Kada se spomene zaštita voćaka, prva asocijacija su hemijski preparati, prskalica, zaštitna oprema. Ali, zaštita voćaka nije samo hemija i prskanje. Zaštitne mjere su i one nepesticidnog karaktera.
U nepesticidne mjere zaštite voćaka ubrajaju se agrotehničke, pomotehničke i mehaničke. One u značajnoj mjeri snižavaju brojnost većeg broja štetočina ispod tolerantnog nivoa. Nepesticidne mjere se primjenjuju, koriste, u razvučenom periodu, od kraja ljeta do proljeća, i omogućavaju upravljanje populacijama štetočina, odnosno, kontrolu brojnosti štetnih insekata, bez pretjerane upotrebe pesticda. To je izuzetno značajno u konceptu proizvodnje zdrave hrane i očuvanja životne sredine.
Pročitajte: Sibirska borovnica – gajenje, rasprostranjenost i ljekovitost
Voćne ose pod opalim lišćem
Da bi od nepesticidnih mjera bilo vajde, valja poznavati razvojne cikluse i „ćudi“ štetnih insekata. Koje su to štetočine čija brojnost može da se smanji primjenom ovih, nepesticidnih mjera?
Jedna od mnogih je stjenica kruške (Stephanitis pyri). Ona prezimljava kao imago (odrastao insekt) na raznim zaklonjenim mjestima: u pukotinama kore, pod starom naljuštenom korom, opalim lišćem… te se raznim agrotehničkim zahvatima može lako smanjiti broj koji će prezimiti. Mirnih i blagih januarskih dana valja se prošetati kroz voćnjake pod kruškom i obavezno ponijeti žičanu četku, grabljice, ašov, vreću… Četkom se sastruže stara kora, sve skupi u vreću, iznese iz zasada i spali. Opalo lišće, u kojem stjenica često pronalazi prijatan zimovnik, valja sakupiti na sredinu međureda i, ako se neće odmah orati, ašovom nagrnuti na gomile malo zemlje, da vjetar lišće ne bi ponovo razvejao po voćnjaku.
Autor: Svetlana Mujanović