Naslovnica Blog Stranica 5

Uz ovaj trik zaštitite biljke od mraza za samo nekoliko minuta

Jesen i zima donose mnogo ljepote, ali i izazova, naročito kada su u pitanju naši vrtovi.

Hladni dani i mraz mogu oštetiti biljke i cvijeće, ali postoji jednostavan način da ih zaštitite – pomoću prirodnih materijala, poput opalog lišća.

TikTok guru za vrtlarstvo, (@gardening.with.ish), podijelio je sjajan savjet koji vam može pomoći u borbi protiv mraza, a sve to uz pomoć besplatnih resursa iz vašeg vlastitog vrta.

Prema njegovim riječima, ključ je u pripremi malča, sloja materijala koji se stavlja na površinu zemlje, a za izradu ovog malča dovoljno je samo opalo lišće.

Pročitajte: Metode zaštite voćaka od kasnog mraza

TikToker objašnjava da je važno prvo usitniti lišće kako bi ono pružilo maksimalnu količinu hranjivih materija za tlo. Savjetuje da lišće ne ostavljate u velikim komadima, jer bi to moglo usporiti proces, ali ako želite brži način, koristi se kosa na najvišoj postavci. Ovo će usitniti lišće bez uticaja na travu.

Nakon što se lišće usitni, on ga stavlja u bazu stabljike biljaka, pazeći da sloj bude što deblji, jer će to funkcionisati kao „termička deka“ koja štiti biljke od mraza.

Ovaj jednostavan trik pokazao se izuzetno korisnim za mnoge ljubitelje vrtlarstva, koji su zahvalili TikTokeru za koristan savjet.

Jedan korisnik je dodao: „Još jedna sjajna opcija je koristiti vrtni usisivač sa drobilicom. Ovo zaista dobro smanjuje lišće.“

S ovim savjetom, vaš vrt će biti bolje zaštićen od zimskih niskih temperatura, a vi možete uživati u zelenilu i tokom hladnih mjeseci, prenosi Najžena.

Veterinar otkrio koliko često treba kupati mačke

Kupanje mačke možda zvuči kao nužan dio higijene ljubimca, ali prema stručnjacima, mačke zapravo rijetko trebaju kupku.

Veterinar Amir Anwary redovni na TikToku dijeli savjete za ljubitelje kućnih ljubimaca i nedavno je razjasnio ovo često postavljano pitanje o čistoći mačaka.

Vlasnici mačaka često pitaju veterinare koliko često bi trebali kupati svoje mačke.

Anwary objašnjava da mačke prirodno održavaju visok nivo higijene i same se prilično dobro čiste.

Zato im redovne kupke uglavnom nisu potrebne, osim u posebnim situacijama, poput zaraze buvama.

Prema njegovu mišljenju, dovoljno je okupati mačku samo jednom ili dvaput godišnje.

Prečesto kupanje može dovesti do isušivanja kože i uklanjanja esencijalnih ulja koja su važna za njeno zdravlje.

Kada mačke trebaju kupku?

Iako se mačke uglavnom mogu same održavati čistima, postoje izuzeci kada ih je ipak potrebno okupati. Ako primijetite da mačka ima buve, važno je koristiti odgovarajuće proizvode kako biste se riješili tih nametnika.

Takođe, ako osjetite neugodan miris ili primijetite prljavštinu u njezinom krznu, pranje može pomoći.

Pročitajte: Zašto mačke ližu ljude?

Važno je međutim izbjegavati prečesto kupanje jer to može negativno uticati na kožu i dlaku. Ako se ipak odlučite na češće kupke, obavezno koristite hidratantni šampon namijenjen mačkama kako biste spriječili isušivanje kože.

Ako želite dodatno održavati čistoću mačke, češljanje može biti odlična alternativa kupanju. Upotrebite četku za mačke s mekim zupcima i četkajte u smjeru rasta dlake, dio po dio. Tako možete ukloniti prljavštinu i mrtve dlake bez potrebe za vodom i šamponom, prenosi Index.

Ne bacajte gorke orahe, možete da im popravite ukus

Gorki orasi mogu da promijene ukus, samo ukoliko nisu pokvareni i ukoliko nisu bili nepravilno čuvani.

Sušenje mesa – Tajne majstora

Sušenje  mesa – brojni su načini kako sušiti meso, ali svi kažu da je kvalitet mesa prva i najvažnija stavka. Svako ima  neku “tajnu” koju ljubomorno čuva – majstori sušenja mesa preporučuju da šunka mora da se suši na vazduhu makar 10 mjeseci. Ko bi to mogao izdržati?

Ovo je jedan predlog kako se sprema meso za dimljenje. Po određenoj recepturi  napraviti smjesu morske soli, slatke začinske paprike i bijelog luka u granulama pa time natrljati slaninu. Posložiti komade u posudu i ostaviti ih u njoj sljedećih sedam dana. Svaki drugi dan  ih presložiti i ostatakom soli dosoliti. Kod preslagivanja uvijek treba paziti da komadi koji su bili donji idu na vrh, a oni s vrha na dno. Nakon sedam dana naliti spravljenu mokru salamuru i ostaviti slaninu još sedam dana, uz preslagivanje po istom principu kao i kod suvog salamurenja. Petnaesti dan slaninu izvaditi i staviti da se ocijedi i odneti u pušnicu na dimljenje.

Dimiti  svaki drugi dan dok slanina ne dobije blago smeđkastu boju po dimu. Pošto se odimi, ostaviti je na  mjestu gdje struji vazduh da se suši. Kad u pušnici preostane još mesa za dimljenje, onda komade koje treba sušiti bez dima, spustiti na niži nivo.

Recept za salamuru

1.    Suva salamura

–    Morska so  10% težine mesa za soljenje
–    Slatka paprika 10 % soli
–    Bijeli luk u granulama 5 % soli

Primjer:

Meso za salamurenje 10 kg
Smjesa za suvo salamurenje 1 kg soli, 10 dkg crvene slatke paprika i 5 dkg bijelog luka u granulama. Smjesu dobro izmiješati i s njom dobro natrljati meso, a ostatak ostaviti za dosoljavanje kod preslagivanja.

Pročitajte: Najbolje drvo za dimljenje mesa

2.    Mokra salamura

–    Voda (da prekrije meso za salamurenje)
–    So  5% od količine vode
–    Začini (bijeli luk, crveni luk, biberu zrnu, lovorov list, borovica (kleka), crvena slatka paprika

Priprema salamure (10 litara):

Deset litara vode staviti na peć da prokuva i nakon toga ugasiti plamen te ostaviti da se malo ohladi. Najprije dodati 0,50 kg soli, a zatim začine.

Količina začina se dodaje po sljedećem receptu:

Dvije glavice bijelog luka očistiti i režnjeve narezati u ploške, bibera u zrnu-dodati jednu supenu kašiku, slatke paprike – takođe jednu supenu kašiku, borovice ili kleke dvije supene kašike i lovorovog lista dva prstohvata.

Ostaviti salamuru na hladnom mjestu da se potpuno ohladi prije nalivanja. Meso u suvoj salamuri prethodno izvaditi, naliti mokru salamuru i tada složiti izvađenu slaninu nazad u posudu. Meso se ne smije dugo dimiti, već postepeno. Naglim dimljenjem stvara se na površini mesa tvrda korica koja sprječava sušenje i konzerviranje unutrašnjosti mesa.

Pročitajte: Tri načina usoljavanja mesa za sušenje – pazite na temperaturu

Meso se suši u sušnici podalje od izvora vatre. Vatre se loži 2 puta dnevno, i to ujutru i popodne. Loži se samo piljevinom i vlažnim cjpanicama , a nikako se ne upotrebljavaju suva ili sitna drva ili razni papiri i otpaci. Uveče treba sušnicu otvoriti da bude promaja, da se meso ohladi.

Nakon sušenja meso se mora spremiti na suvom, hladnom mjestu, gdje je prisutan protok vazduha,  jer se jedino na taj način može dugo vremena sačuvati u dobrom stanju.

Vrijeme dimljenja pojedinih dijelova

  • Slanina se dimi od 14 – 15 dana
  • Kobasice se dime od 10 – 14 dana
  • Kulen se dimi 20 dana
  • Krvavice se dime 10 dana
  • Manji komadi mesa se dime 20 dana
  • Plećke i šunke se dime 3 – 4 nedjelje

Kako da vam fikus preživi zimu? Uz ove trikove listovi se neće osušiti, bujaće kao da je ljeto

Mnoge biljke traže dodatnu njegu tokom hladnijih mjeseci koji su krenuli. Kao i mnoge sobne biljke, fikus je biljka koja voli toplo vrijeme. Porijeklom je iz tropskih regija, tako da ne bi mogao da izdrži pravo zimsko vrijeme bez adekvatnih uslova.

Nekada mu sam zatvoren prostor ipak neće biti dovoljan

Ciljevi njege fikusa tokom niskih temperatura nije toliko rast koliko preživljavanje. U idealnom slučaju, trebalo bi da smanjimo gubitak listova i dovedemo biljku u stanje mirovanja tokom zime.

Mnoge biljke traže dodatnu njegu tokom hladnijih mjeseci koji su krenuli. Kao i mnoge sobne biljke, fikus je biljka koja voli toplo vrijeme. Porijeklom je iz tropskih regija, tako da ne bi mogao da izdrži pravo zimsko vrijeme bez adekvatnih uslova.

Pročitajte: Kako se gaji fikus?

Kako da njegujemo fikus tokom zime?

Prije svega trudite se da biljka tokom ljetnjih mjeseci bude zdrava i njegovana. Na taj način ćete tokom zime imati mogućnost da je održite takvom. Zato pazite da tokom toplijih mjeseci obratite pažnju na potrebe za njegom ove biljke. Trebalo bi da ima bogato zemljište sa dobrom drenažom. Potrebna mu je čak i vlaga u tlu, ali ne pretjerano zalivanje.

Odaberite pravu unutrašnju lokaciju

Kada birate gdje ćete u domu da držite fikus tokom zime, potražite mjesto koje dobija mnogo sunčeve svjetlosti. Priroda fikusa je da želi sunce i dosta svjetlosti, što znači da preferiraju najmanje šest sati dnevno direktne sunčeve svjetlosti. Dobro je i da jednom nedjeljno rotirate biljku za četvrtinu kako bi njegovi različiti dijelovi imali prilike da budu izloženi svjetlosti.

Pročitajte: Fikus će narasti do plafona, samo ga poprskajte ovom vodom

Preduzmite korake da spriječite opadanje lišća

Opadanje lišća je uobičajeno tokom zimskih mjeseci, ali nemojte da pretjerujete sa vodom ni tada. Izgubiće malo lišća kako temperatura pada i vazduh se suši, a ovo je prirodan način da biljka uštedi energiju. Tokom zime prorijedite zalivanje biljke, piše „The Spruce“.

Nejednaka stabla, nejednako đubrenje: Kako postići ravnotežu u voćnjaku

Postoje voćnjaci u kojima neke sorte treba đubriti, a druge nije potrebno. Starije nasade, nisko kalemljene, koji su prešli na svoj korijen najčešće uopšte nije potrebno đubriti sa azotnim đubrivima. Neke su sorte bile rodne u ovoj godini, druge nisu. Postoje voćnjaci u kojima su neki dijelovi preslabi, nema rasta jednogodišnjih mladica u zadovoljavajućoj mjeri, te ih je potrebno pojačano đubriti i dohranjivati.

U nekim voćnjacima stabla su različite bujnosti i od stabla u redu do stabla u redu. Stoga se takav voćnjak ne smije đubriti razbacivanjem iste količine mineralnih gnojiva jednolično po čitavom nasadu. Preslaba stabla uvijek će dobijati manje nego što im je potrebno, a prebujna stabla uvijek više nego što im je potrebno. I u jednom i u drugom slučaju nastavljamo s nepovoljnim uslovima za kvalitetan i količinski uredan prinos. Stoga je od velike važnosti da se đubrenje obavlja rukom tako da svako stablo dobije sebi odgovarajuću količinu mineralnih đubriva. Kad se voćnjak jednom uravnoteži, možemo nastaviti sa razbacivanjem širom ili u trake, traktorskim rasipačem, zavisno o redu sorte, rodnosti, starosti i bujnosti.

Pročitajte: Organska đubriva za đubrenje voćnjaka

Kod uzimanja uzoraka tla za analizu, potrebno je voditi računa da uzorke uzimamo iz one zone koju prihranjujemo đubrivima. Po desetoj godini od sadnje, korjenov sistem rasprostire se već gotovo po čitavoj površini voćnjaka (3×1 m) iako je najveći dio koncentriran uz pasicu (M9). Ne možemo uzorke za analizu uzimati sa prosjeka čitave površine, ako prihranjujemo rukom samo pod redovima stabala.

Na teškim ilovastim tlima, za rast korijena ponekad nedostaje kiseonik. Ne zaboravimo da su za rast korijena potrebne tri stvari: hrana, voda i kisik. Stoga je poželjno nakon đubrenja obaviti podrivanje do 20-30 cm sredine redova kako bi se uz mineralna gnojiva za rast korijena doveo i kiseonik. Vlage u jesen najčešće ionako ima dovoljno. Ovim postupkom donekle otjeramo i voluharice iz nasada.

Izvor: agroportal.hr

Da li je drveni pepeo dobar za biljke?

Pepeo može biti izuzetno koristan za vaše biljke ukoliko se pravilno koristi. Važno je da bude od čistog drveta, a sadrži brojne minerale i posebno je bogat kalijumom, kalcijumom, magnezijumom, natrijumom, fosforom.

Savjet: prije nego što bilo šta dodate svom tlu, uradite test zemljišta da biste utvrdili vaše potrebe za zemljištem.

Pepeo u bašti

Drveni pepeo je bogat kalcijum karbonatom (kreč), odličan je za smanjenje kiselosti zemljišta. To je odlična zamjena za komercijalni kreč, koji ima visok ugljenični otisak.

Zemljišta u područjima sa jakim kišama imaju tendenciju da budu kiselija od tla u suvim regionima, tako da bi drveni pepeo mogao biti dobar dodatak bašte u kišnim regionima. Međutim, ako uradite pH test i utvrdite da je vaše zemljište previše alkalno, preskočite ga.

On vam može pomoći u strukturi tla i poroznosti, omogućavajući vodi da lakše dođe do korijena. Uzmite šaku navlažene baštenske zemlje i testirajte je. Ako se odmah raspadne, vaše tlo je previše pjeskovito. Ako napravi čvrstu loptu, previše je glinena. Drveni pepeo može pomoći u razbijanju glinenog tla.

Pročitajte: Drveni pepeo i SADNJA KROMPIRA: Tajna boljeg ukusa i većih prinosa

Zdravo zemljište je bogato ugljenikom, a drveni pepeo vraća organski ugljenik u tlo. To znači da drveni pepeo takođe igra ulogu u sekvestraciji ugljenika koja nije velika na nivou bašte u dvorištu, ali svaki dio pomaže.

Bogat hranljivim materijama

Osim kalcijuma, pepeo takođe sadrži kalijum, fosfor, magnezijum i količine drugih elemenata u tragovima, koji su svi neophodni hranljivi sastojci potrebni biljkama.

Kalijum, kalcijum i magnezijum su izuzetno rastvorljivi u vodi, pa je njihov efekat na zemljište brži od ostalih elemenata. Međutim, drvnom pepelu nedostaju značajne količine azota. Dodavanje ljudskog urina čini ga skoro potpunim đubrivom.

Deratizacija

Drveni pepeo se pokazao efikasnim u suzbijanju širokog spektra baštenskih štetočina — od puževa do buba — kao razblaženi rastvor koji se nanosi na lišće i kao prah. U laboratorijskim uslovima, na primer, on se pokazao kao vrlo efikasan protiv žižaka.

Međutim, ne očekujte tako sjajne rezultate u realnim uslovima. Drveni pepeo u bašti je mnogo manje efikasan kada je vlažan i lako se oduva kada se osuši.

Kako koristiti pepeo

Koji je najbolji način da se koristi? Umiješajte ga u svoju kompostnu gomilu, posebno ako je kompost bogat biljnim materijama, jer će pepeo smanjiti njegovu kiselost. Obavezno ga dobro promiješajte i koristite samo povremeno. Pepeo je sitne granulacije, pa kada je vlažan, može da formira zaštitni sloj, smanjuju’i nivo aeracije neophodan za razlaganje.

Ako želite da ga nanesete direktno u svoju baštu, sakupite ga u vatrostalnu posudu tokom zime, a zatim ga nanesite u svoje zemljište tokom kasne zime ili ranog proljeća. Prije nanošenja provjerite da nema vrućeg žara.

Prosijte drveni pepeo da biste uklonili sve velike komade. Nosite rukavice, duge rukave, zaštitu za oči i masku za prašinu, jer alkalnost pepela može da iritira kožu, oči i pluća.

Nanesite pepeo oko postojećih biljaka, kao što su drveće ili trajnice, tako što ćete ga miješati u bilo koji malč koji možete postaviti oko svojih biljaka. Izbjegavajte nanošenje pepela direktno na biljke, jer lug i soli u njemu mogu spaliti lišće.

Ako započinjete novu, nezasađenu baštu, nanesite pola kg do 1 kg pepela na 1o m2. Ne nanosite drveni pepeo po vjetrovitom danu ili prije kišne oluje, jer će pepeo lako oduvati ili isprati.

Nanesite ga na vlažno tlo tako da ostane na mjestu i počne da ispušta hranljive materije. Sloj vlažnog pepela na vrhu zemlje će usporiti prodiranje vazduha i vode u tlo. Lagano unesite pepeo u zemlju baštenskim grabljama ili viljuškom, obrađujući zemlju što je manje moguće.

Biljke koje vole pepeo:

  • Pasulj, jagode i koštičavo voće.
  • Luk i beli luk.
    Korijenasto povrće poput šargarepe, repe i cvekle.
  • Zelena salate, blitva, spanać i rukola.
  • Brokoli, kupus, karfiol i prokelj.,
  • Lavanda, bosiljak, žalfija, i mnoge druge biljke.

Biljke koje ga ne vole:

  • Drveće jabuke, breskve i kruške.
  • Kukuruz šećerac, paprika, patlidžan, peršun, slatki krompir.
  • Borovnice, maline i većina drugog bobičastog voća.
  • Ruže, azaleje, rododendroni i hortenzije.
  • Drveće breze, crveni javorovi i hrastovi.

Izvor: Tree Hugger / preuzeto sa agromedia.rs

Mušmule dobre za vid i krv

Divlja kruškica (Mespilus germanica) ili mušmula u Evropi se gaji milenijumima, često se kalemi na dunju i krušku, a rađa iste godine.

Drvo može da poraste do sedam metara, a cvjeta krajem aprila. Ukusni plodovi se beru u jesen, a nekada i poslije prvih mrazeva. Tek ubrane, mušmule su tvrde i opore, pa bi ih trebalo ostaviti nekoliko nedjelja da sazru i potpuno omekšaju. Što se tiče ostalih dijelova biljke, koriste se cvijet i list koji se beru u proljeće.

Od mušmule se prave marmelada, liker i rakija, a poznavaoci narodne medicine tvrde da poboljšavaju vid, jačaju jetru i bubrege, popravljaju krvnu sliku, te otklanjaju bolove u leđima i koljenima. Preporučuju se i kod vrtoglavice, dijareje, infekcije usne duplje, čak i protiv impotencije.

Pročitajte: Nešpula ili japanska mušmula – Sočno voće, otporno na sušu

S obzirom na to da nezreli plod mušmule steže sluzokožu, može da se koristi za zaustavljanje krvarenja iz desni i sprečavanje pojave afti u ustima. Takođe, podstiče rad pljuvačnih žlijezda i želuca, zbog čega se posebno preporučuje starijim osobama.

Mušmula sadrži brojne ljekovite sastojke, tanin, vitamin C, pektin, smolu, jabukovu, limunsku i vinsku kiselinu… I sjemenke ove biljke su vrlo zdrave, drže se u vodi dok ne nabubre, a za to vrijeme oslobađaju ljekovite sastojke. Ova voda koristi se kao obloga kod povreda kože.

Mušmule se najlakše jedu kada se presijeku napola i kada se kašičicom izvadi njihova unutrašnjost. Ne jedu se brzo, jer svaki plod sadrži pet krupnih semenki. Ne bi trebalo pretjerivati s količinom jer se teško vare, a veća količina može da izazove dijareju. Da bi duže trajale, potrebno je da budu u frižideru.

Dvije šolje čaja dnevno

Čaj se sprema od jedne supene kašike usitnjenih svježih mušmula i dva decilitra vode. Plodovi se preliju vrelom vodom, poklope, ostave da odstoje sat vremena, a zatim procijede. Tokom dana poželjno je piti dvije šolje ovog toplog napitka, a usna duplja se ispira nekoliko puta dnevno.

Ljekoviti mus i marmelada

Propržene na puteru sa dodatkom karanfilića mušmule predstavljaju originalnu poslasticu. Takođe, pomiješana pulpa mušmule s umućenom zaslađenom slatkom pavlakom predstavlja zanimljiv i ljekovit mus.

Za pripremu marmelade operite meke mušmule i isijecite na komade. Zatim ih stavite u lonac, prelijte vodom da ogreznu i tri sata kuvajte na laganoj temperaturi. Nakon toga procijedite ih kroz gustu krpu i okačite preko noći iznad lonca da sav sok iscuri. Sadržaj ne pritiskajte da bi marmelada ostala bistra.

Izvor: nezavisne novine

GREŠKE KOJE SVI PRAVE SA KUPUSOM Ovo je najstariji način za kiseljenje i jedini je pravi

Poznato je da kiseli kupus sadrži puno vitamina C, zbog čega se i najviše jede u zimskim mjesecima, kako bi se ojačao imunitet.

U procesu fermentacije se dešava da oslobođena mliječna kiselina mijenja sastav svježeg kupusa, značajno ga poboljšavajući, tačnije, ovaj vitamin se mnogo bolje čuva u kiselom okruženju. Ali malo ljudi je u stanju da „savlada“ 200 grama kiselog kupusa (upravo u toj količini je sadržana minimalna doza vitamina C preporučena za odraslu osobu), a kamoli da ga jede svakog dana. Tako da, ukoliko mislite da ste kroz ovu hranu uneli dovoljno vitamina C, varate se.

Poznato je da kiseli kupus sadrži puno vitamina C, zbog čega se i najviše jede u zimskim mjesecima, kako bi se ojačao imunitet.

U procesu fermentacije se dešava da oslobođena mliječna kiselina mijenja sastav svježeg kupusa, značajno ga poboljšavajući, tačnije, ovaj vitamin se mnogo bolje čuva u kiselom okruženju. Ali malo ljudi je u stanju da „savlada“ 200 grama kiselog kupusa (upravo u toj količini je sadržana minimalna doza vitamina C preporučena za odraslu osobu), a kamoli da ga jede svakog dana. Tako da, ukoliko mislite da ste kroz ovu hranu uneli dovoljno vitamina C, varate se.

Pročitajte: Kvari vam se kiseli kupus? Ovo može biti uzrok

Glavice ne smiju da se pritiskaju, ali ni da budu suviše labavo spakovane. Otvor u korijenu, u kome je so, ostaje okrenut na gore. Dok ređate glavice, sa strane uglavite i plastično crijevo koje treba da ide od dna do vrha bureta. Služiće za pretakanje rasola.

Kad poređate glavice, postavite plastičnu rešetku ili čamove daščice i pritisnite kamenom i ostavite preko noći da kupus odstoji. Ako sutradan može da se doda još neka glavica, popunite bure još malo. Razmutite so u hladnoj vodi, tako da ukus bude neprijatno slan.

Prelite kupus, zatvorite i već sutradan provjerite da li treba dodati još presolca. Čim se počne osjećati izmenjen miris, počinje pretakanje i ono se obavlja svaki dan. Crijevom izvući pun lonac presolca sa dna bureta, pa ga preliti odozgo preko kupusa. Ponoviti proceduru nekoliko puta.

Kada kupus dostigne željeni nivo kiselosti, dodajte u bure vinobran, prema uputstvu na kesici a u skladu s količinom kupusa.

Izvor: alo.rs

Zimska rezidba kruške: Ključni savjeti za zdravlje i plodnost stabla

Kruška spada među najatraktivnije voće. Kada cvjetaju, stabla kruške imaju prelijepe bukete, bijelog cvijeća u rano proljeće.

Prva godina orezivanja postavlja budući oblik drveta. U kasnijim godinama, treba nastaviti sa oblikovanjem stabla. Rezidbu kruške obavljamo u dva navrata, i to zimsku i letnju (zelenu) rezidbu. Zavsno od klimatskih uslova, zimsku rezidbu možemo obavljati od otpadanja lišća pa sve do početka aprila. Ipak, kod najvećeg dijela krušaka rezidbu obavljamo u mjesecu martu. Rezidbu možemo obavljati tokom perioda mirovanja vegetacije, osim u dane kad se temperatura spušta ispod nule i ima mraza. Grane i grančice odrezane tokom zimske rezidbe ne sadrže puno organskih materija koje su tada koncentrisane u korijenu, drvetu i nosećim granama.

Rezidbom, krušku dovodimo do željenoga uzgojnog oblika, te uz pomoć drugih agrotehničkih mjera regulišemo redovnu i obilnu rodnost kao i dobivanje visoko kvalitetnih plodova.

Rezidbom kruške treba zamijeniti trideset posto rodnog drveta, i time stvoriti povoljnije uslove za razvoj plodova, kao i za porast novih rodnih grana. Tokom oblikovanja uzgojnog oblika kruške ne smemo jako rezati, jer jaka rezidba podstiče  izbijanje velikog broja vodopija, koje ne služe ničemu i uklanjamo ih iduće godine prilikom rezidbe. Takva jaka (oštra) rezidba ima negativan uticaj na mladu voćku, jer usporava početak rađanja i smanjuje rast cijelog stabla. Umjerenom rezidbom kod mladih krušaka postižemo stvaranje snažnog drveta, prošaranog sekundarnim i tercijarnim granama, koje nose rodno drvo. Kod kraće orezane grane razviće se bujniji izboji nego na dugačkoj orezanoj grani.

Pročitajte: Top savjeti za rezidbu voćaka

Kod kruške je vrlo bitan vršni pupoljak, iz kojeg izbijaju najjači izboji. To je bitno kod formiranja uzgojnih oblika, odnosno izgradnji kosturnih grana. Rodno drvo kruške uglavnom je kratko. Kao što ima sorti jabuka koje rode na dužim rodnim granama, tako i sorte kruške „vilijamovka“, „krasanka“ i „hardijeva“ rađaju na dužim granama. Ovi lastari se ne skraćuju jer se cvjetovi na njima otvaraju sedam do deset dana kasnije, što u slučaju proljećnih mrazeva može biti od velikog značaja. „Krasanka“ je posebno osetljiva na rezidbu. Na stablu ove sorte praktično se ostavlja onoliko pupoljaka koliko se želi plodova.

Rezidbom se, obično, grane ne prikraćuju nego se odstranjuju. Prikraćuju se samo sadnice nakon sadnje, na visinu formiranja krošnje te one grane iz kojih želimo izazvati grananje postranih pupova. U odnosu na jabuku, kruška se odlikuje oštrim uglovima grananja i uspravnijim rastom mladica pa je potrebno grane više povijati, posebno u prvim godinama nakon sadnje kako bi se krošnja oblikovala u skladu sa željenim uzgojnim oblikom.