Naslovnica Blog Stranica 8

Pripremni radovi za sjetvu i sjetva kukuruza

0

Najaktuelniji radovi trenutno su pripreme za sjetvu kukuruza. Bilo je dovoljno vremena da se za sjetvu poljoprivredni proizvođači kvalitetno pripreme. Čim su vremenski uslovi dozvoljavali trebalo je već odavno obaviti zatvaranje zimske brazde kako bi se spriječio gubitak vlage koja se tokom zime akumulirala u zemljištu.

To je dakle prva operacija sa kojom se kreće nakon duboke obrade zemljišta i ona treba da obezbijedi ravnomjerno sušenje i zagrijavanje zemljišta do predsjetvene pripreme. Obzirom da se zatvaranje zimske brazde obavlja tanjiračama, mada može i teškim drljačama, prije tanjiranja je neophodno dati svu količinu NPK đubriva u jednakom omjeru svih neophodnih hraniva, ukoliko jedan dio nije bačen prije oranja. Orjentaciono se dodaje 400 – 500 kg/ha, ali je naravno uvijek preporuka da se kreće od analize zemljišta. Predsjetvenu pripremu zemljišta bi trebalo obaviti desetak dana prije sjetve.

Sjetva je najvažnija agrotehnička mjera kada je riječ o bilo kojoj biljnoj vrsti. Sjetva kukuruza u Republici Srpskoj počinje od 10. aprila i traje do 10. maja. Naravno, sjetvu uvijek diktiraju vremenski uslovi.

U ravničarskim krajevima sa sjetvom se kreće oko 10. aprila sjetvom hibrida kasnijih grupa zrenja 500, 600 i 700. Oko 20. aprila je optimalan period za sjetvu hibrida 300, 400 i 500 grupa zrenja. U brdskim područjima, sjetva se obavlja posle 20. aprila.

Ova godina je hladnija pa ne bi trebalo žuriti sa sjetvom. Zemljište je još uvijek hladno i temperature na dubini od 5 cm su na granici sa minimalnom temperaturom od 10°C kada se može sijati kukuruz. U ovom slučaju za nicanje kukuruza bi trebao neki period od dvije sedmice do 20 dana, imajući u vidu i vlažnost zemljišta. Sa porastom temperatura skraćuje se period klijanja i nicanja. Od sredine marta je došlo do porasta srednjih dnevnih temperatura vazduha, a intenzivnije padavine u navedenom periodu su obnovile rezerve vlage u zemljištu. I sami poljoprivredni proizvođači će više morati pratiti prognoze Hidrometeorolškog zavoda prilikom provođenja agrotehničkih mjera.

Pravilo koje važi za kukuruz, a koje se stalno ponavlja je da sjemenu treba „tvrda postelja, a mek pokrivač“. Najčešća greška je predubok sjetveni sloj, sjeme ostaje bez tvrde podloge, a samim tim bez kontakta sa vlagom. Temperatura zemljišta, sadržaj vlage, ali i sam kvalitet pripreme zemljišta utiču i na dubinu sjetve. U slučaju povoljne vlažnosti dubina sjetve je 4 do 5 cm, ako je zemljište suvlje ide dublja sjetva 6 do 7 cm. Dakle za sjetvu je poželjno što toplije zemljište sa dovoljno vlage.

Značajan činilac prinosa je svakako optimalan sklop biljaka. Uobičajeni razmak između redova je 70 cm, dok se gustina sjetve reguliše shodno FAO grupi zrenja i namjeni hibrida. Raniji hibridi se uvijek siju u gušćem sklopu, manje su lisne površine, tanje stabljike, dok se kasniji hibridi kao robusniji siju u rjeđem sklopu. Proizvođači sjemena daju preporuke za sjetvu određenog hibrida kojih se treba pridržavati.

Pri izboru hibrida treba voditi računa o namjeni i načinu korištenja, ali i o dužini vegetacije u koju se hibrid treba uklopiti u dio godine bez mraza. Naravno, bitno je voditi računa o visini prinosa, otpornosti prema polijeganju (lomljenju stabljike), otpornosti prema bolestima i štetočinama.

Ono što ratari trebaju imati u vidu je da bez visokorodnih hibrida nema ni visokog prinosa, ali je činjenica da se i bez odgovarajuće tehnologije proizvodnje, bez obzira na sam hibrid, ne može očekivati zadovoljavajući prinos. Prema tome, agrotehnika i sortiment su ravnopravni činioci prinosa.

U pogledu vremenskih prilika za sjetvu, značajno je istaći da ako se nastavi duži period hladnog i kišovitog vremena, npr. do polovine aprila ne preporučuje se sjetva hibrida FAO grupe 600 i 700, osim ako nisu namjenjeni za silažu.

U poslednje vrijeme se, zbog sušnog i toplog ljeta, čak praktikuje sjetva hibrida 300 i 400 već oko 10. aprila, opet zavisno od vremenskih prilika, da bi se izbjegle visoke temperature u periodu oplodnje kukuruza.

Prirodne metode zaštite krastavaca

Sa sve većim izazovima u poljoprivredi, poput klimatskih promjena i otpornosti štetočina na hemijske preparate, sve više poljoprivrednika prelazi na prirodne metode zaštite krastavaca. Biološke mjere u plastenicima i na otvorenom značajno doprinose zdravlju biljaka i kvalitetu plodova, uz smanjenu upotrebu pesticida.

Biološki pristup podrazumijeva korišćenje prirodnih neprijatelja štetočina, korisnih mikroorganizama i mehaničkih metoda kontrole.

Prirodne metode zaštite krastavaca

  1. Korisni insekti – Primjena prirodnih predatora kao što su Amblyseius swirskii i Encarsia formosa pomaže u kontroli tripsa i bijele leptiraste vaši.
  2. Biološki preparati – Sredstva na bazi korisnih bakterija (Bacillus subtilis) i gljivica (Trichoderma spp.) štite biljke od pepelnice i truleži.
  3. Biljke rezervoari – Određene biljne vrste služe kao prirodna zaštita, privlačeći korisne insekte koji suzbijaju štetočine.
  4. Zamke i fizičke barijere – Žute i plave ljepljive ploče su efikasne u hvatanju insekata, dok zaštitne mreže sprječavaju njihov prodor u zasad.

Pročitajte: Kako izbjeći „loše komšije“ u bašti: Ove 3 biljke koje ne bi trebalo da UZGAJATE PORED KRASTAVACA, uništićete rod očas posla

Prevencija bolesti bez upotrebe hemije

Krastavac je osjetljiv na različite bolesti, poput pepelnice (Oidium), virusa krastavca (CGMMV) i virusa nove Delhi (ToLCNDV). Savremene sorte kao što su Metric, Belako, Aurelius i Siriana imaju bolju otpornost na ove patogene, što značajno smanjuje potrebu za hemijskom zaštitom.

Zašto biološke metode umjesto hemijskih?

  1. Smanjen rizik od hemijskih ostataka – Plodovi su zdraviji i bezbjedniji za upotrebu.
  2. Očuvanje prirodne ravnoteže – Podsticanje korisnih organizama doprinosi održivom uzgoju.
  3. Veća tržišna vrijednost – Organski uzgajani krastavci postižu bolje cijene na tržištu.

Primjena prirodnih metoda zaštite u uzgoju krastavaca predstavlja dugoročno isplativ pristup koji čuva prinos i poboljšava kvalitet proizvoda. Sa sve većim zahtjevima tržišta za zdravijom hranom, biološke mjere postaju ključni dio savremene poljoprivrede.

Sorte luka za proljetnu sadnju

Najbolje vrijeme za proljetnu sadnju luka je mjesec februar i mart. U ovom razdoblju se najviše sade sorte luka Holandski žuti i Centurion, ali i „crvena„ sorta Ptujski crveni. 

Sadnja  luka se obavlja što ranije u proljeće, čim to vremenske prilike dozvole. Rana sadnja pogoduje dobrom rastu biljaka, formiranju glavica i izbjegavanju oboljenja i štetočinja koji dovode do umanjenja uroda. Sadnja se, zavisno od područja, najčešće obavlja tokom februara, marta ali i početkom aprila. Za sadnju je najbolje upotrijebiti srednje krupne lučice. Sitnije lučice će dati manje glavice, a krupne lučice češće formiraju cvijet. Ako je tlo siromašno sa hranjivima, prilikom obrade u tlo se dodaje organsko đubrivo.

Razmak sadnje luka

Lučice luka se sade na pripremljene gredice u redove razmaka 25 cm – 30 cm. Razmak posađenih lučica u redu treba biti 8 cm – 10 cm. Sade se po veličini ujednačene lučice promjera 1.5 cm – 2 cm. Za proizvodnju se koriste neproklijale lučice, a sadnja se obavlja na dubinu 3 cm – 4 cm. Luk se ne smije saditi preduboko jer to može uticati na razvoj lukovica.

Savjetuje se nakon sadnje tlo prekriti slojem malča kako bi se zadržala postojeća vlažnost i spriječio razvoj korova. Jednim kilogramom srednje krupnih lučica moguće je zasaditi površinu 12 m– 15 m2. Ako želite da vam luk što prije nikne onda veče prije sadnje lučice luka potopite u vodu. Ovo će omogućiti lukovicama da upiju vlagu prije nego što ih posadite u zemlju, a bez vlage one jednostavno neće početi da klijaju.

Pročitajte: Izbor lokacije za uzgoj luka

Koju sortu luka odabrati za sadnju?

U poljoprivrednim apotekama se može pronaći nekoliko različitih sorti luka za sadnju u ovom razdoblju. Koju sortu odabrati, najčešće ovisi od vlastitih želja, ali i od zahtjeva tržišta. Ipak, kako bih vam olakšali izbor odgovarajuće sorte predložićemo vam osnovne karakteristike najčešćih sorti luka koje se sade u ovom periodu.

Sorte luka za proljetnu sadnju

Holandski žuti (Stuttgarter)

Sorta luka koja se najviše uzgaja na našim prostorima. Sorta koja se odlikuje čvrstim plosnatim glavicama, slamnatožute boje, s dobro zatvorenim vrhom. Unutrašnjost glavice je bijele boje a prosječna težina glavica iznosi 80-100 grama. Sorta se odlikuje umjerenom ljutinom. Navedena sorta se svakako preporučuje za sadnju u ovom periodu. Dobro spremljene glavice mogu se koristiti duži vremenski period.

Izborak

Specifičan po krupnijim lučicama u odnosu na druge sorte. Uglavnom se uzgaja  za korištenje u formi pera ili mladog luka. Sadnja je od početka do kraja jeseni ili krajem zime do početka proljeća. Često ga zovu i luk salatar jer se koristi u salatama ili kao mladi luk.

Pročitajte: Štetočine u uzgoju luka

Ptujski crveni

Najpoznatija „crvena“ sorta luka i srednje kasna je sorta. Glavica je plosnatog oblika s crveno-smeđim ovojnim ljuskama i crvenkastim mesnatim slojevima. Ljutog okusa i odlično se skladišti. Sadrži puno askorbinske kiseline, koja širi žile i otapa kolesterol. Primjeren je prije svega za gulaš i umake, ali i kao dodatak raznim salatama od povrća. Možemo ga uzgajati iz sjemena i iz lukovice koja često nije crvenkasta; tek kasnije meso dobije crvenu boju.

Centurion F1

Srednje rana sorta okruglasto plosnatih lukovica žutosmeđih ovojnih listova dobre čvrstoće. Unutrašnjost lukovice je žućkasto bijela, a okus je blago ljut. Sadržaj suhe tvari je oko 12%. Dobre je skladišne sposobnosti. Centurion dospijeva oko tjedan dana ranije u odnosu na ostale sorte okruglog oblika. Odlična kombinacija ranog dozrijevanja i visokog uroda. Sorta Centurion je visoke otpornosti na cvatnju.

Zaštita živine od visoko patogene influence ptica: Praktični savjeti i preporuke

Influenca ptica je je zarazna, najčešće respiratorna virusna bolest živinei drugih ptica koju uzrokuje tip A virusa influence.

Visokopatogena influenca ptica je izrazito opasna jer dovodi do masovnih uginuća i velikih ekonomskih gubitaka.

KOJE VRSTE ŽIVINE OBOLJEVAJU OD OVE BOLESTI?

Od domaće živine najčešće obolijevaju kokoši i purani. Patke i guske razvijaju blage simptome bolesti, ali zato predstavljaju trajan izvor zaraze za kokoši i purane.

KAKO SE BOLEST ŠIRI?

Divlje ptice koje žive uz vodu, posebno divlje ptice močvarice, prirodno su otporne na bolest i ne pokazuju kliničke znakove te stoga predstavljaju rezervoar virusa i glavnu opasnost za širenje bolesti na domaću živinu.

U KOJIM SITUACIJAMA POSUMNJATI NA BOLEST?

  • iznenadna uginuća živine bez kliničkih znakova bolesti
  • potištenost
  • nakostriješenost perja
  • značajan pad nesivosti i valivosti, loša kvaliteta ljuske jajeta
  • kašalj, šmrcanje, sinusitis, disanje na otvoreni kljun
  • otok glave i vrata
  • cijanoza (plavičasta boja) kreste i podbradnjaka
  • sitna točkasta krvarenja uočljiva u perjem nepokrivenim područjima nogu
  • smetnje od strane živčanog sustava (grčevi, kretnje u krug, paraliza, otežano kretanje)

KAKO POSTUPITI U SLUČAJU SUMNJE NA BOLEST?

U svim slučajevima:

  • pojave znakova bolesti
  • pada proizvodnih karakteristika jata iz neutvrđenog razloga ili
  • uginuća živine

obveza subjekta je žurna prijava bolesti ovlaštenom veterinaru!

KOJI SU OBJEKTI POSEBNO UGROŽENI?

Potencijalno su ugroženi svi objekti (gospodarstva) koja drže živinu

Ipak, veća je vjerovatnoća da će se bolest pojaviti:

  • na objektima na kojima se ne provode biosigurnosne mjera pri držanju živine
  • tamo gdje se životinje ne drže na način da je spriječen njihov direktan ili indirektan kontakt s divljim pticama
  • kod zajedničkog držanja peradi s patkama i guskama
  • na objektima u čijoj se blizini nalaze vodene površine (npr. jezero) na kojima trajno ili privremeno borave divlje ptice.

KAKO ZAŠTITI ŽIVINU OD POJAVE INFLUENCE?

  1. PERAD TREBA ZAŠTITITI OD KONTAKTA S DIVLJIM PTICAMA (NPR. DRŽANJE U ZATVORENIM ILI NATKRIVENIM I OGRAĐENIM NASTAMBAMA)!
  2. VANJSKI SPREMNICI VODE MORAJU SE REDOVNO ODRŽAVATI ČISTIMA I BITI ZAŠTIĆENI OD DIVLJIH PTICA!
  3. DOMAĆE PATKE I GUSKE MORAJU SE DRŽATI ODVOJENO OD OSTALIH VRSTA ŽIVINE!
  4. ZABRANJENA JE UPOTREBA VODE IZ SPREMNIKA POVRŠINSKIH VODA!
  5. SUBJEKTI KOJI DRŽE ŽIVINU MORAJU OSIGURATI, PRIMJENJIVATI I KONTROLIRATI BIOSIGURNOSNE MJERE!

MOGU LI OBOLJETI LJUDI?

Za sada nije zabilježena pojava bolesti u ljudi uzrokovana visokopatogenom influencom ptica koja trenutno cirkulira u populaciji divljih ptica i domaće peradi u EVropi.
EVropska agencija za sigurnost hrane provela je analizu te procijenila rizik kao „nizak do srednji“ za ljude koji su u kontaktu sa zaraženim životinjama.

Odgovornim i savjesnim držanjem životinja rizik od pojave bolesti se bitno umanjuje!

Izvor: veterina.com.hr

Kad ugnjili karamut nastaje najbolja rakija od kruške

Imala sam priliku da probam rakiju od karamuta – crnice, kruške koja je karakteristična za područje Republike Srpske. Iako je do nje bila odlična viljamovka, još par flaša raznih kruškovača, ova je svojim mirisom privlačila sa par metara razdaljine. U tom mirisu osetila se nota gnjilog ploda i slatkoće, nekako neobične i potpuno nekarakteristične za sve ostale rakije od kruške. A ukus? Ukus je nešto neverovatno. Prvo se oseti jak ukus kruške, onako kao da je jedete, onda kako klizi niz grlo i dolazi do stomaka osetite alkohol, ali ne previše jak, taman da razgali, da ne peče, već da prija. I bilo bi dobro da je više ima, ali na žalost mnoga stabla su stradala, pokosila ih je do sada nepoznata bolest.

– Problemi su sa dve strane. Jedna je vezana za vremenske uslove i prateće bolesti koje se pojavljuju, a pre ih nije bilo. Drugi veći problem je što su neka sredstva zabranjena. Kad je kruška u pitanju prvo je došlo do izbacivanja mankozeba kao jednog od nužnih kontaktnih fungicida, a onda posle toga, na opšte iznenađenje, izbačeni su i movento (movento) i delegejt (delegate). To su dva ključna preparata za kruškinu buvu – objasnio mi je Dušan Davidović, koji se brine od 50 hektara kruške i kaže da će ova godina proći uz preostale zalihe, a sledeće će biti problem ukoliko se ne nađu neke zamene.

– Šta ćemo i kako ćemo tek ćemo videti. Za ovu godinu smo se obezbedili, imamo još neke zalihe i ove godine neće biti problema. A za narednu godinu ćemo videti šta će da ponude – a bolest koja se pojavila uništila je mlade zasade karamuta, ostala su stara stabla. Koliko će  i ona roditi, pitanje je.

– Pojavilo se nešto na prvi pogled slično erviniji, ali nije ervinija. Neka je bakterioza u pitanju, nisam pronašao podatak, ali neka bakterija koja dovodi do sušenja grančica, a nekad i celog stabla. Posebno je stradao karamut. Dosad je, do pojave ove bolesti, bila otpornija od ostalih sorti. Međutim, sad je bio pomor stabala, pogotovo mlađih. Starija stabla se nadam da će preživeti, a mlađa su najvećim delom stradala. Kad skrešete stablo i vidite da je dve trećine stabla propalo, nema tu onda ništa – kaže Davidović, naglašavajući da od kada zna za sebe zna i za, već pomenutu, rakiju od karamuta.

– Od kad znam za sebe znam i za rakiju od karamuta. To je naš narod ranije pravio na pedeset stepeni. Naravno tu je bilo i prvenca, rakija od koje kad popijete čašicu stresete se. Međutim, kad se pravi kao sada na 42 stepena onda je sasvim druga priča. Ova kruška je jako aromatična, nema puno šećera i u nekom tradicionalnom pečenju bez enzimacije ona neće dati puno, nekih pet do šest litara od sto kilograma ploda – a rakija se peče kad kruška ugnjili i opadne. Sa tih starih stabala je teško brati jer su ogromna, tako da se čeka i skupljaju plodovi sa zemlje.

– Nije toliko suva kad ugnjili. Kad postane smeđa onda je sočna i malo skuplja usta. Čeka se da kruška ugnjili, skupi se i melje. Uz enzimaciju, što je sad standardna procedura, se može dobiti više, može da se dobije deset do dvanaest litara. Problem je branja, to su velika stabla i onda ljudi čekaju da kruška opadne. U mladim zasadima je moglo da se bere ali je smanjen prinos po stablu. Karakteristična je i teška rakija. Nije rakija za napijanje, to je rakija za popiti čašu do dve – zaključio je Dušan Davidović, a to mogu da potvrdim. Jedna je odlična, dve taman. Više bi bilo previše.

– Način  orezivanja je sličniji rezidbi junske lepotice, konferansa. Potreban je veći razmak između grana, jer grana nikad neće dati na toj jednoj grani rod, nego mora da izađe drugi red, pa treći red grana i tek onda daju pupoljak. Jako je teško kontrolisati u malom razmaku, ne može se saditi. Roda nema pre četvrte ili pete godine, ozbiljan rod je od sedme godine pa nadalje. Rodnost zavisi od stabla do stabla. Neko rodi i do tonu, tonu ipo, a naredne  godine ništa. Ja sam na nekih pet stabala koje imam u voćnjaku u niskom uzgoju, kao što se radi viljamovka, na razmaku od dva metra imao 250 kilograma. Znači pedesetak po stablu. Po meni je najbolji razmak 6 h 4 metra  da bi imala prostora, jer ona ide u širinu – rekao je Dušan Davidović koji na svom imanju ima hektar pod kruškom.

Izvor: dobro jutro

Jeste li za nešto posno i neobično? Probajte namaz od patlidžana!

Ako tražite lagan, zdrav i ukusan namaz koji može da posluži kao prilog uz razna jela, namaz od patlidžana je pravi izbor.

Od sastojaka vam je potrebno: 500g patlidžana, dva čena belog luka, 5 kašika maslinovog ulja (može i ne mora – u zavisnosti od toga postite li na vodi), 3 kašike maslinovog ulja, seckani badem po ukusu (otprilike dve supene kašike), do, biber, naseckani peršun, aleva paprika.

Patlidžane iseckajte na kolutove, ispržite na tavi i ohladite. Ako su dani posta na vodi, umesto prženja, možete poredati patlidžan na papir za pečenje i termički ga obraditi u rerni. Povrće dobro usitnite seckom ili štapnim mikserom, pa dodajte ostale sastojke. Masa treba da ima kremastu strukturu. Poslednje što dodajete su bademi – njih ne treba blendati, već treba da ostanu u komadićima. Prijatno!

Izvor: Glas Srpske

Uvoz žitarica u BiH 15 puta veći od izvoza

Bosna i Hercegovina je prošle godine izvezla žitarice u vrijednosti 15,7 miliona KM, što je za 3,77 posto manje nego prethodne godine, dok je uvoz iznosio 244 miliona KM, što je povećanje od 1,64 posto.

Pokrivenost uvoza izvozom bila je šest posto, a top pet izvoznih tržišta u 2024. godini bila su Hrvatska, Srbija, Turska, Crna Gora i Italija, navodi se u analizi Vanjskotrgovinske komore BiH.

U odnosu na godinu ranije, došlo je do povećanja izvoza na tržišta Turske i Srbije, dok je potpuno izostao izvoz na tržišta Kosova i Austrije. Bilježi se i blagi pad izvoza u Hrvatsku i Italiju.

U prošloj godini je zabilježen pad izvoza svih žitarica, vrijednosno i količinski. Ukupan vrijednosni izvoz žitarica je u padu za 3,77 posto (619 hiljada KM), a količinski za 35,3 posto (13,6 tona), prenosi Biznis.ba pisanje Fene.

Ukupan uvoz žitarica je u porastu za 1,64 posto vrijednosno i 6,31 posto količinski. Uvoz svih žitarica vrijednosno i količinski je rastao u odnosu na prošlu godinu, osim kukuruza, riže i zobi.

Najviši rast uvoza ostvaren je kod uvoza pšenice, i to za 21,1 posto (količinski). Gotovo sav uvoz žitarica bilježi se iz Srbije, Mađarske i Hrvatske, osim riže koja se u velikoj mjeri uvozi iz Italije.

Izvor: eKapija

Kako zaštititi pčele od varoe, gladi i pesticida?

Predsednik Beogradskog udruženja pčelara, Stanko Rajić, podelio je svoja bogata iskustva i stručne savete o aktuelnim izazovima u pčelarstvu, uticaju klimatskih promena, tehnikama zaštite pčela i neophodnosti edukacije u ovoj sve značajnijoj grani poljoprivrede.

Dok se pčelari bore sa nepredvidivim vremenskim prilikama, gubicima u pčelinjim zajednicama i nedostatkom prirodne hrane, Rajić naglašava da je pravovremena priprema presudna za opstanak i razvoj pčela. U razgovoru je detaljno analizirao šta pčelari mogu da učine kako bi svoje zajednice uspešno pripremili za prolećnu sezonu, kako da se izbore sa bolestima i kako da zaštite svoje pčele od pesticida. Takođe, osvrnuo se i na ovogodišnji BeFest, jedan od najznačajnijih događaja u pčelarstvu u regionu, koji je okupio vrhunske stručnjake i ponudio nove perspektive za unapređenje pčelarske prakse.

Klimatske promene i uticaj na pčelarstvo

Vremenske prilike poslednjih meseci predstavljaju veliki izazov za pčelare. „Za pčelu je najbolje kada bi početkom novembra pao sneg i ne bi prestao do marta. Kontinuirana, hladna temperatura ne šteti pčelama, ali nagle promene temperature, sa visokim dnevnim temperaturama i mrazevima noću, izuzetno loše utiču na njih“, objašnjava Rajić.

Pčelari trenutno imaju ograničene mogućnosti da pomognu svojim zajednicama, jer, kako kaže, „ako ste sve uradili kako treba prošle sezone, sada samo gledate i uživate. Ali ako niste, malo toga se sada može ispraviti“. Jedna od preporučenih tehnika je „sužavanje plodišta“, kako bi se smanjio prostor u košnici i time pomoglo pčelama da lakše održe temperaturu.

Hrana i prihranjivanje pčela

Prošlog leta Srbiju su pogodile suše, što je dovelo do lošeg cvetanja biljaka i nedostatka prirodne ishrane za pčele. „Možemo dodati invertovani šećer ili šećerno-medne pogače, ali to je samo energetska hrana. Ono što nedostaje su minerali i belančevine, a to pčelama ne možemo lako obezbediti“, ističe Rajić.

Problem nedostatka prirodne hrane pčelari u drugim zemljama pokušavaju da reše dodavanjem različitih suplemenata. „U Mađarskoj sam na sajmu video nekoliko štandova sa pčelarskom opremom, ali većina je bila posvećena suplementima za razvoj pčelinjih zajednica. Kod nas se o tome malo zna“, dodaje on.

Bolesti i gubici u pčelarstvu

Ove godine veliki broj pčelara prijavljuje značajne gubitke u pčelinjim društvima. „Pre svega, potrebno je ukloniti uginule zajednice, dezinfikovati košnice i opremu. Naši pčelari jako malo pažnje posvećuju dezinfekciji terena na pčelinjaku, a to je izuzetno važno“, naglašava Rajić.

Najveća pretnja pčelama je parazit varoa, koji oslabljuje organizam pčela i otvara put virusima. „Kada varoa napravi ranu na hitinu pčele, ona ne može da zaraste, što omogućava virusima da je napadnu. Pčele oslabljene ovim virusima kraće žive, a ako zajednica ne proizvede dovoljno mladih pčela tokom godine, u proleće košnice ostaju poluprazne“, objašnjava Rajić.

Kontrola rojenja pčela

Rojenje se najčešće javlja u maju, junu i julu, ali postoje načini da se ono spreči. „Jedan od dobrih načina je veštačko razrojavanje, jer se time prekida leglo, što onemogućava razvoj parazita. Osim toga, pčelari dobijaju novu, mladu maticu koja nije sklona rojenju“, kaže Rajić.

Iako neki pčelari smatraju da je prirodno rojenje dobro za razvoj zajednica, Rajić upozorava da se selekcija koja bi u prirodi trajala milionima godina mora ubrzati kako bi pčelarstvo bilo uspešno u današnjim uslovima.

Oprašivanje i zaštita pčela od pesticida

Pčele oprašuju preko 70% biljaka, što je njihova najveća uloga u ekosistemu. Međutim, problem predstavljaju pesticidi koji se koriste u voćnjacima. „U Beogradskom udruženju pčelara insistiramo na edukaciji. Savez pčelarskih organizacija nedavno je štampao plakate kojima edukujemo voćare kako da pravilno koriste hemijska sredstva“, ističe Rajić.

„Mi znamo da je hemijska zaštita neophodna za razvoj poljoprivrede, ali ako se pesticidi koriste pravilno, i voćari i pčelari mogu biti zadovoljni. Najveći problem je što se kod nas malo ulaže u edukaciju“, dodaje on.

Izvor: PRVA TV, emisija PLODNO I RODNO

 

Prirodni rastvor za tjeranje štetočina iz bašte: Odlična zamjena za pesticide

Otkrivamo kako da napravite rastvor sa belim lukom za štetočine u bašti.

Kućni lekovi za kontrolu štetočina u baštama i povrtnjacima imaju niz ozbiljnih prednosti. Oni su niske cene i široko dostupni, a što je najvažnije, bezbedni su za životnu sredinu, jer sadrže prirodne komponente koje ne štete prirodi ili ljudima kada se razlažu.

Beli luk je jedan od najmoćnijih repelenata za ubijanje mnogih štetočina. Miris belog luka će ubiti ili oterati čitav stub insekata sa vaših biljaka. Infuzija belog luka ima blažu aromu i neće izazvati neprijatne senzacije kod ljudi i kućnih ljubimaca, pa se može koristiti u zatvorenom prostoru.

Priprema: zgnječite srednju glavicu belog luka zajedno sa nekoliko pupoljaka suvih karanfilića, prelijte smešu sa dve čaše hladne vode i ostavite da se kuva 24 sata. Pre upotrebe tečnost procediti i razblažiti sa tri litra vode. Velikodušno prskajte baštenske biljke ili insekata u svom dvorištu ili bašti.

Izvor: stil

Magnolija – ljekovita ljepotica

Osim što spada u najlepše biljke vrtova, magnolija ima višestruku medicinsku primjenu. Kora i cvjetovi se odavno koriste kao biljni lekovi u tradicionalnoj kineskoj medicini. Šta nam sve pruža ova ljepotica, saznaćete u narednim redovima.

Magnolija je širok pojam koji obuhvata više od 200 različitih vrsta u porodici cvjetnica Magnoliaceae. Cvjetovi i kora magnolije hvaljeni su zbog svoje višestruke medicinske primjene. Neka od ljekovitih svojstava temelje se na tradicionalnoj medicini, dok su druga otkrivena modernim istraživanjima. Dugo zauzima počasno mjesto u kineskoj tradicionalnoj medicini, a danas se naširoko smatra korisnim suplementom ili biljnim lijekom.

Magnolija je porijeklom iz istočne i jugoistočne Azije, posebno Kine, a postoji više od 100 miliona godina, čak i pre evolucije pčela. Neke od njenih sorti su, takođe, endemične za Severnu i Centralnu Ameriku, kao i dijelove Južne Amerike. Zahvaljujući svojoj ekstremnoj otpornisti koju su grmovi i drveća sa ovim cvjetovima dobili tokom evolucije razvili su jedinstven sastav hranljivih materija i organskih jedinjenja.

Najimpresivnije zdravstvene prednosti magnolije uključuju njenu sposobnost da ublaži anksioznost, smanji gingivitis, liječi menstrualne grčeve i poboljša zdravlje disajnih puteva. Kora magnolije, takođe, pomaže u detoksikaciji organizma, u gubitku težine i štiti od teških alergijskih reakcija.

Magnolija se, takođe, povezuje i sa smanjenjem masti oko jestre, jednog od primarnih uzroka zatajenja jetre nakon duge i prekomjerne konzumacije alkohola. Istraživači su pokazali da je obećavajući lijek za ovaj široko rasprostranjeni problem.

Ekstrakti i suplementi magnolije su izuzetno moćni i zato se ne preporučuju u velikim dozama.

Magnolija i sporedni efekti

Kada se uzima oralno: Ekstrakt magnolije je vjerovatno bijezbedan za većinu ljudi ako se koristi do 6 nedjelja.

Kada se koristi u pasti za zube: Magnolija je sigurna za većinu ljudi ako se koristi do 6 mjeseci.

Kada se nanese na kožu: Kod nekih ljudi se javlja kožni osip.

Trudnoća i dojenje: Uzimanje cvjetova (pupoljaka) magnolije oralno nije bezbijedno tokom trudnoće. Magnolija može da izazove kontrakciju materice, što može dovesti do pobačaja. Takođe, nema dovoljno pouzdanih informacija da bi se znalo da li je kora magnolije bezbijedna za upotrebu tokom trudnoće. Budite na sigurnoj strani i izbjegavajte korišćenje ukoliko ste trudnica. Takođe, ne treba je koristiti tokom dojenja.

Važna napomena: Primjena ljekovitog bilja i dijelova ljekovitih biljaka je informativnog karaktera. Ukoliko imate zdravstvenih problema, trudnica ste ili dojilja obavezno se prvo konsultujte sa svojim lekarom.

Izvori: Webmd, O.fact