Vađenje bijelog luka se obavlja u fazi masovnog polijeganja nadzemne mase. Nije preporučljivo da se sačeka da se nadzemna masa u potpunosti osuši. Tada će se teško vaditi, lukovice će se „izgubiti” na parceli, mnoge će se motikom ili plugom presjeći… Pored toga, u slučaju da okiša, može doći do retrovegetacije, da se aktiviraju klice iz čenova i napravi šteta.
Optimalno vrijeme za vađenje bijelog luka
Jesenji bijeli luk bi trebalo da je izvađen još sredinom jula. Početkom avgusta na red dolazi proljetni.
Zbog promjenljivog vremena tokom proljeća i ljeta ne bi valjalo da se luk čupa. Kako u kom regionu, nadzemni dio je već sada slabije vezan za lukovicu, i ako se čupa, samo bi on ostao u ruci, a lukovica i dalje u zemlji. Zbog toga to treba raditi uz pomoć motike, ili na većim površinama – pluga.
Izvađen luk se suši na parceli ili, ako se najavi kiša, pokupi se i raširi u tankom sloju u nekoj šupi.
Pročitajte: Kada vaditi crveni i bijeli luk i na šta posebno obratiti pažnju?
Dan-dva kasnije se čisti – odvajaju se suvišni listovi, odsijecaju korijeni i nadzemni dio na kome se ostavlja desetak centimetara, ili se kompletan ostavi za pletenje vijenaca. Vijenci se objese na promajno mjesto, na selu su najbolji prazni čardaci, i ostavi da se suši do berbe kukuruza.
Tek tada se skidaju i unose u prostoriju u kojoj će biti zaštićeni od niskih temperatura i vlage.
Vijenci bijelog luka mogu da se čuvaju i u gradskim domaćinstvima.
U ostavama se ukuca neki duži klin i na njega objesi venac, ali tako da glavice ne dodiruju zid. Luku valja ostaviti prostor da vazduh kruži oko glavica.
Ne zaboravite: domaće sorte veoma su tražene u inostranstvu, zbog procenta eteričnih ulja koji je tri puta veći od onih iz Kine.