Kokoške su iznenađujuće vickaste i shvataju mnogo od toga što se zbiva u svijetu oko njih. Zahvaljujući svojim kognitivnim i emocionalnim sposobnostima, one itekako mogu da se mjere s malom djecom, primatima ili gavranima. To je rezultat istraživanja koji je objavila američka organizacija za zaštitu životinja ‘Farm Sanctuary’.
Ta organizacija pokrenula je i projekat pod nazivom ‘The Someone Project’ kojim želi da senzibilizuje javnost da korisne životinje, s kojima čovek živi već milenijumima, imaju sopstvenu ličnost i da zavređuju empatiju. To je ujedno i apel protiv masovnog držanja životinja na malom prostoru.
Lori Morino i Kristina M. Kolvin istraživale su ponašanje kokošaka i u svojoj studiji analizirale publikacije raznih biheviorista širom svijeta. Rezultat pokazuje da se iza kokošijeg mozga (veličine oraha), kriju velike sposobnosti.
Domaće kokoške su tako sposobne da donose onakve logičke zaključke kao i djeca u uzrastu od sedam godina, piše Marino u članku objavljenom u stručnom listu ‘Animal Cognition’.
Pročitajte: Šta je sve neophodno da bi kokoške nosile više jaja
Prema jednoj studiji, već i pilići mogu da računaju: životinje koje su se tek izlegle, u stanju su da razlikuju male od većih količina. To pokazuju testovi sa žutim plastičnim jajima.
Osim toga, kokoške su u stanju da i do tri minuta zapamte putanju lopte. To odgovara sposobnostima većine primata u eksperimentima koji su sprovođeni na sličan način.
Kokoške imaju i sveobuhvatnu moć da predoče situaciju i to u kombinaciji s određenim sposobnostima multitaskinga. One, na primjer, mogu da traže hranu, da doživljavaju prijateljski nastrojena živa bića u svojoj okolini i da istovremeno paze na nebo, u slučaju da se na njemu pojave opasne ptice grabljivice.
Najvažnije čulo im nisu oči, već kljun – ekstremno senzibilan na ukus, miris i dodir. Povreda tog organa, kokoškama nanosi veliki bol.
Kokoška raspolaže i odgovarajućom količinom samokontrole. Studije su tako pokazale da je ta životinja u stanju da drži kljun zatvorenim ako će zbog toga kasnije dobiti bolju hranu.
Kokoške, takođe, imaju svijest o sopstvenom položaju u društvu. Svakoj koki jasno je gdje joj je mesto i koji rang zauzima u hijerarhiji. To praktično znači da one imaju svojevrsnu svijest o sopstvenom ‘ja’.
Komunikacija među kokošima veoma je kompleksna. One raspolažu sa 24 različita glasa i imaju veliki repertoar vizuelnih znakova. U stanju su da registruju vremenske intervale i da na osnovu njih projektuju događaje u budućnosti. One posmatraju i uče jedna od druge, na njih utiče način na koji se ponašaju njihove majke.
Nije im strano ni saosećanje. Kad je kvočkama pokazano da je udar vjetra raščupao paperje njihovih pilića, razvijale su slične simptome stresa kao i preplašeni njihov podmladak. Sudeći po tome, kokoši imaju i sposobnost empatije – mogu, dakle, da se užive u osećanja pripadnika svoje vrste. To je poznato samo kod malog broja vrsta, na primjer kod gavranova i primata.
Istraživače je iznenadila i sposobnost izvođenja varki i trikova. Inferiorni petlovi ‘vabe’ ženke ponašanjem kao da su pronašli hranu. Pritom, takođe, ne koriste inače tišične glasove, jer na taj način glavnog mužjaka koji je tu negdje u blizini ne upozoravaju da se ‘tu nešto kuva’…
Domaća kokoška (Gallus gallus domesticus) potiče od jedne vrste divljih kokošaka iz jugoistočne Azije. Ne postoji više primjeraka neke druge domaće životinje na svijetu koju drže ljudi: njih oko 20 milijardi živi među nama, otprilike tri po glavi stanovnika Zemlje. Godišnje bude zaklano više od dva puta toliko.
Većina živine koju pojedu ljudi, potiče iz industrijskog uzgoja. U svom kratkom životu, mnoge životinje nikada ne vide Sunce, ne mogu da se razvijaju na način koji je tipičan za njihovu vrstu i pate zbog skučenog prostora i povreda koje jedna drugoj nanesu. Cilj projekta ‘The Someone Project’ jeste promjena toga – a samim tim i odavanje priznanja inteligenciji, pameti i osećajima tih ptica koje nam pružaju toliko mnogo.