Za jesensku i zimsku potrošnju ili za konzerviranje sjetva cvekle preporučuje se početkom mjeseca srpnja premda se za istu namjenu cvekla može posijati i nešto kasnije tj. početkom mjeseca kolovoza.

Budući da sjemenke, zapravo plodovi, jednosjemeni oraščići, tijekom zriobe međusobno srašćuju i čine klupko, iz njih niče nekoliko klica. Posijete ih izravno na gredicu pa prorijedite na razmak 2-3 cm čim se oblikuju prva dva lista, a sve kako cvekla ne bi bila pregusta. Osim toga, suvišne biljke koje vam ostanu na raspolaganju nakon prorjeđivanja nemojte nipošto bacati već ih posadite u slobodnom dijelu povrtnjaka na kojem ste sve do sada uzgajali luk ili češnjak. Drugi put cvekla prorijedite nakon 15-20 dana ili još kasnije, kada se razvije malo zadebljalo korijenje koje možete potrošiti za jelo.

Razmak između biljaka neka bude desetak centimetara. Ali, kod sjetve vodite računa da sjeme ne ode preduboko jer dublja sjetva (preko 2 cm) otežava nicanje i nepovoljno utječe na gustinu usjeva. A što je veći razmak među samim biljkama, dobiva se krupnija cvekla , uglavnom prikladna za proizvodnju sokova, dok se pri manjem razmaku formira sitnija.

Pošto sjeme cvekle niče dosta sporo i u početku se slabo razvija, od velike je važnosti da tlo bude rastresito i nezakorovljeno. To se dakako postiže primjenom odgovarajućih herbicida i međurednim kultivacijama i okopavanjima. Međutim, kako bi omogućili jednolično nicanje sjemena od presudne važnosti jeste i predsjetvena priprema tla. Tako je za kasniju sjetvu cvekle dovoljna obrada na dubinu od 25 cm kao i kvalitetna priprema sjetvenog sloja, uz unošenje 100 grama NPK 7-20-30 po četvornom metru.

Pored toga, cveklu je bitno redovito okopavati, s tim da se uz drugo okopavanje po četvornom metru dodaje 20 grama kana uz zalijevanje. Zalijevanje je pak mjera koju treba redovito provoditi u kasnom uzgoju cvekle. Navodnjava se po potrebi tj. kada se primijeti da lišće vene i pada po zemlji, s tim da su tijekom ljetnog razdoblja uglavnom dovoljna 2-3 navodnjavanja.

Cvekla se na manjim površinama bere ručno. Obično se u južnim toplijim krajevima ostavlja na gredicama te se njen korijen vadi po potrebi. Prvo se vade razvijenije biljke dok se slabije ostavljaju u tlu, kako bi dodatno narasle. U krajevima gdje postoji opasnost od jesenskih mrazeva cvekla se mora izvaditi iz razloga što izmrzava na niskim temperaturama ispod ništice. A s površine od jednog četvornog metra može se uzgojiti najmanje 3-4 kg korijena, što će biti više nego dovoljno za potrebe domaćinstva.

Cvjetne stabljike narastu do 1,5 metara visine i završavaju štitastim cvatovima. Cvatovi su pokriveni zajedničkom opnom koja se otvara prije početka cvatnje pojedinih cvjetova.

Cvjetovi su bijele ili zelenkaste boje i u jednom cvatu cvjetaju gotovo mjesec dana. Zbog znatno ranijeg sazrijevanja prašnika u odnosu na sposobnost tučka za oplodnju, luk je većim dijelom stranooplodna biljka. Oplodnjom cvjetova nastaje tobolčasti plod koji sadrži do šest sjemenki.

Sjeme luka je nepravilno piramidalnog oblika, crne boje i naborane površine. Dužine je 2,5 – 3,0 mm, širine 1,5 – 2,0 mm i debljine oko 0,5 mm. U jednom gramu ima 250 – 300 sjemenki. Sjemenka se sastoji od sjemene ljuske, endosperma i klice koju čini supka i klicin korjenčić.

Luk je povrtna kultura veoma skromnih zahtjeva prema toplini, pa sjeme klija već kod 1,5 ˚C. Brzina klijanja se povećava povišenjem temperature do 20 ˚C, a iznad 25 ˚C značajnije opada. Ova kultura ima iznimno dug period nicanja, tako da u proizvodnim uslovima od sjetve do nicanja može proći i do mjesec dana.

Luk je stranooplodna biljna vrsta pa ako se žele sačuvati genetski nepromijenjena nasljedna svojstva, za sjeme se u vrtu može uzgajati samo jedna sorta. Isto tako iz konzumnog luka ako se uzgaja blizu onog za sjeme, biljke koje su eventualno potjerale cvjetne stabljike treba počupati prije nego se pojavi cvat. Za sjeme – razvijene lukovice čuvane na niskim temperaturama Za dobijanje sjemena sade se potpuno razvijene lukovice koje su prethodno barem tri mjeseca bile čuvane u uslovima sniženih temperatura do 15 ˚C, što je neophodno da bi potjerale cvjetnu stabljiku.

Zbog relativno visoke i krhke cvjetne stabljike biljke je neophodno privezati uz kolac. Cvatnja luka, a time i sazrijevanje sjemena, veoma je otegnuto. Optimalno vrijeme za ubiranje cvatova je kada se tobolčasti plodići počinju otvarati i iz njih postaju vidljive crne sjemenke. Sazreli cvatovi se otkidaju zajedno s dijelom cvjetne stabljike i u tankom sloju prosuše barem dva do tri nedjelje. Kad se cvjatovi potpuno osuše, orule se, a dobijeno sjeme provjetri, prosije i očisti te pospremi u označene papirnate vrećice.

Od jedne dobro razvijene biljke može se dobiti oko dvadesetak grama sjemena u kojem ima oko 5.000 sjemenki. Pravilnim čuvanjem u suvom prostoru kvalitetno sjeme luka može zadržati upotrebnu vrijednost do tri godine.