Mandragora (Mandragora officinarum L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae).
Karakteristike
Stabljika je niskog rasta, visoka tek 10-20 cm. Korijen je vretenast, debeo i mesnat, podijeljen na dva dijela, dužine do 60 cm, oblikom često podsjeća na čovjeka. Listovi su gusto skupljeni u rozetu, jednostavni su, tamnozeleni, jajasto izduženi, dlakavi, cjeloviti no jako valovitog ruba. Cvjetovi su pojedinačni, dvopolni, nalaze se na dugim dlakavim peteljkama te rastu u pazušcima listova u sredini biljke. Čašku čine pet lapova, vjenčić je zvonast, sastavljen od pet latica, prašnika ima pet. Cvate istodobno s listanjem u martu i aprilu. Plod je okruglasta boba promjera oko 2-3 cm, u početku zelena, dozrijevanjem postane narančastožuta, sadrži glatke, bubrežaste sjemenke.
Stanište
Rasprostranjena je u južnom dijelu Evrope. Inače, raste na svježim i rahlim tlima u šumama i šikarama do 900 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom. U Crvenoj knjizi flore Hrvatske vodi se kao kritično ugrožena svojta i strogo je zaštićena biljka.
Etimologija
Latinski naziv roda Mandragora je grčki homonim, moguće da potiče od persijske riječi mandrun-ghia (biljka-čovjek), zbog antropomorfnog oblika korijena. Ime vrste officinarum znači ljekovit, uobičajeno je ime za istaknute vrste unutar roda. Na stranim jezicima nazivi su mandrake, devil’s apples (eng.), mandragore (fr.), mandragora (tal., špa., port.), mandragora, podlišček (slo.).
Upotreba
Toksična je biljka, korijen sadrži otrovne alkaloide, halucinogen je i djeluje kao narkotik. Koristio se u magičnim obredima u prošlosti.
Šta kažu legende?
Legende kažu da njen korijen, prilikom branja, ispušta tako strašne krike da se od njih može poluditi ili čak umrijeti.
Arapi je zovu ‘vražijom jabukom’, Jevreji ‘jabukom ljubavi’, kopti ‘đavoljim crijevom’, Europljani ‘visećim čovječuljkom’, dok su je stari Sumerani smatrali ‘biljkom Božije kazne’.
Mandragora (Mandragora officinarum) je bila najpopularnija biljka među okultistima, čarobnjacima i vješticama prošlosti, a ko bi uz sebe nosio njen korijen navodno bi osiguravao ljubav i novac. Nazivana je i ‘rukom slave’ i vraćala je dvostruko – ko bi uz njen korijen uveče stavljao jedan zlatnik, navodno je ujutru zaticao dva! Neki autori navode da mandragora simbolizira plodnost, otkriva budućnost i pribavlja bogatstvo.
Oni koji je beru, navodi Plinije Stariji, morali bi da paze da im vjetar ne ide u lice, a prije nego što je uberu svakako bi oko nje morali mačem ili nozem opisati tri kruga, jer bi u protivnom mogli postati žrtva osvetoljubivog duha koji živi u biljci. Osušen korijen mandragore slovio je kao sredstvo protiv demonskih sila i bacanja čini na ljude i stoku, donosio je sreću i blagostanje, olakšavao je ženama porođaj, a pomiješan s ružinim uljem i vinom, navodno je blagotvorno djelovao na upale i bolove očiju. Vino ili pivo spravljeno od mandragore koristilo se kao snažno halucinogeno sredstvo, koje je moglo ubiti. Vjerovalo se da može da začara, ali i da izliječi od impotencije. Zbog toga je u prošlosti vino od mandragore bilo veoma popularno. Da bi sačuvala svoje magične karakteristike, mandragoru isključivo treba čuvati u bijeloj ili crvenoj svili i prati vinom svakog petka.
Izvor: plantea.com.hr, aura.ba
PROČITAJTE:
Đavolja kandža za mršavljenje i liječenje artritisa i reume
GRAVIOLA – Ljekovito djelovanje, recepti, upotreba