Žalfija je zimzelena biljka koja se često koristi u kulinarstvu i aromaterapiji, a takođe ima i ljekovita svojstva. Ova biljka potiče iz Sredozemlja, ali je zbog svojih karakteristika prilagodljiva različitim klimatskim uslovima i može se gajiti širom svijeta. Kada je u pitanju razmnožavanje žalfije, postoje dvije osnovne metode – generativno (sjemenom) i vegetativno (dijeljenjem bokora i, ređe, reznicama).
U praksi, najčešći način razmnožavanja žalfije je sjetva sjemena. Sjeme se može sijati direktno na parcelu tokom aprila, sa gustinom od 200 – 300 zrna na 1 m². Alternativno, može se proizvesti rasad u malo zagrijavanim ili hladnim lejama iz sjemena. Za proizvodnju rasada potrebno je 3 – 4 kg sjemena po hektaru. Proizvodnja rasada u slabo zagrijevanim lejama je skuplja, ali se rasad može saditi na stalno mjesto već u maju. Najekonomičnija opcija je proizvodnja rasada u hladnim lejama.
Pročitajte: Kako se gaji ukrasna žalfija
Kada se sjeme sije u aprilu – maju u dobro pripremljene leje, potrebno je održavati razmak između redova od 15 – 20cm. Nakon sjetve, zasijana površina se pokriva slojem zemlje debljine oko 1 cm, jer sjeme brže klija u mraku nego na svjetlu. U toku ljeta, leje se redovno zalivaju i plevi. Do oktobra, rasad dostiže visinu od 15-20 cm i može se mašinski saditi na međurednom razmaku od 70 cm i 40 – 50 cm između biljaka u redu.
Da bi se postigli visoki prinosi, biljke u hladnim lejama se moraju orezati na 8 – 10 cm visine. Na taj način, ubrzava se stvaranje većeg broja bočnih grana i veća produkcija lista. Ova tehnika podstiče rast novih izdanaka, a istovremeno održava kompaktnost biljaka.
Vegetativno razmnožavanje žalfije dijeljenjem bokora i reznicama je manje uobičajeno, ali se može koristiti u određenim situacijama. Kada se biljka dijeli, to se obično radi u proljeće kada je biljka u fazi aktivnog rasta. Reznice se uzimaju u avgustu ili septembru, kada je biljka najotpornija i kada su izdanci čvršći.