Jesenje đubrenje ima za cilj da se unese neophodna količina hraniva potrebna voćkama, jer se tokom vegetacije znatna količina hraniva koristi za rast i razviće voćaka, plodova, lisne i drvne mase, tako da se njihova koncentracija u zemljištu smanjuje.
Od organskih đubriva, najčešće se koristi stajnjak, pri čemu treba voditi računa da to bude zgorelo ili poluzgorelo stajsko đubrivo. Najviše se koristi goveđe stajsko đubrivo, mada se može koristiti i konjski, ovčiji, svinjski ili živinski stajnjak. Odlično je i da se koristi napravljen kompost. Organska đubriva imaju za cilj da poprave strukturu zemljišta kao i da pospješe razvoj zemljišnih mikroorganizama koji potpomažu bolje usvajanje hraniva iz zemljišta od strane voćaka.
Pročitajte: Voćnjak bez plodova – Zašto?
Pored organskih, neophodno je u zemljište unijeti i mineralna đubriva u količini od 400-800 kg/ha u zavisnosti od starosti voćnjaka i obezbjeđenosti zemljišta sa osnovnim hranljivim elementima. U ovom periodu treba koristiti mineralna đubriva koja u sebi ne sadrže ili imaju mali procenat azota, dok je sadržaj kalijuma i fosfora povećan.
Idealno bi bilo ko ima sistem kap po kap da daje vodotopivo đubrivo sa vodom u manjim količinama, a češće, nije isto dati po stablu 2kg nekog NPK ili to podijeliti na 5 dijelova, biljka to ne može odmah da usvoji ni da potroši.
Sadnice u prvoj godini treba da dobiju negdje oko 150-200g NPK po stablu, u jesen prije svega fosfora i kalijuma, formulacije tipa 7-20-30, 8-16-24, a starije voće po 500g.
Recimo i da breskva u odnosu na šljivu na primjer troši duplo više hranjivih materija.
Sve je ovo rečeno orijentaciono, za tačne količine i formulaciju morate uraditi analizu zemljišta.