среда, септембар 10, 2025
spot_img
Naslovnica Blog Stranica 18

Upozorenje čuvenog baštovana za sve koji imaju ruže: Uradite ovo u februaru

Ako imate ruže u svojoj bašti, sada je vrijeme da krenete u akciju. Februar je idealno vrijeme za orezivanje ruža prije kraja zime. Ako to ne učinite, mogli biste se suočiti sa lošim cvjetanjem ili, u najgorem slučaju, smrću vaših omiljenih biljaka.

Rezidba ne samo da podstiče zdraviji rast, već je i ključna za zaštitu ruža od bolesti koje ih mogu ozbiljno ugroziti.

Zašto je obrezivanje ruža u februaru važno?

Ruže su nesumnjivo jedno od najomiljenijih i najprepoznatljivijih cvijeća u baštama, koje su poznate po svom lijepom, slojevitom cvjetanju. Bilo da su crvene, roze, bijele ili rijetkih nijansi poput narandžaste i žute, ruže su centar svake bašte. Međutim, čak i najljepše ruže mogu podleći bolestima i štetočinama ako im se ne poklanja redovna pažnja i briga, piše Express.co.uk.

Ruže treba rezati krajem zime, neposredno prije početka novog rasta. Za one koji žive južnije, februar je najbolje vrijeme za rezidbu, dok će baštovani u hladnijim oblastima, poput sjevera, možda morati da sačekaju do marta. Ovaj period rezidbe je ključan iz nekoliko razloga, uključujući poboljšanje zdravlja biljke i uklanjanje mrtvih ili bolesnih dijelova koji bi mogli da ometaju njen razvoj.

Prednosti rezidbe

Jedna od glavnih prednosti obrezivanja ruža je to što podstiče jači, zdraviji rast biljke. Redovno orezivanje omogućava ruži da usmjeri svoju energiju ka najjačim stabljikama i najplodnijim cvjetovima, umjesto da troši resurse na mrtve ili bolesne dijelove. Takođe poboljšava cirkulaciju vazduha oko biljke, smanjujući rizik od gljivičnih infekcija i bolesti koje napreduju u vlažnim, zagušljivim uslovima.

Oboljele stabljike i listovi mogu značajno oslabiti ruže i čak dovesti do uginuća ako se ne liječe na vrijeme. Neke od najčešćih bolesti na koje treba paziti su crna pjega ruža, uvenuće grana i bolest tla pri ponovnoj sadnji.

Crna pjega ruža je gljivična bolest koja uzrokuje pojavu crnih ili ljubičastih mrlja na listovima, slabe biljku i smanjuju njenu sposobnost fotosinteze. Ako primijetite ovu bolest, odmah uklonite oboljelo lišće i obezbijedite da se svo otpalo lišće ukloni sa zemlje kako biste spriječili širenje infekcije. Kada zalivate ruže, pokušajte da zalivate samo osnovu biljke i izbjegavajte natapanje listova.

Do sušenja grana obično dolazi kada je biljka izložena stresu zbog nepovoljnih vremenskih uslova ili loše njege, što rezultira odumiranjem pojedinih grana ili dijelova biljke. To se često dešava na starijim stabljikama koje su bile zanemarene ili na biljkama izloženim jakom vjetru i niskim temperaturama.

Bolest presađivanja zemljišta nastaje kada se ruže sade na istom mjestu bez odmaranja tla, što može dovesti do slabog rasta korijena i sveukupne oslabljene biljke.

Rezidba pomaže u prevenciji ovih bolesti uklanjanjem zaraženih dijelova i poboljšanjem opšteg zdravlja grma ruže. Tokom rezidbe, važno je ukloniti sve bolesne ili previše guste grane kako biste spriječili širenje bolesti.

Kako pravilno orezati ruže

Obrezivanje može izgledati komplikovano, ali uz malo znanja i pravi pristup, vaše ruže će cvjetati dugi niz godina. Ekspert za baštovanstvo Alan Tičmarš naglašava važnost rezidbe za dugoročno zdravlje ruža. Prema Tičmaršu, obrezivanje nije samo pitanje kontrole veličine grmlja, već ima ključni uticaj na njegovu vitalnost, snagu i cvjetanje.

Tičmarš objašnjava da se stabljike ruže, poslije nekoliko godina cvjetanja, iscrpljuju, što smanjuje njihovu sposobnost da proizvode nove cvjetove. Orezivanje podmlađuje biljku tako što podstiče razvoj novih pupoljaka koji će zamijeniti starije, manje produktivne stabljike. Ovaj proces osigurava da ruža ostane zdrava i bujna.

Prilikom rezidbe, Tičmarš preporučuje da rez bude nekoliko milimetara iznad pupoljaka, pod blagim uglom nagnutom od pupoljaka. Ovo osigurava da rez štiti pupoljak, sprečava oštećenja i podstiče zdrav rast. Izbjegavajte sječenje preblizu pupoljku jer to može da ošteti, ali nemojte sjeći ni predaleko, jer to može da stvori suv čvor koji bi mogao spriječiti razvoj novog izdanka.

Dodatni savjeti za obrezivanje

Evo još nekoliko važnih savjeta koje treba imati na umu prilikom rezidbe ruža u februaru:

Koristite oštre alate – Uvijek koristite oštre i čiste makaze za rezidbu da biste napravili precizne rezove. Tupi alati mogu slomiti stabljiku i povećati rizik od bolesti.

Uklonite mrtve i bolesne dijelove – Uvijek uklonite sve mrtve, bolesne ili oštećene grane prilikom rezidbe. Ovo će smanjiti rizik od gljivičnih infekcija i poboljšati protok vazduha oko biljke.

Oblikujte grm – Ciljajte na otvoren oblik vaze prilikom rezidbe, tako da svjetlost i vazduh mogu da dođu do unutrašnjih grana, što je ključno za zdrav rast.

Dodajte malč nakon rezidbe – Nakon što ste obavili rezidbu, dodajte sloj malča oko osnove biljke kako biste zadržali vlagu, suzbili korov i zaštitili korijenje od ekstremnih temperaturnih promjena.

Obrezivanje ruža u februaru je neophodno da bi vaše biljke bile zdrave i bujne tokom cijele godine. Ne samo da podstiče snažan rast i lijepo cvjetanje, već i štiti biljke od bolesti koje bi ih mogle uništiti. Pravilnim obrezivanjem podstičete ruže da napreduju i daju svoje prepoznatljivo ljetnje cvijeće svake godine. Bez obzira na to da li ste iskusan baštovan ili početnik, obrezivanje ruža je suštinski zadatak koji će vam donijeti bogatstvo raskošnog cvjetanja i zdraviju baštu, prenosi Zadovoljna.

Najbolji i najgori susjedi za salatu: Koje biljke saditi, a koje izbjegavati?

Sadnja povrća u bašti zahteva pažljivo planiranje, a pravilan odabir biljaka koje rastu u blizini može značajno uticati na zdravlje i prinos useva.

Salata je omiljena kultura mnogih baštovana, a uz dobar odabir biljnih “komšija” može se poboljšati njen rast, zaštita od štetočina i ukus.Donosimo vam listu najboljih biljnih saveznika za salatu, kao i nekoliko korisnih saveta za uspešan uzgoj.

Najbolji susedi za salatu

Šargarepa – Ove dve biljke odlično sarađuju jer salata štiti zemljište oko šargarepe, sprečava isušivanje i smanjuje rast korova.

Rotkvice – Brzo rastu i ne ometaju razvoj salate, a istovremeno mogu pomoći u odbijanju štetočina.

Crni i beli luk – Njihov jak miris odbija mnoge štetočine koje napadaju salatu, poput lisnih vašiju.

Kelj i druge kupusnjače – Salata može ispuniti prostor između ovih većih biljaka, čime se optimalno koristi površina bašte.

Jagode – Salata i jagode dobro funkcionišu zajedno, jer ne ometaju rast jedna drugoj i pomažu u zadržavanju vlage u zemljištu.

Pročitajte: Čudesno povrće: Jednom ga posadite i godinama ubirete plodove

Bosiljak i mirođija – Ove aromatične biljke ne samo da poboljšavaju ukus salate, već i odbijaju određene štetočine.

Biljke koje ne treba saditi pored salate

Iako salata dobro raste uz mnoge biljke, postoje i one koje mogu negativno uticati na njen razvoj:

Peršun – Može usporiti rast salate i iscrpiti hranljive materije iz zemljišta.

Celer – Takmiči se sa salatom za hranljive sastojke i prostor.

Previše kupusnjača – Iako kelj može biti dobar sused, prevelik broj kupusnjača može iscrpiti tlo i privući zajedničke štetočine.

Saveti za uspešan uzgoj salate

Redovno zalivanje – Salata voli vlagu, ali izbegavajte prekomerno natapanje kako ne bi došlo do truljenja.

Malčiranje – Pomaže u očuvanju vlage u zemljištu i sprečava rast korova.

Postepena sadnja – Sejte salatu u različitim vremenskim razmacima kako biste osigurali stalnu berbu.

Prirodna zaštita – Koristite biljne repelente, poput nema ulja i aromatičnih biljaka, za zaštitu od štetočina.

Pravilnim kombinovanjem biljaka, vaša bašta će biti zdravija, a prinos bogatiji!

Izvor:najzena.alo.rs

Tečnost koja ostane nakon ručka odlična je za njegu biljaka

Na internetu danas postoji mnogo savjeta, preporuka i recepata za njegu biljaka, a mnogi od njih uključuju sastojke koje biste inače bacili.

Vjerovatno ste čuli da biljke možemo njegovati korom od banane, ljuskom jajeta ili pivom, ali možda će vas iznenaditi podatak da hranljivu tečnost možemo napraviti i od ostataka tjestenine.

Ako vam je od ručka ostalo malo kuvane tjestenine, nemojte je baciti, već brzo i jednostavno pripremite hranjivu tečnost za biljke.

Kako pripremiti tečnost?

Sve što je potrebno da uradite jeste da u posudu od blendera stavite kuvanu tjesteninu do jedne četvrtine i sipate vodu sve do vrha. Nakon blendiranja ste dobili hranljivu tečnost za svoje biljke, kaže stručnjakinja s edukativne platforme „Trag biljke„.

Integralna tjestenina sadrži lutein i zeaksantin, koji podižu imunološki odgovor biljaka, a bijela tjestenina sadrži folate koji su zaslužni za rast biljaka. Tu su još brašno, šećer i jaja, koji su takođe zaslužni za rast i zdravlje biljaka, objasnila je stručnjakinja i dodala da jedan litar pripremljene tečnosti treba pomešati s deset litara vode.

Tom tečnošću možete zalivati sobne biljke, ali i biljke u dvorištu.

Osim tjestenine, za zalivanje biljaka možete koristiti i skrobnu vodu.

Prirodno đubrivo

Tokom kuvanja tjestenina otpušta skrob u vodu, obogaćujući je vitaminima i mineralima. Ta skrobna voda može poslužiti kao prirodno đubrivo, podstiče rast i zdravlje biljaka. Stručnjaci ističu da zalivanje biljaka vodom od tjestenine nema mana, već samo prednosti.

Važno je napomenuti da, ako želite skrobnu vodu da koristite za biljke, ne treba da je posolite pre kuvanja tjestenine. Treba da je ohladite na sobnoj temperaturi prije korišćenja.

Korišćenjem tih jednostavnih trikova ne samo da smanjujete otpad, već i pružate svojim biljkama prirodne i efikasno izvore hranljivih materija.

Sljedeći put kada budete kuvali tjesteninu, sjetite se da tečnost koju obično bacate može biti pravi eliksir za vaše zelene ljubimce.

Izvor: Zadovoljna.hr/L.Š.

Čudesno povrće: Jednom ga posadite i godinama ubirete plodove

Iako je rad u bašti za istinske baštovane prava uživancija i opuštanje, većina je ipak bar jednom pomislila kako bi bilo divno imati u bašti biljke koje na zahtijevaju puno truda, a obilno daju plodove.

Dobra vijest je da takve biljke – postoje. Riječ je o višegodišnjim biljkama koje, nakon što ih jednom posadite, godinama daju plodove.

Izdvajamo sedam takvih baštovanskih čuda.

Špargla

Špargle su jedna od najpoznatijih višegodišnjih povrtarskih kultura. Iako im treba dvije do tri godine da se razviju do pune produktivnosti, jednom kada se ukorijene, mogu da rađaju i više od 20 godina. Najbolje uspjevaju na sunčanim mjestima s dobro dreniranim tlom.

Rabarbara

Rabarbara je biljka koja se uzgaja zbog svojih mesnatih stabljika koje imaju osvježavajući, kiselkast ukus. Može ostati na istom mjestu decenijama, a s vremenom postaje sve jača i rodnija. Jednom posađena, zahtijeva minimalnu njegu osim povremenog đubrivnog prihranjivanja.

Ren

Ren je nezaobilazan u mnogim baštama jer, ne samo da je ukusan dodatak jelima, već je i vrlo otporan na razne uslove. Brzo se širi, pa je najbolje saditi ga na mjesto gdje nećete morati često da ga premiještate. Korijen se vadi po potrebi, a biljka se sama obnavlja.

Čičoka

Poznata i kao jerusalemska artičoka, čičoka je višegodišnja biljka koja se uzgaja zbog svojih hranjivih gomolja. Vrlo je otporna i lako se širi, pa je najbolje saditi je na kontrolisanom prostoru. Može opstati u bašti decenijama bez posebne njege.

Vlašac

Ovaj aromatični član porodice luka raste godinama na istom mjestu i izuzetno je zahvalan za uzgoj. Osim što je odličan dodatak raznim jelima, vlašac privlači korisne oprašivače. Jednostavno se obnavlja i može se brati tokom cijele sezone.

Zelje

Kiselica je zeljasta biljka s blagim kiselkastim ukusom, koja se često koristi u supama, salatama i umacima. Kada se jednom posadi, svake godine iznova niče i daje svježe listove bez potrebe za ponovnom sjetvom.

Zimski poriluk

Za razliku od običnog poriluka, zimski poriluk može opstati više sezona i sam se razmnožavati. Ne mogu mu nauditi niti vrlo niske temperature. Njegovi izdanci ostaju u tlu i svake godine ponovo niču, omogućujući vam svježe stabljike tokom cijele sezone, prenosi Superžena.

Zaštita voćaka u cvatnji

Sušenje mladica očituje se u cvatnji i odmah iza cvatnje. Mladica procvate, ali tad veći ili manji broj cvjetova počinje naglo smeđiti, sušiti se i propadati. Mladica se osuši.

Mnogi ljudi ne znajući za uzrok svode to na hladnoću ili mraz. Međutim, ako se radi o mrazu, onda se suše svi cvjetovi jedne voćke, a u ovom slučaju se suše samo cvjetovi na pojedinim mladicama. Broj tako osušenih mladica s cvjetovima može na stablu biti velik, pa čitava voćka ima žalostan izgled jer je zahvaćena u punoj cvatnji. Roda, naravno, nema. Najkritičnije je upravo razdoblje cvatnje kad je kišovito i prohladno vrijeme s velikom količinom vlage.

Kad voćka prođe fazu cvatnje i plodovi malo narastu, nema više mogućnosti prodora gljive u mladicu. Ako su suhi i povoljni uvjeti u vrijeme cvatnje, ne dolazi do zaraze i te godine nema sušenja mladica. U slučaju uzastopnog ponavljanja kišovitog vremena više godina u vrijeme cvatnje, stradaju mladice, javlja se smolotok i voćka polagano slabi i suši se. To se najčešće događa kod breskve, marelice i višnje, a daleko slabije je izraženo kod trešnje i šljive.

Pročitajte: Emulzija za prskanje voća za sve one koji ne koriste hemiju

Prvi dio zaštite odnosi se isključivo na preventivne mjere suzbijanja, budući da bolest nije lako suzbiti, posebno ne u kišnim uvjetima i još k tome pogoditi pravu potfenofazu cvatnje prigodom tretiranja.Dakle, potrebno je odstraniti sve suhe i polusuhe grančice s koštunjavih voćaka. Čak i deblje grane. Odstraniti i do 20 cm ispod suhog dijela jer gljiva ide dosta duboko u drvo.

Koštunjave voćke se mogu rezati u vegetaciji, tako da ne bi to trebalo ostavljati za proljetnu rezidbu, već za ljetnu. Dalje, obvezno se moraju skinuti i spaliti ili zakopati svi mumificirani plodovi ostali na drvetu. Također ispod voćaka bi bilo dobro počistiti teren od mogućih ostataka voća.

Izvor: agroportal.hr 

7 vrsta domaćeg đubriva za paradajz koji se gaji u saksiji: Rađaće bolje nego u bašti, pravi ukras svakog balkona

Ukoliko želite da sadite i gajite paradajz na terasi, morate imati na umu da mu je potreba dobra prihrana. To ćete postići sa ovih 7 domaćih vrsta đubriva.

Ako želite da gajite paradaju saksijama na terasi, evo čime treba da ga zalivate:

1. Đubrivo od ljuske jajeta:

Način pripreme: Smrvite i sameljite osušene ljuske jaja u fini prah.

Upotreba: Pomešajte ljuske jaja u prahu u zemlju pre sadnje ili pospite oko stabljike.

Učestalost: Primenite svakih nekoliko nedelja da biste nadoknadili kalcijum, podstičući zdrav razvoj plodova i sprečavajući truljenje cvetova.

2. Đubrivo od kore banane:

Kako napraviti: Isecite kore od banane na male komadiće i potopite ih u vodi nekoliko dana.

Upotreba: Ovom vodom zalijte paradajz.

Učestalost: Primenite jednom nedeljno za povećanje kalijuma, pomoći će ukupnom rastu biljaka i razvoju plodova.

3. Đubrivo za talog kafe:

Kako napraviti: Sakupite iskorišćeni talog od kafe.

Upotreba: Pomešajte talog u zemlju ili napravite čaj od komposta tako što ćete ga potopiti u vodu.

Učestalost: Primenite jednom mesečno da biste poboljšali plodnost zemljišta i poboljšali drenažu.

4. Mlečno đubrivo:

Način pripreme: Pomešajte mleko sa vodom (odnos 1:4).

Upotreba: Razblaženim mlečnim rastvorom zalivati biljke paradajza.

Učestalost: Primenjujte svake dve nedelje da biste ojačali zidove biljnih ćelija i sprečili bolesti poput pepelnice.

5. Đubrivo od melase:

Kako napraviti: Razblažite melasu u vodi.

Upotreba: Koristite rastvor za zalivanje biljaka paradajza.

Učestalost: Primenite svake tri do četiri nedelje da biste podstakli mikrobnu aktivnost u tlu, pomažući upijanju hranljivih materija.

6. Rešenje Epsom soli:

Kako napraviti: rastvorite Epsom so (magnezijum sulfat) u vodi.

Upotreba: Nanesite rastvor oko osnove biljaka paradajza.

Učestalost: Primenite svake dve do tri nedelje da dodate magnezijum, pomažući u proizvodnji hlorofila i opštem zdravlju biljaka.

7. Riblje emulziono đubrivo:

Kako napraviti: Pomešajte ostatke ribe ili delove ribe u vodi i ostavite da se raspadnu. Upotreba: Razblažite riblju emulziju vodom i nanesite je kao zalivanje zemlje ili folijarno prskanje. Učestalost: Primenite svake dve do četiri nedelje da biste obezbedili esencijalne hranljive materije kao što su azot i fosfor za snažan rast.

Saveti za primenu:

  • Dobro zalijte biljke pre nanošenja bilo kakvog đubriva da biste sprečili opekotine korena.
  • Umereno primeniti đubriva; višak hranljivih materija može štetiti biljkama.
  • Rotirajte vrste domaćih đubriva koja se koriste da biste obezbedili uravnoteženo unos hranljivih materija.
  • Pratite zdravlje biljaka i prilagodite učestalost đubrenja na osnovu njihovog odgovora.
  • Korišćenjem ovih domaćih đubriva, uključujući jedinstvenu opciju na bazi mleka, možete da obezbedite svom paradajzu uzgajanom u kontejnerima esencijalne hranljive materije, podstičući zdrav rast, snažnu proizvodnju ploda i otpornost na uobičajene bolesti.
  • Eksperimentišite sa ovim prirodnim đubrivima da biste otkrili najbolju kombinaciju za svoje biljke paradajza i uživali u plodnoj žetvi.

Izvor: stil

Pametna bašta je spas za baštovane: Nema okopavanja, plijevljenja, a u njoj raste sve ono što vam treba

Uzdignute leje su pravi baštovanski hit u poslednjih 10 godina. Međutim, malo Srba prati ovaj trend i kada je baštovanstvo u pitanju pridržava se starih metoda.

Sve više baštovana praktikuje sadnju bašte kao hobi. Dobro je za rekreaciju, a još bolje za zdravlje jer konzumirate svoje proizvode. Ali, većina će priznati da je baštovanstvo naporno, da zahteva posvećenost od jutra do mraka.

Ipak, u svetu proteklih 10 godina postoji trend u baštovanstvu koji podrazumeva sadnju u uzdignutim lejama koje su praktične iz više razloga:

  • Imate mogućnost da sami birate zemlju
  • Sadite samo ono što je neophodno
  • Nema okopavanja,
  • Nema plevljenja
  • Na malo kvadrata uzgajate više kultura

Oni koji su probali baštovanstvo u uzdignutim lejama, više se ne vraćaju na tradicinalno jer je ovo prvo lakše i isplatljivije.

Kako se prave uzdignute leje, ili baštanski kreveti?

1. Od vreća peska.

Napravite leju koristeći vreće peska. Dobijenu leju napunite sa otpadom (kore od jabuka, banana, ljuske od jaja, kore od kropira, šargarepe, talog od kafe), a preko stavite sloj zemlje – komposta. Sadite željene sadnice.

2. Od trupaca.

Leje možete podignuti i napraviti od trupaca ili od panjeva. Bitno je da pregradite tako da zemlja „ne curi“ sa strane kada počnete da zalivate baštu. Najbolje je da napravite onoliko leja koliko želite različitog povrća da sadite. Recimo, neka jedna leja bude za luk, druga za salate i spanać i td…

3. Od dasaka.

Ako ste gradili kuću, sigurno vam je ostalo dosta materijala. Daske koje su služile za malterisanje, sada mogu da se iskoriste za pravljenje uzdignutih leja.

4. Betonske leje.

Za one koji vole da planiraju baštu, mogu da izbetoniraju leje, kao što se nekada radilo za cvetne leje. U betonskim lejama lepo će rasti sve vrste povrća, a između njih neće biti blata i korova.

Preporuka je da se prave leje od dasaka ili nekog materijala koji može da se rasformira i nakon nekog vremena ponovo napravi. Tako ćete menjati zemlju u lejama i dobijati najkvalitetnije organsko đubrivo u njima, dok će vaše povrće bujati i rasti više nego u običnim baštama.

Izvor: stil

Koliko kvasca ide na kilogram brašna

Ako imate dobar recept, sve što treba da uradite jeste da ispratite količinu sastojaka.

Morate da ih dodajete tačno kako je navedeno u receptu, ali takođe moraju da budu sobne temperature, sem onih koji treba da budu vrući.

Postoje dva sastojka koji će svakako pomoći da vaše tijesto uvek ispadne savršeno, a to su jogurt i sirće. Jogurt će pomoći da proizvodi od tijesta budu mekani, a sirće će pomoći da tijesto brže nadođe.

Da li ste znali koliko kvasca treba da dodate u tijesto? Količina kvasca zavisi od toga da li koristite suvi ili svjež, ali i količine brašna koju ćete upotrijebiti, a mnoge domaćice koje su početnice to nisu znale.

Na 1 kg brašna se dodaje cijela kocka kvasca (tj. 42 g), koji je neophodno da razmutite u toploj vodi ili mlijeku. Dodaje se i šećer, pa ga ostavite da se aktivira nekih 10 minuta.

U slučaju da nemate svjež kvasac, možete koristiti i suvi, a u tom slučaju na 1 kg brašna se stavlja oko 20 g suvog kvasca ili dvije kesice, prenosi Borba.

Farma bez antibiotika: Revolucija u svinjarstvu

U srcu Srbije, u selu Skupljen kod Vladimirca, jedna farma ruši stereotipe o uzgoju svinja. Priča počinje 2017. godine, kada je Darko Gajić odlučio da napuštenu farmu NAIS, zaraslu u korov, pretvori u moderno gazdinstvo. Danas se ovde proizvodi oko 18.000 grla godišnje, a posebno se ističe inovativan pristup uzgoju bez antibiotika.

„Kada sam prvi put ušao na farmu, bilo je kao da prolazim kroz napušteni park – drveće je raslo iz napuštenih objekata, sve je bilo u ruševinama. Međutim, sa porodicom sam krenuo u obnovu i korak po korak podigli smo sistem koji danas funkcioniše besprekorno“, priča Darko Gajić.

Sistem proizvodnje je u potpunosti modernizovan. Sa najsavremenijom opremom i strogo kontrolisanim uslovima, farma sada radi po principu nedeljnog menadžmenta – 52 ciklusa godišnje, u kojima se precizno prate prašenje, zaleženje i odgajanje svinja. Koriste se najsavremenije metode kao što su sistemi podnog grejanja, lampe i ventilacija, koji osiguravaju optimalne uslove za prasce.

Bez antibiotika, ali sa algama i eteričnim uljima

Jedan od glavnih izazova bio je prelazak na uzgoj bez antibiotika. „Hteli smo da svedemo upotrebu antibiotika na minimum, i uspeli smo. Danas, osim neophodnih vakcina, ne koristimo ništa drugo. Umesto toga, primenjujemo prirodna rešenja – alge, eterična ulja i specijalne minerale koji održavaju zdravlje prasadi.“

Tajna uspeha leži u pravilnoj nezi. Prvih dana prasadi dobijaju specijalnu pastu bogatu mineralima, vitaminima i energijom, a koristi se i puder koji održava kožu suvom i čistom. „Vlaga je jedan od najvećih neprijatelja u stočarstvu, jer omogućava razvoj bakterija. Zato koristimo mineralne absorbente koji održavaju prostorije suvim, a eterična ulja dodatno poboljšavaju ambijent.“

Takođe, na farmi se primenjuje koncept mirisne memorije, gde se uz pomoć eteričnih ulja obezbeđuje da sve prasad imaju isti miris, što smanjuje stres prilikom zaleženja i prelaska na čvrstu hranu.

Finansijske uštede i bolji kvalitet mesa

Osim zdravstvenih prednosti, ovaj sistem značajno smanjuje troškove. „Ranije smo trošili milione na antibiotike. Danas su nam troškovi za zdravstvenu zaštitu za 50% niži. Osim toga, kvalitet mesa je znatno bolji, što nas čini konkurentnijima na tržištu.“

Farma zapošljava dvadeset radnika, uglavnom iz lokalne zajednice. „Od početka smo želeli da uključimo ljude iz okoline, i uspeli smo. Danas imamo tim koji se ponosi onim što radi.“

Iako je sistem uzgoja bez antibiotika pokazao brojne prednosti, Darko Gajić ističe da postoji jedan veliki izazov – nestabilnost cena. „Najveći problem nam je što ne znamo šta nas čeka sutra. Ako bi postojala sigurnost cene od 200 dinara po kilogramu, mogli bismo da planiramo razvoj bez straha.“

Osim toga, postoji i problem prilagođavanja savremenih tehnologija srpskom stočarstvu. „Mnoge tehnologije koje se koriste u inostranstvu kod nas ne mogu biti primenjene zbog ograničenja u snabdevanju električnom energijom, radnom snagom i ambijentalnim uslovima. Ipak, trudimo se da maksimalno iskoristimo raspoloživa rešenja.“

Bez obzira na to, optimizam ne izostaje. „Svaki dan na farmi rađa se novi život. I to je ono što mi daje snagu da nastavim dalje“, zaključuje Darko Gajić uz osmeh.

Izvor: RTS, Znanje imanje, Ljiljana Petrović

Niste čuli za ovu biljku: Liči na krompir, pun je vitamina i antioksidansa

Dok krompir dominira našim tanjirima, postoji biljka koja mu nevjerovatno sliči, ali je nutritivno bogatija i gotovo nepoznata u našem regionu.

Njeno ime vjerovatno nikada niste čuli, ali u Aziji i Karibima je prava kulinarska zvijezda

Ova biljka, poznata pod nazivom taro ili eddoe, ima jestivi korijen koji se, poput krompira, kuva, prži ili peče. Njena krtola obiluje vlaknima, vitaminima i mineralima, a posebno se ističe visokim sadržajem vitamina C, E i B6, kao i kalijuma, koji pomaže u regulaciji krvnog pritiska. Osim toga, taro je bogat antioksidansima, koji štite organizam od upala i starenja ćelija.

Takođe, taro ne sadrži gluten, što ga čini odličnom alternativom za osobe koje imaju celijakiju ili izbjegavaju gluten iz drugih razloga.

Ipak, postoji važna napomena – sirov korijen nije bezbjedan za konzumaciju! Sadrži kalcijum oksalat, jedinjenje koje može izazvati iritaciju grla i stomaka. Zato je ključna pravilna termička obrada – kuvanje ili pečenje potpuno eliminišu ovu opasnost, čineći taro sigurnim i izuzetno zdravim dodatkom jelovniku.

Gornji dio biljke, poznat kao „slonovo uvo“ zbog svojih velikih listova, koristi se u dekorativne svrhe, ali i u kulinarstvu. U nekim kulturama se listovi jedu nakon kuvanja, dok se u drugima uzgajaju isključivo zbog svoje egzotične ljepote.

Iako je kod nas gotovo nepoznat, taro je odlična zamjena za krompir – ima sličnu teksturu, ali blaži, orašasti ukus i niži glikemijski indeks, što ga čini pogodnijim za osobe koje paze na nivo šećera u krvi.

Možda ga još uvijek ne možete pronaći u lokalnim prodavnicama, ali ako naiđete na njega u nekom specijalizovanom marketu, znajte da ste otkrili pravu nutritivnu riznicu. Vrijedi probati!

Izvor: nezavisne