ovakve površine se mogu koristiti za voćarsku proizvodnju poslije pauze od 3 do 5 godina, kako bi se u toku tog vremenskog perioda odstranili i preostali ostaci korijena i izvršila razgradnja i neutralizacija toksičnih izlučevina korijena prethodnog rastinja.
Ovaj vremenski period se može skratiti na površinama koje su ranije korišćene za voćarsku proizvodnju, ukoliko se planira uzgoj druge voćne vrste, ili promjene podloge.
U ovim slučajevima poželjno je da vremenski period odmora zemljišta nije kraći od tri godine. U međuvremenu najbolje je da se zemljište koristi za proizvodnju ratarskih ili povrtarskih kultura, okopavina, uz popravku njegovih fizičkih i hemijskih svojstava, po potrebi.
Izvor: AgroSavjet
PROČITAJTE:
Koliki treba biti razmak među voćem u amaterskim zasadima?