Naslovnica Blog Stranica 7

Zašto je jesenja obrada zemljišta važna za voćnjake

Agrosavjet
-
0
Zašto je jesenja obrada zemljišta važna za voćnjake

U prve dvije-tri godine nakon sadnje preporučuje se tlo obrađivati kako bi se utjecalo na dublje rasprostiranje korijenja, a nakon toga se tlo zatravi djetelinsko travnom smjesom. Dobro je poznato da su toplija obrađena nego neobrađena tla. To se najbolje vidi u proljeće kada kopni snijeg. Prije snijeg okopni s obrađenih površina nego sa neobrađenih ledina.

U voćnjacima se u jesen treba obaviti obrada tla jer ona ima višestruki korisni učinak:

  • bolje nakupljanje (akumulacija) vlage i njeno bolje čuvanje u tlu;
  • povećava se volumen tla (površinskog sloja često i za 20%), a na taj se način utječe na bolju izmjenu (difuziju) plinova, disanje tla, mikrobiološku aktivnost, vodopropusnost i toplinski režim tla;
  • povećava se aktivacija hranjivih tvari i nakuplja ugljični dioksid disanjem korijenja i mikroorganizama, a nazočnost ugljičnog dioksida djeluje na aktivaciju tekuće faze tla;
  • uništavaju se korovi u voćnjaku;
  • uništava se velik broj štetnika na taj način što se izlažu niskim temperaturama;
  • povećava se vezanje (fiksacija) dušika od strane mikroorganizama;
  • poboljšavaju se uvjeti rasta i rasprostiranje korijenove mreže;
  • naoravanjem tla na korijenje prema deblu štiti se korijenova mreža od utjecaja niskih temperatura, a to je važno, jer je korijenova mreža osjetljivija prema niskim temperaturama od nadzemnog dijela;
  • razoravanjem sredine međurednog prostora, otvara se brazda u koju se skuplja i odvodi suvišna voda;
  • obavi se zaoravanje mineralnih i organskih gnojiva u pravo vrijeme i na veću dubinu tako da se tijekom zime izvrši razgradnja i pretvorba (transformacija) u povoljnijem smjeru itd.

Najpovoljnije je vrijeme za jesensku obradu prije početka učestalih jesenskih kiša. Ovdje treba odmah napomenuti da se obrada ne smije obaviti svake godine do iste dubine, jer takva obrada izaziva nepovoljne promjene, tzv. „bolest tabana pluga“, odnosno smanjenje plodnosti tla. U ratarskoj proizvodnji obavlja se jesensko duboko oranje. I u voćarstvu bi bila vrlo korisna duboka obrada, odnosno duboko oranje tla, ali to uvijek nije moguće iz više razloga. Ti su razlozi općenito poznati, pa ćemo se na njih samo letimično osvrnuti. Voćke kao višegodišnje kulturne biljke razvijaju jaku korijenovu mrežu, koja se prostire u dubinu i širinu ovisno o svojstvima tla, načinu uzdržavanja plodnosti tla, vrsti voćke, podlozi pa i sorti.

Pročitajte: Suzbijanje korova u organskim voćnjacima

Svrha jesenske obrade je da osigura povoljnija fizikalna svojstva tla, a da bi se to postiglo, potrebno je obradu obaviti do što je moguće veće dubine. Međutim, dubina obrade tla ograničena je, odnosno, određena dubinom prostiranja korijenja, koje se obradom ne smije ozlijediti. Općenito se smatra da se obradom ne smije ozlijediti skeletno korijenje debljine olovke (promjera iznad 8 mm), jer se teže obnavlja.

Naime, ratilima se korijenje obično iskida, pa su presjeci nepravilnog oblika, a rane znatno veće nego kad se prerežu oštrim predmetom. Tako velike rane nepravilnog oblika s puno povrijeđenog (nagnječenog) staničja teško zacjeljuju te se na njima u uvjetima vlažnog tla brzo razmnožavaju razne štetne gljivice (truležnice – paraziti). Malo-pomalo se trulež korijenja sve više povećava, gljivice se umnožavaju pa poslije napadaju i zdravo korijenje. Dakle, rane na korijenju mogu poslužiti kao izvor zaraze. Ako se obradom povrijedi deblje korijenje, tada rana sporo ili nikako ne zacijeli, a obnavljanje korijenja izostaje u neposrednoj blizini rane, te se od nje sve više udaljuje.

Izvor: agroportal.hr

Koje ulje je bolje?

Agrosavjet
-
0
Koje ulje je bolje?

Kako bismo dobili što kvalitetnije maslinovo ulje, pravilo je da se ubrani plodovi odmah, ili što prije, a najkasnije u roku od 48 sati prerade. Ubrane masline se stavljaju u plastične rešetkaste košare, ne veće zapremnine od 20 kilograma, u sloju ne većem od 15 centimetara, koje se tijekom sunčanog dana prekriju kako bismo spriječili prijevremenu oksidaciju.

Kratko skladištenje

Često nije moguće ubrane plodove isti dan prenijeti do uljare i preraditi, pa ih treba na kratko uskladištiti. To se radi u gajbama, plodove treba svaki dan protresti, ali nikako duže od tri dana. Ni u kojem slučaju, želimo li dobiti ekstra djevičansko maslinovo ulje plodove ne treba držati u vrećama, a posebno ne u mrežastim vrećama, u moru, slanoj vodi ili na betonu.

Pročitajte: Šta je zapravo ulje od komine i može li se koristiti u kuvanju

Koje je bolje

Još uvijek postoji dilema maslinara i ljubitelja ulja koje je ulje bolje – vrjednije, ukusnije, slađe, pikantnije, gorče, a naročito trgovački unosnije – ono od zelenih ili crnih maslina. Još uvijek se u preradi maslina primjenjuju dva sustava i to starinski ili tradicionalni prešanjem i moderni kontinuirani centrifugalni način. I jedan i drugi način, ako se pravilno radi, omogućuju proizvodnju ulja hladnim postupkom vrlo visoke kakvoće. Moderne uljare mogu preraditi i do 5000 kilograma ploda masline na sat, rade u dvije ili tri faze, s dodavanjem vode prilikom prerade ili bez dodatka vode uz korištenje separatora, koji odstranjuje sve nečistoće iz ulja.

Izvor: maslinar.com

Zimske cvijetnice koje uspijevaju i na snijegu!

Agrosavjet
-
0
Zimske cvijetnice koje uspijevaju i na snijegu!

Vaša bašta ne mora da bude gola i pusta kada dođe zima. Postoji zimsko cveće koje se lako može uzgajati tokom hladnih meseci, a vašoj bašti će dodati život i boju. Nemojte odustati od baštovanstva tokom zimskih meseci. Vesela zimska bašta vredna je truda. Izdvojili smo za vas nekoliko najizdržljivijih, najsjajnijih cvetova koje možete dodati u vašu zimsku baštu.

Japanska kamelija

Kada se posadi u proleće, japanska kamelija daje velike, svetle bele, ružičaste ili crvene cvetove koji traju od oktobra do sredine marta. Ovom grmlju je potrebno blago kiselo, dobro drenirajuće zemljište na mestu koje štiti biljku od zimskih vetrova. Delimična do puna senka je najbolja, kao i zalivanje svake dve nedelje tokom perioda suvog vremena.

Nažalost, biljke japanske kamelije su zimi podložne plamenjači na laticama. Lisne uši i paukove grinje takođe mogu predstavljati problem, pa s vremena na vreme proveravajte donju stranu listova vaše biljke da biste rano uočili i lečili zaraze.

Zimsko cveće – visibaba

Ovaj nežni cvet je prilično jednostavan za gajenje. Kada se lukovice posade u jesen, u kasnu zimu cvetaju sitni beli cvetovi sa unutrašnjim zelenim laticama koje padaju preko stabljike. Visibabe se mogu uzgajati i kao sobne biljke.

Posadite ih u glinenu zemlju koja je obogažena organskom materijom. Uverite se da su izložene punom suncu ili delimičnoj senci. Pošto visibabe svu potrebnu vlagu dobijaju od kiše i otopljenog snega, zalivanje nije potrebno. Nema poznatih štetočina ili bolesti koje muče biljku tokom hladnih zimskih meseci.

Kukurek

Upečatljivi beli cvetovi su ono što možete očekivati od kukureka. Ova atraktivna biljka dobro funkcioniše kao granična biljka, ali takođe uspeva kada se uzgaja u žardinjerama. Možete očekivati da će cvetati u vreme Božića ako je cvet zasađen u jesen.

Kukurek najbolje uspeva u dobro dreniranom zemljištu koje je bogato organskom materijom. Dajte biljci delimičnu, duboku senku i zalijte toplom vodom iz slavine u danima bez mraza. Gljivična bolest može biti problem, zato nemojte zalivati previše. Pošto su listovi i koren kukureka otrovni, obratite posebnu pažnju ukoliko imate kućne ljubimce.

Zimski jasmin

Zimski jasmin daje atraktivne žute cvetove u obliku levka u januaru ili februaru, ukoliko su posađene prethodne jeseni. Grm, koji odlično izgleda uz zid vašeg doma ili šupe, takođe se može uzgajati kao loza uz rešetku ili pergolu.

Zimski jasmin uspeva u svim tipovima zemljišta, sve dok se zemljište dobro drenira. Za razliku od drugih biljaka, zimskom jasminu je potrebno zalivanje tokom cele zime. Zemlja treba da bude vlažna, pa zalijte biljku kad god ustanovite da je površina suva.

Biljka zahteva sunce ili delimičnu senku. Orezivanje se preporučuje kako biljka raste, inače će grm imati neuredan izgled. Iako je zimski jasmin otporan na bolesti, mogu ga pogoditi određene štetočine.

Zimsko cveće – kukurjak

Ako tražite biljku koja nije zahtevna za održavanje i kako biste dodali boju svom kamenom vrtu ili terasi u februaru, posadite kukurjak. Ova višegodišnja biljka voli da pokaže svoje jarko žute cvetove u obliku čaše i raskošne zelene listove. Cvetanje traje dugo i može se u njemu uživati do kasnog proleća, kada će ući u fazu mirovanja.

Alkalna tla koja dobro dreniraju, dopunjena organskom materijom, najbolja su za kukurjak. Postavite biljku na mesto koje dobija puno sunca do delimične senke i vodu tokom perioda suvog vremena. Imajte na umu da je ova biljka otrovna.

Inače, kukurjak po svom izgledu podseća na kukurek, pa odatle slično ime. U Srbiji je oba biljka sve ređa i spada u grupu krajnje ugroženih vrsta.

Erica carnea (Zimski šešir)

Nisko rastući žbun, ova biljka može pokrivač tla ili u podignutim lejama. Iako možete da postavite u saksije, ona se mora držati napolju, jer ne podosi dobro kućne uslove. Posadite zimski šešir krajem leta ili početkom jeseni da biste uživali u njenim jarko ružičastim zvonastim cvetovima tokom januara.

Kada sadite ovu biljku, uverite se da je zemljište kiselo, dobro drenirano i dopunjeno organskom materijom. Da bi biljka dostigla svoj puni potencijal, potrebna je lokacija sa punom sunčevom svetlošću ili u delimičnoj senci. Zalivanje je potrebno samo zimi, u sušnim periodima. Insekti su retko problem za zimsko vrelo, a gljivične bolesti su problem samo ako se zemljište ne drenira dobro.

Izvor: Weekand / preuzeto sa: agromedia.rs

Kako i zašto kompostirati opalo lišće?

Agrosavjet
-
0
Kako i zašto kompostirati opalo lišće?

Listinac je kompost koji se dobiva kompostiranjem opalog lišća. Povećava sadržaj vlage u zemljištu i poboljšava njegovu strukturu, a zreli kompost nosilac je vitalnosti zemljišta.

Jesen je vrijeme kada se mnogi od nas pitaju šta učiniti sa velikom količinom lišća iz voćnjaka i dvorišta. Na žalost, veliki broj ljudi sakupljeno lišće spaljuje i na taj način gubi dragocjenu organsku materiju koja toliko treba zemljištu.

Listinac povećava sadržaj vlage u zemljištu i poboljšava njegovu strukturu. Dovoljno je lišće sakupiti i strpljivo čekati njegovo razlaganje. Sakupljeno lišće može se staviti u namjenske vrtne vreće, posebno napravljeno kompostište za lišće ili ga ostaviti u gomili.

Kako do kvalitetnog listinca?

Prilikom prikupljanja lišća treba obratitit pažnju da se prikuplja zdravo lišće, koje nije zaraženo patogenima i u kojem nema štetočina ili njihovih prezimljujućih formi. Poželjno je prikupljeno lišće prethodno usitniti. Ukoliko je sakupljeno lišće suho, potrebno ga je zaliti vodom i na taj način potaknuti proces kompostiranja. Vlažnom lišću se može dodati zelena trava i manja količina humusa kako bi se ubrzao cijeli proces. Zbog osobine vlažnog lišća da se zgrudva i truli, lišću se mogu dodati i usitnjene grančice, koje će doprinjeti rastresitosti kompostne mase.

Brzina kompostiranja zavisi od vrste drveta

Najbrže se razlaže lišće listopadnog drveća, 1 – 2 godine, dok se iglice crnogoričnih vrsta sporije razlažu, 2 – 3 godine. Sadržaj mineralnih materija u lišću varira u zavisnosti od vrste drveća, tla i klimatskih karakteristika područja. Zbog toga je najbolje koristiti opalo lišće različitih vrsta drveća.

Pročitajte: Zašto lišće opada u jesen: Prirodni ciklus preživljavanja drveća

Listinac koji je odležao jednu godinu se naziva mladi listinac i u njemu su vidljivi ostaci lišća. Ovakav listinac se prvenstveno koristi za malčiranje, a može se korsititi prilikom sadnje stavljanjem u iskopane rupe ili kao đubrivo za travnjake. Veoma dobro se pokazao kao malč u toku zime, jer štiti bijlke od smrzavanja. Ako ga koristimo kao prekrivač za golu zemlju, potrebno ga je u proljeće razgrnuti i omogućiti tlu da se zagrije.

Ukoliko je listinac odležao dvije godine, tada je to zreo listinac i predstavlja visokovrijedno organsko đubrivo. Takav listinac je tamnosmeđe boje, mrvičaste strukture. Koristi se i kao malč, ali i u mješavinama za sađenje rasada, cvijeća ili kao organsko đubrivo.

Listinac od iglica četinara zakiseljava zemljište

Listincu od iglica četinara je potrebno i tri godine da se u potpunosti razloži i ovakav listinac zakiseljava zemljište te se koristi za malčiranje i đubrenje onih kultura koje zahtijevaju kiselo zemljište. Najbolje ga je praviti odvojeno od listinca listopadnih vrsta.

Lišće koje se brzo kompostira su listovi voćnih vrsta, breze, zove, javora, topole, graba, bijelog jasena. Lišće hrasta, bukve, oraha, četinara te lišće prekriveno smolom, je lišće koje se sporo kompostira. Korisno je znati i da, osim lišća hrasta i oraha, lišće kestena i vrbe sadrži mnogo tanina i da zbog toga sporo trune, kao i lišće četinarskih vrsta. Listinac od oraha treba kompostirati samog i koristiti kao malč za suzbijanje korova, ali nikako u povrću jer može inhibirati rast povrća.

Veličina kompostne gomile važna za održavanje temperature i vlažnosti

Širina i visina kompostne gomile trebale bi da budu 1,2 do 1,5 m, a dužina najmanje 1,5 m.

Ukoliko se kompostna masa osuši, potrebno ju je zaliti vodom, ako je prevlažna treba dodati piljevine od listopadnog drveća. Za održavanje temperature i vlažnosti tokom kompostiranja, veoma je važna veličina kompostne gomile.

Manja gomila će se brže isušivati, slabije zagrijavati i time će se usporavati kompostni proces. Obrnuto, ako je gomila veća, brže će se zagrijati i razviti više temperature koje mogu uništiti poželjne mikroorganizme koji obavljaju kompostiranje.

Sazrijevanje listinca je najbrže u ljetnim mjesecima zbog intenzivnog rada mikroorganizama. Ukoliko želimo ubrzati proces formiranja listinca, potrebno je nekoliko puta prevrtati ovu gomilu. Kompostna gomila je inkubator mnogih biohemijskih procesa i razvoja zemljišne flore i faune. Zbog toga je zreli kompost nosilac vitalnosti zemljišta.

Da bi ste utvrdili da je listinac zreo on mora imati tamnosmeđu boju i miris na šumsko tlo.

Izvor: agroklub.ba

Savjeti kako da crni luk traje što duže, čak i do šest mjeseci

Agrosavjet
-
0
Savjeti kako da crni luk traje što duže, čak i do šest mjeseci

Većina ljudi se odlučuje da crni luk drži u frižideru, a to je velika greška, jer ne samo da će izgubiti ukus već će se i brzo pokvariti i ubuđaviti.

Džeri Stoun je otkrio jednostavan trik koji će pomoći da crni luk ostane svjež i do pola godine!

Njegov prvi savjet je zaboravite na frižider.

„Ispostavilo se da luk najbolje ‘živi’ na sobnoj temperaturi, i kada ga ohladite, izvlačite svu njegovu vlažnost, i on će se brzo osušiti. Ovo se naravno odnosi na cijeli plod, a ne na isjeckani luk. Druga, i najvažnija stvar je da crni luk najviše voli da bude na tamnom i suvom mjestu, sa dobrom ventilacijom“,  priča Stoun.

Pročitajte: Potapanje luka prije sadnje: Tajna uspješne proizvodnje

Ističe da ga zbog toga ne treba držati u fioci, već ih treba stavit u ostavu sa dobrom ventilacijom.

„Ventilacija je bitna jer uklanja mnogo vlažnosti iz vazduha, što doprinosi tome da crni luk ostane duže svjež. Takođe, nikada ne treba da držite krompir pored luka, jer vlažnost i etilen koji oslobađa luk, ubrzavaju klijanje krompira“, kaže on.

Važno je i pakovanje u kojem ste kupili crni luk

Ukoliko je bio upakovan u plastičnoj kesi, Stoun savjetujeda ga izvučete napolje, jer kako ističe plastične kese podstiču brže buđanje.

Crnom luku je potrebno da „diše“, pa je zato najbolje da ga držite u mrežastoj torbi što će mu omogućiti da duže ostane svjež.

Na kraju, važno je da luk ne bude na direktnoj sunčevoj svetlosti, piše Mirror, prenosi Krstarica.

Šta je zapravo ulje od komine i može li se koristiti u kuvanju

Agrosavjet
-
0
Šta je zapravo ulje od komine i može li se koristiti u kuvanju

Ulje od komine maslina, poznato i kao „pomace“ maslinovo ulje, dobiva se od ostataka masline nakon što se proizvedu prve vrste maslinovog ulja (ekstra djevičansko i djevičansko maslinovo ulje). Ovi ostaci sadrže koštice, ljuske i pulpu masline. Proces proizvodnje ulja od komine maslina uključuje kemijske procese i upotrebu otapala kako bi se izvukle preostale masnoće iz tih ostataka.

Proces proizvodnje ulja od komine maslina

Nakon proizvodnje ekstra djevičanskog i djevičanskog maslinovog ulja, ostatak (komina) se prikuplja. Ovaj ostatak je mješavina krutih dijelova maslina koji su prošli kroz proces hladnog prešanja.
Komina se zatim tretira otapalima, najčešće heksanom, kako bi se izvuklo ulje. Ovo ulje se zatim rafinira kako bi se uklonile nečistoće i otapala.
Ulje dobiveno iz komine maslina nije jestivo u svom sirovom obliku zbog svog okusa i mirisa, pa prolazi kroz proces rafiniranja. Nakon rafiniranja, često se miješa s malom količinom djevičanskog maslinovog ulja kako bi poboljšalo okus i nutritivne vrijednosti.
Ulje od komine maslina sadrži uglavnom mononezasićene masti, poput oleinske kiseline, koja je korisna za zdravlje srca. Međutim, sadržaj polifenola i drugih antioksidansa koji su prisutni u ekstra djevičanskom maslinovom ulju je značajno smanjen zbog procesa rafiniranja i ekstrakcije.

Kontroverze i najnovije spoznaje

Europska unija i druge međunarodne organizacije imaju stroge standarde koji reguliraju kvalitetu i označavanje ulja od komine maslina. Prema pravilima Europske unije, ulje od komine maslina mora biti označeno kao takvo i ne smije se miješati s drugim vrstama maslinovog ulja kako bi se zavarali potrošači. U posljednje vrijeme postoje stroži propisi i standardi u vezi s označavanjem i kontrolom kvalitete ovih ulja.

Pročitajte: Ovo ne smijete raditi s maslinovim uljem na vrućinama

Ulje od komine maslina

– Sastav masnih kiselina: Visok udio mononezasićenih masti (oko 70-80 posto oleinske kiseline) i nizak udio polinezasićenih masti.
– Točka dimljenja: Oko 230°C, što ga čini pogodnim za prženje i pečenje.
– Nutritivni profil: Sadrži manje antioksidansa i polifenola u usporedbi s ekstra djevičanskim maslinovim uljem zbog rafiniranog procesa. Manji sadržaj vitamina E i drugih korisnih spojeva.
– Upotreba: Pogodno za prženje, pečenje i druge kulinarske tehnike koje zahtijevaju visoku temperaturu. Također se koristi u proizvodnji sapuna i kozmetike.

Suncokretovo ulje

– Sastav masnih kiselina: Bogato polinezasićenim mastima (oko 60-70% linolne kiseline) i umjereno mononezasićenim mastima. Sadržaj masnih kiselina može varirati ovisno o vrsti suncokretovog ulja (visok-oleinsko, linolno).
– Točka dimljenja: Oko 225°C (rafinirano ulje), što ga čini pogodnim za prženje i pečenje.
– Nutritivni profil: Sadrži vitamin E (tokopherol), koji djeluje kao antioksidans, no manji je sadržaj drugih korisnih spojeva poput polifenola.
– Upotreba: Često se koristi za prženje, pečenje, roštiljanje i pripremu jela na visokim temperaturama. Popularno je i u pripremi majoneze i umaka.

Kokosovo ulje

– Sastav masnih kiselina: Visok udio zasićenih masti (oko 90%), uglavnom srednjelančanih masnih kiselina kao što su laurinska kiselina.
– Točka dimljenja: Oko 175-200°C (djelomično rafinirano), 177°C (ekstra djevičansko), zbog čega nije idealno za prženje na visokim temperaturama.
– Nutritivni profil: Sadrži antioksidanse i laurinsku kiselinu koja može imati antimikrobne i protuupalne učinke, ali zbog visokog sadržaja zasićenih masti, njegova redovita konzumacija može povećati razinu LDL kolesterola.
– Upotreba: Koristi se u pečenju, pripremi deserta i azijskih jela, te za kozmetičke proizvode. Zbog stabilnosti na srednjim temperaturama pogodno je za kuhanje i pirjanje.

Sojino ulje

– Sastav masnih kiselina: Visok udio polinezasićenih masti (oko 58 posto), uključujući omega-6 masne kiseline, te umjereno mononezasićenih masti.
– Točka dimljenja: Oko 234°C (rafinirano), što ga čini pogodnim za prženje, pečenje i duboko prženje.
– Nutritivni profil: Sadrži vitamin E, fitosterole koji mogu pomoći u snižavanju kolesterola, ali i visoku razinu omega-6 masnih kiselina, što može biti problematično ako se konzumira u prekomjernim količinama.
– Upotreba: Popularno u prženju, pečenju i roštiljanju, te u proizvodnji margarina, majoneze i umaka.

Izvor: maslinar.com

Koje biljke ne treba zalivati da bi preživjele do proljeća?

Agrosavjet
-
0
Koje biljke ne treba zalivati da bi preživjele do proljeća?

Mnoge biljke tokom zime ulaze u fazu mirovanja i zahtijevaju minimalno ili čak potpuno prestanak zalivanja kako bi preživjele do proljeća.

Evo nekoliko biljaka kojima je potreban smanjen ili nikakav unos vode zimi:

Kaktusi i sukulenti – Većina kaktusa i sukulenata dolazi iz sušnih područja gdje su navikli na period bez vode. Tokom zime, kada su temperature niže i svjetlost je slabija, potrebno je gotovo potpuno prestati sa zalivanjem. Suviše vlage tokom zime može prouzrokovati truljenje korijena.

Pročitajte: Za tri biljke kažu da su idealne za stanove, a jedna donosi ogromnu sreću

Zimootporne biljke – Mnoge biljke , poput lavande, ruzmarina i timijana, takođe prestaju sa aktivnim rastom tokom zime. Preporučuje se da se zalivanje ovih biljaka smanji na minimum, posebno ako se gaje napolju, jer su prilagođene hladnijim temperaturama i prirodnim padavinama.

Sobne biljke koje su u periodu mirovanja – Biljke kao što su fikusi, gumeno drvo i sanseverija („mačiji rep“) tokom zime usporavaju rast i mogu biti vrlo osjetljive na višak vode. Preporučuje se da se zalivanje svede na minimum, tek toliko da zemlja ne bude potpuno suva. Zalivanje može biti potrebno jednom mjesečno ili čak rjeđe.

Begonije i kaladijumi – Ove biljke gube svoje listove tokom zime i ulaze u period mirovanja, kada je zalivanje gotovo nepotrebno. Gomolji mogu da prezime u suvom, hladnom prostoru i sa zalivanjem treba početi tek kada se pojave novi izdanci u proljeće.

Krinum i amarilis – Ove lukovice takođe ulaze u fazu mirovanja tokom zime i najbolje je držati ih u suvom i hladnijem prostoru. Zbog viška vlage mogu da istrunu, pa je preporučljivo potpuno ih prestati zalivati dok ne krenu sa rastom u proljeće.

Pelargonije (muškatle) – Ako se pelargonije čuvaju u zatvorenom prostoru tokom zime, zalivanje bi trebalo svijesti na minimum. Zalivajte ih tek toliko da spriječite sušenje, ali izbjegavajte prekomjerno zalivanje koje može izazvati truljenje korijena.

Uopšte, biljke koje tokom zime miruju najbolje je zalivati rijetko i vrlo pažljivo, a zalivanje potpuno obustaviti za one vrste koje su izrazito osjetljive na vlagu, prenosi Stil.

Stajnjak – Njegove vrste i prednosti pojedinih đubriva

Agrosavjet
-
0
Stajnjak – Njegove vrste i prednosti pojedinih đubriva

Moderna poljoprivreda koristi mineralna hraniva kao da je zaboravila na stajnjak i njegove vrste. 

Jedno od najstarijih organskih đubriva je stajnjak. Godinama prije pojave mineralnih đubriva stajnjakom je održavana i popravljana plodnost zemljišta. O značaju stajnjaka najbolje svjedoče njegove osobine, on je prije svega potpuno đubrivo, jer sadrži sve potrebne elemente za ishranu biljaka.

Pored hraniva sadrži prirodne hormone koje stimuliše rast i razvoj biljaka. Pored ishrane usjeva zahvaljujući visokom sadržaju organske materije, stajnjak održava i povećava opštu plodnost zemljišta popravljajući mu fizičke, hemijske i biološke osobine, što ga čini nezamjenljivim organskim đubrivom za sve vidove biljne proizvodnje.

Pročitajte: Ovo će vas potpuno iznenaditi – Najbolje organsko đubrivo nije kravlji stajnjak, a ni kokošiji

Stajnjak njegove vrste i prednosti pojedinih djubriva

Zemljište koje se redovno đubri stajnjakom (bar svake treće godine) lakše se obrađuje,uz smanjenu potrošnju goriva. Zbog relativno niske koncentracije hraniva, u sistemu intenzivne poljoprivredne proizvodnje  stajnjak je potrebno kombinovati sa odgovarajućom kolićinom mineralnih đubriva, a na osnovu analize zemljišta i potrebe usjeva.

Klasičan stajnjak je smjesa čvrstih i tečnih ekskremenata domaćih životinja izmiješan sa prostirkom, a više ili manje prerađem radom aerobnih mikroorganizama. Stajnjak se može smatrati humusnim i bakterijskim, odnosno kompleksnim đubrivom pored svih marko-elemenata sadrži i mikroelemnte. Stajnjak sadrži aktivne materije kao što je vitaminski B-kompleks.

Dobro spreman stajnjak približno sadrži 35% trajnog humusa.

Hemijski sastav stajnjaka pretežno zavisi od vrste životinja od kojih potiče, jer svaka životinja ne vari hranu jednako i ne uzima jednake količine vode.

Goveđi stajnjak

Ima mnogo vode i teško se zagrijava u procesu vrenja. Sadrži sluzave materije koje povećavaju koherentnost čestica. Mikrobiološka aktivnost ove vrste stajnjaka nije intenzivna,i ako svaki gram sadrži milione bakterija. Goveđi stajnjak djeluje sporo i naziva se „hladnim“ stajnjakom. Pogodan je za korišćenje u gajenju kalifornijskih glista.

Pročitajte: Značaj stajnjaka za uzgoj i kvalitet povrća

Konjski stajnjak

Sadrži manje vode i ima veliki kapacitet za vazduh. Naziva se „toplim“ stajnjakom, brzo djeluje, pa je zato pogodan za hladna i teška zemljišta. Konji slabije usitnjavaju hranu od goveda pa zato u konjskom stajnjaku ima više nesvarene organske materije koja dobro dođe bakterijama za hranu. Zbog većeg sadržaja mikroflore i više nesvarene organske materije procesi razlaganja su intenzivniji nego u goveđem stajnjaku pa dolazi do većeg zagrijavanja prilikom previranja.

Ovčiji stajnjak

Ima povoljna fizička svojstva i povoljan kapacitet za vazduh. Odlikuje se relativno veliki sadržajem azota, vode sadrži manje u poređenju sa stajnjakom drugih domaćih životinja. Mikroflorom je bogatiji od ostalih vrsta pa je zato i vrijedniji.

Svinjski stajnjak

Ima dosta povoljnu strukturu koja zavisi od načina ishrana svinja. Pretežna ishrana kabastom krmom (struktura loša), to je hladan stajnjak, sporo se mineralizuje i male biološke aktivnosti pa se preporučuje prije svega za lakša zemljišta.

Pročitajte: Načini za unošenje stajnjaka u zemljište kod povrtarskih biljaka

Stajnjak peradi

Bogatiji je hranivima nego stajnjak od stoke i spada u koncentrovana đubriva. Najbogatije u hranivima je đubrivo kokoši.

Starost životinja takođe utiče na sastav stajnjaka. Starije i potpuno odrasle životinje hranu koriste  samo za nadoknadu energije kretanje i toplotu, dok mlade životinje troše hranu i za svoj rast, pa je stoga njihov stajnjak siromašniji u mineralnim materijama.

Autor: Savjetodavac za ratarstvo, Dipl.ing.Miodrag Simić

Koje začine koristiti u pripremi mesa za zimnicu

Agrosavjet
-
0
Koje začine koristiti u pripremi mesa za zimnicu

Začine koristimo ne samo da bi dali istančan ukus mesu i mesnim perađevinama već oni imaju blagotvoren uticaj na ljudski oraganizam.

SO KAO NEZAMIJENJLJIV KONZERVANS

Kuhinjska so je izvanredan začin, koji mesu daje pikantan ukus i nezamjenjljiv je konzervans, bez koga se ne bi moglo ni zamisliti čuvanje mesa u prirodnim uslovima. Kao posljedica nedovoljno posloljenog mesa, javljaju se promjene u izgledu i ukusu gotovih proizvoda. To je posebno uočljivo poslije njegovog dimljenja i sušenja. Na preslanoj površini mesa obavezno se javljaju bjeličasti kristali soli.

LOVOR

Lovor je aromatični list zimzelenog žbuna Sredozemlja. Koristi se u čuvenoj kuvanoj salamuri, jer mesu (posebno mesu divljači) „popravlja“ ukus i aromu.

KORIJANDER

korijander

Zreli i osušeni plodovi prijatnog su mirisa i naljutog, sladunjavog uskusa. Ima veoma široku primjenu (kao začin i lijek) a neizbiježan je sastojak kuvane salamure i dodatak mesnatim kobasicama.

VENJA (KLEKA, BOROVNICA)

Zreli dvogodišnji plod je veličine graška. Bogat je mirisnim etarskim uljem, slatkog i aromatičnog mirisa. Koristi se za spravljanje „kuvane“ salamure i pri dimljenju mesa.

BOSILJAK

suvi bosiljak

U preradi mesa koristi se lišće bosiljka za pravljenje raznih kuvanih salamura, presolca, a ređe i manje i pri dimljenju mesa. Podstiče lučenje stomačnih sokova pa samim tim pospiješuje varenje i podstiče apetit.

RUZMARIN

Zimzeleno šiblje igličastih listova. Upotrebljava se kao začin za meso jaček mirisa ali se dodaje i svinjetini. Zbog intezivnog mirisa, treba ga pažljivo dozirati. Služi i pri dimljenju trajnih mesnih prerađevina. Pomaže varenju, oživljava krvotok i poboljšava apetit.

PELIN

PELIN

Gorko aromatično začinsko bilje. Upotrebljavamo ga štedljivo. Masna jela čini svarljivim i tako poboljšava probavu. Koristi se pri dimljenju suhomesnatih proizvoda i slanine (pančete).

PAPRIKA

Ljuta paprika

Sušena, mljevena ili tucana, slatka ili ljuta parpika obilato se koristi kao začin u industrijskoj i posebno domaćoj preradi mesa.

Mnoge prerađevine kao što su kobasice, kulen, zatim prerađevine od iznutrica, gotovo se ne mogu zamisliti bez ovog začina. Pored izvanrednog pikantrnog ljutog ukusa, mesu i prerađevinama daje lijepu crvenu boju.

BIJELI LUK

bijeli luk

Bijeli luk je jedna od najstarijih uzgajanih biljaka, a došao je sa Blistog istoka. Ima višestruku ulogu u preradi mesa i posebno proizvodnji kobasica. Koristi se kao samljeven, isječen ili scijeđen.

Pored toga što poboljšava ukus djeluje kao antiseptik, pročišćava krvne sudove, i snižava pritisak.

BIBER

biber
Foto: magično bilje

Kada se odlučivalo koji se začini su najviše zastupljeni u preradi mesa, biber bi odnio prevagu sa paprikom. Ovaj najpopularniji začin koristi se u mesnim perarađevinama samljeven. U zrnu je dragocjeni dodatak raznim kuvanim salamurama i pacu, za popravljanje ukusa raznim vrstama mesa.

KIM

Kim je sjeme jednogodišnje biljke, intezivnog mirisa i ukusa. Bogat je magnezijumom. Pored ostalog, služi i kao začin mesnim proizvodima, posebno onim od divljači.

Pročitajte: PRIPREMA MESA ZA DIMLJENJE

Koje cvijeće se sadi u novembru: Veliki jesenji vodič za sadnju

Agrosavjet
-
0
Koje cvijeće se sadi u novembru: Veliki jesenji vodič za sadnju

Kada novembar zakuca na vrata, mnogi vrtlari misle da je vrijeme da spreme svoje alate i sačekaju proljeće. Međutim, ovaj mjesec je savršen za sadnju određenih vrsta cvijeća koje će donijeti boje i radost vašem vrtu kada se priroda ponovo probudi.

Lale (Tulipa)

Lale su pravi simbol proljeća i jedan od omiljenih izbora među vrtlarima. Njihove lukovice sadite u novembru kako biste uživali u živopisnim bojama iduće godine. Da biste ih pravilno posadili, izaberite sunčano mjesto sa dobro dreniranim tlom. Iskopajte rupu duboku 15-20 cm i postavite lukovice sa vrhom prema gore, razmaknute 10-15 cm. Nakon što ih pokrijete zemljom, lagano pritisnite da se osigura čvrstoća.

Narcisi (Narcissus)

Narcisi su izuzetno otporni i lako se gaje, a cvjetaju u proljeće. Njihova otpornost na hladnoću čini ih idealnim za jesenju sadnju. Sadnja se obavlja na sličan način kao i kod lala: iskopajte rupu duboku 15-20 cm na sunčanom ili djelimično sjenovitom mjestu. Lukovice posadite sa vrhom prema gore, na razmaku od 10-15 cm. Pokrijte ih zemljom i zalijte.

Hrizanteme (Chrysanthemum)

Hrizanteme su pravi simbol jeseni i često cvjetaju upravo u novembru. Mogu se saditi u kontejnere i vrtne gredice. Da biste ih posadili, iskopajte rupu dovoljno duboku da stane korijen biljke, postavite biljku u rupu, pokrijte je zemljom, a zatim zalijte. Dodavanje sloja malča pomoći će u zaštiti korijena od hladnoće.

Zumbuli (Hyacinthus)

Zumbuli su poznati po svom divnom mirisu i prekrasnim cvjetovima. Sadnja zumbula u novembru donosi nagradu u obliku raskošnog cvjetanja u proljeće. Iskopajte rupu duboku 15 cm na sunčanim ili djelimično sjenovitim mjestima, a zatim postavite lukovice s vrhom prema gore, razmaknute 10-15 cm. Pokrijte ih zemljom i zalijte.

Dan i noć (Viola tricolor)

Ljubičice dan i noć su otporne na hladnoću i idealne za sadnju u novembru. Njihovi veseli i raznoliki cvjetovi donose radost u vrt tokom zime. Sadnja se vrši na sunčanim ili polusjenovitim mjestima. Iskopajte rupu duboku 10 cm i posadite biljke na razmaku od 15-20 cm, pokrijte zemljom i zalijte.

Ukrasni grašak (Lathyrus odoratus)

Ukrasni grašak je biljka puzavica koja se često sadi u novembru. Njeni mirisni i šareni cvjetovi cvjetaju u proljeće i ljeto, donoseći živopisne boje i miris u vaš vrt. Da biste ga posadili, izaberite sunčana mjesta ili djelimičnu sjenku. Iskopajte rupu duboku 5-10 cm i sjeme posadite na razmaku od 10 cm. Pokrijte ih zemljom i zalijte. Ako joj obezbijedite podršku za rast, dostiže visinu i do dva metra.

Frezije (Freesia)

Frezije su poznate po svom divnom mirisu i šarenilu cvjetova. Sadite ih u novembru kako biste uživali u njihovoj ljepoti sljedeće proljeće. Iskopajte rupu duboku 10 cm na sunčanim mjestima, a zatim postavite lukovice s vrhom prema gore, razmaknute 10 cm. Pokrijte ih zemljom i zalijte.

Asteri (Aster)

Asteri su izdržljive biljke koje cvjetaju kasno u ljeto i jesen, a sadnja u novembru omogućava im da se ukorijene prije zime. Iskopajte rupu dovoljno duboku za korijen. Biljke posadite na razmaku od 30-40 cm, pokrijte zemljom i zalijte.

Puzava ivica (Ajuga reptans)

Puzava ivica je svestrana biljka koja se može saditi u novembru. Ova zimzelena biljka koristi se kao pokrivač tla i može dodati teksturu i boju vašem vrtu. Iskopajte rupu duboku 10 cm i biljke posadite na razmaku od 20-30 cm. Pokrijte zemljom i zalijte.

Morska božikovina (Eryngium)

Morska božikovina je zanimljiva biljka koja se često koristi za ukrašavanje tokom zime. Njeni plavi ili srebrni cvjetovi dodaju živahnost u vrt, dok su njeni listovi otporniji na sušu. Da biste je posadili, iskopajte rupu duboku 15-20 cm na sunčanom mjestu. Biljke posadite na razmaku od 30 cm, pokrijte zemljom i zalijte.

Engleske ruže (Rosa ‘David Austin’)

Engleske ruže, poput David Austinovih engleskih ruža, poznate su po svojoj ljepoti i mirisu. Sadnja ovih ruža u novembru omogućava im da se dobro ukorijene prije zime, što rezultira bogatijim cvjetanjem na proljeće. Iskopajte rupu duboku 30 cm na sunčanom mjestu sa dobro dreniranim tlom. Biljke posadite na razmaku od 60 cm, pokrijte zemljom i zalijte, a na kraju dodajte sloj malča.

Ukrasni luk (Allium)

Ukrasni luk je biljka koja donosi jedinstvene cvjetove u obliku lopti. Da biste ih posadili, izaberite sunčana mjesta i iskopajte rupu duboku 10-15 cm. Lukovice postavite s vrhom prema gore, na razmaku od 20-30 cm, pokrijte zemljom i zalijte.

Kukurijek (Helleborus)

Kukurijek je prelijepa biljka koja cvjeta u proljeće. Sadnja u novembru pomaže kukurijeku da se ukorijeni i donese svoje šarene cvjetove čim proljeće dođe. Iskopajte rupu duboku 15 cm na sjenovitom mjestu i biljke posadite na razmaku od 30-40 cm, pokrijte zemljom i zalijte.

Savjeti za sadnju

Za uspješnu sadnju važno je izabrati pravi položaj za svaku biljku, pripremiti tlo i posaditi biljke pravilno. Većina lukovica voli sunčana mjesta, dok su neke vrste (kao dan i noć) tolerantne na sijenku. Tlo treba da bude dobro drenirano i bogato hranljivim materijama, pa razmislite o dodavanju komposta kako biste poboljšali kvalitet tla. Pratite preporučene dubine sadnje za svaku vrstu; u pravilu, lukovice se sade na dubinu koja je tri puta veća od njihove visine.

Sadnja cvijeća u novembru može donijeti radost i boje vašem vrtu, čak i u hladnim mjesecima. Ove biljke ne samo da će obogatiti vaš prostor, već će vas i podsjetiti na ljepotu proljeća dok se priroda polako budi. Zato iskoristite novembar da pripremite svoj vrt za proljeće, prenosi Zadovoljna.

1...678...995Stranica 7 of 995

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia