Keleraba je veoma stara kultura. Upotrebljava se u svježem stanju ili za kuvanje. Sadrži 6-7% ugljenih hidrata i vitamin C.
Sjetva i đubrenje
Keleraba se može gajiti čitave godine. Za rane usjeve zemljište se poore u jeden, a za kasne po ubiranju prethodne kulture. Siromašna zemljišta treba đubriti zgorelim stajnjakom i meneralnim đubrivima, oko 100 kg N (azot), 80 kg P2O5 (fosfor) i 180 kg K2O (kalijum) po hektaru.
Keleraba se gaji preko rasada, rijetko direktnom sjetvom. Za ranu proizvodnju rasad se proizvodi u toplim lejama u kojima temperatura ne smije biti ispod 8 stepeni (najpovoljnija 12-16 stepeni). Sjetva se vrši u februaru u dva ili tri navrata svake druge ili treće nedjelje. Rani rasad se pikira na rastojanju 5×5 cm. Kada biljke razviju 3-4 lista rane sorte rasađuju se na razmake 25×30 cm ili 30×30 cm, a kasne 35×35 cm.
Njega usjeva
Njega usjeva je ista kao kod kupusa. U toku rasta kelerabu treba okopavati, po potrebi zalivati. Đubrenje treba obaviti azotnim đubrivom dva puta. Ako se tokom ljeta keleraba odreže iznad dvije trećine zadebljale stabljike tako da na preostalom dijelu ostane nekoliko listova, u pazuhu tih listova izrašće “mala keleraba”.
Ukoliko biljka prestari ili ima suviše vlage u zemljištu poslije nedovoljnog zalivanja, može doći do pucanja jabučica.
Keleraba se bere kada dostigne polovinu svoje pune veličine, 5-10 cm u prečniku. Prodaje se sa gornjim vijencem lišća oko vegetativnog vrha i bez korijena. Bere se po suvom vremenu, jer lišće ne smije biti vlažno. Čupa se iz zemlje i oštrim nožem odsijeca korijen.
Izvor: agrosavjet.com
PROČITAJTE:
Proizvodnja ranog kupusa – Sjetva, rasađivanje, đubrenje