Naslovnica Blog Stranica 3

Da li vam je ikad procvjetao svekrvin jezik? Evo savjeti kako da vam to uspije u zatvorenom

Da li je vaš svekrvin jezik ikada procvjetao? Otkrijte provjerene trikove kako da u stanu uživate u njegovim prelijepim, mirisnim cvjetovima koji se otvaraju noću.

Ako u svom domu imate svekrvin jezik, vjerovatno ga volite zbog njegove izdržljivosti. Ipak, malo ko zna da ova popularna sobna biljka može da procvjeta – i to sa dugim stabljikama prepunim mirisnih, bijelih cvjetova. Iako se retko dešava, cvjetanje u zatvorenom prostoru je moguće, a stručnjaci otkrivaju kako da stvorite idealne uslove.

Pupoljci se otvaraju noću i šire miris koji podsjeća na vanilu, jasmin ili med. Nakon cvjetanja, biljka može izgledati iscrpljeno, pa je važno da je ne presađujete odmah, već da nastavite sa uobičajenom negom dok se ne oporavi.

Cvjetanje jednom godišnje u proljeće

U domu se to događa ređe, uglavnom kada je biljka zrela i blago pod stresom. Cvjetanje je njen način da obezbijedi sopstveni opstanak – stvaranjem sjemena i potomstva. Iako mnogi misle da je nemoguće da cvjeta u zatvorenom, ipak postoji način da se to postigne.

Tajne uspjeha za cvjetanje

Tijesna saksija

Prema stručnjacima iz RosySoil-a, biljke kojima su koreni već ispunili cijelu saksiju imaju veće šanse da procvjetaju. Zato nemojte žuriti sa presađivanjem – malo „gužve“ korenima ponekad je upravo ono što im je potrebno.

Svjetlost je ključna

Svekrvin jezik može da preživi i u tamnijem uglu, ali za cvjetanje mu je potrebno dosta indirektne svjetlosti. Najbolje mjesto je uz istočni ili jugoistočni prozor. Jutarnje sunce je poželjno, dok popodnevno mora biti ublaženo zavjesom, nikako direktno.

Pametno zalivanje – manje je više

Stručnjaci naglašavaju da zalivanje treba obavljati tek kada se zemlja potpuno osuši. Previše vlage može da spreči cvjetanje i dovede do truljenja korijena.

Pročitajte: Zašto ovaj cvijet ženama donosi sreću

Temperatura i ritam godišnjih doba

Važno je održavati stabilnu temperaturu, bez velikih oscilacija.

Umjerena prehrana

U proljeće i ljeto biljku povremeno treba nahraniti uravnoteženim đubrivom, ali u malim dozama. Previše hranljivih materija podstiče rast lišća, a ne cvjetanje.

Ako želite da vaš svekrvin jezik procvjeta, recept je jednostavan: dovoljno svjetlosti + mala saksija + strpljenje. Iako nije sigurno da će se cvjetovi pojaviti, kada se to dogodi – nagrada je raskošna, mirisna i posebna.

Kako prihranjivati jagode tokom jeseni za bogatu berbu narednog proljeća

Savremena intenzivna proizvodnja jagode zasniva se na jednogodišnjem proizvodnom ciklusu, koji počinje sadnjom frigo ili kontejnerskih sadnica tokom jula i avgusta, a završava se berbom narednog proljeća. U takvom sistemu moguće je ostvariti visoke prinose, koji često prelaze 1 kg plodova po živiću.

Da bi se ti prinosi postigli, pored pravilnog izbora zemljišta, sorte i sistema gajenja, neophodna je i adekvatna primjena agrotehničkih mjera, među kojima posebno mjesto zauzima prihrana biljaka – od momenta sadnje pa sve do kraja vegetacije.

Jagoda je osjetljiva na visoke koncentracije soli u zemljištu, pa tek posađenim biljkama ne prijaju visoke doze hraniva. Zbog toga se tokom avgusta prvo primjenjuju biostimulatori (aminokiseline, huminske kiseline, alge) koji podstiču razvoj korjenovog sistema, dok se mineralna hraniva uvode 7–10 dana nakon rasađivanja, uz postepeno povećanje doza.

U septembru dolazi do intenzivnog razvoja bokora, što zahtjeva prilagođene mjere njege – prije svega uklanjanje stolona i cvjetova, kao i pojačanu ishranu, kako bi biljke dostigle optimalnu kondiciju za prezimljavanje i obezbijedile pun rod narednog proljeća.

Akcenat tada treba staviti na ishranu azotom, fosforom i kalcijumom, a zatim kalijumom i mikroelementima. Na lakim, pjeskovitim zemljištima posebno treba obratiti pažnju na ishranu magnezijumom, čiji se nedostatak može javiti, naročito kada se primjenjuju veće količine kalijumovih i kalcijumovih đubriva.

Pročitajte: Savjeti za uspješnu sadnju jagoda na jesen

Makroelementi se u savremenoj proizvodnji uglavnom unose putem fertigacije, dok se mikroelementi najčešće aplikuju folijarno. Potrebe za mineralnim hranivima mogu se zadovoljiti primjenom vodotopivih NPK formulacija koje nude renomirani proizvođači. Ipak, preporučene formulacije i doze ne odgovaraju uvkjek različitim tipovima zemljišta, sortama i tehnologijama gajenja. Iz tog, ali i ekonomskih razloga, često je isplativije koristiti čista hriniva.

Kao izvori azota koriste se kalcijum-nitrat, kalijum-nitrat i magnezijum-nitrat, koji istovremeno zadovoljavaju dio potreba za kalcijumom, kalijumom ili magnezijumom. Fosfor se najčešće unosi putem MAP-a (monoamonijum fosfat) i MKP-a (monokalijum fosfat), koji se odlikuju dobrom rastvorljivošću, a uz fosfor obezbijeđuju i dodatni azot (MAP) ili kalijum (MKP).

Primjena huminskih kiselina treba da bude sastavni dio programa prihrane jagode, jer doprinosi očuvanju hraniva u zoni korenovog sistema i povećava njihovu dostupnost.

Prilikom fertigacije posebnu pažnju treba obratiti na doze đubriva. Jagoda najbolje reaguje na češće aplikacije manjih doza, naročito nakon sadnje. Visoke doze, posebno Ca-nitrata ili K-nitrata, mogu oštetiti mladi korijen zbog visokog EC. Takođe, važno je imati u vidu da distribucija hraniva oko kapljača nije ujednačena: nitrati se brzo ispiraju, dok se fosfati zadržavaju u neposrednoj blizini zone kapanja.

Pročitajte: Najbolje domaće đubrivo za jagode: Dodajte jednu kašiku ispod svakog grma

Zbog toga je korisno podijeliti ukupno vrijeme navodnjavanja (npr. 1–2 sata) u dva ili tri intervala od po 30–40 minuta. Na lakšim zemljištima dodatna pažnja potrebna je zbog bržeg ispiranja hraniva iz zone korijenovog sistema, koji se kod jagode najvećim dijelom nalazi na dubini 15–30 cm.

Tokom oktobra prihranu treba nastaviti, jer u tom periodu počinje diferenciranje cvjetnih pupoljaka, odnosno formiranje generativnih organa koji će obezbijediti rod naredne godine. Doze hraniva se postepeno smanjuju, a intervali između prihrana povećavaju. Ako se javi topla jesen, prihrana se može produžiti do prve nedjelje novembra. U posljednjem navodnjavanju preporučuje se primjena đubriva na bazi bora u kombinaciji sa huminskim kiselinama, jer to povoljno utiče na razvoj korijena tokom zime i početkom naredne vegetacije.

Na kraju treba posebno istaći da prihrana zasada jagode bez adekvatne analize zemljišta predstavlja „lov u mutnom“ i može dovesti kako do nedovoljne, tako i do prekomjerne upotrebe đubriva, što će neminovno rezultirati slabijim proizvodnim rezultatima.

Ne smeta im hladnoća – Ovo je 7 vrsta povrća koje će bez problema izdržati zimu

Iako mnogi povrće vezuju isključivo za proljetne i ljetnje bašte, određene vrste izuzetno dobro podnose hladnoću i mogu prezimiti na otvorenom. Takvo otporno povrće omogućava da uživate u svježim domaćim namirnicama čak i tokom zime, a u proljeće obezbijeđuje raniji urod.

U nastavku otkrivamo sedam vrsta povrća koje su dovoljno izdržljive da prežive niske temperature i ostanu ukras i izvor hranljivih plodova u vašoj zimskoj bašti.

Kelj

Ova otporna kupusnjača podnosi i najniže temperature. Nakon mraza listovi postaju slađi i mekši, pa je kelj često ukusniji zimi nego u toplijem dijelu godine. Zbog svoje otpornosti jedno je od najpouzdanijih povrća za zimski vrt.

Prokelj

Još jedna kupusnjača koja bez poteškoća prezimljuje. Glavice ostaju čvrste i nakon snijega, a berba može biti postepena, sve do ranog proljeća. Posebno su cijenjene jer duže zadržavaju svježinu nego većina drugog zimskog povrća.

Raštan

Tradicionalno mediteransko povrće koje je sve popularnije i u kontinentalnim vrtovima. Raštan dobro podnosi zimu, a listovi se beru postepeno tokom cijele sezone. Zahvaljujući snažnom korijenu i otpornim listovima, gotovo nikad ne strada od mraza.

Spanać

Iako djeluje nježno, spanać je iznenađujuće izdržljiv. Ako se posadi u jesen, prezimiće pod snijegom i biti spreman za brzu berbu čim zatopli. Zbog brzog rasta idealan je za produženje sezone i rano proljetno zelenilo.

Pročitajte: Koje cvijeće se sadi u novembru: Veliki jesenji vodič za sadnju

Praziluk

Njegovo dugo bijelo stablo i zeleni listovi podnose niske temperature, a berba je moguća tokom cijele zime. Praziluk postaje slađi nakon nekoliko mrazeva. Može se vaditi po potrebi, što ga čini vrlo praktičnim za zimsku kuhinju.

Bijeli luk

Najčešće se sadi u kasnu jesen, a zimu provodi u zemlji. Do proljeća se razvija i spreman je za vađenje početkom ljeta. Njegova otpornost i dug rast čine ga nezaobilaznim u svakoj vrtnoj gredici.

Peršun (korijen i list)

Peršun je dvojnog karaktera: listovi se mogu brati i tokom blage zime, dok korijen ostaje zaštićen u zemlji sve do vađenja u proljeće. Njegova dugovječnost i svestranost čine ga jednim od najkorisnijih začinskih i povrtnih kultura.

„ZELENI AJVAR“ bez konzervansa – Ovo je drugačija, pikantnija zimnica

Zeleni ajvar – Ako volite domaće salate koje se lako pripremaju i koje ne sadrže konzervanse, onda će vam se ovaj recept posebno dopasti.

Zeleni ajvar sve više osvaja ljubitelje zimnice jer je istovremeno osvježavajuć, ukusan i jednostavan za pravljenje. Odlično se uklapa uz meso, krompir ili hljeb, a njegova pikantnost potiče od rena i senfa koji ga čine jedinstvenim piše zena.blic.rs.

Recept za zeleni ajvar bez konzervansa

Potrebno je:

  • zeleni paradajz
  • ren
  • senf
  • ulje
  • so

Detaljnu pripremu pogledajte u videu:

  • Zdravlje srca i krvnih sudova:

    Sadrži kalijum, koji pomaže u regulisanju krvnog pritiska i smanjuje rizik od srčanih oboljenja. 

    Antioksidansi štite arterije od oštećenja, a flavonoidi jačaju zidove krvnih sudova, čineći ih otpornijim. 

    Vlakna smanjuju nivo holesterola i doprinose zdravlju srca. 

  • Jačanje imuniteta:

    Vitamin C pomaže u zaštiti tijela od virusa i bakterija i ubrzava zacjeljivanje rana. 

  • Poboljšanje varenja:

    Obilje vlakana u semenkama i kori paradajza podstiče zdravu crevnu floru, sprečava zatvor i reguliše rad crijeva. 

  • Zdravlje očiju i kože:

    Beta-karoten, koji se u zelenom paradajzu nalazi u značajnim količinama, pretvara se u vitamin A, ključan za zdravlje očiju. 

  • Detoksikacija organizma:

    Sadrži prirodni hlor i sumpor koji podržavaju rad bubrega i jetre, ključnih organa za izbacivanje toksina iz organizma. 

Može li se ukus ručne berbe grožđa zaista osjetiti?

Često se na etiketama vina nalazi oznaka „ručna berba“ kao znak kvaliteta, ali za većinu vina koja su danas na tržištu, a posebno onih u nižem cenovnom rangu, mašine za berbu igraju veliku ulogu u prikupljanju roda. Može li se osetiti razlika?

Obično se ne radi o pitanju kvaliteta, i malo ko u vinskoj industriji bi mogao da razlikuje vino dobijeno mašinskom berbom od onog ručno branog samo na osnovu ukusa – osim možda na osnovu stila vina.

Na kraju krajeva, izbor između mašinske i ručne berbe češće zavisi od praktičnih i finansijskih faktora. Mašine za berbu donekle podsećaju na neka vrsta naučno-fantastičnih čudovišta koja pasu vinovu lozu, jer se protežu preko čokota i prodiru kroz redove, udarajući lozu pomoću gumenih ili fiberglas štapova kako bi otresle ili otkinule zrele bobice sa njihovih peteljki (koje obično ostaju na lozi).

Ove bobice padaju na transportere, koji ih zatim dostavljaju do prikolice za konačan transport do vinarije. U sofisticiranijim mašinama, duvaljke mogu ukloniti neželjene listove i izdanke, iako će neizbežno neki insekti i delovi loze završiti zajedno sa berbom.

Mašine su sada uobičajene u većini zemalja koje proizvode vino, a problemi sa radnom snagom (dostupnost, troškovi rada, socijalna davanja, birokratija) često su bili pokretački faktor u usponu mašina.

Čak i u Istočnoj Evropi gde je nezaposlenost visoka, a radna snaga jeftina (na primer, berač u Moldaviji može da zaradi samo 100 evra mesečno), radnici često više vole da putuju i rade sukcesivne berbe voća i povrća u Španiji ili Italiji, nego da se oslanjaju na nekoliko nedelja rada u jesen za berbu grožđa.

Danas proizvođači prepoznaju da mašinska berba ima mnoge prednosti u odnosu na staromodnu ručnu berbu. Jedna od prednosti je da mašine mogu brzo obraditi velike površine pri optimalnoj zrelosti ili možda pre nego što stigne vremenski front, čime se pomaže u sprečavanju gubitka prinosa. Procena je da mašina može da obere hektar vinograda za ne više od pet sati, dok bi ručni rad mogao potrajati od jednog do deset dana da se obere ista površina.

Mašine takođe mogu da rade 24 sata dnevno, i što je važno, mogu brati noću kada je hladnije, što je posebno korisno u toplim regionima. To pomaže u očuvanju voćnih aroma, usporava procese kao što je tamnjenje koje oštećuje sok i smanjuje troškove hlađenja u vinariji.

Ipak, postoje i nedostaci, mašine uzrokuju veću štetu čokotima i grožđu zbog fizičke traume pri otkidanju bobica sa peteljki, posebno kod osetljivih sorti grožđa kao što je „Pinot noir“. Ovo može da bude problem ako su transportne udaljenosti duge ili ako se bere tokom toplog dana, kada grožđe ostaje nezaštićeno u kaši soka i prljavštine.

Većina mašina ostavlja peteljke na čokotima, što uklanja potrebu za destemerom u vinariji, ali i ograničava mogućnosti pravljenja vina. Određeni stilovi vina zahtevaju cele grozdove.

Mnogi vinogradi jednostavno nisu pogodni, bilo zbog toga što su previše strmi ili zato što sorta vinove loze ili sistem treniranja nije odgovarajući. Mašinama su potrebni uredno postavljeni, vertikalno trenirani krošnjari na stubovima i žicama, a imajte na umu da preuređenje vinograda može koštati i do 15.000 evra po hektaru. Betonski stubovi takođe nisu idealni jer se lako lome, dok mašine ne mogu da se nose sa starim grmovima loze ili pergolama.

Mnogi proizvođači nastavljaju sa ručnom berbom, i to nije samo zbog romantičnog prikaza i pravog PR imidža, već ima i vrlo realne koristi. Ručno branje voća u sanduke ili kutije je nesumnjivo nežnije i ograničava prevremenu štetu na plodu, tako da će grožđe preživeti duge puteve u boljem stanju.

Vinarima je dostupna potpuna paleta izbora – dobro obučeni berači mogu lako odabrati zdravo voće dok idu, ostavljajući nezrele ili trule grozdove iza sebe ili s druge strane, mogu birati pojedinačne bobice po potrebi za određena slatka vina poput Tokaja, Sauternesa i Trockenbeerenauslesea.

Izvor: The Wine Society/Poljoprivrednik

Recept za ajvar star 110 godina posvađao domaćice

Ajvar je simbol balkanske kuhinje i nezaobilazan specijalitet svake zime.

Ipak, recept za ajvar iz 1915. godine, pronađen u ratnom kuvaru, izazvao je burne rasprave na internetu jer u njemu – nema crvene paprike.

Umjesto toga, glavni sastojak je patlidžan, što je mnoge iznenadilo i podijelilo ljubitelje ovog tradicionalnog jela.

Kako izgleda starinski recept za ajvar?

Recept iz 1915. godine opisuje pripremu na sljedeći način:

– ispeći tri veća patlidžana na žeravici,

– dodati zelene paprike babure,

– sjediniti sa bijelim lukom, lukom, sirćetom i uljem,

– sve dobro izgnječiti u drvenoj stupi i poslužiti.

Ovako pripremljen ajvar mogao je da se čuva nekoliko dana na hladnom mjestu.

Zašto je recept izazvao raspravu?

Danas svi znamo ajvar kao namaz od pečene crvene paprike, često sa dodatkom patlidžana. Zato je starinski recept bez crvene paprike mnoge zbunio. Na društvenim mrežama povela se rasprava:

da li je ovo uopšte pravi ajvar, ili je riječ o potpuno drugačijem jelu koje je tek kasnije evoluiralo u ono što danas zovemo ajvar.

Ajvar kroz istoriju

Ovaj recept pokazuje da se ajvar mijenjao kroz vrijeme i da nije uvijek izgledao kao danas.

U nekim krajevima Srbije i Balkana patlidžan je bio osnovni sastojak, dok je crvena paprika kasnije postala dominantna. Upravo ta raznolikost čini ajvar jedinstvenim i bogatim dijelom naše kulinarske tradicije.

Bilo da ga pravite od crvene paprike ili patlidžana, ajvar ostaje kralj zimnice i simbol balkanske kuhinje. Starinski recept iz 1915. godine samo podsjeća koliko je naša gastronomska tradicija raznolika i koliko se ukusi mijenjaju kroz vrijeme, prenosi Krstarica.

Ništa ne čisti pluća tako dobro kao ova biljka VIDEO

U poslednjih nekoliko meseci, divizma, poznata i kao divlji duvan, doživljava renesansu u popularnosti, posebno na TikToku.

TikTokerka Kandis Garet podelila je svoje iskustvo: nakon nekoliko dana konzumiranja biljnog napitka od divizme, „osetila je značajno poboljšanje i tvrdi da joj je disanje lakše nego ikad od tada“.

Stručnjaci i influenseri na društvenim mrežama ističu da biljka može pomoći ljudima sa astmom, hroničnim kašljem ili pušačima, ali upozoravaju da se efekti razlikuju od osobe do osobe, piše Dnevno.hr.

Divizma ili lopen, kraljevska sveća, svećnjak (lat. Verbascum phlomoides) je biljka iz porodice strupnikovica (Scrophulariaceae). Rodu Verbascum pripada oko 250 vrsta.

Lako se prepoznaje po izduženoj stabljici i velikim žutim cvetovima koji cvetaju od jula do avgusta. Rasprostranjen je po šumskim čistinama, peščanim obalama reka i potoka u Evropi i zapadnoj Aziji.

Višegodišnja zeljasta biljka impozantnog izgleda za zeljastu biljku pošto može da dostigne visinu i od 120 cm. Čitava biljka pokrivena je mekim, filcovanim dlačicama. Jedne godine se formira samo lisna rozeta, a tek naredne stablo. Prizemni listovi su krupni i imaju dršku, dok su donji i srednji sedeći, a gornji osnovom obuhvataju stablo i svi su pepeljastosivi ili žutozeleni. Gornju polovinu stabla čine cvetovi sakupljeni u guste ili rastresite grozdaste cvasti, ili po nekoliko cvetova formira klasove. Cvetovi su sa krupnim, žutim kruničnim listićima spolja pokrivenim zvezdastim dlakama. Prašnika ima 5, sa hrapavim prašničkim kesama.[1] Boja cvetova može biti bela ili purpurna. Cveta u periodu od jula do avgusta. Sveži cvetovi imaju neprijatan miris, dok suvi mirišu na med. Plod je čahura pokrivena kratkim dlakama i sa semenom prizmatičnog oblika.

Lekovita svojstva divizme

U narodu, divizma se naziva i vučji rep. Preporučuje se iskopavanje korena u kasnu jesen prve godine rasta ili rano proleće, pre nego što biljka počne da zeleni. Cvetovi se beru od početka jula do kasne jeseni, a važno ih je brzo osušiti kako ne bi izgubili boju i lekovita svojstva. Isto važi i za listove, koji se beru nakon cvetanja po suvom i sunčanom vremenu.

Lekovita svojstva divizme poznata su još od davnina, a grčka mitologija pominje da je poslužila Odiseju protiv vračare Cirke. Biljka sadrži brojna jedinjenja sa antiinflamatornim, antibakterijskim i regenerativnim dejstvom: saponine, glikozide, iridoide, flavonoide, vitamin C, tanin, cink i selen. Naučna istraživanja potvrđuju njen doprinos respiratornim bolestima, upalama, infekcijama, blagim otocima, hemoroidima i infekcijama uha. Na primer, studija iz 2002. godine pokazala je da ekstrakt divljazme može inhibirati rast bakterija Escherichia coli i Staphylococcus aureus.

Recepti i primena

Divizma može da se koristi na različite načine. Pripravak od cvetova u maslinovom ulju koristi se kod kožnih problema i bolova u uhu ili očima, dok ulje pomaže kod gihta, reume i rana. Tinktura cvetova koristi se kod infekcija, a oblozi i sirupi se koriste kod otoka, hemoroida i kožnih bolesti.

Najpoznatiji je čaj od divizme, koji se priprema tako što se jedna kašičica cvetova prelije sa dva decilitra ključale vode i ostavi da odstoji 15 minuta. Piti 2-3 šolje dnevno, uz dodatak meda po želji. Gotove mešavine divizme mogu da se kupe u specijalizovanim prodavnicama i na internetu. Konzumiranje čaja i drugih preparata je generalno bezbedno, ali trudnice, dojilje i hronično bolesni pacijenti treba da se konsultuju sa lekarom pre upotrebe.

Agrimatco na Inter Agro 2025 – podrška poljoprivrednicima kroz stručnost i inovacije

Na sajmu poljoprivrede, lova i ribolova „Inter Agro“ 2025 u Bijeljini kompanija Agrimatco DOO predstavila je širok spektar proizvoda i rješenja namijenjenih poljoprivrednim proizvođačima. Kao dugogodišnji partner poljoprivrede u regionu, Agrimatco svoj nastup temelji na promociji modernih tehnologija, kvalitetnog sjemena, zaštite bilja i đubriva, sa posebnim naglaskom na inovacije koje doprinose održivosti i efikasnijoj proizvodnji.

Posebna snaga kompanije je tim stručnih inženjera iz različitih oblasti poljoprivrede – zaštite bilja, ratarstva, povrtarstva i voćarstva – koji su uvijek dostupni proizvođačima. Njihova uloga nije samo prezentacija proizvoda, već i pružanje praktičnih savjeta, stručne podrške i zajedničko traženje najboljih rješenja za svakodnevne izazove u poljoprivredi. Upravo ta stalna prisutnost i neposredan rad sa proizvođačima čini Agrimatco prepoznatljivim i pouzdanim partnerom na terenu.

Direktorica kompanije Neda Petričević naglasila je da ovakvi sajmovi dodatno povezuju kompaniju sa poljoprivrednicima i otvaraju prostor za razmjenu iskustava.

Inter Agro je za nas prilika da se susretnemo sa poljoprivrednicima, čujemo njihova iskustva i predstavimo rješenja koja mogu unaprijediti njihovu proizvodnju. Želimo da pokažemo da Agrimatco nije samo dobavljač, već partner na kojeg se može osloniti. Nastavićemo da ulažemo u znanje i tehnologije, kako bismo proizvođačima ponudili podršku i proizvode prilagođene savremenim izazovima“, izjavila je Petričević za Agro Savjet.

Neda Petričević
Neda Petričević /foto AgroSavjet Media

Sajam Inter Agro 2025 u Bijeljini i ove godine pokazuje svoju važnost kao mjesto susreta proizvođača, kompanija i stručnjaka iz oblasti poljoprivrede, a štand Agrimatco DOO privukao je veliku pažnju posjetilaca zainteresovanih za modernizaciju i unapređenje svoje proizvodnje.

 

Jednostavne ukiseljene tikvice za zimu

Zimnica od ukiseljene tikvice je čisti užitak. Zahvaljujući relativno neutralnom ukusu, tikvice se dobro slažu s raznim namirnicama, pa se za njih postoji izobilje recepata, bilo da su slani, ljuti ili slatki. A pristupačnost i obilje tikvica u sezoni čine ovo povrće gotovo idealnim sastojkom za zimnice, a da ne spominjemo svakodnevna jela za svačiji ukus.

Sa vama ćemo podjeliti jedan odličan recept za pripremu ukiseljene zikvice za zimu:

Treba će vam (za tegle od tri litre) : 1,7 kg tikvica, svežanj svježeg kopra s kišobranima, 6 češnjeva češnjaka, 6 kašičica 9%-tnog sirćeta, lovorov list, crni i piment u zrnu, klinčići, 4 kašičice šećera, 1,5 kašica soli.

Priprema : Mlade tikvice operite, osušite i narežite na debele ploške.

Na dno svake staklenke stavite dva češnja češnjaka, par listova lovora, češnjeve i zrna bibera. Začine prekrijte koprom, a zatim čvrsto stisnite narezane tikvice. Dodajte još jednu grančicu kopra i prelijte staklenke kipućom vodom, pokrivši ih, 10-15 minuta.

Zatim vodu koja se „ulila“ u staklenkama ocijedite u lonac za pripremu marinade i tikvice u staklenkama ponovno prelijte kipućom vodom.

Pripremite marinadu: u lonac dodajte sol i šećer u vodu, zakuhajte i maknite s vatre.

U međuvremenu, ocijedite „drugu“ vodu iz tikvica, u svaku staklenku ulijte 2 kašičice sirćeta, a zatim na vrh dodajte vruću marinadu.

Staklenke pažljivo zatvorite sterilizovanim poklopcima, okrenite ih naopako i, omotane krpom ili peškirom, ostavite ih dok se potpuno ne ohlade prije nego što ih pohranite na hladno mjesto.

Poljoprivredni sajam u Bijeljini – 250 izlagača iz 10 zemalja

BIJELJINA – Međunarodni sajam poljoprivrede, lova i ribolova „Interagro“ u Bijeljini od 18. do 20. septembra okupiće 250 izlagača, a zemlja partner je Srbija.

Izlagači su iz Srbije, BiH, Hrvatske, Mađarske, Francuske, Turske, Bjelorusije, Italije, Španije i Sjeverne Makedonije, rekao je Srni član Organizacionog odbora Sajma Saša Jokić.

Organizator Poljoprivrednog sajma je preduzeće „Grad“, pokrovotelji su Ministarstvo poljoprivrede, šumarstava i vodoprivrede Republike Srpske i grad Bijeljina, a partneri privredne komore Srbije, Vojvodine i Republike Srpske.

Sajam se održava na Agrotržnom centru „Knez Ivo od Semberije“ na 2.500 kvadrata zatvorenog prostora i više od 10.000 kvadrata vanjskog izložbenog prostora.

Svečano otvaranje sajma je u četvrtak, 18. septembra, u 11.00 časova, cijena pojedinačne ulaznice za posjetioce je pet KM, tri KM za kolektivne posjete, a očekuje se više od 12.000 posjetilaca.

Izvor: infobijeljina.com