Paradajz (Licopersicicom esculentum) i paprika (Capsicum annum) najznačajnije su povrtarske vrste, pored kupusnjača, koje se najčešće proizvode iz rasada. Tajna uspjeha je u tome da se rasađivanje obavi u pravo vrijeme i pod optimalnim uslovima.
Od kvaliteta rasada zavisiće kvalitet biljaka koje se gaje na otvorenom polju ili u plasteniku, znači cjelokupna dalja proizvodnja. Dovoljno je imati kvalitetan rasad pa da se dobiju biljke otporne na bolesti, štetočine i vrijemenske uslove. Prije sadnje potrebno je kaljenje rasada.
Rasađivanje paprike i paradajza obavlja se kad su temperature zemljišta i vazduha ustaljene na 15 stepeni. Kako je paprika toploljubiva vrsta, može se sačekati i toplije vrijeme, kada je zemljište bolje zagrijano. Ako se rasađivanje obavi u hladnijem zemljištu, koren se slabije razvija, a listovi žute. Kasno rasađivanje dovodi do toga da plodovi koji se beru u fiološkoj zrelosti, ne sazrijevaju u tom periodu. Paprika traži kvalitetno i strukturno zemljište, uz redovno zalivanje,
Za dobar rasad, najvažnije su temperature
Papriku na okućnici ne treba rasađivati blizu paradajza, zbog zajedničkih bolesti i štetočina. Ovo povrće zahteva zemljišta koja su bogata organskom materijom, kao i prihranjivanje u toku vegetacionog perioda. Podnosi gušći sklop od paradajza, ali zbog plitkog korena leti zemljište treba prekriti malč folijom jer će se spriječiti pregrijavanje zemljišta i sušenje korjena. Traži dosta vode i vazduha u zemljištu. U toku vegetacije treba redovno vršiti okopavanje i zalivanje i to češće nego kod paradajza, posebno kada plodovi počnu da rastu.
Optimalna temperatura za uzgoj paprike je 25 stepeni, a najveći zahtjevi za toplotom su u fazi klijanja i nicanja. Minimalna temperatura za klijanje je 10 do 15 stepeni. Dužina vegetacije je 150 dana, a kod proizvodnje direktnom sjetvom i do 200 dana. Podnosi monokulturu četiri do pet godina.
Redove paradajza postaviti u pravcu strujanja vazduha
Za paradajz trebalo bi birati osunčane djelove bašte. Redovi rasada postavljaju se u pravcu strujanja vazduha. Rasad mora da ima jasno zelenu boju, razvijeno stablo sa mnogo listova. Zakržljali rasad nikada se neće razviti u kvalitetnu biljku. Najbolje je da se ovo povrće rasađuje u dva navrata, zbog promjenljivih vremenskih uslova. Na ovaj način obezbeđuju se sigurni prinosi.
Zahtevi paradajza za uspevanjem, slični su kao i kod paprike. Minimalna temperatura za nicanje je 11 stepeni, a optimalna 22. Dužina vegetacije je 110 do 130 dana. Dobro proizveden rasad ima visinu 25 do 30cm, debljine je osam milimetara i ima osam stalnih listića. Nepikirani rasad paradajza, najranije može da se sadi sredinom marta dok se pikiranje izvodi na rastojanju od 10 do 12 centimetara. Rasađivanje je najbolje vršiti 10 do15 dana poslije uobičajenog datuma posljednjeg proljećnog mraza.
Pazite na puževe
U proizvodnji rasada glavnu opasnost predstavljaju puževi. Proizvođači se snalaze i unošenjem raznih materijala poput pepela, kreča i soli na gajenu površinu. U dodiru sa njima puževi gube sluzastu masu i dehidriraju, ali to u uslovima masovne najezde nije dugoročno rešenje.
Za otporan plod – prvo prskanje na bazi bakra
Dubina sadnje prilikom pikiranja rasada je do kotiledonih listića, ne dublje. Preporučuje se da se pikiranje obavlja po oblačnom vrijemenu. Temperatura supstrata trebalo bi da se kreće između 18 i 24 ºC, a temperatura vazduha 25 do 28ºC do nicanja. Nakon nicanja temperatura se snižava na 18º nekoliko dana, a onda se ponovo povećava na 22º C. Noćne temperature i temperature za vreme oblačnih dana trebaju da su nešto niže, ali ne ispod 15ºC. Paprika niče za šest do sedam dana, ako su temperature 28ºC, a ukoliko je temperatura nicanja od 20 do 22º onda niče za 20 dana.
Ako se rasađivanje obavi u hladno zemljište, korjen se slabije razvija, a listovi žute. Kasno rasađivanje dovodi do nesazrijevanja plodova. Paradajz će biti otporniji na napad plamenjače, koja je najopasnija bolest, ako se čim se rasad primi, obavi prvo prskanje fungicidima na bazi bakra.
Prihrana vodootopivim đubrivima obavezna
Kada porastu temperature, treba dva puta nedeljno zalivati, u početku sa manjom količinom vode, a kako biljke rastu normu treba povećati. Zalivanje obavljati u večernjim satima
Najbolje je ukoliko je moguće navodnjavati sistemom kap po kap.
Redovna mjera je i prihranjivanje vodotopivim đubrivima, kao i uklanjanje zaperaka. Ukoliko se ne uklone zaperci, na biljci će se formirati manje plodova koji će ostati sitni i neukusni jer će zaperci trošiti hranljive materije za svoj razvoj.
Redovno provjertavanje nakon nicanja obavezna je mjera da ne bi došlo do izduživanja biljaka i razvoja bolesti.