Naslovnica Blog Stranica 3

Zaštita živine od visoko patogene influence ptica: Praktični savjeti i preporuke

Influenca ptica je je zarazna, najčešće respiratorna virusna bolest živinei drugih ptica koju uzrokuje tip A virusa influence.

Visokopatogena influenca ptica je izrazito opasna jer dovodi do masovnih uginuća i velikih ekonomskih gubitaka.

KOJE VRSTE ŽIVINE OBOLJEVAJU OD OVE BOLESTI?

Od domaće živine najčešće obolijevaju kokoši i purani. Patke i guske razvijaju blage simptome bolesti, ali zato predstavljaju trajan izvor zaraze za kokoši i purane.

KAKO SE BOLEST ŠIRI?

Divlje ptice koje žive uz vodu, posebno divlje ptice močvarice, prirodno su otporne na bolest i ne pokazuju kliničke znakove te stoga predstavljaju rezervoar virusa i glavnu opasnost za širenje bolesti na domaću živinu.

U KOJIM SITUACIJAMA POSUMNJATI NA BOLEST?

  • iznenadna uginuća živine bez kliničkih znakova bolesti
  • potištenost
  • nakostriješenost perja
  • značajan pad nesivosti i valivosti, loša kvaliteta ljuske jajeta
  • kašalj, šmrcanje, sinusitis, disanje na otvoreni kljun
  • otok glave i vrata
  • cijanoza (plavičasta boja) kreste i podbradnjaka
  • sitna točkasta krvarenja uočljiva u perjem nepokrivenim područjima nogu
  • smetnje od strane živčanog sustava (grčevi, kretnje u krug, paraliza, otežano kretanje)

KAKO POSTUPITI U SLUČAJU SUMNJE NA BOLEST?

U svim slučajevima:

  • pojave znakova bolesti
  • pada proizvodnih karakteristika jata iz neutvrđenog razloga ili
  • uginuća živine

obveza subjekta je žurna prijava bolesti ovlaštenom veterinaru!

KOJI SU OBJEKTI POSEBNO UGROŽENI?

Potencijalno su ugroženi svi objekti (gospodarstva) koja drže živinu

Ipak, veća je vjerovatnoća da će se bolest pojaviti:

  • na objektima na kojima se ne provode biosigurnosne mjera pri držanju živine
  • tamo gdje se životinje ne drže na način da je spriječen njihov direktan ili indirektan kontakt s divljim pticama
  • kod zajedničkog držanja peradi s patkama i guskama
  • na objektima u čijoj se blizini nalaze vodene površine (npr. jezero) na kojima trajno ili privremeno borave divlje ptice.

KAKO ZAŠTITI ŽIVINU OD POJAVE INFLUENCE?

  1. PERAD TREBA ZAŠTITITI OD KONTAKTA S DIVLJIM PTICAMA (NPR. DRŽANJE U ZATVORENIM ILI NATKRIVENIM I OGRAĐENIM NASTAMBAMA)!
  2. VANJSKI SPREMNICI VODE MORAJU SE REDOVNO ODRŽAVATI ČISTIMA I BITI ZAŠTIĆENI OD DIVLJIH PTICA!
  3. DOMAĆE PATKE I GUSKE MORAJU SE DRŽATI ODVOJENO OD OSTALIH VRSTA ŽIVINE!
  4. ZABRANJENA JE UPOTREBA VODE IZ SPREMNIKA POVRŠINSKIH VODA!
  5. SUBJEKTI KOJI DRŽE ŽIVINU MORAJU OSIGURATI, PRIMJENJIVATI I KONTROLIRATI BIOSIGURNOSNE MJERE!

MOGU LI OBOLJETI LJUDI?

Za sada nije zabilježena pojava bolesti u ljudi uzrokovana visokopatogenom influencom ptica koja trenutno cirkulira u populaciji divljih ptica i domaće peradi u EVropi.
EVropska agencija za sigurnost hrane provela je analizu te procijenila rizik kao „nizak do srednji“ za ljude koji su u kontaktu sa zaraženim životinjama.

Odgovornim i savjesnim držanjem životinja rizik od pojave bolesti se bitno umanjuje!

Izvor: veterina.com.hr

Kad ugnjili karamut nastaje najbolja rakija od kruške

Imala sam priliku da probam rakiju od karamuta – crnice, kruške koja je karakteristična za područje Republike Srpske. Iako je do nje bila odlična viljamovka, još par flaša raznih kruškovača, ova je svojim mirisom privlačila sa par metara razdaljine. U tom mirisu osetila se nota gnjilog ploda i slatkoće, nekako neobične i potpuno nekarakteristične za sve ostale rakije od kruške. A ukus? Ukus je nešto neverovatno. Prvo se oseti jak ukus kruške, onako kao da je jedete, onda kako klizi niz grlo i dolazi do stomaka osetite alkohol, ali ne previše jak, taman da razgali, da ne peče, već da prija. I bilo bi dobro da je više ima, ali na žalost mnoga stabla su stradala, pokosila ih je do sada nepoznata bolest.

– Problemi su sa dve strane. Jedna je vezana za vremenske uslove i prateće bolesti koje se pojavljuju, a pre ih nije bilo. Drugi veći problem je što su neka sredstva zabranjena. Kad je kruška u pitanju prvo je došlo do izbacivanja mankozeba kao jednog od nužnih kontaktnih fungicida, a onda posle toga, na opšte iznenađenje, izbačeni su i movento (movento) i delegejt (delegate). To su dva ključna preparata za kruškinu buvu – objasnio mi je Dušan Davidović, koji se brine od 50 hektara kruške i kaže da će ova godina proći uz preostale zalihe, a sledeće će biti problem ukoliko se ne nađu neke zamene.

– Šta ćemo i kako ćemo tek ćemo videti. Za ovu godinu smo se obezbedili, imamo još neke zalihe i ove godine neće biti problema. A za narednu godinu ćemo videti šta će da ponude – a bolest koja se pojavila uništila je mlade zasade karamuta, ostala su stara stabla. Koliko će  i ona roditi, pitanje je.

– Pojavilo se nešto na prvi pogled slično erviniji, ali nije ervinija. Neka je bakterioza u pitanju, nisam pronašao podatak, ali neka bakterija koja dovodi do sušenja grančica, a nekad i celog stabla. Posebno je stradao karamut. Dosad je, do pojave ove bolesti, bila otpornija od ostalih sorti. Međutim, sad je bio pomor stabala, pogotovo mlađih. Starija stabla se nadam da će preživeti, a mlađa su najvećim delom stradala. Kad skrešete stablo i vidite da je dve trećine stabla propalo, nema tu onda ništa – kaže Davidović, naglašavajući da od kada zna za sebe zna i za, već pomenutu, rakiju od karamuta.

– Od kad znam za sebe znam i za rakiju od karamuta. To je naš narod ranije pravio na pedeset stepeni. Naravno tu je bilo i prvenca, rakija od koje kad popijete čašicu stresete se. Međutim, kad se pravi kao sada na 42 stepena onda je sasvim druga priča. Ova kruška je jako aromatična, nema puno šećera i u nekom tradicionalnom pečenju bez enzimacije ona neće dati puno, nekih pet do šest litara od sto kilograma ploda – a rakija se peče kad kruška ugnjili i opadne. Sa tih starih stabala je teško brati jer su ogromna, tako da se čeka i skupljaju plodovi sa zemlje.

– Nije toliko suva kad ugnjili. Kad postane smeđa onda je sočna i malo skuplja usta. Čeka se da kruška ugnjili, skupi se i melje. Uz enzimaciju, što je sad standardna procedura, se može dobiti više, može da se dobije deset do dvanaest litara. Problem je branja, to su velika stabla i onda ljudi čekaju da kruška opadne. U mladim zasadima je moglo da se bere ali je smanjen prinos po stablu. Karakteristična je i teška rakija. Nije rakija za napijanje, to je rakija za popiti čašu do dve – zaključio je Dušan Davidović, a to mogu da potvrdim. Jedna je odlična, dve taman. Više bi bilo previše.

– Način  orezivanja je sličniji rezidbi junske lepotice, konferansa. Potreban je veći razmak između grana, jer grana nikad neće dati na toj jednoj grani rod, nego mora da izađe drugi red, pa treći red grana i tek onda daju pupoljak. Jako je teško kontrolisati u malom razmaku, ne može se saditi. Roda nema pre četvrte ili pete godine, ozbiljan rod je od sedme godine pa nadalje. Rodnost zavisi od stabla do stabla. Neko rodi i do tonu, tonu ipo, a naredne  godine ništa. Ja sam na nekih pet stabala koje imam u voćnjaku u niskom uzgoju, kao što se radi viljamovka, na razmaku od dva metra imao 250 kilograma. Znači pedesetak po stablu. Po meni je najbolji razmak 6 h 4 metra  da bi imala prostora, jer ona ide u širinu – rekao je Dušan Davidović koji na svom imanju ima hektar pod kruškom.

Izvor: dobro jutro

Jeste li za nešto posno i neobično? Probajte namaz od patlidžana!

Ako tražite lagan, zdrav i ukusan namaz koji može da posluži kao prilog uz razna jela, namaz od patlidžana je pravi izbor.

Od sastojaka vam je potrebno: 500g patlidžana, dva čena belog luka, 5 kašika maslinovog ulja (može i ne mora – u zavisnosti od toga postite li na vodi), 3 kašike maslinovog ulja, seckani badem po ukusu (otprilike dve supene kašike), do, biber, naseckani peršun, aleva paprika.

Patlidžane iseckajte na kolutove, ispržite na tavi i ohladite. Ako su dani posta na vodi, umesto prženja, možete poredati patlidžan na papir za pečenje i termički ga obraditi u rerni. Povrće dobro usitnite seckom ili štapnim mikserom, pa dodajte ostale sastojke. Masa treba da ima kremastu strukturu. Poslednje što dodajete su bademi – njih ne treba blendati, već treba da ostanu u komadićima. Prijatno!

Izvor: Glas Srpske

Uvoz žitarica u BiH 15 puta veći od izvoza

Bosna i Hercegovina je prošle godine izvezla žitarice u vrijednosti 15,7 miliona KM, što je za 3,77 posto manje nego prethodne godine, dok je uvoz iznosio 244 miliona KM, što je povećanje od 1,64 posto.

Pokrivenost uvoza izvozom bila je šest posto, a top pet izvoznih tržišta u 2024. godini bila su Hrvatska, Srbija, Turska, Crna Gora i Italija, navodi se u analizi Vanjskotrgovinske komore BiH.

U odnosu na godinu ranije, došlo je do povećanja izvoza na tržišta Turske i Srbije, dok je potpuno izostao izvoz na tržišta Kosova i Austrije. Bilježi se i blagi pad izvoza u Hrvatsku i Italiju.

U prošloj godini je zabilježen pad izvoza svih žitarica, vrijednosno i količinski. Ukupan vrijednosni izvoz žitarica je u padu za 3,77 posto (619 hiljada KM), a količinski za 35,3 posto (13,6 tona), prenosi Biznis.ba pisanje Fene.

Ukupan uvoz žitarica je u porastu za 1,64 posto vrijednosno i 6,31 posto količinski. Uvoz svih žitarica vrijednosno i količinski je rastao u odnosu na prošlu godinu, osim kukuruza, riže i zobi.

Najviši rast uvoza ostvaren je kod uvoza pšenice, i to za 21,1 posto (količinski). Gotovo sav uvoz žitarica bilježi se iz Srbije, Mađarske i Hrvatske, osim riže koja se u velikoj mjeri uvozi iz Italije.

Izvor: eKapija

Kako zaštititi pčele od varoe, gladi i pesticida?

Predsednik Beogradskog udruženja pčelara, Stanko Rajić, podelio je svoja bogata iskustva i stručne savete o aktuelnim izazovima u pčelarstvu, uticaju klimatskih promena, tehnikama zaštite pčela i neophodnosti edukacije u ovoj sve značajnijoj grani poljoprivrede.

Dok se pčelari bore sa nepredvidivim vremenskim prilikama, gubicima u pčelinjim zajednicama i nedostatkom prirodne hrane, Rajić naglašava da je pravovremena priprema presudna za opstanak i razvoj pčela. U razgovoru je detaljno analizirao šta pčelari mogu da učine kako bi svoje zajednice uspešno pripremili za prolećnu sezonu, kako da se izbore sa bolestima i kako da zaštite svoje pčele od pesticida. Takođe, osvrnuo se i na ovogodišnji BeFest, jedan od najznačajnijih događaja u pčelarstvu u regionu, koji je okupio vrhunske stručnjake i ponudio nove perspektive za unapređenje pčelarske prakse.

Klimatske promene i uticaj na pčelarstvo

Vremenske prilike poslednjih meseci predstavljaju veliki izazov za pčelare. „Za pčelu je najbolje kada bi početkom novembra pao sneg i ne bi prestao do marta. Kontinuirana, hladna temperatura ne šteti pčelama, ali nagle promene temperature, sa visokim dnevnim temperaturama i mrazevima noću, izuzetno loše utiču na njih“, objašnjava Rajić.

Pčelari trenutno imaju ograničene mogućnosti da pomognu svojim zajednicama, jer, kako kaže, „ako ste sve uradili kako treba prošle sezone, sada samo gledate i uživate. Ali ako niste, malo toga se sada može ispraviti“. Jedna od preporučenih tehnika je „sužavanje plodišta“, kako bi se smanjio prostor u košnici i time pomoglo pčelama da lakše održe temperaturu.

Hrana i prihranjivanje pčela

Prošlog leta Srbiju su pogodile suše, što je dovelo do lošeg cvetanja biljaka i nedostatka prirodne ishrane za pčele. „Možemo dodati invertovani šećer ili šećerno-medne pogače, ali to je samo energetska hrana. Ono što nedostaje su minerali i belančevine, a to pčelama ne možemo lako obezbediti“, ističe Rajić.

Problem nedostatka prirodne hrane pčelari u drugim zemljama pokušavaju da reše dodavanjem različitih suplemenata. „U Mađarskoj sam na sajmu video nekoliko štandova sa pčelarskom opremom, ali većina je bila posvećena suplementima za razvoj pčelinjih zajednica. Kod nas se o tome malo zna“, dodaje on.

Bolesti i gubici u pčelarstvu

Ove godine veliki broj pčelara prijavljuje značajne gubitke u pčelinjim društvima. „Pre svega, potrebno je ukloniti uginule zajednice, dezinfikovati košnice i opremu. Naši pčelari jako malo pažnje posvećuju dezinfekciji terena na pčelinjaku, a to je izuzetno važno“, naglašava Rajić.

Najveća pretnja pčelama je parazit varoa, koji oslabljuje organizam pčela i otvara put virusima. „Kada varoa napravi ranu na hitinu pčele, ona ne može da zaraste, što omogućava virusima da je napadnu. Pčele oslabljene ovim virusima kraće žive, a ako zajednica ne proizvede dovoljno mladih pčela tokom godine, u proleće košnice ostaju poluprazne“, objašnjava Rajić.

Kontrola rojenja pčela

Rojenje se najčešće javlja u maju, junu i julu, ali postoje načini da se ono spreči. „Jedan od dobrih načina je veštačko razrojavanje, jer se time prekida leglo, što onemogućava razvoj parazita. Osim toga, pčelari dobijaju novu, mladu maticu koja nije sklona rojenju“, kaže Rajić.

Iako neki pčelari smatraju da je prirodno rojenje dobro za razvoj zajednica, Rajić upozorava da se selekcija koja bi u prirodi trajala milionima godina mora ubrzati kako bi pčelarstvo bilo uspešno u današnjim uslovima.

Oprašivanje i zaštita pčela od pesticida

Pčele oprašuju preko 70% biljaka, što je njihova najveća uloga u ekosistemu. Međutim, problem predstavljaju pesticidi koji se koriste u voćnjacima. „U Beogradskom udruženju pčelara insistiramo na edukaciji. Savez pčelarskih organizacija nedavno je štampao plakate kojima edukujemo voćare kako da pravilno koriste hemijska sredstva“, ističe Rajić.

„Mi znamo da je hemijska zaštita neophodna za razvoj poljoprivrede, ali ako se pesticidi koriste pravilno, i voćari i pčelari mogu biti zadovoljni. Najveći problem je što se kod nas malo ulaže u edukaciju“, dodaje on.

Izvor: PRVA TV, emisija PLODNO I RODNO

 

Prirodni rastvor za tjeranje štetočina iz bašte: Odlična zamjena za pesticide

Otkrivamo kako da napravite rastvor sa belim lukom za štetočine u bašti.

Kućni lekovi za kontrolu štetočina u baštama i povrtnjacima imaju niz ozbiljnih prednosti. Oni su niske cene i široko dostupni, a što je najvažnije, bezbedni su za životnu sredinu, jer sadrže prirodne komponente koje ne štete prirodi ili ljudima kada se razlažu.

Beli luk je jedan od najmoćnijih repelenata za ubijanje mnogih štetočina. Miris belog luka će ubiti ili oterati čitav stub insekata sa vaših biljaka. Infuzija belog luka ima blažu aromu i neće izazvati neprijatne senzacije kod ljudi i kućnih ljubimaca, pa se može koristiti u zatvorenom prostoru.

Priprema: zgnječite srednju glavicu belog luka zajedno sa nekoliko pupoljaka suvih karanfilića, prelijte smešu sa dve čaše hladne vode i ostavite da se kuva 24 sata. Pre upotrebe tečnost procediti i razblažiti sa tri litra vode. Velikodušno prskajte baštenske biljke ili insekata u svom dvorištu ili bašti.

Izvor: stil

Magnolija – ljekovita ljepotica

Osim što spada u najlepše biljke vrtova, magnolija ima višestruku medicinsku primjenu. Kora i cvjetovi se odavno koriste kao biljni lekovi u tradicionalnoj kineskoj medicini. Šta nam sve pruža ova ljepotica, saznaćete u narednim redovima.

Magnolija je širok pojam koji obuhvata više od 200 različitih vrsta u porodici cvjetnica Magnoliaceae. Cvjetovi i kora magnolije hvaljeni su zbog svoje višestruke medicinske primjene. Neka od ljekovitih svojstava temelje se na tradicionalnoj medicini, dok su druga otkrivena modernim istraživanjima. Dugo zauzima počasno mjesto u kineskoj tradicionalnoj medicini, a danas se naširoko smatra korisnim suplementom ili biljnim lijekom.

Magnolija je porijeklom iz istočne i jugoistočne Azije, posebno Kine, a postoji više od 100 miliona godina, čak i pre evolucije pčela. Neke od njenih sorti su, takođe, endemične za Severnu i Centralnu Ameriku, kao i dijelove Južne Amerike. Zahvaljujući svojoj ekstremnoj otpornisti koju su grmovi i drveća sa ovim cvjetovima dobili tokom evolucije razvili su jedinstven sastav hranljivih materija i organskih jedinjenja.

Najimpresivnije zdravstvene prednosti magnolije uključuju njenu sposobnost da ublaži anksioznost, smanji gingivitis, liječi menstrualne grčeve i poboljša zdravlje disajnih puteva. Kora magnolije, takođe, pomaže u detoksikaciji organizma, u gubitku težine i štiti od teških alergijskih reakcija.

Magnolija se, takođe, povezuje i sa smanjenjem masti oko jestre, jednog od primarnih uzroka zatajenja jetre nakon duge i prekomjerne konzumacije alkohola. Istraživači su pokazali da je obećavajući lijek za ovaj široko rasprostranjeni problem.

Ekstrakti i suplementi magnolije su izuzetno moćni i zato se ne preporučuju u velikim dozama.

Magnolija i sporedni efekti

Kada se uzima oralno: Ekstrakt magnolije je vjerovatno bijezbedan za većinu ljudi ako se koristi do 6 nedjelja.

Kada se koristi u pasti za zube: Magnolija je sigurna za većinu ljudi ako se koristi do 6 mjeseci.

Kada se nanese na kožu: Kod nekih ljudi se javlja kožni osip.

Trudnoća i dojenje: Uzimanje cvjetova (pupoljaka) magnolije oralno nije bezbijedno tokom trudnoće. Magnolija može da izazove kontrakciju materice, što može dovesti do pobačaja. Takođe, nema dovoljno pouzdanih informacija da bi se znalo da li je kora magnolije bezbijedna za upotrebu tokom trudnoće. Budite na sigurnoj strani i izbjegavajte korišćenje ukoliko ste trudnica. Takođe, ne treba je koristiti tokom dojenja.

Važna napomena: Primjena ljekovitog bilja i dijelova ljekovitih biljaka je informativnog karaktera. Ukoliko imate zdravstvenih problema, trudnica ste ili dojilja obavezno se prvo konsultujte sa svojim lekarom.

Izvori: Webmd, O.fact

Kraljicu među cvijećem isplati se saditi, iako su ulaganja velika – Zarada već prve godine, sljedeće se udvostručuje

Da li ste nekada razmišljali da pokrenete biznis sa ružama?
Za nama je Dan žena, praznik kada se prodavci cvijeća najviše „slade“. Nepisano je pravilo da tada već visoke cijene cvijeća idu za koji procenat gore, a pošto je trenutno period kada se razmišlja o proljećnoj sadnji, možda ne bi bilo loše biti spreman za Dan žena sljedeće godine, ali ovog puta kao prodavac, a ne kupac.
Kao što je poznato, Srbija ima veliki potencijal u proizvodnji cvijeća i ukrasnog bilja, sa konstantnim rastom površina pod ovim kulturama, bilježeći u ovom sektoru agrara povećanje spoljno-trgovinske razmjene.
Razlog za to su povoljni klimatski uslovi, a jedna od najpoznatijih kultura jeste kraljica među cvijećem, ruža.
– Srbija ima povoljne klimatske uslove za gajenje cvijeća i ukrasnog bilja, a jedan od najpoznatijih primjera su ruže. Sa klimatskim uslovima sličnim onima u južnom dijelu Francuske, Srbija ima potencijal da proizvodi dovoljne količine ruža za domaće tržište, čime bi se smanjio uvoz – ističe naučni savetnik iz Udruženja za biljnu proizvodnju i prehrambenu industriju PKS Danica Mićanović.
Sudeći po Danu žena za nama, sadnja ruža se itekako isplati, s obzirom na to da su se u ovom periodu prodavale po komadu i do 400 dinara. Naravno, mogle su da se nađu i po cijeni od 200 do 300 dinara, ali ako uzmete u obzir da vam za jedan lijep i bogat buket treba bar pet ruža, biće vam potrebna pozamašna suma.

A koliko treba da uložite?

Na sajtu rasadnika Topalović iz Lipolista moguće je videte da najjeftinija sadnica ruže košta nešto više od 200 dinara. Za neke neobičnije vrste ruža, cijene idu i do čak 1.200 dinara po sadnici. Kako je svojevremeno pričao Milan Topalović, vlasnik ovog rasadnika, uzgajanje cveća jeste unosan posao, ali traži velika ulaganja. Za uzgoj ruža, istakao je Topalović tada, potrebno je nabaviti oko 2.000 sadnica. Za prateću opremu, u vidu pumpe za navodnjavanje, vam treba još oko 4.000 evra.
U prvoj godini, proizvodnja dostiže oko 15.000 cvjetova, a po cvijetu je tada moglo da se dobije oko 20 centi što je prihod od 3.000 evra. Sada je pretpostavljamo, kao i u slučaju sadnica koje su polovinom 2023. godine koštale nešto više od 100 dinara, cijena skoro duplirana, pa zarada može ići i do 6.000 evra. Već u drugoj godini taj iznos može da se duplira, a prihoduje se narednih 5 godina, piše Ekapija.
Tu su i troškovi analize zemljišta, njege cvijeća, kao i izdvajanje za mašine. Na to treba dodati i troškove transporta.

Uspješan primjer

Biljana i Mirko Gajić, nakon više godina provedenih u Švedskoj, gdje su živeli i radili, vratili su se u svoje rodno selo u RS – Crnjelovo.
U početku hobi, a danas, kako je pisao Kurir polovinom prošle godine, žive od uzgoja ruža, ukrasnog rastinja, tuja i čempresa. Na svom imanju uzgajaju deset vrsta sadnica ruža, sorti „poliante“ i stablašica. Posla oko njih ima, priča domaćin Mirko Gajić, ali kada je u svom rodnom zavičaju, ništa mu nije teško. U inostranstvu, priča, nije imao lak život.
– Tamo ima para, ali nema života. Radi svaki dan 12 sati. Odeš u 9 od kuće, dođeš u 22 sata, i 12, 13 sati sa putem. Nema slobodnog dana, ako hoće pare, zavisi u kojoj branši. Ja sam provodio po šest mjeseci bez slobodnog dana i skoro da to i nije život nikakav. Ovdje imaš odmor, imaš sve, imaš zdravu porodicu i to je najbitnije. Tamo nema ništa. Mi smo počeli negdje prije 20 godina, ruže, četinari, sve se proda. Dođu kući i odvezu, ovdje u BiH, oni dođu, naruče, sad ide i brzom poštom, sad je malo lakše. Nikakav problem nije bio, samo sad je manja zarada, nije ko prije što je bilo. Ranije je bilo manje uzgajivača, sad je malo više, ali još uvijek može da se prodaje – priča Gajić.
U posao je uključena cijela porodica, ali Mirku u svemu najviše pomaže njegova supruga Biljana. Oazu ruža i zelenila na njihovom porodičnom imanju potrebno je održavati svakodnevno. Čišćenje korova, orezivanje, kalemljenje, prihrana i zaštita, a kako bi ih spasili od visokih temperatura, vrše navodnjavanje sistemom kap po kap, svaki drugi dan.
– Pretežno radimo sami, sin nam pritekne u pomoć kada je vađenje ruža i tuja. Nemamo radnike uopšte, mi se organizujemo sami. Posao oko ruža jeste zahtjevan, non-stop smo u njivi“.
Kada posaditi ruže?
Oni koji imaju ružičnjak ili planiraju da ga naprave znaju da se i oko sadnje treba valjano potruditi. Kako je pisao Agroklub, ovo cvijeće može da se sadi od juna do oktobra, odnosno u mjesecima kada zemlja nije smrznuta. Optimalno bi bilo da je temperatura vazduha iznad šest stepeni Celzijusa, a najpogodnije zemljište za obradu je ono kada nije previše vlažno odnosno blatnjavo.
Ukoliko je temperatura vazduha iznad 20 stepeni najbolje bi bilo da ruže sadite u kasnim popodnevnim ili večernjim satima.
Prije nego što se pristupi sadnji treba imati na umu da su ruže dugovječne, ostaju 10, 20 i više godina na stalnom mjestu i veoma je bitno odabrati pravo mjesto i položaj, odgovarajuće zemljište i kvalitetnu sadnicu.
– Ukoliko neko planira da sadi ruže, trebalo bi da zna da zemljište mora da bude na sunčanoj strani i naravno da bude zaklonjeno od jakog vjetra. Ruže najbolje uspjevaju na blago kiselom, plodnom i umjereno vlažnom tlu. Priprema zemljišta prije sadnje nije komplikovana; plodno tlo prvo treba prekopati, zatim usitniti frezom – kažu u Gradskom zelenilu Novi Sad.
Sadnice, prije sadnje, treba da budu orezane i zdrave
Nakon što ste izabrali mjesto i obradili zemlju, slijedi kopanje rupa, a veličina se određuje na osnovu korjena biljke. Rupa bi trebalo da bude duboka i široka na oko 30 centimetra, a razmak sadnje između dvije ruže je od 40-50 cm (čajevke), od 25 do 30 cm (mnogocvjetne), od 20 do 25 cm za patujaste ruže, a ukoliko planirate puzavičaste i ruže penjačice, njihov razmak treba da bude od 0,7 do jednog metra.
Kada kupujete sadnice, kažu u „Zelenilu“ vodite računa da su orezane, zdrave i spremne za sadnju.
Kada vrijeme bude idealno i kada krenete sa sadnjom, ruže izvadite iz kese, a koren potopite u sud sa vodom ili ih navlažite s mokrom krpom. Ukoliko želite da vam uspje korjen ruže ne smije da bude na suncu. Ukoliko se korjen osuši, najvjerovatnije da se sadnice neće primiti. Kada su svi ovi uslovi ispunjeni, ruže stavite u već pripremnjene jamice, gdje treba voditi račina da se ostavi mjesto za kalemljenje, koje bi trebalo da bude dva do tri milimetra iznad nivoa zemlje.
Kada zasadite ružu, ne preporučuje se pritiskanje zemlje rukama oko sadnice, jer se s tim može poremetiti dubina, a dešava se i da se pokidaju žilice oko korjena.
Kada se nagrne zemlja, oko sadnice rasporediti dve do tri kašike mineralnog đubriva, a zaliva se sve do momenta dok zemlja ne upije svu vodu. Ako je sušan period ruže treba zalivati jednom u 15 dana, ali tako što ćete pored humke iskopati kanalić u koji ćete sipati vodu.
Kada izbiju pupoljci, znači da ste uradili ‘veliki’ posao. Međutim, slijedi njihova njega, koja se sastoji u redovnom okopavanju, zaštiti od bolesti i štetočina i ljetnjoj rezidbi.

Namirnica koja tjera zmije

Ako želite da se zaštitite od zmija ovog proljeća, možda već imate rješenje u svojoj kuhinji! Ljudi tvrde da jedna obična namirnica može natjerati zmije da bježe glavom bez obzira.

Sa dolaskom toplijih dana, sve više vremena provodimo u dvorištu i bašti, ali to znači i veće šanse da naiđemo na nepoželjne goste – zmije!

Ako želite da ih držite podalje, postoje jednostavna i prirodna rješenja, a jedno od njih se nalazi u skoro svakoj kuhinji – soda bikarbona!

Ljudi na društvenim mrežama tvrde da je dovoljno posuti sodu bikarbonu oko bašte, dvorišta, garaže ili podruma kako bi zmije izbjegavale to područje.

„Zmije kada osete sodu bikarbonu, bježe kao lude!“, napisao je jedan korisnik Fejsbuka, dok drugi tvrdi da se nakon toga više nikada ne vraćaju.

Osim sode bikarbone, zmije ne podnose ni miris amonijaka. Staru krpu natopite amonijakom i ostavite na nekoliko mesta u dvorištu. Ova metoda se pokazala kao vrlo efikasna.

Takođe, možete koristiti sirće – pospite ga po ivicama bazena ili drugih vlažnih mesta gde bi se zmije mogle pojaviti.

Jedan neobičan, ali delotvoran trik je i ljudska kosa! Nakon češljanja, dlake sa četke pobacajte duž ograda i staza. Zmije ne vole miris kose i držiće se podalje.

Stručnjaci savjetuju dodatne mjere

Kako biste spriječili zmije da se uopšte pojave, važno je održavati dvorište urednim. Redovno kosite travu, uklanjajte kamenje i građevinski otpad kako biste im onemogućili skloništa.

Još jedno efikasno rješenje je naftalin. Stavite ga u plastičnu bocu sa rupicama i podignite iznad tla kako ga kiša ne bi isprala. Njegov jak miris zmije osjećaju izdaleka i neće se približavati vašem dvorištu.

Uz ove trikove, vaše dvorište će ostati bezbjedno i bez neželjenih gostiju ovog proljeća.

(Informer)

Đubriva KAN i ASN za prvu prihranu žitarica

0

Pravovremena prva prihrana važna je za sve žitarice, a naročito za ječam. Uz to što ova prihrana utiče na koncentraciju hlorofila u listu, intenzivniju fotosintezu i rast biljaka, njena presudna uloga je u formiranju primarnog i sekundarnog izboja u busu, koji predstavljaju produktivne vlati jer nose klas.

Izostanak ove prihrane ili pak kašnjenje u njenoj upotrebi najviše utiče na smanjenje potencijalnog prinosa zrna zbog manjeg broja klasova u žetvi. Optimalno vrijeme za prvu prihranu ne može se unaprijed preporučiti jer ovisi o vremenskim prilikama. Svakako treba izbjegavati prvu prihranu po hladnom vremenu i smrznutom tlu kada su biljke ionako u stanju mirovanja.

Temperaturni prag za kretanje vegetacije je 5ºC, a kretanjem vegetacije povećava se i potreba za hranivima tako da se ova temperatura smatra i pragom za primjenu prve prihrane. U prvoj prihrani preporučuje se primjena azotnih đubrivaa i to đubriva koja sadrže azot u amonijskonitratnom obliku, kao što su ASN i KAN.

ĐUBRIVO ASN

ASN je mineralno đubrivo koje sadrži 26 % azota, od čega je 20 % u amonijskom obliku, a 6 % u nitratnom. Uz azot sadrži i 15 % sumpora topivog u vodi. Kombinacijom ovih hraniva pospješuje se njihova iskoristivost. Poznato je da sumpor pospješuje usvajanje azota od strane biljaka, a osim toga primjenom ovog proizvoda omogućuje se i oslobađanje sekundarnih hraniva u tlu kao što su mangan, željezo i bor.

ĐUBRIVO KAN

KAN sadrži 27 % azota, od čega je 13,5 % u amonijskom obliku i 13,5 % u nitratnom obliku. Uz azot sadrži još (6,5 – 8,5) % kalcijuma i 4,8 % magnezijuma. Kalcijum je vrlo važan zbog održavanja strukture tla dok je magnezijum sastavni dio hlorofila i kao takvi korisni su i potrebni biljkama za njihov normalan rast i razvoj. S obzirom na sastav KAN ima prednost ako se primjeni na kiselim tlima jer će kalcijum blagotvorno djelovati na snižavanje kiselosti i povećanje dostupnosti hraniva biljkama.

Količina ASN-a ili KAN-a potrebna za prvu prihranu zavisi od puno faktora. Najvažniji su uzgajana kultura, količina padavina od sjetve do prve prihrane i izabrana sorta. Za prihranu pšenice primjenjuje se veće količine đubriva nego za prihranu ječma i drugih kultura sklonih polijeganju. Isto tako ukoliko je palo više oborina u periodu nakon sjetve pa do prve prihrane gnojidba mora biti pojačana. Ukoliko je izabrana sorata otporna na polijeganje također se može primijeniti veća količina azotnog đubriva. Svakako treba naglasiti da će za prvu prihranu biti sasvim dovoljno 40 – 60 kg/ha azota. To bi značilo 150 – 220 kg/ha ASN-a ili KAN-a.

Izvor: agroportal.hr