Naslovnica Blog Stranica 8

Kako pravilno obaviti zimsko prskanje voćnjaka

Agrosavjet
-
0
Kako pravilno obaviti zimsko prskanje voćnjaka

Zaštita voćnjaka od bolesti, insekata i štetočina koje prezimljavaju uslov je za dobar početak voćarske sezone. Trenutak kada se voćka budi iz zimskog sna, otvara svoje pupoljake, počinje da cvjeta i lista, idealan je za preduzimanje preventivnih mjera zaštite voćaka. U tim fazama biljke su najranjivije, pa bi zbog toga trebalo predvideti i spriječiti pojavu oštećenja.

ODREDITE PRAVI TRENUTAK

S obzirom da se u februaru približava kraj ledenim danima, trebalo bi odraditi rezidbu voćaka i primijeniti zimsko prskanje. Ako vrijeme dozvoli, rezidba se može vršiti i ranije, ali se mora završiti prije nego što biljka započne proces vegetacije. Prvi dani marta, odnosno početak otvaranja cvjetova ili lisnih pupoljaka, poznatije kao faza „mišije uši“, poslednji je rok do kada bi trebalo uraditi zimsko prskanje voćaka.

ISKORISTITE PRAVI PREPARAT

Najbitnije kod zimskog prskanja je upotreba adekvatnog preparata u pravom trenutku. Samo tako će uspijeh biti zagarantovan. Najbolji preparat za zimsko prskanje voćaka je PLAVO ULJE, koje predstavlja kombinaciju tri preparata, zbog čega daje prave rezultate. Trokomponentno plavo ulje sadrži:

  • -Mineralno ulje, koje kvalitetno oblaže grančice i odoljeva vremenskim uslovima. Njegova uloga je da uništava prezimljujuće forme grinja i insekata;
  • -Insekticid na bazi cipermetrina, koji ima ulogu da štiti biljku u prvim fazama razvoja od prezimljenih insekata, matičnih, koji započinju prekomerno množenje i formiraju prve kolonije;
  • -Fungicid na bazi bakra, čija je uloga da zaštiti biljku od bolesti koje su u obliku spora gljivica ili bakterija prezimele na površini biljke, na stablu, granama i pupoljcima.

ISPOŠTUJTE SVA PRAVILA

  • -Voće bi trebalo prskati nakon rezidbe i neposredno pred početak vegetacije.
  • -Temperatura na kojoj se obavlja prskanje ne bi smjela biti niža od 8 do 10 celzijusa.
  • -Vremenski uslovi u naredna 24 sata moraju biti adekvatni. Ne smije biti vjetra ili padavina.
  • -Trebalo bi biljku prskati detaljno i u velikim količinama. Cijela biljka mora biti dobro „okupana“, dakle cijelo stablo i sve grane.

Izvor: Agromedia

Šta je šilježe, dvizak, kopuni, omadi? Klasifikacija stoke nije jednostavna!

Agrosavjet
-
0
Šta je šilježe, dvizak, kopuni, omadi? Klasifikacija stoke nije jednostavna!

Ako želite da budete sa stočarstvom na TI prvo pitanje je svakako to kakva je klasifikacija stoke? Da li ste znali šta je šilježe, a šta dvizak, šta kopuni, a šta omadi? A koliko je teška litra mleka? Vi koji se aktivno bavite stočarstvom sigurno i jeste, ali sigurni smo da većina ljudi uglavnom razlikuje samo osnovne kategorije stočnih grla.

Klasifikacija stoke: GOVEDA

ovedarska proizvodnja uključuje uzgoj goveda i proizvodnju mesa, odnosno tovljenje.

Kada su u pitanju goveda, evo kako da ih razlikujete.

TELAD

Telad – Mlada grla oba pola od rođenja do uzrasta od 3 do 6 mjeseci. Napajanje ove kategorije se završava sa dva meseca starosti kako bi tele počelo što pre da koristi čvrstu hranu.

JUNAD

Junad – Grla oba pola uzrasta od 3-6 meseci do 12-14 meseci. Za žensko grlo koristi se naziv june, a za muško junac ili bičić.

JUNICE

Junice  – U ovu kategoriju spadaju ženska grla koja su stasala za priplod, uzrasta 12-14 meseci pa do prvo partusa odnosno teljenja.

Poželjan uzrast za priplod je sa 14-15 meseci odnosno kada grlo stekne polnu zrelost. Pored ovoga bitna je i fizička zrelost odnosno da junica dostigne 350 kg.

BIKOVI

Bikovi – Muška grla koja su namenjena za priplod. Po pravilu ne bi trebala da se koriste grla mlađa od 15 meseci.

KRAVE

Krave – Kravama pripadaju ženska grla posle prvog teljenja pa sve do kraja života.

PRVOTELKA

Prvotelka – ženska grla u prvoj laktaciji.

VOLOVI

Volovi – Muška kastrirana grla, koja su namenjena za rad ili za proizvodnju mesa.

BABY BEEF

Baby beef – Kod nas se ovaj termin koristi za utovljenu junad od 300 do 450 kg. To su grla koja nemaju stalne zube i pri klanju imaju telesnu masu:

  1. a) ženska: 329- 470 kg;
  2. b) muška: 350- 500 kg.

Trupovi zaklane junadi baby beef treba da budu težine od 180-300 kg.

JALOVA KRAVA

Jalova krava – krava koja ne može ostati bremenita ili ne može da oteli živo tele.

STEONA KRAVA

Steona krava – krava u drugom stanju, koja nosi tele.

VISOKO STEONA KRAVA/JUNICA

Visoko steona krava/junica – junica ili krava čija je bremenitost u rasponu od 6-og do 9-og meseca.

LAKTACIJA

Laktacija – period nakon teljenja do zalučenja.

U proizvodnji mleka koristi se merna jedinica kilogram (kg) zbog specifične težine koju ima mleko.

(1l mleka iznosi 1,028-1,035 kg)

Klasifikacija stoke: OVCE

Domaće ovce (Ovis aries aries) su domaće životinje, grupirane u rod Ovis, unutar porodice šupljorožaca (Bovidae), poreklom od vrste Ovis aries.

Ovca je četvoronožna životinja, telo joj prekriva vuna. Biljojed je i preživač. Razvila se iz divljeg muflona.

JAGNJE

Jagnje – mladunče ovce oba pola od rođenja do zalučenja.

ZALUČENA JAGNJAD

Zalučena jagnjad – jagdnjad uzrasta od jednog do 3,5 meseca.

ŠILJEŽE

Šilježe – predstavlja podmladak oba pola u starosti od 6 do 12 meseci.

DVISKA

Dviska– žensko grlo od 12 meseci do svog prvog jagnjenja odnosno do svoje prve laktacije.

DVIZAK

Dvizak – muško grlo od druge godine života do prvog parenja.

OVCA

Ovca – žensko grlo od prvog jagnjenja do kraja svog života.

OVAN

Ovan – muško priplodno grlo.

OVNOVI ZA KLANJE

Ovnovi za klanje –  životinje držane do osme godine starosti, nakon čega se kastriraju i pripremaju za klanje.

OVCE ZA KLANJE

Ovce za klanje – ovce koje se koriste za tov radi proizvodnje mesa.

SJAGNJENE OVCE

Sjagnjene ovce – bremenite ženke ovaca.

Klasifikacija stoke: KOZE

Domaća koza (Capra hircus hircus, ponekad i samo Capra hircus) je nakon pasa i otprilike istovremeno s ovcama postala globalno korištena domaća životinja. Zajedno s ovcama deo su roda koza unutar porodice šupljorožaca.

KOZA ZA PRIPLOD

Koza za priplod – ženska grla u punoj polnoj zrelosti.

SJARENA KOZA

Sjarena koza – bremenita ženka koze.

JARAC ZA PRIPLOD

Jarac za priplod – mužjak koze stariji od 10-12 meseci koji se koristi za priplod.

JARE

Jare – mladunče koze starosti do godinu dana.

JARAD ZA KLANJE

Jarad za klanje – tovna jarad dohranjena u periodu dojenja do postizanja mase od 20-25kg.

KOZE ZA KLANJE

Koze za klanje – koze koje se kolju zbog steriliteta ili starosti.

JARAC ZA KLANJE

Jarac za klanje – muško grlo starije od 8 godina, nakon čega se kastrira i priprema za klanje.

Klasifikacija stoke: SVINJE

Svinja je bilo koja životinja iz roda Sus, unutar jednonožnih kopitara porodice Suidae. Svinje uključuju domaće svinje i njihovog pretka, običnu euroazijsku divlju svinju (Sus scrofa), zajedno s drugim vrstama. Svinje su poreklom s euroazijskog i afričkog kontinenta, u rasponu od Europe do pacifičkih otoka. Osim svinja, u porodici Suidae su: babirusa iz Indonezije, pigmejska svinja iz Južne Azije, bradavičasta svinja i drugi svinjski rodovi iz Afrike. Suidaesu sestrinska klada pekarijima.

Nastale su u Euraziji, gde su ih moderni ljudi s vremenom pripitomili te ih koriste kao izvor hrane i kože. U nekim delovima sveta, svinje se drže kao kućni ljubimci.

Glava joj je izdužena, sa snažnom njuškom koja se završava rilom i ima 44 zuba. Želudac je okruglast i jednostavan, creva su oko 15 puta duža od trupa. Telo je obraslo čekinjama, a ispod kože nalazi se debeo sloj masti. Svinje nemaju znojne žlezde pa zato kada je toplo vreme nastoje biti blizu vode i mulja radi rashlađivanja. Mulj se takođe koristi kao zaštita od sunca.

Svinje su svaštojedi, pa ih je relativno jednostavno uzgajati. Zbog izvrsnog čula njuha koriste se i za traganje za tartufima.

U svinjogojstvu su cenjene engleske pasmine svinja. Najpoznatije su: berkšir, jorkšir, zatim danske bele i nemačke oplemenjene.

Svinje se smatraju jednim od najinteligentnijih životinja.

PRASAD NA SISI

Prasad na sisi – odojčad – mladunčad od rođenja do uzrasta od 28 ili 30 dana.

ZALUČENA PRASAD

Zalučena prasad – od odbića do uzrasta od 25-30 kg ili 2-3 meseca starosti.

NAZIMAD

Nazimad – muška i ženska priplodna grla od 2-3 meseca do početka korišćenja u reprodukciji. Nazimica do prašenja ili oko 12 meseci uzrasta.

KRMAČE

Krmače – ženska priplodna grla koja su već u reprodukciji.

NERASTOVI

Nerastovi – muška priplodna grla.

TOVNE SVINJE

Tovne svinje – grla koja se tove do oko 100–110 kg žive mase.

Klasifikacija KONJA

Domaći konj (konj, lat. Equus (Equus) caballus; sin. Equus ferus caballus, Equus caballus caballus, Equus caballus) je veliki četvoronožni sisavac, pripadnik roda Equus. Konji su odavno bili jedna od najvažnijih domaćih životinja koja se uzgaja u vrlo velikom broju raznih pasmina, a živi širom sveta.

Taksonomski, domaći konji su domesticirani oblik divljih konja (Equus ferus), i zajedno s magarcima i zebrama spadaju u porodicu konja (Equidae), u red neparnoprstaša.

ŽDREBAD

Ždrebad – grla oba pola do starosti od 1 godine.

OMAD

Omad – ome – muško grlo za priplod od 1. do 3. godine (ranozreli) i do 4. godine (kasnozreli), omica – žensko grlo od 1. godine do ždrebljenja.

KOBILA

Kobila – žensko priplodno grlo posle prvog ždrebljenja.

PASTUV

Pastuv – muško grlo u priplodu – preko 4 godine.

KASTRAT

Kastrat – kastrirano muško grlo.

Klasifikacija ŽIVINE

Domaća kokoš (Gallus domesticus) je uzgojni, odomaćeni oblik divlje kokoši, vrste poreklom iz Jugoistočne Azije. Pripada porodici fazanki iz reda kokoški.

Kao domaća životinja, domaća kokoš ili kako se češće zove, kokoška je uzgojena u velikom broju najrazličitijih oblika, obelježja i varijacija boja. Trenutno evropski standardi pasmina domaćih kokoši prihvataju više od 180 poznatih pasmina. U svetu se uzgaja još daleko veći broj pasmina. Postoje i različite boje jaja, kao na primjer bela, smeđa, zelena, crvena…

U komercijalnoj proizvodnji mesa i jaja koriste se najčešće hibridne pasmine.

BROJLERI

Mlada pilad (brojleri) – pilići oba pola ne starija od 56 dana, telesne mase 1,4 do 2,2 kg.

STARIJA PILAD

Starija pilad – grla oba pola koja nisu starija od 6 meseci i nisu korišćena u priplodu. Masa pri klanju je 2 do 3 kg.

KOPUNI

Kopuni – kastrirana muška grla.

KOKOŠKE

Kokoške – ženska grla starija od 10 meseci.

PETLOVI

Petlovi– odrasla muška grla starija od 10 meseci.

Izvor: seljak.me

Upozorenje čuvenog baštovana za sve koji imaju ruže: Uradite ovo u februaru

Agrosavjet
-
0
Upozorenje čuvenog baštovana za sve koji imaju ruže: Uradite ovo u februaru

Ako imate ruže u svojoj bašti, sada je vrijeme da krenete u akciju. Februar je idealno vrijeme za orezivanje ruža prije kraja zime. Ako to ne učinite, mogli biste se suočiti sa lošim cvjetanjem ili, u najgorem slučaju, smrću vaših omiljenih biljaka.

Rezidba ne samo da podstiče zdraviji rast, već je i ključna za zaštitu ruža od bolesti koje ih mogu ozbiljno ugroziti.

Zašto je obrezivanje ruža u februaru važno?

Ruže su nesumnjivo jedno od najomiljenijih i najprepoznatljivijih cvijeća u baštama, koje su poznate po svom lijepom, slojevitom cvjetanju. Bilo da su crvene, roze, bijele ili rijetkih nijansi poput narandžaste i žute, ruže su centar svake bašte. Međutim, čak i najljepše ruže mogu podleći bolestima i štetočinama ako im se ne poklanja redovna pažnja i briga, piše Express.co.uk.

Ruže treba rezati krajem zime, neposredno prije početka novog rasta. Za one koji žive južnije, februar je najbolje vrijeme za rezidbu, dok će baštovani u hladnijim oblastima, poput sjevera, možda morati da sačekaju do marta. Ovaj period rezidbe je ključan iz nekoliko razloga, uključujući poboljšanje zdravlja biljke i uklanjanje mrtvih ili bolesnih dijelova koji bi mogli da ometaju njen razvoj.

Prednosti rezidbe

Jedna od glavnih prednosti obrezivanja ruža je to što podstiče jači, zdraviji rast biljke. Redovno orezivanje omogućava ruži da usmjeri svoju energiju ka najjačim stabljikama i najplodnijim cvjetovima, umjesto da troši resurse na mrtve ili bolesne dijelove. Takođe poboljšava cirkulaciju vazduha oko biljke, smanjujući rizik od gljivičnih infekcija i bolesti koje napreduju u vlažnim, zagušljivim uslovima.

Oboljele stabljike i listovi mogu značajno oslabiti ruže i čak dovesti do uginuća ako se ne liječe na vrijeme. Neke od najčešćih bolesti na koje treba paziti su crna pjega ruža, uvenuće grana i bolest tla pri ponovnoj sadnji.

Crna pjega ruža je gljivična bolest koja uzrokuje pojavu crnih ili ljubičastih mrlja na listovima, slabe biljku i smanjuju njenu sposobnost fotosinteze. Ako primijetite ovu bolest, odmah uklonite oboljelo lišće i obezbijedite da se svo otpalo lišće ukloni sa zemlje kako biste spriječili širenje infekcije. Kada zalivate ruže, pokušajte da zalivate samo osnovu biljke i izbjegavajte natapanje listova.

Do sušenja grana obično dolazi kada je biljka izložena stresu zbog nepovoljnih vremenskih uslova ili loše njege, što rezultira odumiranjem pojedinih grana ili dijelova biljke. To se često dešava na starijim stabljikama koje su bile zanemarene ili na biljkama izloženim jakom vjetru i niskim temperaturama.

Bolest presađivanja zemljišta nastaje kada se ruže sade na istom mjestu bez odmaranja tla, što može dovesti do slabog rasta korijena i sveukupne oslabljene biljke.

Rezidba pomaže u prevenciji ovih bolesti uklanjanjem zaraženih dijelova i poboljšanjem opšteg zdravlja grma ruže. Tokom rezidbe, važno je ukloniti sve bolesne ili previše guste grane kako biste spriječili širenje bolesti.

Kako pravilno orezati ruže

Obrezivanje može izgledati komplikovano, ali uz malo znanja i pravi pristup, vaše ruže će cvjetati dugi niz godina. Ekspert za baštovanstvo Alan Tičmarš naglašava važnost rezidbe za dugoročno zdravlje ruža. Prema Tičmaršu, obrezivanje nije samo pitanje kontrole veličine grmlja, već ima ključni uticaj na njegovu vitalnost, snagu i cvjetanje.

Tičmarš objašnjava da se stabljike ruže, poslije nekoliko godina cvjetanja, iscrpljuju, što smanjuje njihovu sposobnost da proizvode nove cvjetove. Orezivanje podmlađuje biljku tako što podstiče razvoj novih pupoljaka koji će zamijeniti starije, manje produktivne stabljike. Ovaj proces osigurava da ruža ostane zdrava i bujna.

Prilikom rezidbe, Tičmarš preporučuje da rez bude nekoliko milimetara iznad pupoljaka, pod blagim uglom nagnutom od pupoljaka. Ovo osigurava da rez štiti pupoljak, sprečava oštećenja i podstiče zdrav rast. Izbjegavajte sječenje preblizu pupoljku jer to može da ošteti, ali nemojte sjeći ni predaleko, jer to može da stvori suv čvor koji bi mogao spriječiti razvoj novog izdanka.

Dodatni savjeti za obrezivanje

Evo još nekoliko važnih savjeta koje treba imati na umu prilikom rezidbe ruža u februaru:

Koristite oštre alate – Uvijek koristite oštre i čiste makaze za rezidbu da biste napravili precizne rezove. Tupi alati mogu slomiti stabljiku i povećati rizik od bolesti.

Uklonite mrtve i bolesne dijelove – Uvijek uklonite sve mrtve, bolesne ili oštećene grane prilikom rezidbe. Ovo će smanjiti rizik od gljivičnih infekcija i poboljšati protok vazduha oko biljke.

Oblikujte grm – Ciljajte na otvoren oblik vaze prilikom rezidbe, tako da svjetlost i vazduh mogu da dođu do unutrašnjih grana, što je ključno za zdrav rast.

Dodajte malč nakon rezidbe – Nakon što ste obavili rezidbu, dodajte sloj malča oko osnove biljke kako biste zadržali vlagu, suzbili korov i zaštitili korijenje od ekstremnih temperaturnih promjena.

Obrezivanje ruža u februaru je neophodno da bi vaše biljke bile zdrave i bujne tokom cijele godine. Ne samo da podstiče snažan rast i lijepo cvjetanje, već i štiti biljke od bolesti koje bi ih mogle uništiti. Pravilnim obrezivanjem podstičete ruže da napreduju i daju svoje prepoznatljivo ljetnje cvijeće svake godine. Bez obzira na to da li ste iskusan baštovan ili početnik, obrezivanje ruža je suštinski zadatak koji će vam donijeti bogatstvo raskošnog cvjetanja i zdraviju baštu, prenosi Zadovoljna.

Najbolji i najgori susjedi za salatu: Koje biljke saditi, a koje izbjegavati?

Agrosavjet
-
0
Najbolji i najgori susjedi za salatu: Koje biljke saditi, a koje izbjegavati?

Sadnja povrća u bašti zahteva pažljivo planiranje, a pravilan odabir biljaka koje rastu u blizini može značajno uticati na zdravlje i prinos useva.

Salata je omiljena kultura mnogih baštovana, a uz dobar odabir biljnih “komšija” može se poboljšati njen rast, zaštita od štetočina i ukus.Donosimo vam listu najboljih biljnih saveznika za salatu, kao i nekoliko korisnih saveta za uspešan uzgoj.

Najbolji susedi za salatu

Šargarepa – Ove dve biljke odlično sarađuju jer salata štiti zemljište oko šargarepe, sprečava isušivanje i smanjuje rast korova.

Rotkvice – Brzo rastu i ne ometaju razvoj salate, a istovremeno mogu pomoći u odbijanju štetočina.

Crni i beli luk – Njihov jak miris odbija mnoge štetočine koje napadaju salatu, poput lisnih vašiju.

Kelj i druge kupusnjače – Salata može ispuniti prostor između ovih većih biljaka, čime se optimalno koristi površina bašte.

Jagode – Salata i jagode dobro funkcionišu zajedno, jer ne ometaju rast jedna drugoj i pomažu u zadržavanju vlage u zemljištu.

Pročitajte: Čudesno povrće: Jednom ga posadite i godinama ubirete plodove

Bosiljak i mirođija – Ove aromatične biljke ne samo da poboljšavaju ukus salate, već i odbijaju određene štetočine.

Biljke koje ne treba saditi pored salate

Iako salata dobro raste uz mnoge biljke, postoje i one koje mogu negativno uticati na njen razvoj:

Peršun – Može usporiti rast salate i iscrpiti hranljive materije iz zemljišta.

Celer – Takmiči se sa salatom za hranljive sastojke i prostor.

Previše kupusnjača – Iako kelj može biti dobar sused, prevelik broj kupusnjača može iscrpiti tlo i privući zajedničke štetočine.

Saveti za uspešan uzgoj salate

Redovno zalivanje – Salata voli vlagu, ali izbegavajte prekomerno natapanje kako ne bi došlo do truljenja.

Malčiranje – Pomaže u očuvanju vlage u zemljištu i sprečava rast korova.

Postepena sadnja – Sejte salatu u različitim vremenskim razmacima kako biste osigurali stalnu berbu.

Prirodna zaštita – Koristite biljne repelente, poput nema ulja i aromatičnih biljaka, za zaštitu od štetočina.

Pravilnim kombinovanjem biljaka, vaša bašta će biti zdravija, a prinos bogatiji!

Izvor:najzena.alo.rs

Tečnost koja ostane nakon ručka odlična je za njegu biljaka

Agrosavjet
-
0
Tečnost koja ostane nakon ručka odlična je za njegu biljaka

Na internetu danas postoji mnogo savjeta, preporuka i recepata za njegu biljaka, a mnogi od njih uključuju sastojke koje biste inače bacili.

Vjerovatno ste čuli da biljke možemo njegovati korom od banane, ljuskom jajeta ili pivom, ali možda će vas iznenaditi podatak da hranljivu tečnost možemo napraviti i od ostataka tjestenine.

Ako vam je od ručka ostalo malo kuvane tjestenine, nemojte je baciti, već brzo i jednostavno pripremite hranjivu tečnost za biljke.

Kako pripremiti tečnost?

Sve što je potrebno da uradite jeste da u posudu od blendera stavite kuvanu tjesteninu do jedne četvrtine i sipate vodu sve do vrha. Nakon blendiranja ste dobili hranljivu tečnost za svoje biljke, kaže stručnjakinja s edukativne platforme „Trag biljke„.

Integralna tjestenina sadrži lutein i zeaksantin, koji podižu imunološki odgovor biljaka, a bijela tjestenina sadrži folate koji su zaslužni za rast biljaka. Tu su još brašno, šećer i jaja, koji su takođe zaslužni za rast i zdravlje biljaka, objasnila je stručnjakinja i dodala da jedan litar pripremljene tečnosti treba pomešati s deset litara vode.

Tom tečnošću možete zalivati sobne biljke, ali i biljke u dvorištu.

Osim tjestenine, za zalivanje biljaka možete koristiti i skrobnu vodu.

Prirodno đubrivo

Tokom kuvanja tjestenina otpušta skrob u vodu, obogaćujući je vitaminima i mineralima. Ta skrobna voda može poslužiti kao prirodno đubrivo, podstiče rast i zdravlje biljaka. Stručnjaci ističu da zalivanje biljaka vodom od tjestenine nema mana, već samo prednosti.

Važno je napomenuti da, ako želite skrobnu vodu da koristite za biljke, ne treba da je posolite pre kuvanja tjestenine. Treba da je ohladite na sobnoj temperaturi prije korišćenja.

Korišćenjem tih jednostavnih trikova ne samo da smanjujete otpad, već i pružate svojim biljkama prirodne i efikasno izvore hranljivih materija.

Sljedeći put kada budete kuvali tjesteninu, sjetite se da tečnost koju obično bacate može biti pravi eliksir za vaše zelene ljubimce.

Izvor: Zadovoljna.hr/L.Š.

Čudesno povrće: Jednom ga posadite i godinama ubirete plodove

Agrosavjet
-
0
Čudesno povrće: Jednom ga posadite i godinama ubirete plodove

Iako je rad u bašti za istinske baštovane prava uživancija i opuštanje, većina je ipak bar jednom pomislila kako bi bilo divno imati u bašti biljke koje na zahtijevaju puno truda, a obilno daju plodove.

Dobra vijest je da takve biljke – postoje. Riječ je o višegodišnjim biljkama koje, nakon što ih jednom posadite, godinama daju plodove.

Izdvajamo sedam takvih baštovanskih čuda.

Špargla

Špargle su jedna od najpoznatijih višegodišnjih povrtarskih kultura. Iako im treba dvije do tri godine da se razviju do pune produktivnosti, jednom kada se ukorijene, mogu da rađaju i više od 20 godina. Najbolje uspjevaju na sunčanim mjestima s dobro dreniranim tlom.

Rabarbara

Rabarbara je biljka koja se uzgaja zbog svojih mesnatih stabljika koje imaju osvježavajući, kiselkast ukus. Može ostati na istom mjestu decenijama, a s vremenom postaje sve jača i rodnija. Jednom posađena, zahtijeva minimalnu njegu osim povremenog đubrivnog prihranjivanja.

Ren

Ren je nezaobilazan u mnogim baštama jer, ne samo da je ukusan dodatak jelima, već je i vrlo otporan na razne uslove. Brzo se širi, pa je najbolje saditi ga na mjesto gdje nećete morati često da ga premiještate. Korijen se vadi po potrebi, a biljka se sama obnavlja.

Čičoka

Poznata i kao jerusalemska artičoka, čičoka je višegodišnja biljka koja se uzgaja zbog svojih hranjivih gomolja. Vrlo je otporna i lako se širi, pa je najbolje saditi je na kontrolisanom prostoru. Može opstati u bašti decenijama bez posebne njege.

Vlašac

Ovaj aromatični član porodice luka raste godinama na istom mjestu i izuzetno je zahvalan za uzgoj. Osim što je odličan dodatak raznim jelima, vlašac privlači korisne oprašivače. Jednostavno se obnavlja i može se brati tokom cijele sezone.

Zelje

Kiselica je zeljasta biljka s blagim kiselkastim ukusom, koja se često koristi u supama, salatama i umacima. Kada se jednom posadi, svake godine iznova niče i daje svježe listove bez potrebe za ponovnom sjetvom.

Zimski poriluk

Za razliku od običnog poriluka, zimski poriluk može opstati više sezona i sam se razmnožavati. Ne mogu mu nauditi niti vrlo niske temperature. Njegovi izdanci ostaju u tlu i svake godine ponovo niču, omogućujući vam svježe stabljike tokom cijele sezone, prenosi Superžena.

Zaštita voćaka u cvatnji

Agrosavjet
-
0
Zaštita voćaka u cvatnji

Sušenje mladica očituje se u cvatnji i odmah iza cvatnje. Mladica procvate, ali tad veći ili manji broj cvjetova počinje naglo smeđiti, sušiti se i propadati. Mladica se osuši.

Mnogi ljudi ne znajući za uzrok svode to na hladnoću ili mraz. Međutim, ako se radi o mrazu, onda se suše svi cvjetovi jedne voćke, a u ovom slučaju se suše samo cvjetovi na pojedinim mladicama. Broj tako osušenih mladica s cvjetovima može na stablu biti velik, pa čitava voćka ima žalostan izgled jer je zahvaćena u punoj cvatnji. Roda, naravno, nema. Najkritičnije je upravo razdoblje cvatnje kad je kišovito i prohladno vrijeme s velikom količinom vlage.

Kad voćka prođe fazu cvatnje i plodovi malo narastu, nema više mogućnosti prodora gljive u mladicu. Ako su suhi i povoljni uvjeti u vrijeme cvatnje, ne dolazi do zaraze i te godine nema sušenja mladica. U slučaju uzastopnog ponavljanja kišovitog vremena više godina u vrijeme cvatnje, stradaju mladice, javlja se smolotok i voćka polagano slabi i suši se. To se najčešće događa kod breskve, marelice i višnje, a daleko slabije je izraženo kod trešnje i šljive.

Pročitajte: Emulzija za prskanje voća za sve one koji ne koriste hemiju

Prvi dio zaštite odnosi se isključivo na preventivne mjere suzbijanja, budući da bolest nije lako suzbiti, posebno ne u kišnim uvjetima i još k tome pogoditi pravu potfenofazu cvatnje prigodom tretiranja.Dakle, potrebno je odstraniti sve suhe i polusuhe grančice s koštunjavih voćaka. Čak i deblje grane. Odstraniti i do 20 cm ispod suhog dijela jer gljiva ide dosta duboko u drvo.

Koštunjave voćke se mogu rezati u vegetaciji, tako da ne bi to trebalo ostavljati za proljetnu rezidbu, već za ljetnu. Dalje, obvezno se moraju skinuti i spaliti ili zakopati svi mumificirani plodovi ostali na drvetu. Također ispod voćaka bi bilo dobro počistiti teren od mogućih ostataka voća.

Izvor: agroportal.hr 

7 vrsta domaćeg đubriva za paradajz koji se gaji u saksiji: Rađaće bolje nego u bašti, pravi ukras svakog balkona

Agrosavjet
-
0
7 vrsta domaćeg đubriva za paradajz koji se gaji u saksiji: Rađaće bolje nego u bašti, pravi ukras svakog balkona

Ukoliko želite da sadite i gajite paradajz na terasi, morate imati na umu da mu je potreba dobra prihrana. To ćete postići sa ovih 7 domaćih vrsta đubriva.

Ako želite da gajite paradajz u saksijama na terasi, evo čime treba da ga zalivate:

1. Đubrivo od ljuske jajeta:

Način pripreme: Smrvite i sameljite osušene ljuske jaja u fini prah.

Upotreba: Pomešajte ljuske jaja u prahu u zemlju pre sadnje ili pospite oko stabljike.

Učestalost: Primenite svakih nekoliko nedelja da biste nadoknadili kalcijum, podstičući zdrav razvoj plodova i sprečavajući truljenje cvetova.

2. Đubrivo od kore banane:

Kako napraviti: Isecite kore od banane na male komadiće i potopite ih u vodi nekoliko dana.

Upotreba: Ovom vodom zalijte paradajz.

Učestalost: Primenite jednom nedeljno za povećanje kalijuma, pomoći će ukupnom rastu biljaka i razvoju plodova.

3. Đubrivo za talog kafe:

Kako napraviti: Sakupite iskorišćeni talog od kafe.

Upotreba: Pomešajte talog u zemlju ili napravite čaj od komposta tako što ćete ga potopiti u vodu.

Učestalost: Primenite jednom mesečno da biste poboljšali plodnost zemljišta i poboljšali drenažu.

4. Mlečno đubrivo:

Način pripreme: Pomešajte mleko sa vodom (odnos 1:4).

Upotreba: Razblaženim mlečnim rastvorom zalivati biljke paradajza.

Učestalost: Primenjujte svake dve nedelje da biste ojačali zidove biljnih ćelija i sprečili bolesti poput pepelnice.

5. Đubrivo od melase:

Kako napraviti: Razblažite melasu u vodi.

Upotreba: Koristite rastvor za zalivanje biljaka paradajza.

Učestalost: Primenite svake tri do četiri nedelje da biste podstakli mikrobnu aktivnost u tlu, pomažući upijanju hranljivih materija.

6. Rešenje Epsom soli:

Kako napraviti: rastvorite Epsom so (magnezijum sulfat) u vodi.

Upotreba: Nanesite rastvor oko osnove biljaka paradajza.

Učestalost: Primenite svake dve do tri nedelje da dodate magnezijum, pomažući u proizvodnji hlorofila i opštem zdravlju biljaka.

7. Riblje emulziono đubrivo:

Kako napraviti: Pomešajte ostatke ribe ili delove ribe u vodi i ostavite da se raspadnu. Upotreba: Razblažite riblju emulziju vodom i nanesite je kao zalivanje zemlje ili folijarno prskanje. Učestalost: Primenite svake dve do četiri nedelje da biste obezbedili esencijalne hranljive materije kao što su azot i fosfor za snažan rast.

Saveti za primenu:

  • Dobro zalijte biljke pre nanošenja bilo kakvog đubriva da biste sprečili opekotine korena.
  • Umereno primeniti đubriva; višak hranljivih materija može štetiti biljkama.
  • Rotirajte vrste domaćih đubriva koja se koriste da biste obezbedili uravnoteženo unos hranljivih materija.
  • Pratite zdravlje biljaka i prilagodite učestalost đubrenja na osnovu njihovog odgovora.
  • Korišćenjem ovih domaćih đubriva, uključujući jedinstvenu opciju na bazi mleka, možete da obezbedite svom paradajzu uzgajanom u kontejnerima esencijalne hranljive materije, podstičući zdrav rast, snažnu proizvodnju ploda i otpornost na uobičajene bolesti.
  • Eksperimentišite sa ovim prirodnim đubrivima da biste otkrili najbolju kombinaciju za svoje biljke paradajza i uživali u plodnoj žetvi.

Izvor: stil

Pametna bašta je spas za baštovane: Nema okopavanja, plijevljenja, a u njoj raste sve ono što vam treba

Agrosavjet
-
0
Pametna bašta je spas za baštovane: Nema okopavanja, plijevljenja, a u njoj raste sve ono što vam treba

Uzdignute leje su pravi baštovanski hit u poslednjih 10 godina. Međutim, malo Srba prati ovaj trend i kada je baštovanstvo u pitanju pridržava se starih metoda.

Sve više baštovana praktikuje sadnju bašte kao hobi. Dobro je za rekreaciju, a još bolje za zdravlje jer konzumirate svoje proizvode. Ali, većina će priznati da je baštovanstvo naporno, da zahteva posvećenost od jutra do mraka.

Ipak, u svetu proteklih 10 godina postoji trend u baštovanstvu koji podrazumeva sadnju u uzdignutim lejama koje su praktične iz više razloga:

  • Imate mogućnost da sami birate zemlju
  • Sadite samo ono što je neophodno
  • Nema okopavanja,
  • Nema plevljenja
  • Na malo kvadrata uzgajate više kultura

Oni koji su probali baštovanstvo u uzdignutim lejama, više se ne vraćaju na tradicinalno jer je ovo prvo lakše i isplatljivije.

Kako se prave uzdignute leje, ili baštanski kreveti?

1. Od vreća peska.

Napravite leju koristeći vreće peska. Dobijenu leju napunite sa otpadom (kore od jabuka, banana, ljuske od jaja, kore od kropira, šargarepe, talog od kafe), a preko stavite sloj zemlje – komposta. Sadite željene sadnice.

2. Od trupaca.

Leje možete podignuti i napraviti od trupaca ili od panjeva. Bitno je da pregradite tako da zemlja „ne curi“ sa strane kada počnete da zalivate baštu. Najbolje je da napravite onoliko leja koliko želite različitog povrća da sadite. Recimo, neka jedna leja bude za luk, druga za salate i spanać i td…

3. Od dasaka.

Ako ste gradili kuću, sigurno vam je ostalo dosta materijala. Daske koje su služile za malterisanje, sada mogu da se iskoriste za pravljenje uzdignutih leja.

4. Betonske leje.

Za one koji vole da planiraju baštu, mogu da izbetoniraju leje, kao što se nekada radilo za cvetne leje. U betonskim lejama lepo će rasti sve vrste povrća, a između njih neće biti blata i korova.

Preporuka je da se prave leje od dasaka ili nekog materijala koji može da se rasformira i nakon nekog vremena ponovo napravi. Tako ćete menjati zemlju u lejama i dobijati najkvalitetnije organsko đubrivo u njima, dok će vaše povrće bujati i rasti više nego u običnim baštama.

Izvor: stil

Koliko kvasca ide na kilogram brašna

Agrosavjet
-
0
Koliko kvasca ide na kilogram brašna

Ako imate dobar recept, sve što treba da uradite jeste da ispratite količinu sastojaka.

Morate da ih dodajete tačno kako je navedeno u receptu, ali takođe moraju da budu sobne temperature, sem onih koji treba da budu vrući.

Postoje dva sastojka koji će svakako pomoći da vaše tijesto uvek ispadne savršeno, a to su jogurt i sirće. Jogurt će pomoći da proizvodi od tijesta budu mekani, a sirće će pomoći da tijesto brže nadođe.

Da li ste znali koliko kvasca treba da dodate u tijesto? Količina kvasca zavisi od toga da li koristite suvi ili svjež, ali i količine brašna koju ćete upotrijebiti, a mnoge domaćice koje su početnice to nisu znale.

Na 1 kg brašna se dodaje cijela kocka kvasca (tj. 42 g), koji je neophodno da razmutite u toploj vodi ili mlijeku. Dodaje se i šećer, pa ga ostavite da se aktivira nekih 10 minuta.

U slučaju da nemate svjež kvasac, možete koristiti i suvi, a u tom slučaju na 1 kg brašna se stavlja oko 20 g suvog kvasca ili dvije kesice, prenosi Borba.

1...789...1.008Stranica 8 of 1.008

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia