VELIKA KLADUŠA – Proizvodnja organske hrane danas je sve više na cijeni, a jedan od najvećih poljoprivrednih proizvođača te vrste na području Unsko-sanskog kantona je Mustafa Sefić iz sela Vrnogračka Slapnica, nadomak Velike Kladuše.
Zanimljivo je kako je Sefić devedesetpostotni invalid, jer je u proteklom ratu ostao bez ruke preživjevši teško ranjavanje, ali ga to nije obeshrabrilo da danas bude među uspješnijim poljoprivrednicima u ovome kantonu.
Od ostvarenih prihoda izdržava porodicu, a na površini većoj od deset dunuma uzgaja aroniju, maline, jagode i drugo voće i povrće te većinu onoga što uzgoji prerađuje i plasira na tržište.
Pročitajte: Asfalt zamijenio poljskim putem, uzgaja krave i ne pomišlja na povratak
“Prije desetak godina zasadio sam aroniju, a uporedo s njom i drugo voće koji podnosi naše klimatske uslove i može da se prerađuje. Iz prirode koristimo bazgu, glog, divlje jagode, borovnicu, ljekovito bilje i sve drugo što doprinosi zdravlju ljudi, a raste u našoj okolini”, kaže Sefić.
Dodaje kako sve uzgaja na potpuno prirodnoj i organskoj osnovi, bez upotrebe hemijskih sredstava i pesticida, što je glavni preduslov da hrana bude potpuno zdrava.
“Sve se to đubri prirodnim gnojivom, a hemijski preparati se koriste samo u krajnjoj nuždi, ako baš bude ugrožen opstanak kultura, pa nema drugog izlaza”, objašnjava ovaj vrijedni poljoprivrednik.
Ističe kako je godinama postao prepoznatljiv po svojim proizvodima, zbog čega danas uspijeva da veliki broj proizvoda proda već na kućnom pragu ili zahvaljujući svojim poslovnim kooperantima.
Iz njegove kućne manufakture na tržište dospijevaju sokovi, džemovi, kompoti, čajevi i drugi proizvodi, a nabavio je i proizvodnu liniju koju će uskoro instalirati i tako povećati obim proizvodnje.
“Od ovoga posla se može pristojno živjeti ako mu se potpuno posvetite i ako taj posao radite s ljubavlju. Jedan od mojih omiljenih hobija jeste i kalemljenje voća, pa tako veliku pažnju posvećujem očuvanju naših autohtonih sorti jabuka, krušaka, trešanja i drugog voća. Radim od jutra do mraka, a u svemu mi pomaže moja porodica, tako da je ovo vremenom postao familijaran biznis”, kaže Sefić.
Kaže kako se u proteklom periodu okušao u raznim vidovima poljoprivredne proizvodnje, nekoliko godina proizvodio je mlijeko i stočnu hranu, zatim je uzgajao kornišone, da bi se potom potpuno preorijentisao na proizvodnju organske hrane.
“Poslije završetka rata nisam mogao pronaći zaposlenje koje bi odgovaralo stepenu moje invalidnosti, preostalo mi je da se posvetim poljoprivredi, s obzirom na to da posjedujem značajnu površinu obradive zemlje. Iako dobijam invalidninu, taj novac nije dovoljan za izdržavanje porodice”, kaže on.
Sem ekonomske dobiti, kako kaže, poljoprivreda mu je pomogla da se fizički potpuno rehabilituje i uklopi u normalne tokove života.