Naslovnica Blog Stranica 180

Kroton – Kako se gaji i razmnožava

Kroton je cvijet sjajnih listova nevjerovatnih boja, različitih oblika i veličina, čine ovu biljku veličanstvenom i jednom od omiljenih sobnih biljaka.

Kroton, botaničkog naziva Codiaeum variegatum, potiče iz Polinezije i standardna je pojava u tropskim krajevima, gdje u vrtovima može narasti u zimzelen grm visok šest metara.

U našim krajevima sasvim dobro uspijeva u saksijama i izgleda impresivno, bilo da se nalazi u kući tokom cijele godine ili na terasi od proljeća do jeseni.

Ljubitelj svjetlosti

Ova lijepa zimzelena biljka ima listove zelene, žute, narandžaste, bakrenocrvene boje, išarane žutim žilicama i zelenim, crvenim, ružičastim, bijelim, žutim ili smeđim šarama. Naličje lista je obično crvenkasto, a oblik lista varira od uskog, duguljastog, oblog, nazubljenog do kopljastog.

Da bi zadržao sve svoje boje, kroton mora biti postavljen na svijetlo mjesto i zaštićen od direktnih sunčevih zraka. Svjetlost hrani njegove boje i čini ga predivnim ukrasom u domu.

Redovno zalijevanje

Posadite ga u tresetni supstrat i redovno zalijevajte, bar dva do tri puta sedmično, jer kroton voli vlagu, posebno u proljeće i ljeto. Višak vode iz podloška obavezno prospite nakon desetak minuta. Od jeseni zalijevajte oskudnije, mlakom vodom, ali ne dopustite da se zemlja potpuno isuši i povremeno ga prskajte ako je vazduh suv.

Pročitajte: Biljke koje će oplemeniti svaki dom

Biljku treba redovno prskati za vrijeme rasta vodom i pri tome paziti da nije izložena sunčevim zracima, jer će na listovima ostati mrlje. Takođe je treba prihranjivati tekućim đubrivom za lisnate biljke i to svake dvije do tri sedmice.

Jednolična temperatura

Za pravilnu njegu krotona veoma je važna jednolična temperatura vazduha i zemlje, zimi od 16 do 18 stepeni Celzijusa. Temperatura ne smije biti niža od 13 i viša od 27 stepeni. Temperaturne razlike uzrokovaće propadanje biljke i opadanje listova. Ako se to ipak desi, biljku možete spasiti tako što ćete sredinom proljeća, u aprilu ili maju, podrezati stabljiku osam do 12 centimetara od površine zemlje, što će podstaći mlade izboje na rast.

Razmnožava se u proljeće

U proljeće ili rano ljeto vrši se razmnožavanje biljke reznicama. Vršne izboje dugačke desetak centimetara, sa dva para listova, odrežite, zaprašite drvenim ugljem i zabodite u vlažnu zemlju, prekrijte plastičnom folijom i pustite da se mlada biljka zakorijeni. Saksiju držite na svijetlom i toplom mjestu.

Pazite na nametnike, kao što su štitaste uši i crveni pauk, koji napadaju ovu biljku. Kroton dobro uspijeva i u miješanim nasadima, gdje se posebno ističu predivne boje njegovih listova.

Koja je razlika između smeđih i bijelih jaja?

Teško je pronaći namirnicu koja se može pripremiti na toliko raznovrsnih načina kao što je jaje.

Nezaobilazan je dodatak različitim tijestima, tjestenini, kremama za kolače i torte.

Osim što možemo birati između jaja iz slobodnog uzgoja i onih koje najčešće nalazimo u trgovinama, odabrati možemo i boju jaja – bijelu ili smeđu.

Iako možete pomisliti da se s bojom mijenja i sastav jaja, to nije slučaj. Boja kokoši određuje boju jajeta.

Bijele kokoši najčešći su tip u SAD-u i nose bijela jaja, dok su kokoši smeđeg perja češće u Evropi, pa tu prevladavaju i takva jaja. Razlike nema. I smeđa i bijela jaja iznutra su jednaka.

U Americi su smeđa jaja skuplja, pa se ondje često (pogrešno) smatraju kvalitetnijima, zdravijima ili ukusnijima. Naći se mogu i jaja koja imaju zelenkastu ili plavu nijansu, što ponovno određuje vrsta kokoši.

Razlike možemo pronaći ako uspoređujemo jaja iz slobodnog uzgoja s komercijalnima. U slobodnom uzgoju na manjim domaćinstvima kokoši snesu manje, jedu više te imaju veću slobodu kretanja, što utiče na izgled jaja iznutra. Što je boja žumanjka intenzivnija, odnosno ima tamniju narandžastu boju, to su veći izgledi da su ih snijele kokoši kojima je dopušteno slobodno kretanje.

Osim toga, jaja iz slobodnog uzgoja nešto su teža od kupovnih jaja iz trgovina te imaju deblju ljusku, što je korisno prilikom transporta jer teže pucaju.

2 BILJKE PREMA FENG ŠUIJU PRIVLAČE MNOGO NOVCA: Mnogo su dekorativne, a lako se održavaju

Bilje koje privlače novac po Feng Šuiju je dobro imati u kući, jer stvaraju dobru energiju za priliv novca!

Izbor cvijeća koje će se gajiti u bašti ili domu nerijetko se svede na estetski odabir, kao i izgled koji neko želi da postigne u domu. Naravno, prisutno je i pitanje veličine biljke i način njenog održavanja. Međutim, zelenilo u domaćinstvu ne samo da čisti vazduh i popravlja raspoloženje i atmosferu, već može i da donese prosperitet.

Cvijeće koje donosi novac veoma je popularno. Feng šui je umjetnost kojom možete da zaštitite svoj dom i u njega unesete bogatstvo. Prema ovom, naizgled bezazlenom, konceptu življenjamožete značajno da poboljšate kvalitet života, kao i standard.

Predstavljamo vam biljke kojima nećete samo održati ekološku ravnotežu u svom domu, već će vam donijeti i bogatstvo. Isprobajte!

ZAMIJA

zamija

Zamija je biljka veoma jednostavna za uzgoj i njegu u zatvorenim prostorijama. Njeni nevjerovatni listovi mogu da porastu i do tri metra. Odlično uspijeva u uslovima slabog ili jakog osvjetljenja, kao i sa čestim i rijetkim zalivanjem.

Zamija, poznata i pod botaničkim nazivom „zamioculcas zamiifolia“potiče iz Afrike. Raste slično kao palma i njeno stablo je prekriveno mesnatim listovima. Ova biljka cvjeta uglavnom samo kada se gaji na otvorenom, a i kada procvjeta, često se to ne primjećuje zbog specifičnih listova.

Ipak, ukoliko se odlučite na to da je uzgajate u domu, imajte na umu da dijelovi ove biljke mogu da butu toksični ukoliko se progutaju. Držite je dalje od djece ili kućnih ljubimaca.

Najviše joj prija temperatura u rasponu od 15 do 24 stepena, a nikako ne bi trebalo da je izlažete temperaturi nižoj od 8 stepeni. Jaka svjetlost joj prija, ali nije neophodna, jer ova biljka može da opstane i u lošijim uslovima.

Nemojte pretjerivati sa zalivanjem, već sačekajte da se zemlja na vrhu osuši, prije nego što dospijete još vode. Prekomjerno zalivanje može da prouzrokuje truljenje korena.

KRASULA

krasula
Foto: AgroSavjet/Krasula

Sukulentne biljke su veoma popularne, naročito zbog jednostavnog održavanja. Upravo je takva i krasula, poznatija i kao crassula ili pigmyweeds.

Postoji više od 350 vrsta krasule, a najpoznatija je krasula ovata (crassula ovata). Često se gaji kao sobna biljka, ali u tropskim klimatskim uslovima može da izraste u grm.

Razlikuju se jednogodišnje i višegodišnje krasule, zeljaste i drvenaste, a uglavnom su male i izgledaju kao puzavice.

Krasula potiče iz Južne Afrike, a fasciniraju neobičnom, upadljivom zelenom bojom.

S obzirom na to da im nije potrebno mnogo vode, krasule su biljke idealne za one koji zaboravljaju da zaliju svoje cvijeće. Veoma se lako razmnožavaju, pa čak i ako imate samo jedan list i posadite ga, velika je verovatnoća da će se primiti.

Krasule su osetljive na temperaturne promjene. Ukoliko je previše toplo, ona će se uspavati i donje lišće će biti mekano. Ukoliko je previše hladno, krasula neće napredovati u rastu.

Tokom ljeta, trebalo bi da ih čuvate u hladovini, ali imajte na umu da im je potrebno svjetlo kako bi imale prepoznatljivu zelenu boju. Najviše im prija jaka, ali indirektna svjetlost barem šest sati tokom dana. Ukoliko je postavite na prozor okrenut ka jugu – to je idealno.

Prija im zemljište koje se dobro drenira i odgovara im pijesak. Zemljište sa visokom Ph vrijednosti im neće odgovarati. Ujedno, trebalo bi ređe da ih zalivate, jer ovo cvijeće koje donosi novac ne voli previše vode. Sačekajte da se zemlja osuši prije dolivanja vode. Aktivno rastu tokom proljeća, dok u jesenjim mjesecima miruju.

Kako će se zahlađenje odraziti na uranjenu vegetaciju voćki?

Svako zadržavanje vode duže od tri dana može dovesti do propadanja stabala. Dobra vijest je da će najavljeni snijeg, umanjiti te efekte.

Voćke su već krenule s vegetacijom, naročito koštičave vrste, zbog čega će hladnije vrijeme u narednim danima dobro doći svim vrstama i usporiti fiziološke procese u biljkama.

Dugotrajnim toplim periodom praćenim neuobičajeno visokim temperaturama najviše su bile pogođene koštičave voćne vrste na višim nadmorskim visinama i to zbog jačeg sunčevog zračenja i bolje osunčanosti.

Potrebno obaviti prskanje breskvi

Voćke, odnosno cvjetni i lisni pupoljci su trenutno u stanju u kojem inače budu krajem februara. Zabilježeno je listanje i cvjetanje šljiva, kajsija i breskvi. I cvjetni pupovi jabuka, krušaka i trešanja takođe su krupniji i samo što se nisu počeli otvarati. Zbog toga su mnogi uzgajivači krušaka i jabuka prekinuli rezidbu jer se plaše ranijeg kretanja vegetacije.

Većina će sa rezidbom krenuti od faze mišjih ušiju. Pošto breskva, kao koštičava voćka, među prvima kreće s vegetacijom, već sad je potrebno, odnosno, čim prođe ovaj hladan period, odraditi tretman bakarnim sredstvima protiv kovrdžavosti listova breskve, Taphrina deformans. Izvjesno je da će ove godine doći do ranijeg pucanja vrhova pupoljaka na breskvama zbog čega je neophodna zaštita. Inače, ovaj tretman trebalo bi da se radi od prve polovine februara, ako su normalne vremenske prilike.

Opasne podzemne vode

Najnepovoljniji vremenski uslovi za voćare su više temperature i velike količine padavina. Zato će hladnije vrijeme praćeno nižim temperaturama biti od velikog značaja za voćare jer će prekinuti vegetaciju i umiriti voćke. Snijeg je odličan izolator i takođe djeluje na kasnije kretanje vegetacije. U nižim područjima, naročito u blizini rijeka, gdje su se magla i niže temperature duže zadržavale, stanje pupova je bolje.

Međutim, upravo u tim područjima, visok nivo podzemnih voda, uslijed obilnih padavina, doveo je do zadržavanja vode na površini zemljišta zbog čega može doći do asfiksije, odnosno, gušenja korijena voćaka. Ovome su naročito izložene mlađe voćke koje imaju plitak i nerazvijen korijen.

Svako zadržavanje vode duže od tri dana može dovesti do propadanja stabala. Dobra vijest je da će najavljeni snijeg, ako ostane duže na površini, umanjiti efekte zadržavanja vode, a naročito će biti dobro ako uslijede niske temperature zbog kojih će doći do smrzavanja zemljišta i sniježnog pokrivača.

Magična valerijana: ublažava napetost i pomaže kod poremećaja sna

Valerijana raste kao samonikla biljka na livadama sa više vlage, pored rijeka i potoka. Uglavnom se koristi njena tinktura kao efikasan lijek za smirenje i opuštanje, i ublažavanje stresa i anksioznosti.

Valerijana, čiji su narodni nazivi još i odoljen i macina trava, je zeljasta biljka iz porodice Valeranaceae koja raste na čitavom području Evrope, kako na vlažnim livadama, tako i na planinama, na suvim i kamenitim podlogama. Višegodišnja je biljka, sa trajnim korenom koji pušta mnogo izdanaka. Stabljike mogu dostići visinu i preko jednog metra, cjevaste su i izbrazdane dok su listovi neparno perasto složeni, lancetastog oblika i nazubljeni po obodu. Blijedo ružičasti sitni cvjetovi, ljevkastog oblika sakupljeni su u štitoliku cvast.

Tinktura valerijane vijekovima se upotrebljava kao dobar i efikasan lijek za smirenje, protiv napetosti, stresa i nesanice. Savremena medicina dokazala je njenu efikasnost i što je veoma važno, bezbednost korišćenja ove biljke u borbi protiv stresa – bolesti vremena u kom živimo.
Interesantna činjenica je da muškarci i psi ne vole njen miris, dok ga žene (baš kao mačke) vole. Taj neobični miris valerijane potiče od etarskog ulja koje sadrži monoterpene (uglavnom borneol) i seskviterpene.

Pored etarskog ulja valerijana sadrži i iridoidna jedinjenja (valopterijate). Ispitivanjem ovih aktivnih supstanci došlo se do zaključka da kada su uzeta pojedinačno imaju deleko manji efekat nego kada se uzmu u kombinaciji u kojoj se nalaze u biljci. Dakle, uvijek je bolje upotrebiti čaj ili tinkturu valerijane. Čaj i tinktura se prave od rizoma i korenja valerijane koje je najbolje koristit svježe ili veoma pažljivo osušene na promajnom mjestu. Korijen valerijane gubi efikasnost ako je izložen temperaturi višoj od 40 stepeni ili velikoj vlažnosti.

Tinktura valerijane pomaže kod poremećaja sna, mada treba reći da je potrebno određeno vrijeme da se njen efekat primijeti (poboljšanje nastaje obično nakon nedelju dana). Tinktura valerijane dobar je lijek i protiv nervoze, napetosti i anksioznosti kada se kombinuje sa matičnjakom i kantarionom. Ako se odlučite da napravite čaj za miran san od valerijane, dobro je da je pomiješate sa šišaricama hmelja i mirođijom. Valerijana ne izaziva naviku ni kada se upotrebljava duže vrijeme. Neželjene pojave su veoma rijetke pa valerijana spada u red bezbednih biljaka. Ipak, ne preporučuje se djeci mlađoj od 5 godina, trudnicama i dojiljama.

Osim izarazitog djelovanja na nervni sistem, etarsko ulje valerijane pokazuje i jak antioksidantni efekat, a laboratorijskim istraživanjima potvrđeni su njegovi antibakterjiski i antigljivični efekti.

U upotrebi još od Antičkog doba, u vrijeme Hipokrata, valerijana je važila kao ljekovita biljka namenjena uglavnom za tretman ginekoloških problema. Tokom srednjeg vijeka, u spisima Hildegarde iz Bingena njena upotreba se preporučuje za olakšanje tegoba kod gihta, dok se u kasnijim zapisima, tokom XVI i XVII veka pominje njena efikasnost kod disajnih tegoba, za poboljšanje vida, za ublaženje glavobolja, kašlja i za zarastanje ubodnih rana.

Riješite se mirisa bijelog luka sa ruku uz pomoć ovih sjajnih trikova!

Korišćenje bijelog luka prilikom kuvanja može biti vrlo neprijatno, naročito ako se uzme u obzir činjenica da njegov miris dugo ostaje na rukama predmetima koji su dolazili u kontakt sa ovim povrćem.

Ako želite da sa dlanova odstraniti miris bijelog luka rukama trljajte peršun. On će uspješno pomoći da se sakriju tragovi pripreme hrane.

Pročitajte:

Poslije trljanja operite ruke. Ako je miris još tu, ruke protrljajte sa malo kuhinjske soli.

Kada je pitanju zadah sa ukusom luka onda je najdjelotvornije da izgrickate zrno crne kafe, a dom ćete osvježiti najefikasnije tako što ćete poprskati osvježivač sa mirisom ružine vodice.

Pet razloga zašto treba piti rasol

Ima onih koji su odavno upoznati s blagodatima ovog napitka, no mnogi i dalje ne znaju koje sve zdravstvene dobrobiti ima.

Kupus je namirnica koja je vrlo zdrava za nas, no još je zdraviji kada je ukiseljen jer tada postaje još jači saveznik u čuvanju našeg organizma od raznih zdravstvenih problema. Prilikom kiseljenja zelje iz sebe ispušta tekućinu, a to zanemareno blago u narodu je poznatije pod nazivom – rasol. Ima onih koji su odavno upoznati s blagodatima ove tekućine, no mnogi i dalje ne znaju koje sve zdravstvene dobrobiti ima, piše Healthline.

Jača imunitet

Konzumiranje rasola posebno se preporučuje tokom hladnijih mjeseci. Jesen i zima sa sobom donose razne bakterije i viruse koji izazivaju zdravstvene probleme, a rasol je prepun tvari koje jačaju naš imunitet. Vitamin C, vitamin B, kalcij, magnezij, željezo i cink samo su dio bogatstva koje se krije u ovom napitku.

Reguliše probavu

Imate problema sa zatvorom crijeva? Riješiće ih čaša rasola. Dobre bakterije koje nastaju u rasolu prilikom fermentacije unose balans u crijevnu floru i održavaju je zdravom.

Pročitajte: PIJETE RASOL OD KUPUSA – To može biti opasno, evo šta…

Olakšava mršavljenje

Rasol je niskokalorična namirnica, a istodobno sadrži mnogo vlakana i vitamina te djeluje kao probiotik, zbog čega se pokazuje kao odličan dodatak prehrani prilikom dijete. Dovoljno je zasitan da može zamijeniti jedan međuobrok te učinkovito redukuje nezdrave masnoće.

Ublažava mamurluk

Ako ste slučajno popili previše gin-tonika sa drugaricama sve nuspojave zabavnog izlaska ublažićete rasolom. On će ekspresno nadoknaditi izgubljene elektrolite i pomoći u hidrataciji organizma.

Jača kosti

Važnu ulogu u zdravlju naših kostiju ima vitamin K2. On aktivira proteine koji pomažu u apsorpciji kalcija, čovjeku neophodnog minerala koji hrani kosti. Upravo se u rasolu i kiselom zelju nalazi vitamin K2, prenosi Večernji list.

Kandi ili pogača – nužno zlo u ishrani pčela tokom zime

U zavisnosti od lokacije i umješnosti pčelara da pripremi svoja pčelinja društva za zimovanje, količina hrane u košnicama je različita. Oni koji su računali na povoljne vremenske prilike i pozne unose, a gdje se nisu desili, ustanoviće nedostatak zimnice, što ozbiljno ugrožava prezimljavanje.

Tradicija dobre prakse dugogodišnjih pčelara nas upućuje na to da o zimovanju valja misliti još kada se zavrti centrifuga poslije bagremove paše. Tada se priprema prava zimnica, odlažu ramovi ovog predivnog meda bogatog čistom energijom, svarljivog bez ostataka. Ramovi poklopljenog bagremovog meda biće blagodet i pčelama i njihovom vlasniku kada hrane počne da ponestaje. Ulaganjem u košnicu unosimo neophodnu hranu i sigurnost da će društvo s proleća krenuti u intenzivan razvoj. Međutim, neuki ili nemarni pčelari, u želji da ostvare značajne prinose, u glavnoj kvalitetnoj paši opljačkaju košnice i tada je nužno zlo „kandi“–šećerno-medno testo ili pogača, kako je već odomaćeni naziv.

Mnogo je proizvođača pogača koje se mogu povoljno nabaviti, kako u prodavnicama pčelarskih potrepština tako i organizovano preko društava pčelara, ili na nekoj od sve brojnijih pčelarskih manifestacija, koje počinju s jeseni i traju tokom čitave zime. Za mali broj košnica, u skučenom stambenom prostoru, to i jeste pravo rješenje. Oni pčelari koji imaju uslova i iskustva uvijek radije reše da pogače naprave sami, prema nekoj sopstvenoj recepturi „male tajne velikog majstora“. Koji su uobičajeni, često korišćeni recepti?

Pročitajte: Terapija pčelinjim otrovom protiv artritisa

Šta je potrebno za pripremu pogače

Za spravljanje pogača potrebno je nabaviti šećer u kristalu, limun i voćno sirće. Samo pripremanje je vrlo jednostavno. U veliku posudu stavi se pet kilograma šećera i litar vode. Na tihoj vatri se neprekidno meša. Kada se masa dobro zagreje i postane tečna, dodaje se jedna kašika sirćeta. Tokom kuvanja pojaviće se pena i nju treba skidati.

Za probu je potrebno napraviti žičani krug, veličine metalnog novčića, sa produžetkom za koji se drži. Ovo najviše liči na dječju igračkicu kojom se prave mjehuri od sapunice. Ako se u otvoru stvara opna, sirup je gotov i treba ga ukloniti sa vatre, preručiti u čistu posudu i nastaviti sa miješanjem. Sirup se hladi do oko 50 stepeni, odnosno do temperature kada možemo da u njega stavimo prst, a da se ne opečemo. Tada se dodaje sok od jednog limuna i nastavlja da miješa sve dok se ne oformi fondan. To je bijela čvrsta masa, slična dobro kristalisanom medu. Prilikom spravljanja mase bitno je da šećer ne zagori i da ostanu kristali. Dva do tri kilograma fondana biće dobra dopuna zimnici pčelinjeg društva. Pčele će pogače trošiti zavisno od zaliha prirodne hrane. Ovako pripremljene mogu se koristiti do proljećnih dana kada će moći da se interveniše sirupom, a počeće i prvi svježi unosi.

Evo još jednog recepta za meki kandi, uz korišćenje meda. Potrebno je u dva litra meke vode dodati 10 kilograma šećera i 1,2 kilograma meda. Smesa se zagreva do temperature od 120 stepeni uz stalno intenzivno miješanje. Potom se zagrijevanje prekida i dodaje još pet kilograma meda, ne prekidajući mešanje. Kako se masa hladi, ona počinje da bijeli i dobija oblik meke, sitno kristalisane mase.

Pročitajte: Potrebe pčela za vodom

Recept sa šećerom u prahu

Ukoliko postoje uslovi da se šećer lako samelje, možda je najjednostavniji recept koji se sastoji samo od šećera u prahu i zdravstveno sigurnog meda sa sopstvenog pčelinjaka, po mogućnosti laboratorijski pregledanog, što važi i za prethodni recept. Komponente se miješaju u odnosu jedan kilogram šećera sa trećinom kilograma toplog meda. Masa se rukama mijesi kao hljebno tijesto dok ne dobije čvrstoću da može da zadrži oblik i da se ne lijepi za prste.

Pogače, bilo da se kupuju ili prave, dodaju se u zavarenim plastičnim vrećicama. Prije dodavanja treba sa donje strane isjeći otvor u trakama širine oko dva centimetra i postaviti ih tako da prorezi budu popreko na pravac pružanja ramova i ulica pčela.

Osim toga, važno je samo rasjeći najlon, bez otvaranja, po čitavom obodu. Kada se pogača doda i legne na satonoše, pčele će je vremenom olijepiti propolisom čineći da taj kilogram šećernog tijesta obezbjeđuje dodatnu toplotnu stabilnost. Međutim, kada se pogača potroši, treba je zameniti, a to znači da se stari najlon mora skinuti. To je moguće jedino kidanjem propolisa uz potresanje unutrašnjosti košnice i uznemiravanje pčela. Ako je folija prethodno isječena, zamjena postaje laka i neprimjetna, jer se samo uklanja gornja folija i na njeno mjesto stavlja druga pogača kojoj je uklonjena polovina folije.

Pogače obavezno treba da budu meke, jer će od onih tvrdih pčele imati više štete nego koristi. Razlog je jasan: da bi od kristalisane šećerne mase pripremile sebi hranu koju mogu da pojedu, moraju joj dodati dosta vode do koje u hladnim zimskim danima ne mogu da dođu. Sjetimo se da je u zrelom medu gotovo petina voda.

ZAŠTO SE DODAJE SIRĆE PRILIKOM KUVANJA CVEKLE – Trik za koji ne znaju svi, a odličan je

Da li ste znali da sok od cvekle može zaštiti i popraviti imunitet efikasnije od svih suplemenata, hrane i čajeva zajedno? 

Vjerovali ili ne, ali sok od cvekle posljednjih godina postao je omiljeni prirodni lijek za imunitet širom svijeta. Činjenica da je ova korjenasta biljka izuzetno zdrava i veoma bogata kalcijumom, gvožđem i vitaminom A, čine cveklu najboljim prirodnim sredstvom za bolje zdravlje.

Pročitajte: Vitaminski džem – Cvekla, jabuka, mrkva i limun

ZAŠTO SE DODAJE SIRĆE PRILIKOM KUVANJA CVEKLE?

Cvekla postaje sve popularnija i u ishrani, pa se tako dodaje u mnoga jela. Kuvanje cvekle jeste jednostavno, ali postoji jedan trik koji će je učiniti ukusnijom i koji će joj pojačati boju. Često se dešava da je ljudi peku u rerni kako bi zadražala sve svoje vitamine, ali ako dodate sirće u vodu u kojoj se kuva, dobićete isti efekat.

Sirće je dobro poznati „fiksator boja“ koji se često koristi u kuvanju. Dodavanje malo tečnosti u šerpu pomoći će očuvanju sjaja cvekle i poboljšanju njenog ukusa, a takođe će sačuvati sve vitamine. Obratite pažnju da ga pravilno unesete. Čeka se 10 minuta prije kraja kuvanja, a zatim se sipaju 2 kašike.

Pročitajte: Cvekla u tegli – Bez konzervansa, može se odmah jesti

Većina ljudi ih skladišti pogrešno – Uz ovaj trik banane ostaju svježe do dvije nedjelje

Većina ljudi banane čuva u činiji za voće zajedno sa drugim, ali u roku od nekoliko dana kora promijeni boju, jer počne da sazrijeva, a do kraja nedjelje može da postane tamnosmeđa i gnjecava. U pokušaju da se smanji broj nepojedenih i bačenih banana, pronašli smo trikove za usporavanje procesa sazrijevanja.

Obavezno izvadite banane iz plastičnih kesa u koje su upakovane, jer će plastika zadržati vlagu koju banane otpuštaju kroz etilen dok sazrijevaju, uzrokujući da sazrijevaju još brže.

Odložite ih na pravo mjesto u kuhinji

Čuvajte svoje banane na radnoj površini ili negdje na sobnoj temperaturi i dalje od vlage, sunčeve svjetlosti i previsokih temperatura dok sazrijevaju.

Sve tople površine ubrzaće proces sazrijevanja, stoga izbjegavajte da čuvate u blizini šporeta/toplih uređaja.

Pročitajte: Boja kore banane otkriva kako će ona uticati na vaš organizam

Odvojte ih od ostalog voća i nakačite

Držanje banana obješenih može vam pomoći da ih očuvate svježim, budući da će svako oštećenje ili izlaganje samog mesa banane kisiku ubrzati sazrijevanje. Kačenje banana omogućuje vazduhu da se slobodnije kreće oko banane i potiče etilen da se udalji od voća.

Kačku za banane možete da napravite sami tako da ispod kuhinjskog elementa postavite malu kukicu.

Pročitajte: Vratite cvijeće u život pomoću kore od banane – 4 trika da vaše biljke budu kao iz botaničke bašte

Peteljke zamotajte u prozirnu foliju

Kuglice za apsorpciju etilena

Majk iz Kitchen Tips Online eksperimentisao je s kuglicama za upijanje etilena kako bi smanjio brzinu sazrijevanja banana.

Kuglice su stavljene u hermetički zatvorenu posudu s nekoliko banana i držane u frižideru. Rezultati su upoređeni s hrpom banana koje su bile ostavljene na kuhinjskom pultu bez kuglica za upijanje etilena.

Do 12. dana, banane u hermetički zatvorenoj posudi s kuglicama za upijanje etilena još su imale malo zelene boje na sebi. Do 15. dana banane su bile još uvijek jestive.