Jesenje oranje i đubrenje najvažnije su agrotehničke mjere koje je nepohodno sprovesti u fazi mirovanja voćaka. Pravo vrijeme za to je kraj vegetacionog procesa, kad opadne lišće.
Kako bi se izbjegle bolesti i štetočine koje prezimljavaju na lišću, najbolje je lišće iznijeti iz voćnjaka i spaliti, pa tek onda pristupiti oranju i đubrenju. Potrebno je sačekati optimalne uslove za to i važno je da zemlja nije pretjerano natopljena.
Optimalna dubina oranja je od 15 do 18 cm, jer oranjem na većoj dubini može doći do oštećenja korijena. Ako je reč o voćnjacima koji su podignuti na većim kosinama, dovoljno je obraditi površinu oko stabla voćke, jer ako bi se vršilo cjelokupno oranje došlo bi do ispiranja zemljišta, pa bi korijenje bilo izloženo zimskom mrazu.
Prije osnovnog jesenjeg đubrenja potrebno je obaviti agrohemijsku analizu zemlljišta u zasadima. Ako su u pitanju voćarske kulture, neophodno je uzorkovati zemljište na dubini od 0 do 30 i od 30 do 60 cm. Znači, sa jedne parcele uzimate dva uzorka. Napravi se reprezentativan uzorak od, otprilike, 1 kg zemljišta. U toku godine je poželjno odnijeti i list na analizu. Na osnovu tih podataka i procjeni količine roda, radi se plan đubrenja za određenu voćnu vrstu.
Jesenje đubrenje ima za cilj da se unese neophodna količina hraniva potrebna voćkama, jer se tokom vegetacije znatna količina hraniva koristi za rast i razviće voćaka, plodova, lisne i drvne mase, tako da se njihova koncentracija u zemljištu smanjuje. Iz tog razloga sve te količine trebalo bi putem đubrenja vratiti u zemljište, kako bi one bile lako pristupačne biljkama početkom naredne vegetacije. Đubrenje voćaka u ovom periodu sprovodi se sa organskim i mineralnim đubrivima.
Od organskih đubriva, najčešće se koristi stajnjak, pri čemu treba voditi računa da to bude zgorelo ili poluzgorelo stajsko đubrivo. Najviše se koristi goveđe stajsko đubrivo, mada se može koristiti i konjski, ovčiji, svinjski ili živinski stajnjak. Odlično je i da se koristi napravljen kompost. Organska đubriva imaju za cilj da poprave strukturu zemljišta, vodno-vazdušni režim, kao i da pospeše razvoj zemljišnih mikroorganizama koji potpomažu bolje usvajanje hraniva iz zemljišta od strane voćaka.
Pored organskih, neophodno je u zemljište unijeti i mineralna đubriva u količini od 400-800 kg/ha u zavisnosti od starosti voćnjaka i obezbijeđenosti zemljišta sa osnovnim hranljivim elementima. U ovom periodu trebalo bi koristiti mineralna đubriva koja u sebi ne sadrže ili imaju mali procenat azota, dok je sadržaj kalijuma i fosfora povećan.
Pročitajte: Preporuke za jesenje đubrenje voćaka
Unošenje đubriva može da se obavlja na nekoliko načina. Kompleksna đubriva i stajnjak koji se unose u jesen mogu da se rasture po cijeloj površini ili u brazde. Ako se đubrivo rastura po cijeloj površini, onda se vrši zaoravanje ili tanjiranje. Jesenje đubrenje može da se obavlja i u brazde, tako što se kod mladih voćki otvaraju brazde u projekciji krune, a kod starijih voćaka između redova. Đubriva se razbacuju ispod krune tako da đubrivo bude rastureno 60–70 cm šire u odnosu na projekciju krune. Poželjno je da se rastureno đubrivo okopavanjem ili freziranjem unese u zemljište ili da se zemljište dobro natopi vodom.
Voćke bi prema starosti trebalo đubriti sljedećim količinama:
– voćka stara od tri do pet godina (0,5 kg)
– od šeste do 10. godine (1 kg)
– od 11. do 15. godine (2 kg)
– stabla starija od 15 godina (3 kg)
Prema ovim normama, navedenu količinu đubriva trebalo bi pomnožiti s brojem stabala i dobiće se potrebna količina đubriva po hektaru. U godini kad se voćnjak đubri stajnjakom, količina mineralnih hraniva se može smanjiti za 10 do 20%.
Pročitajte: Organska đubriva za đubrenje voćnjaka
Osnovnim elementima u zemljištu se smatraju azot (N), fosfor (P) i kalijum (K). NPK đubriva sa više fosfora i kalijuma se koriste prvenstveno iz razloga što voćke u fazi mirovanja ne usvajaju ova hraniva, a azot se pod uticajem padavina lako ispira i prenosi u dublje slojeve zemljišta gdje je nedostupan voćkama, dok se fosfor i kalijum sporije razlažu i dostupni su biljkama u dužem periodu.
Đubriva u voćnjaku trebalo bi rasturiti prije oranja i to tako što će se prvo dodati mineralna, a potom organska đubriva, pa tek onda vršiti oranje ili freziranje zemljišta u voćnjaku.
Korištenjem depozitora, đubrivo se polaže u zonu korijenovog sistema. Ako se zna da kalijum i fosfor izuzetno sporo migriraju kroz zemljište, onda je lako shvatiti prednost ovakvog načina unošenja đubriva. Ovakvim načinom se ne pospješuje rast korova (sto se klasičnim načinom radi), biljka se direktno hrani i vrši se podrivanje zemljišta i razbijanje plužnog đona ako ga ima.