U proizvodnji krastavca na otvorenom sve se više primjenjuju dvije posebne mjere njege koje daju izvanredne rezultate. To su primjena malč folije i gajenje krastavca uz oslonac na špalir.
Primjena malč folije
Pokrivanje zemljišta (malčiranje) u zoni redova biljaka plastičnom folijom širine oko 120 cm je mjera njege kojom se sprečava rast korova, osigurava veća temperatura i vlažnost zemljišta u zoni korijenovog sistema biljaka, a smanjuje mogućnost primarnih infekcija.
Najbolji rezultati se postižu primjenom tamne (crne) folije mada se mogu koristiti i folije druge boje. Folija se postavlja istovremeno sa sjetvom, otvara na mjestu gdje će biljka da raste, po obodu ukopava u zemlju, uz dobro zatezanje.
Pročitajte: Najčešći problemi pri proizvodnji krastavaca u zaštićenom prostoru
Postavljanje folije i sjetva obavljaju se mašinski ili ručno. Sije se u redove. Rastojanje između biljaka u redu treba da bude od 30 do 40 cm. Prinosi usjeva pod folijom su veći za oko 30% u odnosu na nepokrivene, a ako se zaliva sistemom kap po kap (ispod folije se zaliva direktno biljka) prinos je veći i do 100%. U proizvodnji krastavca za pokrivanje zemljišta može se koristiti i slama, lišće, piljevina i dr.
Gajenje krastavca na špaliru
Gajenje krastavca na špaliru osigurava bolju osvijetljenost biljaka, lakšu zaštitu od bolesti i štetočina i smanjuje mogućnost infekcije parazitima. Pristup biljakama je lakši sa obe srane špalira, bez mogućnosti ošećenja koja nastaju gaženjem. Istovremeno se na ovaj način omogićuje lakši prisutp cvjetovima od strane insekata oprašivača pa se zbog bolje oplodnje smanjuje procenat deformisanih plodova. Prinos se povećava za oko 50% u odnosu na prinos biljaka gajenih na zemlji. Ova se mjera, na otvorenom, uglavnom koristi za proizvodnju kornišona.
Pročitajte: Gajenje krastavaca na balama slame – Prinos se može povećati do 2,5 puta!
Konstrukcija špalira mora biti dovoljno čvrsta da izdrži teret biljne mase i nalete vjetrova. Sastoji se od drvenih ili metalnih stubova nosača i mreže ili žice razapete između njih. Razmak između redova konstrukcije može biti 1,2 do 2 m, a stubovi u redu se postavljaju na rastojanje od 3 do 5 m. Biljke se u početku vezuju za mrežu ili žicu, a zatim vode uz kanap ili se same hvataju za kontrukciju viticama.
Najbolje rastojanje između biljaka u redu je 30 do 40 cm. Na ovaj način sije se u jedan red duž konstrukcije ili u dva reda (u vidu dvorede trake) sa obe strane špalira.
Krastavac je veoma osjetljiva biljka prema uvenuću , plamenjači, pepelnici, antraknozi i bolestima bakterijske i virusne prirode. Napadaju ga i mnogi insekti.