Višetruka korist ove biljke je doprinela tome da se ona koristi na više načina i u različite svrhe. Nekima je možda taj ukus težak ili ga jednostavno ne vole, ali ne možete da poreknete jedinstvenost i moć koju ima lovorov list.
Zimzeleno drvo lovora vjerovatno potiče sa Bliskog istoka. Nastao je na Mediteranu, gdje se danas smatra neizostavnim začinom u nacionalnim kuhinjama ovog kraja. Poznato je da su se lovorove grančice ukrašavale zaslužnim građanima; vojnici, pjesnici i sportisti starog Rima. Termin laureat (pobednik) potiče od latinskog naziva za lovor. Osim toga, smatralo se zaštitom od zlih sila.
Pročitajte:Izbacivanje toksina iz organizma uz pomoć lovora
Lovorovo drvo je teško, žućkastobele boje sa slabo sivim ili smeđim tonom. Na uzdužnom presjeku je sjajno i mirisno. Upotrebljava se u građevinarstvu, tokarstvu i za izradu drvne galanterije.
Lovorovi listovi sadrže 1-3% eteričnog ulja kojem su glavni sastojci pinen i cineol, a pored etarskog ulja i gorke materije i tanin. Najčešće se upotrebljavaju kao začin. Ukusa su vrlo aromatičnog, malo ljutog, oporog i gorkog. Eterično ulje iz listova koristi se u industriji parfema. Raste samoniklo ili se gaji, a najveći proizvođači ovog začina danas su Italija, Grčka i Španija.
Kao začin se mogu upotrebljavati i plodovi koji sadrže 1% eteričnog i do 30% masnog ulja, šećer, skrob i drugo. Osušeni plodovi sadrže 0,6 do 10% eteričnog ulja, u zavisnosti od mjesta branja i načina skladištenja. Ukusa je sličnog kao kod lista, aromatičnog, oporog i gorkog. Iz plodova se cedi i lovorovo ulje.
Pročitajte:Kako lovor može pomoći u borbi protiv proširenih venaAktivni sastojci lovorovog lista uspješno djeluju protiv gljivica, a u narodnoj medicini ovaj začin se koristi i kao pomoć organima za varenje i bubrezima, protiv dijareje i gasova itd.
Najnovija naučna istraživanja pokazala su efikasnost ekstrakta lovorovog lista u zarastanju rana. To će svakako doprineti njegovoj češćoj upotrebi u proizvodnji farmaceutskih proizvoda biljnog porijekla.
Nema komentara