Dobrila Miljković je ušla u desetu deceniju života, a svako jutro u isto vrijeme je na trebinjskoj pijaci. Iz naselja Zasad, gdje živi, udaljenog više od jednog kilometra od pijace, pješke donosi smokve koje Trebinjci, ali i turisti, rado kupuju.
Na njenoj tezgi mogu se naći i drugi proizvodi, ali smokava ne smije da fali. U ovo doba godine prodaje svježe, „zimice“, „sušalice“ i sve druge koje rastu u trebinjskom kraju. Kad nestane svježih, na njenoj tezgi sigurno ćete naći suve smokve, kojih ima i ljeti, džem od smokava, jer ona, kao najstariji i najpoznatiji prodavac, i u 91. godini života bez smokava ne izlazi na pijacu.
– Na pijaci sam skoro 50 godina. Počela sam kad mi je majka umrla, koja je, takođe, prodavala na pijaci. Od tada sam svaki dan na pijaci od osam do 14 sati, kad krenem kući. Nije sada kao prije. Na pijaci je velika ponuda, izobilje svega, ali nema toliko domaćih proizvoda kao nekada. Ranije su bili sve naši proizvodi. Kupaca ima, ali manje nego prije – kaže najstariji prodavac na trebinjskoj pijaci.
Pročitajte: Mira iz Suvobora se jedva kretala, a onda je jedina biljka iz njene bašte napravila čudo
Hit u Srbiji
Dobrilini proizvodi obišli su cijeli region, a ljeti kada dođu Trebinjci iz dijaspore njen štand se ne preskače, jer svi znaju za kvalitet „zasaćkih smokava“.
– Najviše se sad prodaju u Srbiji. Šaljem ih autobusom do Beograda, otkupljuju ih od mene u većim količinama – priča ova starica.
Dobrila sama bere smokve i prerađuje ih, a na njenoj tezgi mogu se naći i ljekovite trave.
– Najvažnije je da je smokva svježa, pravo iz voćnjaka ih donesem na pijacu. Sad, kad je sezona ovog voća, poranim svako jutro i uberem. Pravim i džem od smokava, pravila sam i od drenjina, ali je ove godine suša i nema nijedna. Nisu ni smokve kao što su bile prošlih godina, velika je suša – priznaje Dobrila.
Pročitajte: Jovanče sa Manjače NE ODUSTAJE – Vrijedni dječak od ranog jutra putnicima prodaje maline
Tajna dobre smokve
Ona u svom domu godišnje osuši i do 200 kilograma smokava, a svaka nađe kupca.
– Smokve treba da ostanu meke i sočne, a ipak da budu suve i da traju godinu dana. Oni koji znaju šta je suva smokva, kao poslastica i lijek, ne žale novac – kaže Dobrila.
Poljoprivreda je porodična tradicija koju Dobrila nikad nije iznevjerila.
Cijeli život provela je u baštama, voćnjacima, njivama, nikada nije bila zaposlena, niti ima penziju.
– Ne žalim se, mogu živjeti od ovoga. Ipak, lijepo je mesečno imati neku sigurnu paru, pa makar 100 KM, iako to nije neki novac – kaže Dobrila.
Ova starica, koja je simbol trebinjske pijace, priča da je zdravlje i dalje dobro služi.
– Nikada nisam bila bolesna, iako sam prodavala i po vrućini, kiši, snijegu, vjetru, hladnoći. Nema vremenskih prilika po kojima nisam radila i dolazila na pijacu, „puvalo“ ili „livalo“. Proizvoditi i jesti domaće, to je moj recept za zdravlje – navodi ona.