Jedno jaje snagu daje, a 21 – cijelo leglo. Pilića. Toliko je, naime, brojao jedan nasad. Gomila jaja namjenjena produženju kokošije vrste, najbrojnijih ptica na svijetu, kojih, navodno, ima čak 16 milijardi. Dobro, nasad je mogao biti i manji, ali nikako ispod 15-16 komada, pažljivo biranih i još pažljivije čuvanih da bi se iz njih izlegli pilići.
Za taj važan posao služila je kvočka. Nekada baš prava institucija u životu sela (pa i grada, posredno), sada samo riječ iz poslovica i detalj božićnih kolača. Kokoška, ali u doba rađanja pilića, dakle u proljeće. Kada ono već odmakne, kada nema straha od mrazeva, a da budemo sasvim tačni – kada se obična koka nosilja – raskvoca. Čudo jedno kakav prirodni, ugrađen genetski, biološki kalendar imaju kokoške! Iako su ljudima uvijek bile važne zbog jaja, bataka i pečenih krilaca, nikada im nije bila poklanjana dužna pažnja, mada su je vrlo glasno i jasno tražile.
Niko ih ne ubraja ni u ptice pjevačice, iako znaju više arija nego mnogo opjevavaniji slavuji. To, kada se koka raskvoca, sasvim je drugačiji pjev nego onaj kada kokdače, kada se hvali da je snijela jaje, ili onaj vrisak kada kokošinjac napadne lisica jal’ lasica ili koba odnese najnaprednije pile, “nedajbože”.
Kada koka želi da postane majka, kada izrazi namjeru da se bavi drugim poslom, a ne samo kljucanjem po dvorištu i nošenjem jaja, glavna domaćica mora brzo da odluči šta joj je činiti. Da li će dotičnu koku nasaditi na jaja ili će joj tu ideju izbiti iz glave. Ako već ima nasađenu kvočku ili misli da samozvana kandidatkinja neće biti dobra pileća mati, domaćica će je namamiti s malo zrnjevlja, uhvatiti i – zagnjuriti u hladnu vodu. To je takav šok za zimogrožljive ptice da se kokoška običo okane kvocanja. Ima još jedan, isto ne baš nježan metod: koka se čvrsto drži za krila i na uho joj se viče jako i dugo. Posle toga prestane da kvoca jer valjda zaboravi melodiju kvocanja, pošto privremeno ogluvi.
Nova kvočka se namjesti na gnijezdo povrh pune korpe slame, a na nasad od najviše 21 jajeta, koliko će dana kvočka i da leži na njima. Kvočka mora da leži u dovoljno toploj prostoriji da može da izdrži svoju dobrovoljnu patnju. Svaka dva dana joj se ponudi nešto zrnevlja, krupne prekrupe ili žita i kukuruza, te namjesti friška voda pored neke tacne, kutije, tepsije. Kvočka će ustati, brzo zobati i vode piti, mahati krilima da pokrene krvotok i obilato – kakiti. Ništa nije smrdljivije od te balege zadržavane dva-tri dana pa su valjda zato ljudi i izmislili inkubatore.
Poslije tri nedelje, pilići će prokljuviti ljusku i početi da izviruju ispod mame-kvočke. Svi bi trebalo da izađu u roku od 48 sati jer su ona jaja što ostanu cijela vjerovatno mućkovi. Kaže se da je kvočka dobro ležala ako se izleže 80 odsto jaja.
Poslije kvočku čekaju novi zadaci. Mora da voda piliće i da ih uči da kljucaju, da jedu prekrupu i suve mekinje, mrve hljeba i sitna sjemena, mora da ih skuplja pod krila čim zaduva hladniji vetar, da ih sklanja od kiše, a traži pomoć ako ih ugrozi neki uljez. Učiće ih i kako da piju vode iz onog posebno lijepo izvajanog crijepa, okrugle zemljane zatvorene tepsije s okruglim rupama. Samo za male pileće glave. To traje nedeljama, mjesecima maltene, sve dok se pilići ne osamostale i prestanu da slušaju mamu-koku.
Pavle Malešev
Izvor: dnevnik.rs
PROČITAJTE:
Šta trebate uraditi da sačuvate kokoške od toplotnog udara
Ove trikove morate znati ako uzgajate kokoške u dvorištu!
Zašto kokoške jedu svoja jaja i kako to da spriječite