KAKI – Uzgoj i rezidba japanske jabuke

Kaki ili japanska jabuka nije voće samo lijepog izgleda i prekrasnog stabla nego i punog ukusa i vrijednih sastojaka – vitamina A, željeza, kalijuma i kalcijuma te je bogata vlaknima.

Sadnja i njega

Japanska jabuka voli sunce, a dobro podnosi i niske temperature (sve do -18 stepeni) pogodno je za sadnju i u našim krajevima, gdje se za njega odlučuju više oni u obalnim područjima, nego kontinentalnima.

Možete ga saditi u proljeće i jesen. Neka mjesto na koje sadite kaki bude sunčano, kako bi tokom godine dobilo što više svjetla i sunca. Iskopajte jamu do otprilike 0,7 m, te smjestite korijen u nju – neka pritom kalemljeno mjesto bude iznad površine tla. Zaspite korijen zemljom, dobro je utisnite i preko nje stavite stajso đubrivo i oko 500 g NPK 7:20:30. Zalijte obilno vodom. Nakon toga je redovno đubrite stajskim i mineralnim đubrivom.

Kako bi imala čvršće uporište, poduprite sadnicu dodatnim štapom. Potrebno je dvije do tri godine nakon sadnje da stablo, čija krošnja stvara piramidalni oblik i ima kovrdžave, gotovo neugledne listove, urodi plodom. Dobro je, ako niske temperature zimi potraju, da tlo oko stabla u jesen preventivno obložite opalim lišćem.

Pročitajte: Neobično ali ipak moguće – japanska jabuka iz voćnjaka u Srbiji

Orezivanje

Rezidba na oblik

Ako se plodovi zametnu na mladicama koje su potrebne za oblikovanje uzgojnog oblika, svakako ih treba odstraniti s mladica dok su još mali kako ih zbog svoje težine ne bi povili. Kako ima dosta lomljive grane pa treba uskladiti broj plodova i nosivost pojedininih grana kako ne bi došlo do štete. Važno je na vrijeme poviti mladice kako bi se dobili širi uglovi grananja koji daju bolju nosivost krošnje i ujedno omogućuju bolji prodor svjetlosti u nju.

Za oblikovanje krošnje treba birati najbolje i najčvršće izbojke pa zbog toga za potpuno oblikovanje krošnje može biti potrebno i do pet godina.

Pročitajte: Japanska crvenolisna trešnja

Rezidba na rod

S rezidbom se ne smije pretjerati kako se jednogodišnji izbojci ne bi previpe izdužili i slomili pod teretom plodova. Osim toga, to pogoduje zasjenjivanju, što nepovoljno djeluje na zametanje cvjetnih pupova i dozrijevanje plodova. Sve nerodne mladice koje rastu okomito prema gore i one koje rastu prema unutrašnjosti krošnje treba odstraniti u početku rasta kako bi se spriječilo zasjenjivanje.

Rezidbom u razdoblju mirovanja treba sve izbojke koji su donijeli rod, a nalaze se na povoljnom mjestu, skratiti na dva pupoljka kako bi se iz njih razvili dugi, jednogodišnji izbojci koji će u drugoj godini dati rodne mladice. Tako će se spriječiti „bježanje“ rodne površine na vanjski dio krošnje.