Koncept da zemljištu treba nešto i da se vrati, a ne samo da se od njega uzima, osnova je uspješne poljoprivredne proizvodnje. Jedan od odličnih prirodnih načina da tlu vratite hranljive materije jeste zelenišno đubrenje koje podrazumijeva zaoravanje zelene mase namjenskih biljaka kako bi se unijela organska materija u njega, a sve u cilju njegovog obogaćivanja potrebnim makro i mikro elementima.
U tu svrhu koriste se brzorastuće biljke koje imaju veliku zelenu, organsku masu i koje imaju sposobnost azotofiksacije (na svom dobro razvijenom korijenu imaju bakterije koje omogućavaju vezivanje azota iz atmosfere i njegovo prevođenje u formu dostupnu biljkama). Za zelenišno đubrenje najčešće se upotrebljavaju bijela slačica, grahorica, stočni grašak, lupina (vučika), facelija i nezaobilazna stočna biljka – crvena djetelina.
Kao i bilo koje druge uzgojne biljke i gore navedene koje se koriste za zelenišno đubrenje imaju određene zahtjeve kada su u pitanju zemljište i klimatski uslovi, premda su tolerantnije od ratarskih, povrtarskih i voćnih kultura. Ipak, kako bi dobili željenu količinu zelene mase obratite pažnju da u skladu sa postojećim uslovima svoje parcele posjejete odgovarajuću zelenišnu biljku.
Pročitajte: Zelenišno đubrenje u organskoj proizvodnji
Veća nadmorska visina, kisela zemljišta pH vrijednosti do 5,5
Bijela slačica
Ova biljka pokazuje dobru tolerantnost na niske temperature i rane proljećne mrazeve koji umnogome desetkuju različite kulture.
Najbolje je sijati na krečnjačkim zemljištima ili krečnjačko – ilovastim. Ako imate slatinu, ova biljka nije izbor za vas. Takođe nemojte je sijati ako vam je prethodni usjev bila uljana repica jer imaju zajedničke neprijatelje. Bijela slačica je savršena ako ste na parceli prije nje gajili grašak, šećernu repu, krompir ili lan.
Velika prednost ove biljke je što je veoma tolerantna na veliki problem poljoprivredne proizvodnje (naročito ove godine) – sušu, zbog svog dubokog, vretenastog korijena. I u klimatskim uslovima kakvi su bili zastupljeni ovog ljeta ona ima zadovoljavajuć vegetativni razvoj.
Grahorica
Ova biljka koja je veoma cijenjena kao relativno jeftina stočna hrana najbolje uspijeva na slabo kiselim zemljštima (za razliku od lucerke koja je takođe poznata u ishrani stoke). Voli ilovasta tla. Sije se najčešće nakon žitarica, a ova biljka je odličan izbor ako ste se odlučili za postrnu sjetvu kukuruza, ona je tada odličan predusjev.
Pročitajte: Zelenišno đubrenje – Evo kako zemlju učiniti plodnijom
Vrlo niske temperature, pjeskovita ilovača
Stočni grašak
Još jedna vrlo poznata stočna biljka koja se gaji kao ozimi i jari usjev. Voli lakša pjeskovita zemljišta, a zbijena tla u kojima se dugo zadržava voda trebate izbjegavati.
Najviše voli tla sa pH vrijednošću koja odgovara velikom broju kultura – 5,5 – 8, ali može da se gaji i na kiselijim zemljištima. Visoke nadmorske visine su idealne za uzgoj stočnog graška jer podnosi temperature do – 20 stepeni koje nisu neobične za planinske predjele. Kada padne snijeg i kada se snježni pokrivač zadrži, što je još jedna karakteristika visokih nadmorskih visina, može podnijeti i nižu temperaturu od navedene.
Kada je riječ o ozimom stočnom grašku najbolje ga je sijati nakon kultura koje odlaze sa njive krajem ljeta/početkom jeseni: ječam, pšenica, hibridi kukuruza i suncokreta kraće vegetacije.
Lupina (vučika)
Kao i stočni grašak ne voli zbijena već laganija tla, najbolji izbor je pjeskovita ilovača, i kao i on može da se gaji i na zemljištima niže pH vrijednosti (koja imaju slabiju koncentraciju kalcijuma). Najbolje je sijati nakon okopavina i strnih žita.
Iako pokazuje otpornost na niske temperature, najbolji uspjeh u proizvodnji daje u predjelima umjereno tople klime. Ono na šta trebate obratiti pažnju kod uzgoja lupine je svakako nedostatak vode naročito u fazi cvjetanja, formiranja mahuna i nalivanja sjemena, što umnogome može smanjiti količinu zelene mase.
Kvalitetnije zemljište, umjerena klima u nižim predjelima
Facelija
Ova nadasve poznata medonosna biljka u odnosu na ostale navedene pokazuje najveću zahtjevnost po kvalitetu zemljišta – voli karbonatni černozem, aluvijum, livadske crnice. Takođe zbog sitnog sjemena zahtjeva odgovarajuću mrvičastu strukturu zemljišta, dakle odgovarajuću predsjetvenu pripremu.
Podnosi blaže proljećne mrazeve i temperature do -5 stepeni te se stoga preporučuje uzgoj u nizinama.
Ova biljka je odlična pčelinja paša: Nakon sjetve (uglavnom krajem marta), cvjeta poslije mjesec i po dana. Cvjetanje traje između 30 i 40 dana i za to vrijeme vrijedne radilice sa cvjetova facelije sakupljaju veliku količinu nektara i cvjetnog praha. Sa površine od 1 hektara pod facelijom prinosi meda iznose od 150 do 300 kilograma, a u adekvatnim uslovima i više od toga.
Ova biljka je poznata i po tome što „liječi“ golo zemljište od nematoda ili štetočina.
Pročitajte: Zelenišno đubrivo od brzorastućih biljaka
Crvena djetelina
Dobro poznata biljka stočarima koja obiluje visokim procentom proteina u suvoj materiji: 18-22 posto. Prinos zelene mase iznosi 40 do 50 tona po hektaru.
Zbog činjenice da joj odgovaraju više temperature tokom proljeća, bolji je uzgoj u nižim predjelima. Uspjeva i na zemljištima slabo kisele reakcije, najvažnije je da budu propusna. Najbolje je sijati crvenu djetelinu nakon krompira, šećerne repe i ostalih okopavina koji su đubreni stajnjakom.