NAJČEŠĆE GREŠKE NA ORANICAMA koje dovode do manjih prinosa

Iako živimo u dvadeset prvom vijeku i proizvodnja hrane u razvijenim zemljama odvija se po principima visokih tehnologija, na našim oranicama prisutno je konstantno ponavljanje istih grešaka u agrotehnici ratarskih kultura.

Među pogrešnim potezima koji se mogu uočiti na našim njivama su spaljivanje biljnih ostatka nakon žetve/berbe, iznošenje stajnjaka na parcelu i ostavljanje nezaoranog u dužem vremenskom periodu, pogrešna primjena NPK đubriva.
Spaljivanje žetvenih ostataka: I pred brojnih apela, kada se završi žetva strnih žita, sa mnogih njiva zapaža se dim, koji govori o tome da većina poljoprivrednika i dalje uklanjanje žetvenih ostataka sa njive vrši spaljivanjem. Spaljivanje strništa ima niz negativnih posljedica koje dovode do dugotrajnog degradiranja zemljišta, naročito ako se izvodi svake godine. Paljenjem se razvijaju visoke temperature, čime se površinski sloj zemljišta pretvara u pepeo i prašinu, koju odnose vetrovi i spiraju kiše, tako da nestaje sloj najvažniji za donošenje roda u narednim godinama.

Paljenjem se ubijaju svi živi organizmi zemljišta (kišne gliste, mikroorganizmi) koji imaju nezamjenljivu ulogu u ishrani biljaka prevodeći biljna hraniva iz đubriva u oblike pristupačne biljkama, vrše razlaganje organskih materija zemljišta. Paljenje strništa nema ni jednu korisnu svrhu i samo ide na štetu poljoprivrednim proizvođačima. Zato je bolje odmah nakon žetve biljne ostatke zaorati, tj. obaviti ljuštenje strništa. Kod različitih usjeva ostaje dosta velika masa.

Kod pšenice ostaje 5-7 t/ha slame, kukuruza 8-12 t/ha kukuruzovine, suncokreta 4-6 t/ha stabljike, soje 3-5 t/ha. Veoma je korisno njihovo zaoravanje, jer se na taj način se zemljištu vraće jedan dio ono što je iz njega iznjeto prinosom. Zaoravanjem se povećava sadržaj humusa u zemljištu i povećava sadržaj najvažnijih biljnih hraniva.

Žetveni ostaci pored organske materije sadrže i značajnu količinu mineralnih materija. Slama žita sadrži 0,2-0,8% azota, 0,09-0,2% fosfora i 0,4-1,7% kalijuma. Kukuruzovina i ostaci suncokreta jako su bogati kalijumom, dok zrnene leguminoze sadrže velike količine azota (0,5-0,7%), kao i kalijuma i kacijuma. U cilju elimisinisanja azotne depresije prije zaoravanja preporučuje se dodavanje azotnog đubriva, prvenstveno UREE, i to 0,7 kg na svakih 100 kg suve mase. Za ovu svrhu mogu se koristiti i tečni stajnjak i osoka.

Nepravilna primjena stajnjaka: Iznošenje stajnjaka obavlja se pri hladnijem vremenu, oblačnom, bez vjetra. Nakon njegovog rasturanja na parceli potrebno ga je odmah zaorati. Kod nas postoji loša praksa da se stajnjak iznosi na parcelu i ostavlja u manjim gomilama više dana, nedelja, pa i mjeseci, što ima za posljedicu njegovo brzo sušenje i velike gubitke u azotu. Takođe, po kišnom vremenu deo hraniva ispira se u zemljište ispod gomilice, tako da se taj deo dobro nađubri i kasnije tokom vegetacije vide se mjesta gdje su ležale gomilice, jer su ta mesta bujnija, gušća i usjev sporije sazrijeva.

Ako se odmah ne zaore gubici u hranivima su veliki i svaki dan odlaganja njegovog zaoravanja dovodi do smanjenja njegove vrijednosti. Odmah zaoran stajnjak ima vrednost 100 %, zaoran poslije 3 dana vrijednost mu se smanjuje za 20 %, posle 9 dana za 30 %, a ukoliko se ostavi da leži preko zime tako zaoran stajnjak ima za 50 % manju vrijednost.
Svako odlaganje zaoravanja stajnjaka ima za posledicu velike gubitke u hranljivim materijama, i to nakon 24 sata do 30 %, nakon 4 dana 56 %, a nakon 3 meseca i do 60 %, a što za krajnji rezultat ima smanjenje prinosa koje može da iznosi i 50 %.

Nepravilno đubrenje: Upotreba đubriva u biljnoj proizvodnji je važna i nezaobilazna mjera. U odnosu na druge mere 50 % više utiče na prinos gajenih biljaka. U ukupnim troškovima biljne proizvodnje učestvuje sa oko 30 %. Zbog svega toga, đubrenju se mora posvetiti velika pažnja. Međutim, u našoj zemlji većina proizvođača đubrenje obalja napamet, proizvoljno, na osnovu iskustva ili navika.
Da bi ova mera bila korisna, kako sa aspekta ekonomičnosti same proizvodnje, postizanja visokih i kvalitetnih prinosa, tako i sa aspekta zaštite ekosistema, mora se obavljati na pravi način.
Najčešće greške koje prave naši poljoprivrednici vezane su za vreme i način primene đubriva. Vreme primene đubriva najčešće se određuje prema osobinama biljnih hraniva koja se unose đubrenjem.

Od granule đubriva kreću se najviše 5 cm, a na težim zemljištima i manje. Zato je potrebno da se određena količina NPK đubriva (1/3 do 1/2) zajedno sa stajskim đubrivom, zaore na određenu dubinu (25 do 30 cm) kako bi se dovela u zonu korijenovog sistema, odakle ih biljke mogu usvajati. Đubrenje u osnovnoj pripremi zemljišta za jare usjeve u najvećem broju slučajeva obavlja se jesenjim i zimskim mjesecim. Za jare usjeve (kukruz, soja, suncokret) potrebno je koristiti formulacije đubriva sa nižim sadržajem azota, npr. Eliksir (NPK 5:10:15; 8:15:15; 7:20:30; 8:16:24; 8:24:24; 6:12:24 i dr.), Fertil (NPK 9:15:15; 5:16:24; 5:24:16; 5:15:30; 8:16:24; 8:26:26 i dr.), Yara (NPK 6:12:18; 8:16:24; 5:5:18; i dr.). Preostala potrebna količina fosfora i kalijuma, kao i dio azota unosi se u zemljište u proljećnim mjesecima sa predsetvenom pripremom zemljišta.

Prilikom osnovne obrade zemljišta za ozime usjeve unosi se 2/3 do celokupne potrebne količine fosfora i kalijuma i 30-40 % potrebne količine azota. Međutim, u nekim uslovima sa istim efektima ove količine NPK hraniiva mogu se primjeniti i u predsetvenoj pripremi zemljišta, doke se preostali azot unosi prihranjivanjem.

Za đubrenje u osnovnoj obradi ili prilikom predsetvene pripreme koriste se formulacije sa višim sadržajem azota npr. Eliksir (NPK 15:15:15 i dr.), Fertil (NPK 10:10:20; 15:15:15 i dr.), Yara (NPK 12:12:17; 14:10:20; 5:5:18; 15:15:15; 16:16:16 i dr.).

Izvor: Domaćinska kuća

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Preporuka za vas

VIDEO