Kako lukovicama obezbijediti pravovremeno cvjetanje

Lukovičaste, rizomatske i gomoljaste vrste bilja zajednički nazivamo geofiti. To znači da nepovoljne uslove tokom određenog dijela godine provode mirujući ispod površine zemlje.

Ovo mirovanje vrlo je važan dio životnog ciklusa bez kojeg se ove vrste kasnije ne mogu pravilno razvijati. Nepoznavanje pravilnih uslova i vremena mirovanja najčešće dovodi do izostanka cvjetanja kod ukrasnih vrsta geofita. Stoga je važno upoznati se sa životnim ciklusom i načinom mirovanja ovakvih vrsta kako bismo osigurali pravovremeno cvjetanje.

To su vrste iz toplih krajeva. Poznate su po tome što ih na kontinentu u jesen vadimo iz zemlje i spremamo na suvo mjesto zaštićeno od smrzavanja.

Pročitajte: Kako da sačuvate ljetne lukovice

Vrste zaštićenog zimskog mirovanja

Sadimo ih na proljeće na otvoreno u gredice ili saksije kad prođe opasnost od mraza. Obično sve zahtijevaju sunčane položaje i obilno zalivanje kad krene razvoj listova i cvjetova.

Prihrana se obavlja od razvoja listova sve do pred kraj ljeta s uravnoteženim kompleksnim đubrivima. Prije zimskog pospremanja pustite ih da se zemlja potpuno posuši kao i nadzemni dio koji onda možete odrezati. Ako ste ove vrste imali u saksijama, slobodno ih ostavite tako sa zemljom ako ste sigurni da se dobro prosušila. Tokom zime provjeravajte povremeno za slučaj da su u zemlji ostali štetnici koji bi napali lukovice.

Ovakvo mirovanje trebaju dobro znane gladiole, dalije, amarilis (rod Hippeastrum), kane i kale. Od manje poznatih vrsta ovakve uzgojne uslove pružite i egzotičnijim primjercima iz rodova: Gloriosa, Habranthus, Hymenocalis, Rhodohypoxis, Eucomis, Bessera, Crinum, Tulbaghia i Sprekelia.

Neke od ovih vrsta mogu podnijeti i blago niske, spoljašnje temperature do -10°C, ako su u tlu koje je lagano i propusno kako ne bi istrulile. To su kana (Canna sp.), obična kala (Zantedeschia aethiopica), Rhodohypoxis baurii i Bessera elegans.

Pročitajte: Počinje sadnja tulipana, šta je sve potrebno da bi raskošno cvjetali?

Vrste suvog ljetnjeg mirovanja

Ovaj režim mirovanja najčešće je kod vrsta umjerenog i mediteranskog podneblja. Zbog izrazito sušnih i vrućih ljeta na prirodnim staništima ove vrste se tada povlače. Listove ili cvjetove ponovno razvijaju s dolaskom jesenskih kiša i blažih temperatura.

To mogu biti vrste sunčanih ili sjenovitih položaja jer su u vegetaciji tokom zime kad većina vrsta koje im zaklanjaju sunce gubi list. Ovakve vrste prihranite u jesen đubrivom s većim udjelom fosfora i kalijuma. S dolaskom proljeća dajte im uravnoteženo kompleksno đubrivo u više manjih doza između marta i maja. Pobrinite se da u kontinentalnim uslovima s kišnim ljetima osigurate suve uslove od jun do kraja avgusta kako bi dobili cvjetove u kasnu jesen ili rano proljeće.

Ovakve uslove uzgoja zahtijevaju sljedeći biljni rodovi i vrste: Nerine, Nectaroscordum, Colchicum, Sternbergia lutea, Allium neapolitanum, Iris reticulata, Iris bucharica, Lilium candidum, Cyclamen hederifolium i Arum italicum.

Ako želite lukovice (npr. Amarilis/Hippeastrum) koje će vam procvasti u zimi, na mirovanje ih morate staviti već u ljeto i to na suvo i svježe mjesto. Sredinom oktobra možete ih unijeti na svijetlo mjesto u unutrašnjem prostoru i početi zalivati.