Donosimo vam recept za kiseli kupus po starom ruskom receptu pri čemu jedan sastojak koji „baćuške“ stavljaju u ovu zimnicu čine posebnom mnogima omiljenu salatu.
Sastojci:
Donosimo vam recept za kiseli kupus po starom ruskom receptu pri čemu jedan sastojak koji „baćuške“ stavljaju u ovu zimnicu čine posebnom mnogima omiljenu salatu.
Sastojci:
Septembar je pravo vrijeme da se posije jesenja bašta koju je često lakše održavati neko proljećnu i ljetnju. Kad je sunce blago, a zemlja lijepo zagrijana od ljeta, natopljena od jesenjih kiša – evo šta možete sijati ove jeseni:
Prvo počupajte sve ono što ste imali u bašti tokom proteklog proljeća i ljeta. Zatim prekopajte baštu pažljivo nekolio puta dok ne dobijete rastresito zemljište. Da bi sadnja bila uspješna, potrebno je dobro nađubriti zemlju.
To možete uraditi ukoliko imate stajsko đubrivo ili neko organsko koje ste napravili od otpada lišća i trulog povrća i voća…
Kada nađubrite i prekopate baštu, pristupite sijanju, pa redovno zalivajte to što ste posejali – svaki dan.
Izvor: kurir
Ako želite skuvati savršen džem od šljiva, vrijedi obratiti pažnju na nekoliko važnih detalja koji mogu napraviti veliku razliku u ukusu, teksturi i trajnosti gotovog proizvoda. Prije svega, važno je odabrati šljive koje su dobro zrele, ali još uvijek čvrste – najbolje su sorte poput bistrice. Voće bi trebalo biti slatko i zdravo, bez tragova truleži, jer prezrele šljive mogu ispustiti previše vode i time produžiti kuvanje.
Prije kuvanja, šljive očistite, prepolovite i odstranite im koštice, a po želji ih možete i oguliti. Idući korak pripreme posebno je važan, no mnogi vam ga neće odati kad vam povjeravaju recept, jer upravo u njemu krije se najveća tajna.
Prilikom pripreme džema od šljiva, najprije ih treba kuvati same, dakle bez šećera i začina, kako bi same pustile sok i omekšale. Na taj način bolje se očuvaju prirodna boja i okus. Tek nakon desetak do dvadeset minuta kuvanja, dodajte šećer i tu vam još jednom nudimo zlata vrijedan savjet: smanjite količinu navedenu u receptu. Manje šećera znači duže kuvanje, ali zauzvrat dobijate izraženiju aromu i manje zaslađen džem.
Priprema zimnice još uvijek je raširena praksa u mnogim domaćinstvima.
Osim što omogućuje uštedu, zimnica daje bolju kontrolu nad sastojcima i okusima, bez nepotrebnih aditiva.
Voće i povrće koje je u sezoni najjeftinije i najkvalitetnije koristi se za stvaranje zaliha koje mogu trajati cijelu zimu.
Zimnica obuhvaća širok raspon proizvoda – od kiselog povrća (krastavci, paprika, cikla, feferoni), ukuhanih umaka (ajvar, pinđur, sataraš), do voćnih džemova, marmelada, kompota i sokova.
Kiseli kupus, kao klasik domaće kuhinje, takođe se priprema u većim količinama za zimske mjesece. Sve se češće prave i fermentisani proizvodi poput kimchija, kao i kombinacije voća i povrća s manje šećera i soli, prilagođene modernijem ukusu i prehrambenim navikama.
Iako tehnike variraju – od klasičnog ukuhavanja do fermentacije – zajednički cilj je produžiti trajnost namirnica i očuvati njihovu nutritivnu vrijednost.
Međutim, bez pravilne pripreme i poštivanja osnovnih higijenskih pravila, zimnica može postati rizična za zdravlje. U nastavku donosimo pet ključnih savjeta kako da vaša zimnica bude bezbjedna za konzumaciju.
Pravilno sterilisane tegle i poklopci sprečavaju razvoj plijesni i bakterija. Operite tegle vrućom vodom i sapunom, a zatim ih sterilišite u pećnici na 100 stepeni oko 20 minuta ili u vodi prokuhavanjem 10-15 minuta. To možete učiniti i u mašini posuđa na visokoj temperaturi, ali prve dvije metode obično su najčešće.
Kod punjenja zimnice važno je da i tegle i sadržaj budu vrući u trenutku punjenja. Ako vruću zimnicu ulijete u hladnu teglu, dolazi do temperaturnog šoka koji može uzrokovati pucanje stakla. S druge strane, ako je sadržaj hladan, a staklenka topla, dolazi do kondenzacije – vlaga iz vazduha pretvara se u kapljice vode na unutrašnjim stijenkama, što pogoduje razvoju buđi i bakterija.
Osim toga, ako ulivate vruću zimnicu u vruće tegle, to pomaže u stvaranju vakuuma kada se tegla zatvori i ohladi. Vakuum štiti sadržaj od vazduha i kontaminacije, čime se značajno produžuje rok trajanja zimnice bez potrebe za dodatnim konzervansima. Najbolja praksa je držati tegle zagrijane do samog trenutka punjenja, a sadržaj nakon kuvanja odmah uliti i odmah zatvoriti sterilnim, toplim poklopcem.
Nikada ne koristite stari ili oštećeni poklopac. Poklopac mora čvrsto prianjati i stvarati vakuum. Nakon hlađenja, pritisnite sredinu poklopca – ako se ne pomijera, tegla je dobro zatvorena. Bilo bi dobro da prilikom pripreme zimnice uvijek koristite nove poklopce – nisu skupi, a učiniće veliku razliku.
Nakon što ste zimnicu ulili u vruće i sterilisane tegle te ih čvrsto zatvorili poklopcima, možete učiniti još jedan korak za dodatnu sigurnost – okrenuti staklenke naopako, odnosno položiti ih na poklopac. Ostavite ih tako nekoliko sati, idealno preko noći.
Ova praksa ima dvostruku funkciju. Prvo, vrući sadržaj dolazi u izravan kontakt s unutrašnjom stranom poklopca, što dodatno pomaže u njegovoj sterilizaciji. Drugo, okretanjem se stvara dodatni pritisak prema poklopcu, što pomaže da se istisne sav preostali vazduh iz tegle i obezbijedi dobar vakuum. Time se smanjuje rizik od kvarenja zbog prisutnosti kisika, koji pogoduje razvoju mikroorganizama, prenosi Index.
I za kraj, zimnicu skladištite u smočnici, podrumu ili ormariću – daleko od izvora svjetlosti i topline. Idealna temperatura za zimnicu je između 5 i 15 °C.
Izvor: nezavisne novine
Grožđe je jedno od najukusnijih i najzastupljenijih sezonskih voćki na trpezama širom svijeta. Međutim, zbog svoje tanke kožice i načina uzgoja, ovo voće lako zadržava nečistoće, pesticide i bakterije. Samo ispiranje pod mlazom vode često nije dovoljno da bi se grožđe u potpunosti očistilo.
U nastavku donosimo nekoliko provjerenih, prirodnih metoda uz koje ćete biti sigurniji da je grožđe koje jedete zaista čisto i bezbjedno za konzumaciju.
Ova metoda koristi blagu kiselinu iz jabukovog sirćeta koja pomaže u uklanjanju ostataka pesticida i bakterija.
Kako se priprema:
U većoj posudi pomiješajte 1 litar jabukovog sirćeta sa 10 litara destilovane vode.
Grožđe prethodno isperite pod hladnom vodom kako biste uklonili vidljive nečistoće.
Potopite bobice u rastvor i ostavite ih da odstoje 5 minuta.
Nakon toga, grožđe isperite čistom vodom i ostavite da se osuši.
Bijelo sirće je lako dostupno i efikasno sredstvo za dezinfekciju voća.
Postupak:
Pomiješajte 1 litar bijelog sirćeta sa 3 litra obične vode iz česme.
Potopite već isprano grožđe u rastvor i držite ga između 5 i 10 minuta.
Dobro isperite grožđe pod tekućom vodom prije jela.
U manjim količinama i pravilno razblažen, troprocentni vodonik-peroksid može poslužiti kao dezinfekciono sredstvo za voće.
Uputstvo:
U 1 litar vode dodajte 1 supenu kašiku troprocentnog vodonik-peroksida.
Grožđe potopite i ostavite da odstoji 5 minuta.
Dobro isperite hladnom vodom prije upotrebe.
Ako nemate sirće ni peroksid, obična kuhinjska so može pomoći u uklanjanju površinskih nečistoća.
Kako koristiti:
Rastvorite 1 kašičicu soli u 200 ml vode.
Potopite grožđe i držite ga u rastvoru 2 minuta.
Dobro isperite pod vodom prije konzumacije.
Prije pranja uklonite trule ili oštećene bobice.
Ne preporučuje se korištenje deterdženata ili sapuna, jer nisu namijenjeni za prehranu i mogu ostaviti štetne ostatke.
Nakon pranja, grožđe osušite na čistoj krpi ili papirnom ubrusu, ili ga odmah konzumirajte.
Bez obzira na to koju metodu odaberete, važno je grožđe oprati temeljno. Na taj način ne samo da uklanjate prljavštinu i hemikalije, već i činite svoje obroke sigurnijim i zdravijim. Prirodna sredstva poput sirćeta, peroksida ili soli lako su dostupna, jednostavna za upotrebu i vrlo efikasna – dovoljan razlog da ih uključite u svoju svakodnevnu rutinu.
Kasno ljeto i rana jesen idealno su vrijeme da se dvorište pripremi za proljeće. Osim sklanjanja biljaka kojima je prošla sezona cvjetanja, preporučuje se da se posiju sorte koje stižu u rano proljeće.
Ta neprijatna gorčina potiče od prirodnih supstanci koje biljka proizvodi kada je pod stresom, ali srećom postoji način da je se rešite.
Ta neprijatna gorčina potiče od prirodnih supstanci koje biljka proizvodi kada je pod stresom, ali srećom postoji način da je se rešite.
– Odsecite vrh krastavca sa strane gde se nalazila peteljka – baš tu se najčešće nakuplja gorčina.
– Uzmite odsečeni vrh i trljajte ga kružnim pokretima o ostatak krastavca.
– Videćete kako se na preseku pojavljuje bela pena – veruje se da upravo ona „izvlači“ gorčinu iz ploda.
– Kada se više ne stvara pena, obrišite krastavac ili ga operite, i spreman je za jelo.
Iako naučnici nemaju potvrdu da ovaj postupak u potpunosti uklanja kukurbitacin (supstancu odgovornu za gorčinu), mnogi tvrde da im je ukus krastavca nakon ovoga znatno blaži. Zato je metoda i dalje popularna i prenosi se s kolena na koleno.
– Kada niste sigurni u svežinu kupljenih krastavaca.
– Ako primetite da krastavac ima jaču koru ili neprijatan miris kod peteljke.
– Kao brz test – ako pena ima intenzivan miris, krastavac verovatno nije dobar za jelo.
Izvor: 24sedam/A. M.
Da bi cvijeće zablistalo u punom sjaju, potrebna mu je povremena prihrana, a oni koji se bave uzgojem sobnog i baštenskog bilja tvrde da su za tako nešto najbolja domaća prihrana iz kućne radinosti.
Pročitajte: Kanibalizam, griža repova i nervoza svinja!
GORNJI FAKUF – Iako smo i dalje u avgustu i do kraja ljeta ostalo je nešto manje od mjesec dana, jesen je već ozbiljno pokucala na vrata, a o tome svjedoči da je u selu Pidriš kod Gornjeg Vakufa jutros osvanuo mraz praćen temperaturom od minus jedan stepen celzijusa.