Međunarodni dan žena na selu je poseban dan koji se obeležava širom svijeta kako bi se istakla značajna uloga žena u ruralnim zajednicama. Ovaj dan nam pruža priliku da bolje razumijemo izazove s kojima se suočavaju žene na selu, ali i da proslavimo njihove doprinose poljoprivredi, porodici, i društvu u celini.
Međunarodni Dan Žena na Selu obilježava se 15. oktobra svake godine, a njegova svrha je podizanje svijesti o životu žena u ruralnim sredinama. Ovaj dan ima za cilj da istakne mnoge izazove sa kojima se ove žene suočavaju, kao što su ograničen pristup obrazovanju, zdravstvu, zapošljavanju i ekonomskim resursima. Takođe, podstiče se globalna zajednica da preduzme korake kako bi se poboljšao položaj žena na selu.
Uloga Žena u Poljoprivredi
Žene igraju ključnu ulogu u poljoprivredi, kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou. Prema podacima UN Women, žene čine čak 43% poljoprivredne radne snage u razvojnim zemljama. One su odgovorne za obrađivanje zemlje, sjetvu, žetvu i često brigu o stoci. Ove žene često rade na malim porodičnim farmama i doprinose obezbeđivanju hrane za svoje zajednice.
Osim toga, žene na selu igraju ključnu ulogu u očuvanju tradicionalnih poljoprivrednih metoda i praksi koje često predstavljaju osnovu održive poljoprivrede. Njihov doprinos u očuvanju biološke raznolikosti i održivom korišćenju prirodnih resursa ne može se preceniti.
Izazovi sa kojima se Žene na Selu Susreću
Međutim, žene na selu često se suočavaju s nizom izazova. Pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti je ograničen, što može smanjiti njihovu sposobnost za donošenje informisanih odluka o svojim životima. Takođe, žene se često suočavaju s diskriminacijom i nasiljem, kako unutar porodice, tako i u širem društvu.
Ekonomska nejednakost takođe je izražena među ženama na selu, jer im je često onemogućen pristup resursima kao što su zemljište, krediti i tehnologija. Ovo otežava njihovu mogućnost da ostvare svoj puni potencijal i doprinesu ekonomskom razvoju svojih zajednica.
Zaključak
Međunarodni Dan Žena na Selu je prilika da se podigne svijest o izazovima sa kojima se žene suočavaju u ruralnim sredinama i da se proslavi njihov doprinos poljoprivredi i društvu u cjelini. Žene na selu igraju ključnu ulogu u obezbjeđivanju hrane, očuvanju tradicije, i održivom razvoju. Međutim, da bi se poboljšao njihov položaj, potrebno je da se prepoznaju njihovi izazovi i preduzmu konkretni koraci za poboljšanje njihovih životnih uslova.
Ovog Međunarodnog Dana Žena na Selu, dajmo svoj doprinos podržavajući programe i inicijative koje promovišu rodnu ravnopravnost i bolji život žena u ruralnim sredinama.
Ukoliko tražite cvijet koji će lako opstati i krasiti vaše dvorište do same zime, onda izaberite pjetlovu krestu.
Ova divna biljka obožava sunce, odlično podnosi sušu i u stanju je da cvjeta do prvih mrazeva. Čim precvjeta, skinite uveli dio i ona će se oporaviti i ponovo procvjetati.
Pošto sadrži cijeli dijapazon boja, na vama je da izaberete koju boju pijetlove kreste želite da gajite: žutu, crvenu, narandžastu ili ružičastu. Postoje čak i dvobojne sorte.
Grmolikog je rasta i može da poraste i do dva metra u visinu, a najčešće do 120 centimetara. Cvjetovi traju do 8 nedjelja, a čim joj odstranite uveli dio, biljka će ponovo da procveta.
Kada su sadnice posađene u grupi, cvjetovi izgledaju kao plamen, zbog čega je ovaj prelijepi cvijet i dobio ime celosia, što na grčkom znači „goreti“.
Postoji nekoliko sorti pjetlove kreste koje se razlikuju i po boji listova koja pak zavisi od boje cvijeta. Po nijansi na koju vuče mala biljka, lako se može predvideti koje će boje biti cvijet. Na primjer, biljka žutog cvijeta ima zeleno-žućkaste listove i stabljiku, crvena zeleno-crvene, itd.
Najbolje kod ove biljke je to što kada se jednom posije, dalje se sama uspješno razmnožava, samo je potrebno da je, kada nikne na proljeće, rasadite s mjesta na kojem je rasla prošle godine. Sije se u rano proljeće u martu, najprije u teglicama, a kasnije kada biljka dostigne visinu od nekoliko centimetara, rasađuje se. U aprilu se može direktno saditi na otvorenom.
Kada cvjetovi precvjetaju, počinju da gube boju, a u sredini ostaju crne sjemenke. Skupite ih u širu posudu, stavite je ispod precvjetalih cvjetova i lagano ih ugnječite prstima tako da sjeme pada u posudu koju držite ispod.
Iduće godine dočekaće vas eksplozija boja i lijepo iznenađenje kada je riječ o kombinaciji boja koje zavise od toga koliko ste vrsta pijetlove kreste imali i kako su uspjele međusobno da se ukrste.
Postoje dvije vrste peršuna: peršun korjenaš i peršun lišćar. Mi ćemo se baviti uzgojem peršuna korjenaša jer on ne daje samo aromatično lišće nego i zadebljao korijen koji se koriste kao dodatak jelima. Biljka peršuna može bez ikakvih problema da prezimi na niskim temperaturama: naime dobro razvijene biljke lako podnose mrazeve i temperature do -10 stepeni. Takođe, za nicanje sjemena je potrebna temperatura od samo 2 stepena pa ovu biljku možete posijati u oktobru ili novembru.
Kako bi obavili što uspješnuju sjetvu peršuna korjenaša i dobili pravilan korijen koji nije deformisan i napadnut od strane bolesti ili štetočina, važno je izbeći neke od grešaka koje se ponavljaju.
Tablica pogrešnih i ispravnih stavki u sjetvi i gajenju peršuna korjenaša:
Pogrešno
Ispravno
Previše kisela, teška zemljišta u kojima je visok nivo podzemnih voda
Ovakav tip zemljišta dovodi do deformisanih korjenova. Pored toga korijen ćete teško izvaditi kada za to dođe vrijeme. U takvim zemljištima u kojima se zadržava voda može doći do truljenja korijena. Za uzgoj peršuna korjenaša izaberite pjeskovita i aluvijalna zemljišta. Zemljište treba da ima pH vrijednost 6-8. Peršun korjenaš ima sitno sjeme i sije se specijalizovanim sijačicama na međuredni razmak od 30 do 40 centimetara.
Gajenje peršuna korjenaša u monokulturi
Ovo je velika greška koja sprječava pravilan rast i razvoj biljaka iz dva razloga: zemljište je iscrpljeno jer ova biljka uzima veliku količinu hranljivih materija iz tla, a sa druge strane mogu se razvijati bolesti. Na istoj parceli peršun korjenaš može se gajiti najmanje poslije 2 godine.
Direktno đubrenje peršuna korjenaša stajnjakom
Kako ova biljka ne podnosi direktno đubrenje tim organskim đubrivom, posijte ga nakon kultura koje su njime đubrene. To može biti paradajz, paprika, kupus, krompir. Odličan predusjev su mu i jednogodišnje leguminoze i đubrene okopavine jer osim što ostavljaju hranljive materije u zemljištu, nema korova na njemu. Peršun korjenaš može se gajiti i poslije kultura iz svoje familije: paštrnaka, celera i šargarepe. Primjena plodoreda je važna jer ćete na taj način izbeći bolesti: pepelnicu, plamenjaču, rđu, pjegavost lista.
Nedovoljna količina vode tokom nicanja i debljanja korijena
Nakon što su sjemena peršuna korjenaša položena u zemlju, potrebno ju je obilno zaliti. Ukoliko nakon sjetve nema kiše važno je obezbijediti mu redovno zalivanje kako bi pravilno nicao. Ako nema dovoljno vode imaćete prorijeđen sklop i doćiće do stvaranja pokorice, a ako se desi da biljka tokom intenzivnog debljanja korijena nema potrebnu količinu vlage korijen neće biti dugačak i glatak, već žilav, deformisan i kratak.
Ne radite predsetvenu pripremu
Sjeme peršuna korjenaša je veoma sitno, te će izostanak predsjetvene pripreme tla pomoću koje se dobija njegova mrvičasta struktura dovesti do neujednačenog nicanja i njegovog sporog tempa.
Prezimljavanje za sobno cvijeće je veoma važno. Od temperature i svjetlosti uglavno zavisi da li će biljka da dočeka proljeće.
Prije nego saksije sa vašim cvijećem unesete unutra, treba da ih očistite i operete, zatim da uklonite svo suvo i polusuvo lišće i sve suve grančice. Ljeti mora da se vodi računa i kad cvijet precvjeta, ili list počne da žuti, peteljku nikad ne treba odkinuti do kraja , već do polovine. Na koljenu se stvara ožiljak i onda biljka boluje. Poslije par dana , pri dodiru ili sama od sebe, peteljka odpadne. Osim saksija, grančice i lišće treba dobro da se opere i pregleda da nema parazita, jer se zaraženo cvijeće ne smije unijeti da prezimi, jer takva biljka slabi i vrlo brzo propada.
Biljke koje imaju uvjek zeleno lišće kao što su lijander, lovorika, mirta, aspidistra i druge najbolje prezimljavaju na temperaturi od 2-5 °C ,tada miruju i na proljeće su jače. Muskatle i fuksije mogu da se stave na polumračno mjesto, i na proljeće će da budu bujnije.
Premeštanje saksija je uvjek zahtjevan posao, ali kada ga valjano uradite, vaše biljke će lijepo prezimiti. Ako imate zastakljenu terasu, većina saksija može na njoj i da ostane. Stavite ih na zid, a za to će vam dobro doći jednostavne police ili dekorativni držači. Biljke osjetljive na hladnoću ipak unesite u kuću.
UNOSITE POSTEPENO
U stanu odredite mjesta na koja ćete postaviti saksijsko cvijeće i prostor raspremite. Prvo unesite cvijeće koje teže podnosi hladne noći, a vrste koje bolje podnose niže temperature ostavite još neko vrijeme na balkonu, na svjetlom mjestu, ali u zavjetrini.
PRIPREMITE MESTO
Saksije u kući rasporedite tako da se listovi i cvjetovi ne dodiruju. Možete da ih grupišete po bojama koje se slažu ili prave lijep kontrast – piše Blic Žena.
ŠTO MANJE VODE
Cvijeće lakše podnosi sušu nego višak vode i zato prestanite sa svakodnevnim zalivanjem koje ste uobičajili tokom vrelih dana. Dva puta nedeljno biće sasvim dovoljno, ali pazite da voda bude odstajala i sobne temperature. Najbolje je da uvjek imate nekoliko flaša punih vode koje će služiti samo za zalivanje cvijeća.
ŠTO VIŠE SVJETLOSTI
Većina biljaka voli svjetlost, pa ih stavite na pod, na nisku komodu ili stočić ispod prozora. Kada se dan jako skrati, ujutru sklonite ili razmaknite zavjese kako bi u prostoriji bilo što više sunca. Kad počne sezona grijanja, saksije odmaknite od izvora toplote i redovno orošavajte biljke kako bi imale neophodnu vlagu.
U svakom trenutku, u svako godišnje doba u svom domu možete imati svjež mladi luk koji ste lično posadili.
Iako se bašta u stanu čini nemogućom misijom. Ipak, postoji nekoliko načina da sami uzgojite poneku vrstu povrća koju ćete primjenjivati u ishrani, a mi vam donosimo jedan odličan eksperiment na koji ćete posebno biti ponosni.
Ovo je jednosatavan metod da u svom domu uvjek imate svjež i tek ubran mladi luk, u bilo koje doba godine. Uz naše jednostavne savjete imćete neograničenu zalihu mladoga luka i tokom predstojeće zime.
Odrežite glavicu
Mladi luk se uglavnom prodaje sa puštenim korijenjem što je idealno za ponovni uzgoj. Odrežite krajeve luka tako da, osim korijenja, preostane i dio bijele glavice. Ostatak luka iskoristite kako ste i planirali.
Stavite glavice u vodu
Činija u koju stavljate glavice ne smije biti preduboka kako one ne bi potpuno potonule, a potom i istrunule, a ne smije biti niti previše plitka da se luk ne osuši. Položite korijenje prema dolje tako da dio glavice viri iz vode.
Stavite ih na osunčano mjesto
Biljke vole svjetlo tako da bi bilo idealno kada bi vaš luk bio smješten na osunčanom prozoru.
Mijenjajte vodu
Potrebno je da vodu mijenjate svaki drugi dan, odnosno kad se zamuti. Ako primjetite da je voda mutna, odmah je promjenite. Luku je za rast potrebna čista voda.
Ubrzo ćete primijetiti da su vaše glavice počele rasti i puštati zelene nastavke. Kada luk dosegne otprilike deset centimetara vrijeme za selidbu ili za rezanje.
Naime, ukoliko ga ostavite u vodi, luk će ubrzo prestati da izdaje mladice, ali uvjek ga možete odrezati i koristiti prilikom kuvanja i pripreme jela. Ako želite više luka, preselite ga u zemlju u kojoj će više narasti, a možda pustiti i cvjetove koje potom možete koristiti u salatama.
Kora od banane je čisto zlato za baštovane i to znaju samo oni najupućeniji. Naučite djecu da koru bace u baštu pored biljke, čim pojedu bananu.
Pored kalijuma, kora od banane sadrži i neke vitalne hranljive materije za opšte zdravlje biljaka – kalcijum, mangan, sumpor i magnezijum. Svaki od ovih hranljivih sastojaka igra važnu ulogu u održavanju zdravlja biljaka.
Ako ste strastveni proizvođač paradajza, znajte da banana ne sadrži azot i savršena je kao kompost i savršeno odgovara i paprikama, krastavcima pa čak i rotkvicama.
Tečno đubrivo od kore banane
Koru od banane isjeckajte i stavite u teglu. Nalijte je sa destilovanom vodom i ostavite nedjelju dana da se natapa. Nakon toga razblažite dobijenu vodu 1:4 sa običnom vodom i time zalijte svoje biljke.
Poželjno je ovim đubrivom zaliti biljke jednom nedjeljno.
U baštovanstvu koru od banane možete jednostavno da isjeckate i stavite oko korijena paradajza ili paprike. Imaće isti učinak kao i zalivanje đubrivom od banane, prenosi Stil.
Kada dođe jesen u prirodi se stvari mijenjaju, a mijenjaju se i potrebe naših sobnih biljaka. Kako da ih njegujete kako bi pravilno rasle, razvijale se i cvjetale tokom jesenjih dana – evo četiri važna savjeta:
1. Smanjite zalivanje
Ljeti je više svjetlosti, više temperature, suv vazduh u periodima kada nema kiše, što znači da biljke aktivno upijaju vodu i rastu. U jesen postaje hladnije, zemlja u saksijama se sporije suši, pa je potrebno smanjiti učestalost zalivanja. Da ne biste pogrešili sa zalivanjem, uvek je vredno provjeriti da li je zemlja u saksiji suva ili još nije. Mnogi ljudi preporučuju da se to uradi drvenim štapom, ali najlakši način je da to uradite prstom. One biljke koje su zahtijevale zalivanje dva ili čak tri puta nedeljno tokom ljeta, mogu se zalivati jednom nedeljno u jesen.
2. Biljke prenosimo sa balkona u sobu
Ako ste u leto premestili biljke na balkon, onda je u jesen vrijeme da ih vratite na njihova uobičajena mjesta. Štaviše, ovo se mora uraditi prije nego što temperatura noću počne da pada ispod 12 stepeni. Izuzetak od ovog pravila su balkonske biljke koje se mogu čuvati na otvorenom tokom jeseni. Glavna stvar je da zapamtite: što je hladnije, to ređe zalivate.
3. Uključite dodatno osvjetljenje
Naravno, vrijedi razmisliti gde da smjestite biljke u zavisnosti od osvjetljenja. Ako su svi prozori okrenuti prema jugu i jugoistoku, onda ne morate žuriti sa dodatnim osvjetljenjem. Svi ostali treba unaprijed da razmišljaju o dodatnom osvjetljenju. Naravno, možete odabrati vrste biljaka koje se mogu nazvati tolerantnim na sijenke. Preživeće zimu, ali se neće osjećati dobro. Odgovarajuće osvjetljenje može nadoknaditi nedostatke u njezi. Ako slučajno previše zalivate biljku, veća je vjerovatnoća da će njeno korijenje istrunuti u mraku. Takođe, uz dodatno osvjetljenje, biljke su manje podložne napadima štetočina.
4. Prehrana, presađivanje
Ako biljku treba presaditi – korijenje je previše izašlo, zemlja je siromašna i korijenje je počelo da trune od pretjeranog zalivanja i lošeg sušenja zemlje – potrebno je ponovo posaditi bez obzira na godišnje doba. Prehrana se može smanjiti, ali ne i potpuno ukloniti. Morate se fokusirati na stanje biljke: ako nastavlja da proizvodi nove listove, naravno, vrijedi je prihraniti. Ali budite pažljivi sa dozama.
Postoji nebrojeno mnogo recepata i načina stavljanja kupusa u buriće i kace. Svima je zajedničko to da se kupus ređa, soli i naliva vodom. Međutim, vi ste ih već skoro sve probali i nijedan nije zadovoljio ono što tražite od kiselog kupusa?
A vi samo želite kiseli kupus koji sve do proljeća ima lijepe i čvrste glavice? Onda ste na pravom mjestu jer donosimo dva provjerena recepta za kiseljenje kupusa koji može da izdrži cijelu zimu (ako ga ne pojedete prije kraja sezone)!
Kiseli kupus je tradicionalna zimska salata na srpskoj trpezi i namirnica od koje se spremaju nadaleko čuvena zimska srpska jela, kao što su podvarak (bez mesa i sa mesom – pačetinom, guščetinom, piletinom, svinjetinom, junetinom, ovčetinom, koljenicom, mljevenim ili suvim mesom ili koskama, sa povrćem ili bez, klot ili sa tjesteninom…) i neizostavna sarma.
Upravo zbog tih delikatesa u svakom domaćinstvu koje drži do sebe veoma je važno imati kupus tokom čitave zimske sezone.
A mnogi ga na kraju sezone stavljaju u zamrzivače, ne toliko iz razloga „da se ne baci“, koliko zbog toga što je sarma od kiselog kupusa mnogima omiljenija od bilo koje druge sarme.
Postoji nebrojeno mnogo recepata i načina stavljanja kupusa u buriće i kace. Svima je zajedničko to da se kupus ređa, soli i naliva vodom.
Ljiljana Grozdanović, rodom iz zaplanjskog sela Veliki Krčimir, koja živi u babušničkom selu Zavidince, nikada nije sama stavljala kupus za zimu.
Tajna je u tome što se potrebna količina soli ne vezuje za količinu kupusa, nego za količinu vode koja se sipa preko njega.
„Od srednjoškolskih dana zapisivala sam sve recepte svoje majke i već 20 godina, od kako sam se udala, sama stavljam svu ostalu zimnicu, i slanu i slatku, osim kupusa“, kaže Ljiljana, za Agromediju.
„Kiseljenje kupusa je po nekom prećutnom dogovoru ostalo obaveza moje svekrve, ali pošto živimo u zajedničkom domaćinstvu, podrazumijeva se da na neki način i ja učestvujem u tom poslu. Mislim da je recept po kojem se kupus stavlja u našoj kući najbolji, što dokazuje i činjenica da se kupus održi i tokom ljeta. Tajna je u tome što se potrebna količina soli ne vezuje za količinu kupusa, nego za količinu vode koja se sipa preko njega“, dodaje ona.
Olivera Karan iz Beograda kupus stavlja po receptu svoje bake, Šumadinke, koji se malo razlikuje od standardnog recepta.
„Mi kupus slažemo na uobičajen način“, objašnjava Olivera.
„Zatim u veći lonac stavimo so, nalijemo vrućom vodom i čekamo da se so rastvori pa sve to nalivamo u kacu, dodajući još obične vode do vrha. Obično dodamo dve manje očišćene glavice cvekle koje se iseckaju na četvrtine, pokrijemo tankom pamučnom krpom i stavimo preko tanak porcelanski plitki tanjir. Preko njega smo ranije stavljali kamen, a ja sada stavim veću zatvorenu teglu napunjenu vodom, otprilike je to 1,5 litar“, ističe Olivera dodajući:
„Ne pretačemo rasol, nego na početku, sve dok rasol ne počne da zri, svaki drugi ili treći dan otvorimo bure i izvadimo kamen ili teglu pa uz onaj tanjir pritiskamo kako bismo protresli tečnost u buretu. Teglu i krpu svaki put operem, skinem onaj cvijet koji se nakupio. Ovako kiseljen kupus sve do juna mjeseca je kao da je juče stavljen.“
Prema nekim receptima između redova glavica kupusa dodaje se sloj kupusa ribanca ili krupnije sječenog kupusa, a savremene domaćice su izmislile caku – plastične kese napune ribancem, vežu ih da se sadržaj ne prosipa i izbuše ih na nekoliko mjesta kako bi se kupus ukiselio.
Predlažemo vam dva recepta za kiseljenje kupusa
Kiseli kupus – kilogram soli na 30 kg kupusa
Prema tom receptu kupus se tradicionalno kiseli u mnogim pirotskim domaćinstvima.
Osim kupusa potrebno je:
Kilogram soli na 30kg kupusa
Gušća pamučna krpa
Kamen ili tegla zapremine 1,5l
Priprema kiselog kupusa:
Glavice kupusa očišćene od površinskog sloja listova oprati, zarezati krstić na korjenu i ređati ih u bure.
Nekoliko glavica kupusa preseći na četvrtine i polovine i njih ugurati između cijelih glavica kako bi se zaglavile, odnosno čvrsto stajale.
Naliti vodu dva prsta iznad kupusa.
Staviti preko kupusa drveni ili plastični pritiskač.
Preko pritiskača staviti kamen ili teglu punu vode.
Raširiti krpu i na nju staviti potrebnu količinu soli, uviti je i staviti pored kamena.
So će se polako otapati i padati do dna, tako da nije potrebno pretakanje rasola.
Zatvoriti bure i povremeno kontrolisati količinu vode nekoliko dana. Dolivati vodu po potrebi, da glavice kupusa ne budu van vode. Pritom ispirati kamen, a ukoliko se koristi tegla, obavezno je oprati spolja.
Kiseli kupus – na 40 litara vode 1,6 kg soli
I ovo je jedan od onih recepata koji garantuju da kupus ostaje čvrst do narednog ljeta.
Pored kupusa, neophodno je:
1,6 kg soli na 40 l vode
Tanka pamučna krpa
Kamen ili tegla zapremine 1,5l
Kiseljenje kupusa:
Oprane i očišćene glavice kupusa, na čijem je korenu zasečen krst ili je nožem napravljeno udubljenje, slagati u buriće.
U veću posudu sipati so, preliti vrućom vodom i sačekati da se otopi.
Sipati vodu sa solju preko kupusa i dodati sveže vode po potrebi.
Pokriti tankom pamučnom krpom.
Preko kupusa staviti pritiskač i kamen ili teglu i zatvoriti bure.
Na početku povremeno dolivati vodu, po potrebi.
Ukoliko je potrebno – dolivati vodu. Pritiskati s vremena na vrijeme (na dva do tri dana) i tada ispirati kamen i krpu, a ako koristite teglu, potrebno ju je isprati spolja.
Evo sada imate dva odlična recepta za kiseljenje kupusa! Ostaje još samo da ih probate i vidite koji vam više leži.
Jesen donosi sa sobom prepoznatljivu paletu boja i mirisa, ali također predstavlja izvrsno vrijeme za početak jesenje sadnje luka. Luk, sa svojom karakterističnom aromom i širokim spektrom upotreba u kulinarstvu, postaje neizostavni dio mnogih jesenskih vrtova. Upravo u ovom periodu, kada se priroda priprema za hladnije mjesece, jesenja sadnja luka omogućuje nam da planiramo i pripremimo svoje usjeve za narednu godinu. U ovom tekstu istražit ćemo važnost i korake koji vam mogu pomoći da uspješno provedete ovu sezonu sadnje luka, pružajući vam svježi i ukusni sastojak za brojne jesenske i zimske recepte.
Odaberite prave sorte luka: Prije sadnje, odaberite sorte luka koje su tolerantne na hladnoću i niske temperature, jer će bolje uspijevati u jsenjim uslovima.
Razmotrite plodoredu: Pazite da luk ne sadite na parceli gdje su nedavno rasli srodnici iz iste biljne porodice, kako biste izbjegli štete od nematoda. Luk se može ponovno uzgajati na istoj parceli tek nakon tri godine.
Pripremite dobro tlo: Pripremite gredicu s rahlim i rastresitim zemljištem. Idealno je imati pH-vrijednost tla između 6 i 7. Možete dodati drveni pepeo u omjeru od 10 g po kvadratnom metru.
Pravilno vrijeme sadnje: Optimalno vrijeme za sadnju luka je druga polovina oktobra, ali prilagodite termin vremenskim uslovima. Luk treba imati dovoljno vremena da se dobro ukorijeni prije zime.
Pazite na dubinu sadnje: Lukovice trebate posaditi na dubini od otprilike 5 cm. Ne sadite ih preduboko ili preplitko kako biste izbjegli izmrzavanje ili isušivanje.
Razmislite o razmaku: Razmak između redova kanalića trebao bi biti između 20 i 30 cm, dok je razmak između lukovica unutar reda obično između 7 i 10 cm. Za mladi luk, razmak unutar reda može biti manji, od 5 do 7 cm.
Pravilan položaj lukovica: Pazite da lukovice budu okrenute s korijenom prema dole prilikom sadnje.
Pripazite na veličinu lukovica: Lukovice crvenog luka mogu biti sitne (do 1 cm promjera), srednje veličine (1 do 3 cm promjera) ili krupne (preko 3 cm promjera). Krupnije lukovice obično brže klijaju i daju više vegetativne mase.
Održavajte dobar kontakt korijena i zemljišta: Pazite da korijeni lukovica imaju dobar kontakt s tlom kako bi se osiguralo dobro ukorijenjavanje.
Pratite vremenske uslove: Pratite vremenske uslove nakon sadnje i poduzmite odgovarajuće mjere zaštite, kao što su pokrivanje lukovica slamom ili agrotekstilom u slučaju iznenadnih hladnih valova.
Pelargonije su jedna od najpopularnijih biljaka koje vrtlari sade i uživaju u njihovim cvjetovima tijekom toplih proljetnih i ljetnih mjeseci
Tražite kako spasiti svoje pelargonije ove jeseni i s lakoćom im omogućiti da prezime? Vjerovali ili ne, iako se pelargonije često tretiraju kao jednogodišnje biljke, one su zapravo trajnice – i mogu jednostavno i sigurno prezimiti kako biste ponovno uživali u njihovoj ljepoti sljedeće godine.
Pelargonije su jedna od najpopularnijih biljaka koje vrtlari sade i uživaju u njihovim cvjetovima tijekom toplih proljetnih i ljetnih mjeseci. Jedno je sigurno, njihovi svijetli cvjetovi jedni su od najboljih u otpornosti na vruće ljetno sunce i vrućinu. Čak štaviše, ne samo da su izvrsni za uzgoj u posudama – već se nevjerojatno dobro ponašaju i kada rastu izravno u cvjetnim gredicama. To je sve dok ne dođe surovo, hladno vrijeme.
Nažalost, kada se ostave vani kasno u jesen, ove biljke osjetljive na hladnoću odumiru nakon prvog jakog mraza ili smrzavanja. Ali za razliku od jednogodišnjih biljaka poput nevena, petunija i cinija – pelargonije ne moraju doživjeti istu sudbinu na kraju sezone.
Uz samo malo dodatne njege, pelargonije se mogu čuvati tijekom cijele – što može biti odličan način da uštedite na biljkama svakog proljeća. Imajući to na umu – evo tri jednostavne metode koje sve s lakoćom funkcioniraju za spašavanje pelargonija tokom zime.
Vrste pelargonija
Prije prezimljavanja, važno je razumjeti da postoje dvije glavne vrste pelargonija – otporne i neotporne sorte. Obje vrste se smatraju trajnicama, ali s njima treba drugačije postupati prilikom zime.
Otporne pelargonije imaju manje cvjetove koji nisu u grozdovima. Ove pelargonije mogu izdržati boravak vani tokom cijele godine bez dodatne njege. Sve što je stvarno potrebno za zaštitu otpornih pelargonija je debeli sloj malča u jesen. Biljke možete odrezati nakon što odumru i zatim nanijeti dva do tri inča iznad baze biljke.
Neotporne pelargonije jednostavno odišu velikom snagom cvijeta. No, da bi se spasile ove ljepotice – potrebno je malo više posla na jesen. Neotporne pelargonije su najčešće vrste pelargonija koje susrećete u vrtnim centrima i trgovinama. Imaju legendarne duge stabljike i velike cvjetne grozdove.
Jedan od najvažnijih dijelova održavanja neotpornih geranija na životu tokom zimskih mjeseci je započeti proces PRIJE nego što se biljke suoče s preniskim temperaturama. Čekajući da dođe do jakog smrzavanja ili mraza, biljke će se osušiti.
Pelargoije postaju vrlo krhke na hladnom vremenu. Njihovo lišće, cvjetovi i stabljike sadrže veliku količinu vlage koja će se smrznuti ako budu izloženi preniskim temperaturama. Kako biste spasili neotporne pelargonije, morate ih unijeti unutra prije nego što dođe do mraza. Što prije napravite korak u jesen kako biste ih pripremili za prezimljavanje u zatvorenom prostoru, to će se biljkama lakše prilagoditi.
Zapravo postoje tri različita načina za prezimljavanje pelargonija. Svi funkcioniraju prilično dobro, ali izbor se zapravo svodi na to koliko prostora imate i što najbolje odgovara vašoj situaciji.
Prva metoda za održavanje neotpornih pelargonija zimi izvrsna je za biljke koje rastu u gredicama ili izravno u tlu. U ranu jesen ili mnogo prije nego što dođe prvi mraz, iskopajte pelargonije ili ih izvadite iz spremnika. Očistite svu pričvršćenu zemlju kako biste otkrili korijenje. Zatim odrežite vrh biljke tako da bude oko jedne polovice do trećine svoje izvorne veličine. Pazite da korijenje ostane netaknuto.
Sve dok je korijenje suho, stavite biljke u veliku smeđu papirnatu vrećicu ili kartonsku kutiju, s korijenom prema gore. Čuvajte ih na tamnom, hladnom mjestu.
Prije proljeća posadite biljke s golim korijenom u posude i stavite ih u osunčanu sobu ili na prozor. Koristite kvalitetno višenamjensko tlo za posude kako biste korijenju dali najbolju priliku za oživljavanje. Zalijevajte biljke dok ne postanu malo vlažne. Nova izraslina trebala bi se početi pojavljivati za nekoliko tjedana. Kad vrijeme zatopli, možete ponovno posaditi biljke s golim korijenom izravno u tlo ili natrag u posude kako bi nastavile rasti i cvjetati tijekom cijele sezone.
Ako vaše neotporne pelargonije već rastu u posudama, njihovo održavanje na životu tokom zime može biti jednostavan proces ako ih tretirate kao sobne biljke. Sve što trebate učiniti je premjestiti ih unutra! Započnite s brzim pranjem biljaka prije nego što ju unesete unutra. Dobro pošpricajte tlo i lišće kako biste lakše uklonili sve nametnike. Također, uklonite mrtvo ili smeđe lišće prije nego što ih unesete unutra kako biste im dali novi početak.
Pelargonije koje nisu otporne dobro će rasti u zatvorenom prostoru sve dok imaju dovoljno svjetla i topline – baš kao i normalne sobne biljke. Ako imate svijetli prozor okrenut prema jugu, postavite ih na to mjesto tako da mogu primati jaku, neizravnu svjetlost. Uvijek izbjegavajte postavljanje pelargonija na mjesto s propuhom. Osim toga, držite ih podalje od otvora za grijanje, kamina i izvora visoke topline. I propuh i pretjerana toplina mogu brzo oštetiti biljke, što im otežava preživljavanje u zatvorenom prostoru.
Ako odlučite ne uzgajati svoje neotporne pelargonije kao sobne biljke, možete ih umjesto toga pustiti da miruju tokom zime. U osnovi, čuvati ćete ih u njihovim posudama na hladnom, tamnom mjestu. Prestat će rasti sve dok se vrijeme ponovno ne zagrije. Započnite rezanjem biljke na otprilike polovicu svoje izvorne veličine. Zatim morate pronaći sigurno mjesto za prezimljavanje biljke. Hladan, vlažan podrum odlično je mjesto za održavanje neotpornih pelargonija na životu tokom zimskih mjeseci. Druga mogućnost je negrijana šupa ili garaža, pod uslovom da ima izolaciju ili toplinu. Opet, ne želite da temperature padnu ispod nule ili će biljke uginuti.
Pokrijte pelargonije smeđom papirnatom vrećicom kako biste spriječili da svjetlost dopre do lišća. Pričekajte da se tlo prilično osuši prije nego što ga prekrijete kako biste izbjegli plijesan.
Provjerite uspavanu, neotpornu pelargoniju svaka dva tjedna kako biste bili sigurni da se listovi ne suše previše. Ako se to događa, lagano zalijte tlo kako biste biljci dali samo malo vlage. Kada stigne proljeće, možete ukloniti pokrivač i iznijeti biljku van. Započnite tako da ju premjestite u zaštićeno područje i počnete ju zalijevati kao i obično, pazeći na novi rast. Čim vrijeme dopusti, možete premjestiti pelargoniju na njezino stalno mjesto. U ovom trenutku, dobra doza višenamjenskog gnojiva pomoći će mu da brzo oživi.
