субота, септембар 13, 2025
spot_img
Naslovnica Blog Stranica 47

Zaštita paprike od plamenjače i bijele truleži

Agrosavjet
-
0
Zaštita paprike od plamenjače i bijele truleži

U proizvodnji paprike pojavljuju se nekoliko važnih bolesti tokom vegetacije, od sadnje do berbe. A najvažnija bolest je plamenjača paprike.

Plamenjača paprike (lat. Phytophthora capsici)

plamenjača paprike

Prvi simptomi bolesti javljaju se u zoni korijenovog vrata. Korijen postaje tamno crn, nakon čega se pojavi nekroza i vlažna trulež. Napadnute biljke naglo venu i suše se. Štete su najveće poslije obilnih navodnjavanja, jer da bi se gljiva razvila potrebna je voda. Plodovi mogu biti napadnuti direktno ili preko peteljke. Ako nakon zaraze nastupi suvi period plodovi se smežuraju a za vlažna vremena nakon zaraze na plodovima se javlja vodena pjega koja zahvata čitav plod te se na njemu razvija bijeli micelij. Simptomi na lišću očituju se u vidu nekrotičnih pjega koje uz prisustvo visoke vlage zraka mogu biti prekrivene bijelim micelijem. Gljiva prezimljuje u zaraženim biljnim ostacima ili pak u tlu bez biljke domaćina, zahtijeva visoku temperaturu, do 35°C. Da bi se izvršila zaraza potrebna je voda, piše agroporal.hr

SUZBIJANJE

Za uspješno suzbijanje P. capsici (Plamenjača paprike) neophodno je kobinovanje agrotehničkih i hemijskih mjera. Od agrotehničkih mjera preporučuje se plodored, izbor parcela sa ocjeditim zemljištem i izbjegavanje zalivanja sa prevelikim zalivnim normama, kao i zalivanje u brazde. U područjima gdje utvrđena pojava ove bolesti obavezna mjera mora da bude dezinfekcija zemljišta za proizvodnju rasada, koju je moguće postići vodenom parom, suvom termičkom obradom ili fungicidima.

Za sjetvu treba koristiti dezinfikovano sjeme, dok se mlade biljke poslije presađivanja mogu zaštiti zalivanjem fungicidima registrovanim za ovu upotrebu. U slučaju pojave bolesti sve obljele biljke treba počupati i spaliti.

Bijela trulež (lat. Sclerotinia slerotionum)

Paprika je osjetljiva na ovu gljivičnu bolest. Simptomi su najčešće na stabljici u razini zemlje, na napadnutom mjestu nastaje duguljasta vodena pjega koja se postepeno širi obuhvaćajući stabljiku. Listovi iznad napadnutog mjesta gube čvrstoću i suše se. Napadnute dijelove prekriva snježno-bijeli pahuljasti micelij. Mogu biti zaraženi i plodovi. Gljiva u tlu može preživjeti dugi niz godina. Voli lagana, prozračna tla u kojima se ne nakuplja voda (uslijed viška vode u tlu se nakuplja veća količina CO2 a u takvim tlima se bijela trulež slabo razvija).

Važno je provoditi preventivne mjere kako bi se smanjio napad ovim parazitom.

Mjere preventive su:

  • plodored,
  • obrada tla oranjem čime se gljiva unosi dublje u tlo gdje ne postoje uslovi za razvoj plodnih tijela,
  • zaražene biljke treba ukloniti iz nasad i spaliti prije nego što se razvije sklerocij (oblik u kojem gljiva prezimljuje),
  • sterilizacija tla (termička ili kemijska).

Ostale bolest koje se mogu pojaviti kao problem pri uzgoju paprike: koncentrična pjegavost (lat. Alternaria spp.), pepelnica (lat. Leveillula taurica), venuće (lat. Verticillium dahliae).

Znate li koje su mahunarke najzdravije

Agrosavjet
-
0
Znate li koje su mahunarke najzdravije

Svi smo čuli da su pasulj i mahunarke dobre za srce. Istraživanja su pokazala da je konzumacija tih namirnica, kao dijela uravnotežene ishrane, odličan način za smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti i drugih hroničnih stanja.

„Pasulj je nutritivno moćan. Ima malo masti i kalorija, a prepun je proteina i vlakana. Takođe, dobar je izvor vitamina i minerala poput folata, gvožđa, kalijuma i magnezijuma. Ovi hranjivi sastojci pridonose zdravlju srca, probavi i prevenciji bolesti“, kaže dijetetičarka Kalin Tru za Parade, prenosi B92.

Postoji puno vrsta pasulja i mahunarki, a spisak najzdravijih slijedi u nastavku.

Leblebija

Leblebija ili slanutak je jedna od najzdravijih mahunarki. Sadrži proteine, vlakna, magnezijum, kalijum i 25 odsto dnevnog preporučenog unosa gvožđa za odrasle žene.

Pola šoljice neslanog slanutka sadrži:

– 135 kalorija

– 6 grama vlakana

– 7 grama proteina

– 22 grama ugljenih hidrata

– 4 grama masti

Sočivo

Sočivo je još jedna zdrava mahunarka, a potpuno je svejedno biramo li crvenu, žutu, zelenu ili crnu.  Sočivo je bogato vitaminima B grupe koji su ključni za zdravlje mozga, energiju i metabolizam.

U pola šoljice neslanog sočiva ima:

– 115 kalorija

– 9 grama proteina

– 20 grama ugljenih hidrata

– 8 grama vlakana

– 0,3 grama masti

Crni pasulj

Crni pasulj pun je mikronutrijenata, poput gvožđa, magnezijuma, mangana, folata i tiamina.

Pola šoljice kuvanog crnog pasulja sadrži:

– 114 kalorija

– 8 grama proteina

– 20 grama ugljenih hidrata

– 8 grama vlakana

– 0 grama masti

Pinto pasulj

Pinto pasulj je blagog i zemljanog ukusa te je dobar izvor proteina, vlakana i gvožđa.

Pola šalice kuvanog neslanog pinto graha sadrži:

– 123 kalorije

– 8 grama proteina

– 22,4 grama ugljenih hidrata

– 8 grama vlakana

– 0 grama masti

Edamame

Edamame sadrže dobru količinu ugljenih hidrata i proteina, pa su odličan izbor za vegetarijance i vegane. Tu su i mikronutrijenti poput folata, vitamina K, C i B te gvožđa.

U pola šoljice kuvanih edamame mahuna ima:

– 148 kalorija

– 16 grama proteina

– 7 grama ugljenih hidrata

– 5 grama vlakana

– 7 grama masti

Crveni pasulj

Ovaj pasulj karakterišu crvena boja i mesnati ukus.

U pola šoljice neslanog crvenog pasulja nalazi se:

– 113 kalorija

– 8 grama proteina

– 20 grama ugljenih hidrata

– 7 grama vlakana

– 0 grama masti

Izvor: nezavisne.com

Berba i čuvanje cvekle: Savjeti za proizvođače

Agrosavjet
-
0
Berba i čuvanje cvekle: Savjeti za proizvođače

Prilikom berbe cvekle potrebno je obratiti posebnu pažnju na nekoliko ključnih faktora kako bi se osigurala njena svježina i kvalitet tokom čuvanja.

Prije svega, važno je da se cvekla bere dok je mlada i bez oštećenja. Svako oštećenje može dovesti do gubitka soka i predstavljati ulazna vrata za mikroorganizme koji uzrokuju propadanje cvekle. Idealno vrijeme za berbu je po suvom vremenu, jer vlažni uslovi otežavaju proces berbe i čišćenja.

Cvekla se nakon berbe mora temeljno očistiti, pri čemu korijen ne smije biti prekinut, a lisne drške treba prikratiti na 1 do 1,5 cm. Optimalna temperatura za čuvanje cvekle kreće se između 0 i 10 ºC. Kada se čuva u frižideru, u perforiranim najlon vrećicama, cvekla može ostati svježa do 20 dana.

Pročitajte: Ključni korak u organskoj proizvodnji cvekle

Međutim, za duže čuvanje, preporučuje se temperatura od 0 do 2 ºC uz vlažnost vazduha od 90 do 95%.

Oblik cvekle takođe igra značajnu ulogu u njenom čuvanju. Spljoštene sorte imaju kraći vijek trajanja u skladištu u poređenju sa okruglim i cilindričnim sortama. Kvalitetno čuvanje cvekle tokom zime omogućava njeno korišćenje u svježem stanju tokom dužeg perioda.

Za domaće potrebe i manju preradu, značajnu ulogu imaju objekti kao što su trapovi, podrumska skladišta i hladnjaci. Ovi prostori pružaju dovoljno odgovarajuće uslove za čuvanje cvekle, omogućujući proizvođačima da sačuvaju svežinu i kvalitet svog proizvoda tokom dužeg perioda.

Uz pravilnu berbu i čuvanje, cvekla može zadržati svoje nutritivne vrednosti i svežinu, što je od velikog značaja za tržište i krajnje potrošače.

Sjeme ovog voća jedno je od najzdravijih

Agrosavjet
-
0
Sjeme ovog voća jedno je od najzdravijih

Obratite pažnju prilikom kupovine i izaberite varijantu koja je bolja za zdravlje.

Mnogima je neprijatno kada im se sjeme grožđa zaglavi među zubima. Osim što nemaju poseban ukus, sjemenke grožđa imaju gorak ukus za većinu ljudi. Iz tog razloga, sorte grožđa bez sjemena su veoma popularne. Iako se u prirodi javljaju i sorte bez sjemena, ove bobice su obično veoma male.

Vinova loza se prska giberelinima i auksinom tokom faze rasta. Kao rezultat toga, plodovi ne formiraju sjeme, udaljeniji su i veći su kada se beru od neobrađenih plodova.

Iako se krajnji rezultat smatra bezbednim za ljudsku upotrebu, nedostaju istraživanja o mogućim dugoročnim efektima. Ali jednostavno izbegavanje semenki grožđa nije nužno dobro za vaše zdravlje.

Zdravstvena svojstva grožđa nalaze se u često nevoljenim sjemenkama. Sadrže, između ostalog, oligomerne proantocijanidine (OPC), koji imaju antioksidativna i antiinflamatorna svojstva. Takođe se kaže da poboljšavaju zdravlje srca i jačaju imuni sistem.

Postoji nekoliko dobrih razloga za kupovinu grožđa sa sjemenkama – ovo posebno važi za plave, crvene ili crne sorte. To je zato što sadrže veći sadržaj resveratrola od bijelog grožđa i takođe posebno veliku količinu kvercetina. Resveratrol se često pozdravlja kao čudo protiv starenja jer se kaže da sprečava starenje kože i štiti ćelije od slobodnih radikala. Kvercetin je biljni pigment sa sličnim efektima i takođe može da ublaži simptome alergije jer ima antihistaminska i antivirusna svojstva.

Zašto bi trebalo da zagrizete sjeme?

Možete imati koristi od svih ovih prednosti za zdravlje i ljepotu samo ako se s vremena na vrijeme zagrizete gorke sjemenke grožđa. Ovo je jedini način da dragocijene aktivne sastojke i hranljive materije unesete direktno u svoje tijelo.

(B92)

Da li bijeli luk obezbjeđuje dobar san?

Agrosavjet
-
0
Da li bijeli luk obezbjeđuje dobar san?

Bijeli luk se smatra jednim od izuzetno zdravih vrsta povrća i domaćice ga često stavljaju u razna jela kako bi mu dale poseban šmek. Međutim, osim što ga možemo konzumirati, nama bijeli luk može pomoći i u boljem ciklusu spavanja.

Bijeli luk sadrži nekoliko hranljivih materija, uključujući i vitamine B6, tiamin, pantotensku kiselinu i vitamin C, a bogat je i raznim mineralima poput mangana, fosfora, kalcijuma, gvožđa i cinka, piše „News 18“. Sve ovo navedeno može pomoći onima koji pate od nesanice.

Ovo jako i moćno povrće zbog sadržaja vitamina B1 i B6, pomaže u lučenju melatonina koji smiruje nerve i pomaže u bržem uspavljivanju. Takođe, sadrži alicin, antitoksin koji pomaže u čišćenju začepljenih noseva i sprečvanju bakterijske infekcije, pa otuda praksa da stavljao čen bijelog luka ispod jastuka. Odgovor je i sumporu, koji što je razlog njegovog jakog mirisa koji ima smirujući efekat na tijelo, prenosi Ona.

Najbolji saveti za pravilno čuvanje luka, samo ovako će duže ostati svež

Agrosavjet
-
0
Najbolji saveti za pravilno čuvanje luka, samo ovako će duže ostati svež

Nekoliko dobrih saveta kako da čuvate neočišćeni, a kako očišćeni i naseckani luk, te kako da ga smrznete.

Luk je jedna od onih namirnica koje koristimo svakodnevno, pa je najlakše obezbediti se većom količinom odjednom i trošiti ga po potrebi.

I dok dobro znamo da je luk koji je neotvoren najbolje držati na tamnom, hladnijem, suvom mestu, možda je dobro napomenuti i da je takve glavice luka važno držati u kesici s rupicama, otvorenoj posudi ili kutiji, odnosno tako da „dišu“, što je daleko bolja opcija nego da ih stavite u kesicu sa zip zatvaračem ili zatvorite u kutiju. Jer, u tom slučaju postoji mogućnost da će omekšati i pokvariti se pre nego što ste to očekivali.

U slučaju da ste luk već prepolovili (ili naseckali) i tek tada se setili da vam ipak neće trebati cela glavica, stavite ga u posudu i dobro zatvorite pa spremite u frižider. Najbolje će biti da koristite staklenu posudu, jer one plastične mogle bi upiti miris luka kojeg ćete se kasnije teže rešiti. Očišćeni i naseckani ili luk koji ste narezali na veće komade tako u frižideru može stajati otprilike nedelju dana.

U slučaju da ste luk prethodno obradili, takođe je potrebno da ga držite u frižideru, ali će takav moći da stoji tek oko tri dana.

Na kraju, ako mislite da u nedelju dana nikako nećete stići da potrošite očišćeni luk, naseckajte ga i ubacite u kesicu sa zip zatvaračem, istisnite višak vazduha i stavite u zamrzivač. U slučaju da planirate da ga koristite u porcijama, možete ga smrznuti i tako da ga najpre rasporedite po papiru za pečenje kojim ste obložili plitku posudu za pečenje, pustiti da se u potpunosti smrzne, pa izvaditi iz zamrzivača i prebaciti u kesicu kako bi zauzimao što manje mesta. Tako smrznuti luk biće dobra opcija za pirjanje i, primera radi, pripremu karamelizovanog luka.

Izvor: Jutarnji.hr

Efikasno navodnjavanje paprike – Savjeti za maksimalan prinos

Agrosavjet
-
0
Efikasno navodnjavanje paprike – Savjeti za maksimalan prinos

Navodnjavanje paprike – U našim agroekološkim uslovima za normalan razvoj i ostvarivanje visokih prinosa paprici je tokom vegetacije poterbno oko 250– 400 mm padavina.

Ovu količinu vode je neophodno nadoknaditi navodnjavanjem. Količina vode i intenzitet navodnjavanja zavisi od vremenskih uslova, stadijuma razvoja biljke kao i tipa zemljišta. Na početku razvoja, biljke paprike zbog male lisne površine ne troše značajnije količine vode, ali se ona gubi evaporacijom iz zemljišta.

U punoj razvijenosti biljaka, samo transpiracijom preko lista se troši oko 5 mm vodenog taloga iz zemljišta dnevno. U tom periodu jedna biljka dnevno potroši više od pola litre vode. Zemljišta lakšeg mehaničkog sastava, slabijeg vodovazdušnog režima, brže gube vodu pa se kod njih simptomi nedostatka javljaju brže.

Poslije tri dana sa izraženim simptomma manjka vode u zemljištu, koji se na paprici manifestuje gubitkom turgora lišća tokom najtoplijeg dijela dana, značajno utiče na prinos i kvalitet ploda. Zbog toga sa navodnjavanjem paprike treba započeti prije nego što biljke pokažu simptome nedostatka vode.

Pročitajte: Uzgoj paprike na otvorenom: Njega, navodnjavanje i prihrana za visoke prinose

Optimalno vrijeme početka navodnjavanja najbolje se određuje pomoću tenziometra, instrumenta koji mjeri silu kojom je voda vezana u zemljištu. Ako se u zoni najveće razvijenosti korijena na dubini 20–25 cm, za normalna zemljišta, utvrdi vezanost vode veća od 0,45 bara potrebo je započeti sa navodnjavanjem. U tom trenutku zasićenost zemljišta vodom je oko 50% od maksimalnog PVK. Navodnjavanjem bi sadržaj vode u zemljištu trebalo povećati za oko 80% od maksimalnog PVK što je optimalno za rast i razvoj paprika.

Na lakšim zemljištima paprika se navodnjava češće, većim količinama vode, dok na težim rjeđe, manjim količinama vode. Na lakšem zemljištu jače je i ispiranje hraniva, pa i đubrenje mora biti intenzivnije. Na srednje teškim zemljištima paprika se navodnjava na 7- 10 dana sa količinom vode od 20 do 25 l/ m2 .

Paprika se navodnjava brazdama, orošavanjem, mikroorošavanjem, subirigacijom, kapanjem.

Recept za domaći sirup od kupina gotov za 15 minuta

Agrosavjet
-
0
Recept za domaći sirup od kupina gotov za 15 minuta

Pripremite brzi sirup od kupina koji možete koristiti u pripremi kolača, koktela ili soka.

Kupine su ljetno bobičasto voće, kiselkastog ukusa koji osvježava. Bogate su vitaminima i vlaknima, a možete ih kuvati kao pekmez, sok, čaj ili praviti od njih vino. Mi smo za vas pronašli recept za brzu pripremu slatkog sirupa od kupina.

Za sirup od kupina trebaće vam svega 15 minuta pripreme, a njegova primjena je svestrana. Sirup možete koristiti u pripremi poslastica, koktela ili razrijediti u sok.

Pročitajte: Kako da napravite domaće kupinovo vino /RECEPT/

Sastojci za sirup od kupina:

350 g kupina
190 g šećera
200 ml vode
sok od 1 limuna

Priprema:

Očistite i operite kupine. U loncu pomiješajte šećer, vodu i kupine. Zagrijte na srednjoj vatri dok ne zakipi, povremeno miješajući. Kad omekšaju, nježno izlomite omekšane bobice viljuškom. Kuvajte 6-8 minuta dok se bobice ne raspadnu na sjemenke i dok sirup ne postane svijetloljubičast.

Maknite s vatre i procijedite bobice i sjemenke kroz gusto cjedilo, bacite sjemenke. Umiješajte svježi limunov sok kako biste naglasili ukus, ostavite da se ohladi po potrebi i odmah upotrijebite ili čuvajte u stelisanoj staklenoj boci.

Ključ za savršen paradajz leži u sunčevoj svjetlosti

Agrosavjet
-
0
Ključ za savršen paradajz leži u sunčevoj svjetlosti

Paradajz – Mnogima omiljeno povrće, koje se iz perspektive botaničara smatra voćem, savršena je ljetna namirnica koja se često koristi kao glavno jelo ili njegov dodatak: od raznih kombinacija u salati s kapljicom maslinovog ulja i zrnom soli do salse te drugih umaka i variva.

Ako je paradajz pritom iz domaćeg uzgoja, njegov ukus i miris ne može nadmašiti ništa kupljeno u trgovini. Stoga nas ne čudi što je upravo paradajz najčešći izbor baštovana početnika – za njega ne treba površinom velika bašta, on se može uzgajati i na balkonu, pa čak i na prozorskoj daski. No, da bi njegov uzgoj bio uspješan, potrebno je znati nekoliko stvari, od sastava tla i zalijevanja do potrebne količine svjetlosti.

Megan Hughes, koja se vrtlarstvom bavi više od 30 godine, ističe kako je paradajzu potrebno minimalno šest, odnosno otprilike osam sati sunčeve svjetlosti dnevno kako bi stvorio obilne plodove, i to bez obzira na odabranu sortu.

Pročitajte: Đubrenje PARADAJZA – Kada i kako da ga prihranite?

„Za najbolji rast, posadite paradajz na mjesta gdje primaju direktnu sunčevu svjetlost od zore do sumraka. Ne samo da sunčeva svjetlost potiče rast, već takođe pomaže u zaštiti od bakterijskih i gljivičnih bolesti paradajza“, piše autorka članka objavljenog na portalu Better Homes and Gardens.

Važna je, dodaje, i kvaliteta sunčeve svjetlosti: ona treba biti jaka i direktna.

„Sunčevi zraci ne prolaze kroz strukturu stabla ili tende, nego direktno pogađaju lišće. Najveća je vrijednost direktne sunčeve svjetlost između 10 i 16 sati. Nastojte smjestiti biljke paradajza tako da budu potpuno izložene suncu tokom tih sati. Vodite računa o obližnjim biljkama i građevinama koje mogu napraviti sjenu na paradajz tokom dana“, piše Megan Hughes, dodajući kako je još prije sadnje potrebno promatrati kretanje sunca i odrediti najsunčanije mjesto.

S obzirom na to na direktno sunce može brzo isušiti tlo, preporučuje dodavanje sloja malča debljine pet centimetara jer paradajz ujedno voli i vlagu. To može biti malč od usitnjene kore, pokošena trava, slama ili komadići lišća.

A kako znati kad paradajz nemaj dovoljno sunca? Potražite ove znakove: vretenaste i slabe biljke s malo lišća, spor rast, malo ili nimalo plodova…

Tri odlična razloga zbog kojih bismo češće trebali jesti paprike

Agrosavjet
-
0
Tri odlična razloga zbog kojih bismo češće trebali jesti paprike

Paprike volimo u salati, punjene, pečene i zapravo, na baš svaki način. Dolaze u sto boja i oblika, a svjetske su kuhinje dosad smislile bezbroj načina da od njih izvuku najviše, s čime ih kombinovati i kako im još više naglasiti prirodni okus.

Boja paprika pokazuje koliko su zrele, pa su zelene redovno najgorče, a kako dozrijevaju, boja im postaje sve žuća, narančastija ili crvenija, a okus sve slađi.

Paprike su raširene po cijelom svijetu i svim njegovim kuhinjama, pa tako i u našoj, ali nisu samo ukusna nego i vrlo hranjiva i zdrava namirnica, otkrivamo na portalu www.krenizdravo.hr.

Paprike su niskokalorične, ali su zato bogate vitaminima, mineralima i antioksidansima, pa je njihova konzumacija puna blagodati za naš organizam. Možda i niste znali za što je sve dobro ovo šareno ljetno povrće – pa provjerite u nastavku.

1. Paprike su bogate željezom, ali i vitaminom C, koji pospješuje apsorpciju željeza, pa su zato sjajan saveznik u prevenciji anemije uzrokovane nedostatkom željeza, kojoj su naročito sklona djeca, žene u reproduktivnoj dobi i trudnice.

2. Prepune su antioksidansa, uključujući vitamine A i C, beta-karoten i fenolne spojeve. Ti antioksidansi mogu pomoći u sprečavanju upalnih stanja poput nekih vrsta raka, kardiovaskularnih bolesti i neuroloških poremećaja. Najveću antioksidativnu aktivnost ima žuta paprika.

3. Paprike sadrže vitamin C, beta-kriptoksantin, kvercetin i luteolin koji imaju protivupalna svojstva. Oni mogu pomoći ublažiti simptome i kroničnu nelagodu kod upala povezanih s artritisom, zbog čega je paprika na popisu hrane koju bi oboljeli oboljeli od artritisa trebali često jesti.

1...464748...1.017Stranica 47 of 1.017

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia